Lijeska (lat. Corylus avellana) je grmolika biljka iz porodice brezovki (lat. Betulaceae). Uzgaja se zbog svog orašastog jestivog ploda lješnjaka.
Lješnjak je jedan od najpoznatijih orašastih plodova. Nezamjenjiv je dio mnogih slatkih proizvoda - čokolada, čokoladnih namaza, sladoleda, keksa i kolača... bez njega slatki svijet ne bi bio isti. Osim toga, vrlo je ukusan i zdrav kada se jede sirov. Donosi mnoštvo nutrijenata i može biti velika pomoć kod održavanja zdravlja.
Lješnjak je plod biljke lijeske, koja se još naziva i šumskom ili običnom lijeskom. Ovo je grmolika biljka koja može narasti do 8 m visine. Listopadno je drvo sa zaobljenim listovima, sa strane prekrivenim dlačicama, dugim od 6 do 12 cm.
Plodovi koje lijeska daje sazrijevaju u grozdovima i na svakom ih je do 5 komada. Nalaze se u ljusci i, kada se ona skine, dugački su i široki 20 mm. Lješnjaci su smeđe boje dok su u kori, a žućkaste boje, s bijelim urezom u sredini kada se iz kore izvade. Čvrsti su i hrskavi, kao i svi orašasti plodovi, ali ne toliko da se ne bi mogli bez problema žvakati.
Lijeska cvijeta zimi, što je vrlo neobično s obzirom na druge biljke. Počinje cvjetati prije nego prolista i to od prosinca do ožujka. Cvjetovi se dijele na muške i ženske, s time da su muški žuti i dugački do 12 cm, a ženski mali, uglavnom dijelom zaostali u pupoljku, svjetlo-crvenih latica.
Informacije
Latinski: Corylus avellana
Engleski: Hazel, Hazelnut
Porodica: brezovke (lat. Betulaceae)
Visina: do 4 m
Uvjeti: slabo kisela i lagana tla s organskim tvarima
Klima: umjerena
Sadnja: početkom listopada
Berba: kolovoz i rujan
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sorte
Sorte lijeski koje se kod nas najviše uzgajaju su:
- Istarska duguljasta lijeska - otporna na niske temperature pa se češće sadi u kontinentalnom dijelu zemlje
- Rimska lijeska - također otporna na niske temperature i pogoduje kontinentalnoj klimi
- Haleška lijeska - još jedna vrsta koja podnosi niske temperature i najbolje ju je zasaditi u kombinaciji s gornje dvije, kako bi im se osigurala međusobna oplodnja.
- Industrijske sorte: Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana, Tonda di giffoni - nešto su kvalitetnijeg ploda i uzgajaju se u primorju jer nisu toliko otporne na niske temperature. I one se sade u kombinaciji kako bi im se osigurala oplodnja.
Sadnja
U kontinentalnoj klimi, lijesku je najbolje saditi na 140 m nadmorske visine, a neke kulture i na višim, do 600 m. Prije sadnje mladica, potrebno je pripremiti tlo. Ono se najprije mora ispitati kako bi mu se odredila kakvoća i kemijski sastav. Ne smije biti previše kiselo niti mu manjkati fosfora i kalija. Ako je tlo takvo, onda mu se dodaje gnojivo preporučeno nakon analize. Ravnomjerno se rasipa po prethodno poravnatoj i duboko izoranoj njivi.
Oranje se mora obaviti ljeti kako bi se grude u tlu bolje razmrvile uslijed vrućina i povremenih kiša. Tako će ono biti spremno za jesen, kada je lijesku najbolje saditi. Lijeska se može saditi i na proljeće, što nije baš preporučljivo jer se onda obrada tla mora obaviti zimi, kada je tlo najčešće smrznuto, tvrdo i općenito premalo vlažno.
U jamice izdubljene na obrađenom tlu sade se kvalitetne sadnice onih sorti koje se međusobno oplođuju, jer samo jedna sorta, čak i s više grmova, ne može oploditi sama sebe. Zbog toga se sadi sorta oprašivač, a radi sigurnosti, najbolje je zasaditi tri međuplodne sorte. Sorte se sade tako da uvijek treba biti paran broj redova po sorti. Razmak ovisi o tlu, sorti i terenu. Lijeske koje rastu više u visinu, mogu se saditi na manjem razmaku, kao i one koje se sade na nagnutim terenima.
Posebno treba pripaziti na dubinu sadnje, jer ako se sadnica posadi preduboko, trebat će joj do 3 godine samo da naraste.
Tlo
Iako lijeska može rasti na lošim tlima i davati urod i na njima, ako želite uzgajati nasade i osigurati im dobru rodnost, potrebno joj je osigurati hranjiva, bogata tla i dovoljno vlage. Tla koja im trebaju da bi postigli punu rodnost su umjereno vlažna, humozna tla, povoljne strukture i srednje dubine, s pH vrijednosti od 5 do 8.
Tlo za uzgoj može biti i karbonatna ilovača ili skeletno tlo. Budući da nasadima odgovaraju i blago nagnuta tla, mogu se podizati na položajima pogodnima za uzgoj vinove loze.
Temperatura
Lijeska najbolje raste u mediteranskoj klimi, ali vrste koje bolje podnose zimu mogu se uspješno saditi i u kontinentalnoj. Ipak, temperatura zimi ne bi smjela pasti ispod - 30°C jer tada se smrzavaju jednogodišnji izboji. Kada stablo krene pupati, temperatura bi trebala biti iznad - 25°C jer u suprotnom propadaju vegetativni pupovi. Nakon što izbiju cvjetovi, a prije nego se otvore, mogu izdržati temperature do - 16°C, nakon otvaranja, izdržavaju do - 7°C, a kada počinje pupati i lišće, temperatura mora biti iznad - 5°C.
Voda
Lijeski je potrebna optimalna vlažnost tijekom cijele godine. Dobro ne podnosi suše. Tijekom godine joj ukupno treba od 800 do 1200 mm oborina, od čega 350 do 400 mm za vrijeme vegetacije, koja traje od travnja do rujna.
Gnojidba
Prije sadnje nasada lijeske, tlo se mora opskrbiti s dovoljno hranjivih tvari, pogotovo s fosforom i kalijem. Mineralna gnojiva dodaju se s obzirom na kvalitetu tla, što se određuje analizom.
Održavanje nasada
Tijekom prve i druge godine uzgoja, nasadi lijeske moraju se okopavati i međuredno obrađivati. Nakon šeste godine poželjno je u međurodnim prostorima održavati nisko košenu tratinu. Mjesto rasta drveća treba redovito gnojiti, a granje nasada redovito malčirati.
Uzgojni oblik
Lijeska se može oblikovati u četiri osnovna uzgojna oblika:
- prirodni grm
- grmolika vaza
- vaza
- piramida
Prva dva uzgojna oblika su bez debla, a druga dva s deblom visine od 30 do 70 cm. Lijeska se najčešće oblikuje u grmoliku vazu i to u prvim godinama rasta. Tada se na četiri primarne grane oblikuju sekundarne skeletne grane, na razmaku od 50 cm. Pri takvom obliku drvo ima najpovoljnije uvijete za razvoj rodnih pupova i dovoljno svijetla za rast plodova.
Rezidba i orezivanje
Orezivanje lijeske vrlo je važno kako bi se potaknula i očuvala njena produktivnost. Pri rezidbi je važno svakoj rodnoj grani osigurati dovoljno svjetla, jer takva donosi do tri puta više roda od one u sjeni. Rezidba se radi ljeti, kada se grane ne skraćuju, nego samo prorjeđuju. Skraćivanje se može primijeniti samo kako bi krošnja ostala uravnotežena i željenog oblika. Ljetna rezidba mora biti postupna kako se odjednom ne bi skinulo previše lišća.
Nakon što stablo navrši deset godina, potrebno ga je pomladiti. Pri pomlađivanju grm se orezuje skoro do zemlje, a krošnja 3 do 4 oka iznad debla. Budući da u godini pomlađivanja grm može ostati bez roda, ne moramo u isto vrijeme pomladiti sve nasade. Najbolje je vršiti pomlađivanje postupno, svake godine po svaki drugi ili svaki treći red i tako uzastopno 2 do 3 godine.
Gnojidba nasada
Prije sadnje lijeske potrebno je meliorativno pognojiti tlo, a onda četiri godine nakon sadnje gnojiti ga samo dušikom. Takva gnojidba radi se na proljeće, prije nego krene vegetacija. Gnoji se oko grmova, širine oboda krošnje ili malo više. Prve godine se stavlja 0,5 kg gnoja KAN 27 i onda svake godine po dekagram do dva više.
Od 4. do 8. godine uzgoja nasade treba gnojiti NPK i KAN gnojivima i to po njihovoj cijeloj površini. U jesen nasade treba gnojiti kompleksnim NPK gnojivom s dodanim 20 kg fosfora i 150 kg kalija po hektaru.
U proljeće se dodaje 100 kg dušika i 350 kg KAN gnojiva po hektaru cijele površine nasada. Nakon osme godine gnojimo kao i nakon četvrte, samo s povećanim udjelom hranjivih tvari i to za 35%.
Zaštita od bolesti
Kao i svaka biljka, i lijeska može oboljeti od raznih bolesti ili biti podložna štetnicima. Bakterijske bolesti koje često napadaju lijesku, pogotovo u godinama s više kiše, su bakterijski palež i bakterijski rak. Biljka koja oboli od ovih bolesti dobije tamne pjege po svim dijelovima stabla, lista i ploda. Na njima se pojavljuje i žućkasti iscjedak. Posljedica su sušenja dijelova biljke ili, ako se bolest proširi, čitavog stabla.
Oboljele biljke moraju se liječiti fungicidima na bazi bakra, nakon što se s njih uklone svi zaraženi dijelovi. Preventivno se špricaju na početku vegetacije i kada se počnu otvarati pupovi. U kritičnim godinama, može se izvršiti još jedno špricanje krajem ljeta, ali isključivo organskim fungicidima.
Osim bakterija, lijesku napadaju i razni štetnici. Među njima je najrasprostranjenija ljeskova grinja koja svake godine čini veliku štetu uzgajivačima. Grinja je dovoljno velika da se može vidjeti prostim okom, napada biljku i prezimi u njenim pupovima, pa početkom proljeća počinje sa sisanjem biljnih sokova i razmnožavanjem. Pupovi nabreknu i počnu se sušiti prije nego procvjetaju. Nakon toga grinje se sele i na druge biljke, a mogu se prenijeti i sadnicama.
Budući da nema sredstava koji djeluju točno na ovu vrstu grinja, suzbijaju se sredstvima protiv grinja šiškarica. Mogu se koristiti i fungicidi na bazi sumpora. Zaštita se mora provoditi već ljeti, u srpnju, kada grinje migriraju u pupove, jer jednom kada se u njih zatvore, zaštita više ne djeluje.
Česti štetnik koji napada lijesku je ljeskotoč koji uzrokuje crvljivost plodova i njihovo otpadanje. Kukci se pojavljuju od svibnja do kolovoza, kada odlažu jaja i hrane se lišćem i tek zametnutim plodovima. Ličinke koje se razviju iz jaja jedu jezgru ploda, a zatim ga napuštaju. Prezimljuju u zemlji ispod lijeske, pa se ponovo u proljeće pojavljuju kao odrasli kukci. Ubijaju se insekticidima.
Berba
Lješnjak se, ovisno o sorti i mjestu uzgoja, bere od svibnja do listopada. Plodovi zreli za branje promjene svoju boji i vrlo ih se lako vadi iz njihova omotača, a plod je žutosmeđi. Problem kod berbe lješnjaka je taj što ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme, a nedozreli plodovi nakon berbe nisu toliko kvalitetni, jer su im jezgre još žilave i smežurane.
Plodovi se nakon berbe moraju osušiti jer im postotak vode mora s 30 do 35% opasti na 10%. Suše se na temperaturi od 40°C.
Skladištenje
Skladištenje lješnjaka u kori najbolje je u dušičnoj atmosferi jer se tada očuva njihova boja, oblik i kiselost. Temperatura bi trebala biti niska, oko 2°C, kako bi se smanjila njihova užeglost. Ipak, ako nemate profesionalne uvjete, neočišćene lješnjake može čuvati u običnim jutenim vrećama, na prozračnom mjestu. Ako je vlaga zraka oko 8%, u takvim uvjetima može stajati do 2 godine, uz povremeno okretanje.
Očišćeni lješnjak se obavezno mora čuvati na hladnom mjestu, kako bi se izbjegla užeglost plodova. Idealni uvjeti su dušična atmosfera i temperatura od 4°C i pod njima očišćeni lješnjak ne gubi svoja svojstva.
Ako čuvate očišćene lješnjake kod kuće, držite ih na suhom i tamnom mjestu, najbolje u tamnoj staklenoj posudi. U idealnim slučajevima tako može izdržati do godine dana prije nego se pokvari, a ako ga zaledite, trajat će do dvije godine.
Ljekovita svojstva
Lješnjak je vrlo kaloričan i mastan, ali unatoč tome (ili baš zbog toga) neizostavni je dio svake dobre dijete. 100 g lješnjaka ima čak 628 kalorija i 61 g masnoće. Zato je odlična zdrava grickalica za otjerivanje gladi, dokle god je se ne pojede previše. Masti u lješnjaku su mononezasićene i polinezasićene, što ih čini vrlo zdravima. Lješnjak je veliki izvor vlakana i proteina, također odličnih nutrijenata, a zdravlje im dolazi i iz vitamina E i skupine B vitamina, te iz minerala magnezija, fosfora, željeza, mangana i bakra.
Lješnjaci su odlični za sprječavanje kardiovaskularnih bolesti, moždanog i srčanog udara jer sadrže fitosterole, omega 3 masne kiseline i oleinsku masnu kiselinu. Velike količine vitamina E u ovom voću djeluju kao antioksidansi, zbog čega jačaju imunitet. Folna kiselina, koju lješnjak također sadrži u velikom postotku, zaslužna je za jačanje organizma, a posebno se preporučuje trudnicama za uspješniji razvoj ploda.
Uz sve to, lješnjaci smanjuju loš kolesterol i poboljšavanju mentalne sposobnosti i pamćenje.
Lješnjaci u kulinarstvu
Lješnjaci su neizostavni dio mnogih slastica, pogotovo čokoladnih namaza, kolača i krema. Zbog velikog udjela masnoće, mogu zamijeniti brašno u mnogim kolačima. Lješnjaci se mogu i prepržiti, ali i jesti sirovi ili pečeni, dodani u salate, mikseve koštuničavog voća i slično. Stavljaju se i u sladolede, ali i razne nadjeve, umake, tjesteninu i juhe.
Ako volite jesti sirove lješnjake, preporučuje se staviti ih u vodi preko noći, pa ih ujutro pojesti za doručak. U vodi se aktiviraju njihovi enzimi i tako postaju još zdraviji. Malo lješnjaka svaki dan može značajno očuvati vaše zdravlje!
Zanimljivosti
Lijeska je rasprostranjena diljem Europe i Azije, a najbolje uspijeva u kontinentalnoj i sredozemnoj klimi. Divlja ljeska raste na rubovima šuma i na proplancima. Stablo može živjeti do 100 godina, a plodove donosi do 70 godina. Stablo je zahvalno za uzgoj jer nije previše zahtjevno. Ljeska je samonikla biljka koja uspijeva i na vrlo siromašnim tlima, uzgaja se na vlastitom korijenu, pa joj ne treba cijepljenje, ali ako od nje želimo raditi nasade i dobiti dobar urod, ipak se trebamo pobrinuti o tlu i položaju na kojem će rasti.
Uzgoj lijeske je jako dobra investicija baš zbog toga što su vrlo važni u industriji slatkiša. Lješnjaci se vrlo lako distribuiraju i prodaju i to po visokoj cijeni, jer su vrlo traženi. S druge strane, za njihov uzgoj ne treba puno muke, samo vremena da stablo počne nositi ploda, naime, prve počinje davati u 3. ili 4.godini, a u puni rod sa 7 ili 8. One su stoga odličan dugoročni ulog koji kasnije vraća višestruko uloženo.
Foto: Myriams-Fotos / Pixabay
Odgovori