Kesten (lat. Castanea sativa) je listopadna biljka iz porodice bukovki (Fagaceae). Uzgaja se zbog jestivih plodova, ali i kao ukrasno stablo.
Pitomi kesten, kojeg znamo i po imenu šumski kesten ili, u svakodnevnom govoru, samo kesten, drvo je koje daje krupne plodove koji se mogu i konzumirati. Pečeni kesteni mnoge podsjećaju na hladne zime i tople, slatkaste zalogaje koje možemo kupiti od uličnih prodavača. Takvi kesteni ne samo da su sami po sebi ukusni, već se mogu i dodavati kolačima i kremama, jelima od divljači i salatama.
Ali kesten zapravo nije nikakva voćka, ono je stablo srodno bukvi i hrastu. Šumski kesten samo je jedan od devet vrsta koje pripadaju rodu Castanea.
Drvo kestena može narasti do 25 m i živjeti preko 500 godina. Ima glatku, sivosmeđu kožu i duguljaste, krupne i nazubljene listove, koji su na naličju dlakavi, a s gornje strane glatki. Kesten cvjeta u lipnju, kada se uz posve razvijene listove javljaju i cvjetovi. Plodovi kestena su smeđi, sjajni, okruglasti i smješteni u velikom tobolcu s mekim bodljama. Kesteni dozrijevaju u listopadu, pa se beru i konzumiraju tijekom cijele zime.
Informacije
Latinski: Castanea sativa
Engleski: Chestnut, Maroon
Porodica: bukovke (Fagaceae)
Visina: do 30 m
Uvjeti: silikatna, dobro drenirana tla bogata humusom
Klima: mediteranska i umjereno-kontinentalna
Sadnja: proljeće, jesen ili zima
Berba: rujan i listopad
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sorte
Najpoznatija sorta pitomog kestena je marun. Ova sorta nastala je cijepljenjem kestena dubenca i ima mnogo veće, svjetlije plodove te je slađi od običnog pitomog kestena. Upravo je ovo sorta koju najčešće možemo i kupiti i pronaći na gradskim ulicama kod pekača kestena. Osim pečeni ili kuhani, i maruni mogu poslužiti za izradu kolača, slastica, pudinga i sličnih jela. Nekada su se oni mljeli i pili kao nadomjestak za kavu, dok se od meda od kestena pravila medica.
U Hrvatskoj su za sadnju popularne još četiri vrste:
- Bouche de Betizac - najkvalitetnija sorta, pa se često uzgaja kao glavna
- Maraval - sorta koja se uzgaja kao oprašivač
- Marsol - također se uzgaja kao oprašivač
- Precoce Migoule - i ova sorta najčešće se uzgaja kao oprašivač
Sadnja
Kesten je šumska biljka i često raste samoniklo, ipak, ako želimo o njega podići nasade i dobiti dobar urod, potrebno je adekvatno pripremiti tlo. Teren se najprije čisti od bilo kakvog korova, korijenja, preostalih panjeva i kamenja, a zatim ravna. Ako je teren previše nakošen, na njemu treba napraviti poravnane terase. Teren se nakon toga gnoji, a onda i rigola na dubinu od 60 do 80 cm.
Sadnice kestena mogu se uzgojiti ili od plodova kestena ili kalemljenjem i izdancima. Prije nego se sadnice posade, na njima se za jednu trećinu trebaju prorediti i skratiti žile. Nakon toga se potapaju u smjesu napravljenu od ilovače, goveđeg gnoja i vode.
Sadnice se sade u jame od 70 do 100 cm duboke. Nakon što se zatrpa, oko sadnice se dodaje još 2 kg kompleksnih mineralnih gnojiva. Razmak među sadnicama mora biti onoliko velik koliki će biti maksimalni razvoj krošnje.
Sadnju je najbolje obavljati u jesen i tada se ona ne zalijeva, nego se oko nje nabaca zemlja i napravi mali humak. Tako se sadi i zimi. Ako se sadnice sade u proljeće, onda se oko njih napravi udubljenje i zalije s oko 9 l vode. Nakon što se voda upije, ono se prekrije sa sitnom zemljom pomiješanom sa stajskim gnojem.
Tlo
Mjesto sadnje kestena trebalo bi biti dobro osvijetljeno i blago nakošeno kako bi s njega mogla otjecati voda. Najbolje pozicije su južne, jugoistočne i istočne. Tlo na kojem se sade nasadi mora biti blago kiselo, najbolje od 4 do 6 pH vrijednosti i bogato humusom. Ono mora biti i dobro strukturirano te dovoljno duboko da u njemu može rasti i razvijati se snažan korijen kakav ima stablo kestena. Najbolja zemljišta su ona ilovasto-pjeskovita, s odnosnom gline i pijeska 60:40.
Najgora tla za rast kestena su vapnena i ona s puno vapnenih dodataka. U njemu kesten možda može narasti, ali neće davati dobre plodove.
Temperatura
Kesten najbolje raste u toplim krajevima, s mnogo sunčanih dana jer je ono heliofilna biljka i treba mu puno svjetlosti za rast i razvoj. Nasade je najbolje podizati u mediteranskoj ili umjereno kontinentalnoj klimi, gdje je središnja godišnja temperatura od 11 do 15 °C. Kesten voli topliju klimu, ali može podnijeti sve do -26°C i do 37°C. Sve više ili manje od toga utjecat će na davanje ploda.
Stablo kestena je najosjetljivije na nagle promjene u temperaturi, odnosno na razdoblja u kojima su dani topli, a noći hladne. Ne voli ni jake vjetrove, pogotovo buru, niti rane jesenske i kasne proljetne mrazeve, jer im pupovi stradavaju na -4°C.
Voda
Kestenu je potrebno dovoljno vode kako bi davao ploda, ali ne voli kada se ona zadržava na tlu, stoga mu najbolje odgovaraju ona mjesta s kojih voda otječe. Stablo je osjetljivo na sušu i za vrijeme vegetacije, u šest mjeseci, potrebno mu je osigurati od 800 do 1600 mm vode. Vlažnost mu je najpotrebnija dok se razvijaju cvjetni pupoljci, za vrijeme cvjetanja, zametanja i razvijanja plodova. Kako bi mu se to omogućilo, najbolje je nasadima omogućiti navodnjavanje.
U vrijeme sađenja mladica, treba im osigurati 60 l vode i davati im ih tri puta, dakle po 20 l svaki put.
Gnojidba
Prije sadnje kestena, tlo treba pognojiti dušikom, kojem se dodaje kalija i fosfora. Kasnije se nasadi ponovo gnoje dušičnim gnojivima, pogotovo ako se stablo pomlađuje, kako bi se na njemu bolje razvile mladice.
Kada je stablo u punoj rodnosti, u tlo se treba dodavati 135 kg dušika po hektaru, 40 kg fosfora po hektaru i 150 kg kalija po hektaru. Svake godine potrebno je zaorati i oko 10 tona stajskog gnoja.
Održavanje nasada
Nakon što se nasadi podignu, potrebno je redovito provoditi međurednu kultivaciju. Zemlja oko stabala treba se usitniti na dubini od 5 do 7 cm. To se radi nakon navodnjavanja, kako voda ne bi stvrdnula tlo. Obrada tla trebala bi se provoditi od početka ljeta do kraja srpnja, a nikako se ne bi smjela raditi poslije polovice kolovoza, kako se ne bi produžila vegetacija stabla, zbog čega bi mogli u ući u stanje mirovanja s nedovoljno zrelim mladicama, koje će onda uništiti mraz.
Orezivanje
Kesteni se orezuju u njegovoj fazi mirovanja. Tada mu se uklanjaju stare grane i stablo se pomlađuje. Oblik krošnje može se orezati u oblik piramide ili kotla. Pri tome se rade samo najvažniji zahvati - tek čišćenje krošnje od svih oštećenih, suhih ili krivo izraslih grana. Rane nastale orezivanjem vrlo je važno premazati voskom za cijepljenje.
Zaštita od bolesti
Bolest koja najčešće napada stabla kestena je rak kestenove kore koju uzrokuje gljivica Cryphonectria (Endothia) parasitica. Ova bolest jedna je od glavnih razloga zašto ima sve manje kestena u šumama diljem cijele Europe. Bolest se manifestira kao nekroza kore i izrasline raka na izbojcima iz panja, na deblu i po granama. Stablo se razvojem bolesti suši i postaje fiziološki slabo. Ova bolest vrlo je agresivna i stablo odumire sa samo 25 godina starosti, a plodove počinje davati već s 5 godina. Rak kestenove kore može biti:
- površinski - kora mu postaje hrapava, a mjesto oboljenja zadebljano
- aktivni - javljaju se otvorene rane na deblu, u uzdužnim pukotinama te se na njima vide i plodišta gljivice, žuto smeđe boje.
- kalusirajući - ima karakteristično formirano kalusno staničje oko rane.
Obrana od ove bolesti provodi se samo krčenjem oboljelih stabala i skidanjem zaraženih rana. Ovo je jedini način zaštite, budući da je kemijsko suzbijanje bolesti vrlo skupo i općenito ekonomski nepovoljno.
Druga učestala bolest kestena je tintna bolest koja uzrokuje trulež korijenja i njegova vrata, te trulež odraslih stabala, ali i sadnica. Uzročnici bolesti napadaju stabla preko korijena jer žive u tlu. Šire se vodom i za nju su karakteristične crne mrlje oko stabla te nekroze na kori.
Nametnik koji najviše napada stabla kestena je kestenova osa šiškarica koja stvara šiške na listovima i izbojcima kestena. U njima ovaj nametnik prezimljuje i razvija se u osice. Budući da stvaraju šiške na vegetativnim pupovima, sprječavaju razvoj izbojaka i smanjuju urod stabla.
Berba
Maruni počinju davati plodove već tri godine nakon sadnje, a puni prinos daju u desetoj godini. Odraslo stablo, u svojoj punoj plodnosti, može dati do 200 kg plodova godišnje. Kesteni se počinju brati od rujna. Tada se ili otresu sa stabla ili kupe već popadali plodovi. Ako plodovi još uvijek imaju ježince na sebi, najbolje je pobrati ih takve, pa ostaviti još nekoliko dana da dodatno sazru. Tada će se lako čistiti iz njih.
Skladištenje
Kesteni se skladište u prostorije s temperaturom od 0 °C, a relativnom vlažnosti od 80%. U takvim uvjetima skladištenja, plodovi se čuvaju dva do tri mjeseca.
Ljekovita svojstva
Kesten je namirnica bogata škrobom, ali i mnogim zdravim sastojcima. Jedini je orašasti plod koji sadrži vitamin C. Osim toga, bogat je vitaminom A, B6 i folnom kiselinom. Od minerala sadrži kalcij, kalij, fosfor i željezo. Zanimljivo je da su pečeni kesteni bogatiji vitaminima, a kuhani mineralima.
Vitamini skupine B, vitamin A i C, a pogotovo folna kiselina, zaslužni su za očuvanje imuniteta tijela i pravilan rast i razvoj stanica, ali i živčanog sustava. Zato su kesteni odlična hrana za trudnice, jer povećavaju mogućnost začeća i pravilnijeg razvoja ploda.
Monozasićene masne kiseline, kao što su oleinska i palmitinska kiselina, koje nalazimo u kestenu, štite kardiovaskularni sustav, snižavaju kolesterol, povećavaju prohodnost krvnih žila i pri tome sprječavaju bolesti krvnih žila, srca i infarkta.
Kesten je odličan i za rješavanje probavnih smetnji, iako se ne smije jesti u velikim količinama jer ga je nešto teže probaviti, pa može izazvati tegobe. Rješava i bubrežne bolesti te pomaže izbaciti višak vode iz tijela. Zato je jako dobar za one koji pate od reume ili artritisa.
Kesten u kulinarstvu
Kesten se u najvećoj mjeri jede pečen ili kuhan, ali se može dodavati u mnoga jela, pogotovo slastice. Od kestena se radi poznata slastica kesten-pire, u kojoj mnogi uživaju cijelu jesen i zimu. Može se raditi i juha od kestena, zatim razni kolači, torte, kreme i pudinzi. Kesten ide i u glavna jela, a pogotovo se slaže s jelima od divljači.
O kestena se radi i brašno koje može zamijeniti brašna od žitarica ili se jednostavno koristiti kao dodatak mnogim kolačima. Kesten se dodaje i u salate ili jede kao prilog.
Zanimljivosti
Povijest kestena doista je impresivna. Smatraju se prvom namirnicom koju je čovjek konzumirao, za što postoje i arheološki dokazi. Počeo se uzgajati prije 2.500 godina na prostorima Azije i Mediterana. Najprije se uzgajao u Kini i Japanu, a onda se preko Grčke i Rima rasprostranio i u Europi. Grci su njegov plod zvali "žirom bogova", a uzgajao se najviše na mjestima gdje je bio otežan uzgoj pšenice, na primjer na brdovitim područjima koja kestenu i odgovaraju. Tamo je plod kestena, mljeven u brašno, zamjenjivao brašno od žitarica i tako prehranjivao ljude.
Danas se kesten uzgaja diljem svijeta, ali i dalje najviše u Europi. Najveći uzgajivači kestena su Turska, Italija, Portugal, Francuska i Španjolska, a u novije vrijeme i Austrija, Slovenija i Mađarska. U Hrvatskoj se kesten u nasadima tek počinje saditi, i to uz poticaje Europske unije, ali zato rastu i se pojedinačno najviše u Istri, na Učkoj i u okolici Opatije i Lovrana. Kesteni rastu i po Medvednici, uglavnom u šumama uz grab i hrast kitnjak.
Kestenov plod ima visoku nutritivnu vrijednost, sadrži veliki udio ugljikohidrata, odnosno škroba, gotovo jednako kao i krumpir. Zbog toga se od njega radi brašno koje, za razliku od onog od žitarica, ne sadrži gluten. Osim što je hranjiv i kaloričan, kesten sadrži i veliki broj zdravih sastojaka. Kestenov cvijet izvor je hrane pčelama, baš zbog toga što kasno cvjeta. Zbog toga je poznat i vrlo vrijedan med od kestena, koji je i vrlo ljekovit te se koristi za liječenje mnogih bolesti, prvenstveno bolesti jetre, krvožilnog sustava i gastritisa.
Foto: Konevi / Pixabay
Odgovori