Fuksija (lat. Fuchsia) je višegodišnja biljka iz porodice vrbolikovki (Onagraceae). Zvonkolikih je cvjetova, raste u obliku grma, drveta ili puzavice. Neke vrste daju ukusne bobičaste plodove.
Fuksija je nježna i vrlo zahtjevna biljka, rod je od stotinjak vrsta grmlja i drveća iz porodice Onagraceae. Ovu višegodišnju biljku pronalazimo na područjima Srednje i Južne Amerike te na Novom Zelandu. Pripada redu mirtolike koje su dobile ime po rodu mirta (Myrtus). Fuksija je dobila ime po Leonhartu Fuchsu, njemačkom botaničaru iz 16. stoljeća.
Zvonoliki cvjetovi fuksije mogu biti jednostruki, polupuni ili puni, a kombinacija boja ima mnogo, počevši od roze, žute, bijele, ljubičaste, plave, crvene i svih njihovih nijansi. Javlja se u obliku grma ili drveta, ali može biti i u obliku puzavice. Ne raste pretjerano u visinu (osim pojedinih vrsta koje rastu na Novom Zelandu), ali ima iznimno raskošne grmove. Maksimalna visina koju fuksija može doseći je 4 metra, a širina 1,5 metar.
Fuksiju u narodu zovu i minđušica, zvončić, kampanelica, balerinka, ali i cigančica (vrsta s tamnim listovima i narančastim cvjetovima). Svi nazivi proizašli su zbog njezinog oblika. Vrijeme cvatnje fuksije je od lipnja do listopada, iako sve ovisi o klimatskim uvjetima i njezinim vrstama.
Informacije
Latinski: Fuchsia x hybrida
Engleski: Fuchsia
Porodica: vrbolikovke (Onagraceae)
Visina: do 4 m
Uvjeti: propusno, tresetno ili humusno tlo
Klima: tropska klima
Sadnja: proljeće
Berba: bobice se beru tijekom rujna i listopada
Cvatnja: lipanj - listopad
Upotreba: prehrana, kozmetičke i medicinske svrhe
Srodnici
Vrste
Danas postoji preko 2.000 različitih vrsta fuksije, a osnovna podjela je po načinu rasta, odnosno dijelimo ih na one koje rastu uspravno (kasnije grmovi) i one koje imaju meke izdanke pa se saviju (idealni za viseće košare). Fuksije u našim krajevima dijelimo na one koje mogu prezimiti vani na otvorenom i na one koje se sade u posudama jer ne podnose hladnoću.
Neke od najpoznatijih vrsta su:
Fuchsia magellanica, grmolika ili tvrdokorna fuksija podrijetlom je iz Južne Amerike. Pravi je izazov ovu fuksiju oblikovati kao grm.
Harry Gray vrsta je fuksije čiji su cvjetovi većinom bijele boje s nježno rozim dijelovima, a ima viseći oblik.
Rumenilo zore je vrsta fuksije s rozim i svjetloljubičastim cvjetovima.
Pionir je vrsta s rozim cvjetovima.
Tamne oči je vrsta fuksije s ljubičastim i crvenim cvjetovima.
Kardinal Farges vrsta je sa svijetlocrvenim i bijelim cvjetovima. Visina joj je od 45-60 cm, a ima malene i poludvostruke cvjetove. Sadi se u kasnom svibnju.
Fuchsia Gartenmeister je najotpornija i najizdržljivija vrsta fuksije. Cvjeta u mnogobrojnim predjelima kao zimzelena biljka. Odlično podnosi visoke temperature za razliku od ostalih vrsta. Može narasti od jednog pa sve do tri metra.
Sadnja
Pri sadnji fuksije potrebno je paziti na razmak koji mora iznositi minimalno 20 do 40 cm kako bi se svaka od biljaka mogla razviti te da bi ih se zaštitilo od bolesti. Također, važno je da pretkultura koja je zasađena na određenoj površini i na koju dolazi fuksija ostavi tlo bez korijena. Potrebno joj je dobro propusno tlo.
Vrijeme sadnje
Sadnju fuksije poželjno je obaviti u svibnju i lipnju nakon što prođu zimski mrazovi. Optimalna temperatura za rast i razvoj fuksije nakon sadnje je od 8 do maksimalnih 15°C.
Sadnja u posudama
Fuksija je nježna biljka koju je zimi potrebno zaštititi od hladnoće. Upravo zbog toga sadnja u posudama je odličan izbor. Uslijed niskih temperatura, posude ćete lako prebaciti u kuću. Poželjna temperatura u prostorijama je od 8 do 10°C. Ako temperatura pređe 20°C, iduće godine neće obilno cvjetati niti će moći izbaciti mlade izdanke. Potrebna joj je i dnevna svjetlost, nikako ne umjetna.
Sadnja u vrtu
Ako fuksiju sadite u vrtu, važno je da nije direktno izložena sunčevim zrakama. U slučaju da su ljetne temperature iznimno visoke, potrebno ju je zalijevati dva puta dnevno te gnojiti svaka dva tjedna.
Uzgoj
Fuksija se može uzgojiti iz sjemena, iako se najčešće razmnožava iz zelenih reznica. U srpnju i kolovozu se uzimaju reznice duljine 5 do 8 cm s tri para listova. Donji listovi se uklone, a reznicu se ukorijeni u vodi ili u mješavini treseta i pijeska. Nakon što reznice puste korijen nakon par tjedana, potrebno ih je premjestiti u posude. Zelene reznice koje se skidaju prilikom rezidbe pokazale su se kao najbolji način razmnožavanja ove biljke. Položaj koji odgovara ovoj biljci je polusjena i dnevno svjetlo, ali nikako direktne sunčeve zrake koje mogu prouzrokovati opekline na listovima. Potom listovi otpadaju, a biljka ugiba. Možete je čuvati u kući, dvorištu ili na terasi. Važno je samo da je u hladu.
Zalijevanje
Važno je da se tlo u kojemu se nalazi fuksija održava vlažnim, a ponajviše u razdoblju intenzivnog rasta, od proljeća do jeseni. Tada ju je potrebno zalijevati svakodnevno, ali i paziti da višak vode ne ostane na dnu tanjurića jer će doći do truljenja korijena. Poželjno je orositi joj listove, i to ranije izjutra ili kasnije navečer. U zimskim mjesecima dovoljno ju je zalijevati tri do četiri tjedna. Ako se pravilno njeguje, fuksija može preživjeti i tijekom zime.
Gnojidba
Fuksija se prihranjuje u proljeće i to gnojivom s većim udjelom dušika, a kasnije se koristi gnojivo s više kalija. Krajem kolovoza potrebno je stati s gnojidbom kako bi izboji uspješno odrvenjeli do zime.
Rezidba
Fuksiju je potrebno rezati u proljeće. Skidaju se osušeni ili slabiji dijelovi biljke, zatim ih se presadi u malo veću lončanicu, dobro zalije i prehrani. Rezidba omogućuje fuksiji lakši i brži rast i razvoj. Potrebno je često uklanjati listove s vrhova. Uzgajanje fuksije u obliku grma popriličan je izazov te ukoliko želite takav oblik, potrebno je početi s rezanjem već u početku ukorijenjenih biljaka. Ako želite fuksiju u stablastom obliku, otkidajte sve izdanke, a ostavite samo jedan koji je najbolje razvijen. Kada naraste do visine koju želite, skinite mu vrh nakon čega će doći formiranja krošnje.
Berba i skladištenje
Određene vrste fuksije daju jako ukusne bobičaste plodove koji se beru tijekom ljeta dok fuksija još cvijeta. Bere se kada su plodovi zreli. Tada ih je najlakše ubrati, a možete koristiti i škare. Njezine plodove možete zamrznuti ili odmah nakon branja iskoristiti u kuhinji. Kod branja cvijeća potrebno je obratiti pozornost na organski uzgoj i moguće tretiranje kemijskim spojevima.
Zaštita od bolesti
Uz bolesti koje su veliki neprijatelji ove biljke, tu si i prirodni štetnici poput vinove pipe, lisnih ušiju, bijele mušice i crvenog pauka. Mogući problemi na koje ćete naići pri uzgoju ove biljke su hrđa, odbacivanje cvjetnih pupoljaka, bolest sive plijesni (Botrytis), kao i bolesti Phytophthora i Rizoctonia. Da biste zaštitili fuksiju od bolesti i nametnika, nastojte ih ne saditi jednu pored druge ili u blizini ostalih kultura.
Vinova pipa je vinogradski i vrtni štetnik koji uzrokuje izgriženost rubova. U vinovoj lozi izgrist će tek probuđene pupove loze. Vinogradari vinovu pipu suzbijaju skupljanjem noću sa svjetiljkama, a neki krečenjem pupova. Uspješno je suzbijanje korištenjem olovnog arsena.
Biljne ili lisne uši kukci su minijaturnih veličina, a hrane se sočnim dijelovima biljke. Nanose ogromne štete i brzo se razmnožavaju, a pronalazimo ih na listu zbog čega su i dobile takav naziv. Bolest lisnih ušiju dovodi do savijanja listova fuksije. Mnogi uzgajivači biljaka koji se često susreću s ovim nametnikom koriste Coca-Colu, točnije njezin šećer na koji se uši lijepe i tako im je onemogućeno bilo kakvo kretanje. Ovaj postupak ponavljajte nakon kiše koja biljku ispere od šećera. U borbi protiv nametnika mogu vam pomoći luk, kopriva i pelin, list duhana te mješavina sapunice i deterdženta. List duhana namočite u vodu koju zatim procijedite i tretirajte listove, a 30 grama pepela dodajte u 10 litara vode, skuhajte, procijedite i poprskajte listove.
Štitasti moljac ili bijela mušica napada biljke, voće i povrće. Odrasle mušice su snježnobijele boje, a mlade ličinke su pokretljive i pločaste. Aktivna je u proljetnim i ljetnim mjesecima. Šteti biljci tako što usisava biljne sokove, a insekti ostavljaju izlučevine na koje dolaze gljivice zbog kojih se stvara crnilo. Ovog štetnika možete ukloniti korištenjem prirodnog insekticida ili prirodnog akaricida. Redovno pregledavajte svoje fuksije te po potrebi uklonite i uništite dijelove biljke na kojima su se nastanili moljci.
Panonychus ulmi ili crveni pauk najveći je štetnik od svih grinja, a golim okom ga ne možete uočiti. Najčešće se javlja na vinovoj lozi i jabukama. Od 1960. godine crveni pauk postaje važniji štetnik plantažnih nasada jabuke. Na listu se pojavljuju žute točkice koje kasnije prelaze u ljubičastocrvene. Počinju se spajati i tako se list ubrzano suši i propada. Gubi se voda, a i proces fotosinteze je reduciran. Uskoro lišće počinje opadati s grana. Jedna od posljedica djelovanja crvenog pauka jest i loš razvoj plodova kao i slabiji razvoj pupova što može uzrokovati štetu i iduće sezone.
Hrđa je bolest koja se širi velikom brzinom, a uzrokuje odumiranje dijelova biljke. Karakteriziraju je smeđe mrlje, a na donjoj strani lista pojavljuju se nakupine spora. Prevenira se sadnjom otpornih sorti, rjeđim zalijevanjem biljaka te preventivnim prskanjem. Tada se služite pripravcima koji sadrže poljsku preslicu. Ukoliko se hrđa već pojavila, koristi se fungicid.
Botritis ili siva plijesan red je pretežno saprofitskih gljiva Zygomycota koje žive na svim hranjivim podlogama. Od njih uzimaju hranu te tako uzrokuju ogromnu štetu. Napada veliku većinu biljnih vrsta (biljke, voće, povrće) što znači da je polifagna. Na cvjetovima se pojavljuju smeđe pjege i fleke. Smanjivanjem vlažnosti zraka ili biljnih organa, smanjuje se i rizik od ove bolesti. Kao prigodan tretman koristi se fungicid, a njegova primjena ovisi o ranim čimbenicima (kulturi, tipu proizvodnje te drugim čimbenicima).
Fitofora pripada rodu oomiceta koji uzrokuje ogromne ekonomske gubitke na usjevima diljem svijeta te razredu algašica. Karakterizira je pojavljivanje bjeličastih mrlja na vrhovima listova. Javlja se u prstenastom obliku što dovodi do nemogućnosti protoka hranjivih tvari i kasnijega sušenja same biljke. Sprječavanje nastanka ove bolesti i njezinog širenja zahtijeva mnoštvo preventivnih mjera, a često i interventno djelovanje. Ako je bolest već zahvatila biljku koristite fungicid (ranije izjutra ili kasnije predvečer), ali i svu potrebnu zaštitnu opremu.
Rhizoctonia solani je biljna patogena gljiva. Otkrivena je prije nešto više od 100 godina. Domaćina napada u ranijim fazama njegovog razvoja. Česta je bolest travnjaka. Javlja se na temperaturama većim od 25°C, a prepoznaje se po smeđim pjegama na vrhovima listova cvijeća ili na vrhu vlati trave. Načini borbe protiv ove bolesti su redovna gnojidba, odvodnja i prozračivanje, umjereno zalijevanje, a od kemijskih preparata benodanil.
Fuksija u kuhinji
Francuski botaničari utvrdili su kako biljka nema otrovna svojstva ako se unese u organizam. Dapače, istaknuli su ljekovitost fuksije. Postoje vrste fuksije čiji se bobičasti plodovi mogu jesti, ali nisu ukusni. Također, postoje i one vrste čiji su plodovi jako ukusni. Okus im je kiselkasto-sladak. Dobro ih operite i spremni su za korištenje. Fuksija ne privlači samo botaničare, nego i kulinarske stručnjake.
Plodove možete zamrznuti i u obliku leda stavljati kao dodatak ili ukras raznim pićima, možete od njih načiniti razne marmelade ili ih pak staviti u voćne salate, palačinke, muffine, torte i kolače. Uz to što mogu poslužiti kao sastojak, mogu poslužiti i kao dekorativni ukras.
Uz to što od plodova ove divne biljke možete dobiti marmelade, možete napraviti i likere, punjenja za pite i štrudle, kristalizirano (kandirano) voće, a ako krenete do Španjolske, možda i kušate ukiseljene zelene bobice koje dodaju u hranu, baš poput kapara.
U našim krajevima fuksija se najviše koristi kao dekorativna biljka koja prostoriju čini zanimljivijom i ugodnijom zbog širokog raspona boja. Upotreba u kulinarstvu izuzetno je rijetka.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori