Jasmin (lat. Jasminum) je samonikla biljka iz porodice maslinovki (Oleaceae). Raste kao grm ili penjačica, karakterističnog je i intenzivnog mirisa.
Jasmin (pravi jasmin, čimin, jasamin) je grmolika biljka, ali i zimzelena biljka penjačica, iz porodice je maslinovki i roda jasmina, a bilježi oko 200 samoniklih vrsta. Svaka vrsta je posebna na svoj način, a za svaku od njih karakterističan je intenzivan i specifičan miris.
Stabljika jasmina je duga i tanka, a doseže čak i do 5 m visine. Listovi su sastavljeni od 5 do 7 duguljastih listića, a cvjetovi su bijele boje, zvjezdolikog oblika i iznimno ugodnog mirisa. Porijeklom iz srednje Azije, preko Španjolske se brzo rasprostranio po čitavoj Europi, ali i svijetu.
Jasmina karakterizira njegov specifičan miris, a on se razlikuje ovisno o vrsti jasmina. Zajednička karakteristika svakoj vrsti je opojan miris te egzotičnost koja mami osjetila i teško dovodi do zasićenja.
Većina cvjetova ugleda svijetlo dana kad izađe sunce, međutim, kod jasmina je situacija malo drugačija. Cvjetovi jasmina otvaraju se kad padne noć, a zatvaraju kad svane dan, stoga ga u Indiji nazivaju "kraljicom noći". Jasmin obično cvjeta u svibnju i lipnju, a ponekad i kasnije.
Informacije
Latinski: Jasminum
Engleski: Jasmine
Porodica: maslinovke (Oleaceae)
Visina: do 5 m
Uvjeti: rahlo, dobro pognojeno tlo bogato humusom
Klima: vlažna tropska
Sadnja: između lipnja i studenog
Cvatnja: rana cvatnja u proljeće, kasna cvatnja u jesen
Upotreba: ukras, prehrana, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Obični ili francuski jasmin (Jasminum officinale)
Može narasti i do 150 cm-a, cvijet je najčešće u skupinama od 3 do 5, intenzivnog je mirisa i bijele boje. Cvatnja se događa u periodu između travnja i lipnja i traje sve do jeseni.
Španjolski ili kraljevski jasmin (Jasminum grandiflorum)
Krasi ga grmolika krošnja i izuzetan miris. List može biti troprst ili igličast, a cvjetovi jednostruki ili složeni. Cvjetovi na samom početku cvatnje imaju rozu boju, a kasnije dobivaju bijelu boju. Najčešće cvate u proljeće i ljeto, a ponekad i zimi. Najbolje uspijeva u sunčanim područjima, ljeti zahtijeva mnogo vode, a zimi često orezivanje.
Arapski ili jasmin za čaj (Jasminum sambac)
Arapski jasmin može doseći visinu od 200 cm-a, a prepoznajemo ga po zimzelenom grmu. Njegovi cvjetovi odišu intenzivnim i slatkim mirisnim notama, a listovi su veliki i sjajni. Najznačajniju ulogu ima prilikom dobivanja esencija jasmina. Ova vrsta jasmina teško podnosi zimske uvjete pa mu je potrebno osigurati zaštićeni i topli prostor.
Zimski jasmin (Jasminum nudiflorum)
Zimski jasmin raste u obliku polugrma ili polupenjačice, što znači da su njegovi zeleni izboji dugi i uglavnom povinuti. Njegovi cvjetovi su iznimne žute boje, veličine do 2,5 cm. Prilikom cvatnje, nastaju trodijelni listovi složeni od malih, zelenih listića. Može narasti i do 400 cm, međutim to ne vrijedi za hladnije prostore u kojima njegova visina doseže maksimalno 200 cm. Ovu vrstu karakterizira svojstvo da je jedina vrsta jasmina koja ne miriše, što je u osnovi veoma čudno zbog intenzivnog mirisa koji jasmin inače proizvodi. Jasmin je poznat i po svojoj sposobnosti samoukorjenjavanja, što bi značilo kad jasminove grane dotaknu tlo, na tom mjestu počinje rast novog korijenja.
Osim spomenutih, poznatijih vrsta jasmina, postoji još:
- Jasmine sambuck - listovi su mu jajoliki, a cvjetovi bijeli i mirisni
- Jasmine airborne - grane se spuštaju prema dolje pa mu to daje dodatno lijep, dekorativan izgled
- Jasmine ermine mantle - vrsta jasmina čiji grm doseže širinu ne veću od jednog metra, listovi su izduženi, a s cvatnjom započinje krajem svibnja
- Jasmine mont blanc - svrstavamo među patuljaste oblike zbog svojih izrazito kratkih listova (3 do 4 cm) i kratkih cvjetova
Sadnja
Proljeće je idealno razdoblje za sadnju penjačica jasmina, osobito u kontinentalnom dijelu kad su temperature prilično visoke, a uz to nema opasnosti od mraza. Jasmin je zimzelena penjačica koja bolje uspijeva u priobalnim, odnosni mediteranskim područjima. Prilikom sadnje jasmina, tlo mora biti dobro drenirano, što znači da ga je potrebno gnojiti prilikom sadnje, ali i prilikom cvjetanja.
Vrh jasmina treba biti na suncu, a njegov korijen bliže sjeni. Ako ne postoji mogućnost za takve uvjete, ispred korijena možete posaditi malo veći grm.
Sadnju jasmina treba učiniti na pravilan način. Kad smo iskopali rupu u koju želimo posaditi jasmin, moramo paziti da ona bude duboka 50 cm. Nakon toga slijedi drenaža, stoga moramo postaviti drenažni sloj od 15 do 20 cm, a to možemo učiniti pomoću šljunka, pijeska ili zdrobljenog kamena. Zašto je važna drenaža? Drenaža je postupak koji pomaže biljci da zadrži zdravi izgled, ali i potraje što duže. Ako bismo preskočili postupak drenaže, biljci bi svakako prijetilo propadanje listova, ali i plodova. Nakon toga, jasmin postavimo 3 cm ispod površine te na kraju zalijemo vodom.
Jasmin je potrebno zalijevati svaki drugi dan tijekom ljetnog perioda. Zimi ga je dovoljno zaliti svaki peti dan.
Razmnožavanje jasmina vrši se uz pomoć reznica, najčešće u jesen ili krajem zime. Ova penjačica, još bolje će uspjeti ako je zemlja bogata humusom i rahla. Ako primijetimo da je temperatura iznimno niska, penjačicu je potrebno premjestiti u kuću, na toplije mjesto.
Jasmin se presađuje na proljeće, a izdanci se skraćuju ovisno o veličini biljke. Ako se penjačica uzgaja kao sobna biljka, s vrhova stabljika uzimaju se reznice i tako se omogućuje razmnožavanje. Rana cvatnja započinje u proljeće, a kasna na jesen.
Uzgoj
Uzgoj jasmina idealan je za vrtove srednje veličine, a prilikom zimskih uvjeta i unošenja u toplija, zaštićena područja, moramo imati na umu da za nju nikako nisu dobre ni previsoke temperature. Kako bi nam biljka što duže opstala, moramo svladati postupak presađivanja. Također, kad je u pitanju zalijevanje, ono mora biti dozirano, nikako ne smijemo biljku "utapati" u vodi.
Kod ove biljke izuzetno je važno ne mijenjati mjesto. Ako ste jasmin posadili na mjestu koje je izrazito sjenovito, ne bi bilo dobro da ga odjednom izlažete jakom suncu jer bi to moglo uzrokovati šok kod biljke što bi se ponajprije odrazilo na njezinom lišću.
Tijekom zime, list jasmina promijeni boju te postane crvenkast, kako bi se na proljeće opet mogao u potpunosti zazeleniti.
Jasmin je biljka koja se penje, odnosno lako omota oko bilo kakvog potpornja, a vrlo brzo prekriva tlo, odnosno velike površine. Da bi ova penjačica uspjela, nije potrebna posebna vrsta tla, iako, bolje cvjeta na otvorenim sunčanim položajima. Jasmin također može uspijevati i u ukrasnoj posudi, ali uz uvjet da ga se jednom godišnje prihranjuje. Ova biljka voli vlažnost i nikako ne podnosi suhi zrak, a samim time ni centralno grijanje.
Jasmin održavamo tako da orežemo cvjetove nakon cvatnje. Zanimljiva je činjenica kako ga mnogi nazivaju zimskim jasminom zbog lišća koje zimi ne otpada. Iako bolje uspijeva u priobalnom području, lako uspijeva i u kontinentalnom dijelu. U tom slučaju postoji velika opasnost od snijega koji može oštetiti list, a za nepovoljne uvjete mogu biti zaslužni mraz i vjetar.
Osim što se može saditi u vrtu, uzgoj jasmina moguć je i u obliku zelene ograde ili u loncu, što znači da nam može krasiti balkon ili terasu. Ako jasmin želimo posaditi u lonac, prve 2 do 3 godine moramo paziti da dubina lonca iznosi 10 l, a nakon 3 godine, 30 l. Potrebno je također svake treće godine promijeniti zemlju u loncu.
Kako bi jasmin bolje cvao u proljeće ili jesen, potrebno ga je tijekom zime često orezivati. Iako ova penjačica može uspijevati i u sjenovitom području, sunčana mjesta pogoduju njezinom razvoju u potpunosti. Ljeti posebnu pozornost moramo posvetiti njenom zalijevanju kao i prihrani mineralnim gnojivom.
Upotreba
Jasmin ima ulogu afrodizijaka, a žene su ga oduvijek upotrebljavale kao kozmetički preparat, između ostalog i u obliku mirisa. Simbol jasmina, ovisno o religiji, često se povezivao s ljubavlju, srećom i nadom. Od jasminovog cvijeta dobiva se i eterično ulje, a njegov miris, iako veoma poseban, iznimno je i cijenjen.
Kinezima je čaj od jasmina jedno od omiljenih pića. Jasmin se i danas upotrebljava u obliku čaja, međutim značajno je mjesto zauzeo i u kozmetičkoj industriji, posebice za izradu parfema.
Ljekovita svojstva
Osim što je imao ulogu afrodizijaka, ljudi su ga koristili i u ljekovite svrhe. Kinezi su se njime borili protiv hepatitisa, ciroze jetre, kašlja te u svrhu poboljšanja disanja. Jasmin je imao veoma važnu ulogu i kod poremećaja živčanog sustava pa su ga često upotrebljavali za suzbijanje nervoze ili depresije.
Jasmin pomaže i kod menstrualnih tegoba te menopauze. Majke dobro znaju kako jasmin ublažava bol nakon, i za vrijeme poroda. Pomaže i muškarcima kod bolesti prostate.
Zanimljivosti
Za ružu kažu kako je kraljica cvijeća, što bi značilo da jasmin definitivno zaslužuje titulu kralja cvijeća. Jasmin također nazivaju i cvijetom sretnog braka. Vjeruje se da ako zamotuljak osušenih latica stavite ispod jastuka na dan godišnjice braka, vaš brak će postati čvršći i dugotrajniji. Jasmin pored svega još i potiče dobro raspoloženje, stoga nije na odmet s vremena na vrijeme udahnuti taj divan miris sreće!
Ovu penjačicu, osim zbog divnog mirisa, možemo iskoristiti prilikom dizajna eksterijera. Ako želimo prekriti zid, preko njega stavimo zelenu mrežu za koju će se jasmin začas uhvatiti i brzo raširiti.
Foto: begonvilliev / Pixabay
Odgovori