Bazga (lat. Sambucus) je zeljasta biljka iz porodice moškovičevki (Viburnaceae). Uzgaja se zbog sitnih i mirišljavih, bijelih cvjetovima od kojih se radi sok.
Bazga inače pripada rodu listopadnih grmova ili niskog drveća. Uglavnom je drvenasta biljka, iako ima vrsta koje su višegodišnje zeljaste biljke.
Bazga se kod nas rijetko uzgaja. Uglavnom je ona samonikla biljka koju možemo pronaći u šumama, na napuštenim mjestima, uz puteve, naselja i slično. U mnogim zemljama se zbog svoje ljekovitosti i mjesta gdje niče, naziva "čudom pokraj puta". U vrijeme kada cvjeta, ljudi je lako pronađu, ne samo po karakterističnom izgledu, nego i mirisu. Tada je i beru. Najčešće je u obliku grma, ali može narasti u kao drvo visine do 10 m. Njeni cvjetovi su oblika pet sraslih latica, bijele, pomalo žućkaste boje i karakterističnog mirisa - ugodnog, ali intenzivnog. Upravo se iz njih najviše rade sokovi, jer u sebi sadrže vrijedne kiseline, smole i eterična ulja.
Plod bazge u obliku je bobice, tamnoplave ili tamnocrvene boje. Listovi su joj jajasta oblika, a stabljike dobro razvijene u granje, iako lako lomljive. Korijen joj je također plitak, a može se razmnožavati ili iz sjemena ili sadnica.
Stablo bazge može živjeti oko 40 godina ako je samoniklo, ali samo 20 ako je iz uzgoja. Zanimljivo je da je stablo bazge bioindikator te može ukazivati na zagađenje zraka, jer pojačano raste na mjestima gdje je zagađenost veća.
Informacije
Latinski: Sambucus
Engleski: Elderberry
Porodica: moškovičevke (Viburnaceae)
Visina: 20 do 250 cm
Uvjeti: humusna, vlažna tla
Klima: brdsko-planinska
Sadnja: proljeće ili jesen
Berba: svibanj
Upotreba: prehrana, ljekovite i kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Unutar porodice bazgi postoji oko trideset vrsta. Kod nas se može pronaći najviše crne bazge i crvene bazge, a uzgaja se uglavnom austrijska sorta Haschberg.
Crna bazga
Crna bazga (lat. Sambucus nigra) raste na sjeveroistoku Afrike te područjima Sjeverne Amerike i Europe i to na osunčanim staništima sa vlažnim i suhim tlom. U Hrvatskoj ju najčešće možemo vidjeti u planinskim i nizinskim dijelovima. Raste kao manje stablo visine otprilike 6 metara ili kao manji grm. Najpoznatija je po svojim ljekovitim svojstvima zbog čega je čest sastojak u medicinskim i kozmetičkim pripravcima, dok su zreli plodovi sigurni i jestivi za konzumaciju u prokuhanom stanju zbog čega ju često koristimo kod izrade savijača, pita, vina, sirupa i pekmeza. Cvjetovi crne bazge koriste se za pripremu poznatog sirupa od bazge, dok su kora i listovi biljke otrovni.
Od crne sorte bazge najčešće se uzgaja Haschberg. Uzgojnog oblika grma koji može narasti i do 3 m visine. Karakteriziraju ga bijeli cvjetovi te ljubičasto-crni, sitni plodovi.
Ostale sorte koje se uzgajaju su:
- Haideg 17
- Sampo
- Samdal
- Mamut
- Korsor
Crvena bazga
Crvena bazga (lat. Sambucus racemosa) , u narodu popularno zvana i "crvena zova" raste kao manje stablo do visine 5 metara ili listopadni grm, a pripada porodici mokovičevki. Autohtona je biljna vrsta koja najčešće raste na područjima Sjeverne Amerike i većem dijelu Europe. Voli šikare, planinske puteve i svijetle šume. Korijen crvene bazge je razgranat i plitak, a cvjetovi jednodomni, dospolni, sitni i mirisni. Sjemenke i sirovi plodovi su otrovni.
Sadnja
Iako je bazga samonikla biljka koja najčešće raste u naseljima i rubovima šuma, bazgu također možete i sami posaditi. U nastavku se nalazi proces sadnje.
Bazgu je najbolje saditi u jesen ili na proljeće. Jesenska sadnja se više preporučuje jer se tada bolje razvije korijen biljke, a vegetacija se usmjerava na proljeće. Jedini problem ove sadnje su voluharice koje su prijetnja mladoj biljci. Ako se nasadi rade na brdima ili mjestima s brdsko-planinskoj klimom, preporučuje se sadnja na proljeće, kako se mladice ne bi izložile nadolazećoj zimi i tako prozeble.
Prije sadnje, mjesto nasada se treba preorati na 40 cm dubine, najbolje na ljeto, odnosno u kolovozu, kako bi se do jesenske sadnje sleglo. Sadnice se pripremaju tako da se u veljači odsjeku stare grane, a u ožujku se odrežu mlađe grančice. Sade se odrezane na 20 do 30 cm, u vrtno tlo, tako da iz zemlje viri okac ili dva. Do jeseni sadnica razvije stabljiku, list i korijen, pa se nakon toga presađuje u nasade, u razmacima od 1 do 1,5 m.
Tlo
Bazgi najviše odgovaraju tla koja su lakša i plodna, najbolje bogata dušikom i blago kisela, pH vrijednosti od 5,5 do 7. Ne voli tla siromašna kisikom močvarna tla, iako stablo voli vlagu.
Vrlo je važno bazgi osigurati vlažnost tla jer je njen korijen vrlo plitak i brzo se osuši ako je ono suho. Ovo je posebno bitno primjenjivati ljeti, kada postoji veći rizik od suše. Kod nas bazga uspijeva do 1.400 m nadmorske visine, ali uzgojena bazga neće davati ploda na visini većoj od 700 m.
Temperatura
Bazga najbolje uspijeva u klimama gdje temperatura u listopadu dostiže od 7 do 15°C. Crna bazga otporna je i na hladnoće, pa zimi može podnijeti do -29°C. Budući da cvate kasno, bazgi ni inače ne prijete zimski mrazevi.
Uzgoj
S obzirom na to da je samonikla biljka, bazga ne zahtjeva puno rada i truda, no ako se planirate baviti uzgojem svakako nasade trebate održavati i biljku redovito gnojiti.
Zalijevanje
Bazgi je potrebno dovoljno vode kako bi uspijevala, baš zbog svog plitkog korijena. Zbog toga kao samonikla često raste uz rubove rijeka. Najviše joj odgovaraju mjesta sa 700 mm oborina godišnje.
Održavanje nasada
Prvih nekoliko godina nakon podizanja nasada, zemlja se oko njih treba plitko obrađivati i čistiti od korova, jer jedino se tako može očuvati njena vlažnost. Ako se podižu na mjestima gdje ima više oborina, preporučuje se među redovima zasaditi travu. Ona se mora redovito kositi i ostavljati na površini nakon košnje.
Gnojidba
Nasadi bazge trebaju se svake godine gnojiti sa 600 do 800 kg NPK gnojiva. Dušik se u zemlju dodaje u proljeće i na jeseni, svaki put po 24 do 40 kg dušika po hektaru. Istovremeno treba kontrolirati kvalitetu tla, te po potrebi dodavati fosfora i kalija. Tlo bi trebalo sadržavati 15 do 20 mg fosfora i 25 mg kalija u 100 g. Ako je moguće, nasadima treba dodavati i organska gnojiva jer ih bazga vrlo dobro podnosi.
Rezidba
Stablo bazge počinje se orezivati već u prvoj godini. Izboji se skraćuju na dva internodija. Ostavljaju se samo 4 do 6 mladica, a sve ostale se odstranjuju nakon što narastu do 15 cm. U proljeće sljedeće godine, treba skratiti vrhove na ostavljenim izbojima i to za 20% te se odstranjuju novi izboji.
Za vrijeme druge vegetacije, na isti se način uzgaja još 4 do 7 mladica. U trećoj godini odstranjuju se svi novi izboji koji su u prethodnim godinama rodili, ostavljaju se samo oni jednogodišnji izboji koji su se razvili na dvogodišnjim granama.
Režu se grane iz izboja, a u trećoj godini počinje se s redovitom rezidbom pri kojoj trebamo paziti da se ne ostavi previše izboja jer grane uvijek moraju biti dobro osvjetljenje kako bi davale dovoljno kvalitetne plodove.
Zaštita od bolesti
Bazgu ne napadaju nikakve ekonomski značajne bolesti ni štetnici, ali mogu oboljeti od truleži plodova i sušenja cvjetne osi. Također ih mogu napasti lisne uši i crvena koprivina grinja. I mnoge ptice se hrane plodovima bazge, što može umanjiti urod.
Berba i skladištenje
Bazga počinje davati plodove dvije godine nakon sadnje i svake godine daje od 20 do 30 kg plodova. Povećavanjem priroda smanjuje se kvaliteta ploda.
Cvijet bazge bere se u svibnju, škarama i to ručno. Berba se mora obavljati po suhom vremenu. Plodovi se beru u rujnu, tek kada postanu tamnoplave ili tamnocrvene boje, nikako zeleni i nedozreli jer su oni za ljude otrovni. Na to treba biti posebno oprezan jer plodovi ne dozrijevaju istovremeno, stoga se i berba obavlja u više navrata.
Cvjetovi bazge se nakon branja čuvaju zatvorenim staklenkama kako ne bi posmeđili na zraku. Osušeni plodovi bazge mogu se čuvati i godinama, a bobice se mogu i zamrznuti, pa tako sačuvati. Zamrzavaju se nakon što im se skinu peteljke i kratko se prokuhaju.
Upotreba
Bazga je jedna od najljekovitijih biljaka na ovim prostorima, a njezina ljekovita svojstva dolaze iz vitamina A, B i C, glikozida, tanina, flavonoida, karotena, rutina, alkaloida i organskih kiselina. Od njih, najviše zdravih svojstava dolazi iz flavonoida koji su antioksidansi i štite organizam od mnogih bolesti.
Bazga se osim zbog svog okusa, pije za očuvanje zdravlja, jačanje imuniteta i sprječavanje mnogih zaraznih bolesti, pogotovo onih virusnih, odnosno gripe i prehlade. Za ovu namjenu najbolje su bobice bazge ili ekstrakt bazge.
Preparati od bazge preporučuju se i za čišćenje organizma jer djeluju i kao laksativ.
Bazga u kulinarstvu
U kulinarstvu se može koristiti bazgin cvijet ili bobice. Svaki ima svoju najbolju primjeni. Cvjetovi su pikantni i vrlo ukusni, a od njih se najčešće radi sok, odnosno sirup. Od cvjetova se može raditi i ocat, čija se kvaliteta stajanjem povećava. Primjenjuje se ne samo u kulinarstvu nego i kao lijek, pogotovo za ublažavanje oteklina ili smanjenje svrbeža od ugriza.
Cvjetovi se mogu i pržiti ili stavljati u tijesto za palačinke. Od njih se mogu raditi likeri, vino ili čak pjenušci. Naravno, od njih je odličan i čaj.
Bobice se mogu jesti same ili dodavati čajevima i sokovima od svježeg voća, a mogu se raditi čajevi. Ipak, otopine od drveta i listova koriste se za istrebljenje lisnih ušiju, crva i gusjenica u vrtovima.
Od bobica se rade i pekmezi te kolači, pite i umaci, što je običaj u Engleskoj. Bobice služe i za kuhanje kompota, voćnih sokova i kaša, što prakticiraju Nijemci, a u Rusiji se koristi i kao začin.
Zanimljivosti
Uzgoj bazge prvo se počeo provoditi u SAD-u, a do danas se proširio i na Europu. Bazga se najviše sadi u Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Sloveniji. U zemljama gdje se bazga uzgaja najviše, primjenjuje se ne samo u prehrambenoj, nego i farmaceutskoj industriji. U Hrvatskoj se bazga još uvijek uzgaja samo za proizvodnju soka.
Bazga se smatra jednom od najstarijih i, mnogo važnije, najljekovitijih biljaka u Europi. U staroj Grčkoj se smatralo da liječi sve bolesti, a u mnogim starijim kulturama služila je za zaštitu od zlih sila i smatrala se simbolom rođenja i smrti.
Primjena u kulinarstvu joj je velika. Najpoznatiji su sokovi od bazge, iako se od nje može raditi i čaj, liker, čak i pjenušac, te još mnogo toga.
Treab napomenuti da kod berbe bazge treba biti vrlo oprezan, jer njeni nezreli plodovi, dok još imaju zelenu boju, mogu biti otrovni. Sadržavaju toksine sambunigrin, prunasin i holokalin, koji mogu izazvati mučninu, bolove i grčeve u trbuhu, povraćanje i proljev.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori