Mak (lat. Papaver) je biljka iz porodice rutovki (Rutaceae). Uzgaja se zbog ploda punog sjemenki koje se koriste u prehrani kod pripreme slastica i kolača.
Najpoznatije vrste maka su poljski mak i vrtni, odnosno opijumski mak, koji se najčešće i uzgaja. Cvjetovi su kod vrtnog maka bijeli i ljubičasti, poljski mak cvjeta crvenim cvjetovima, dok je velški mak poznat po žutim cvjetovima i po tome što ispušta sjeme na prorezima sa strane biljke, a ne odozgo na rupicama, kao vrtni mak.
Biljka ima uspravnu, zeljastu stabljiku. Glatka je i presvučena voštanom prevlakom. Može narasti oko 100 cm visine, ali je lako lomljiva. Korijen joj je slabije razvijen, vretenast i slabije prodire u tlo.
Donji listovi maka imaju peteljke, dok su gornji bez, pa obavijaju stabljiku koja na vrhu ima cvijet. Plod biljke nalazi se u tobolcu u obliku sitnog, bubrežastog sjemenja. Upravo ono se koristi za prehranu, najčešće pripremu kolača i slastica.
Mak je južna kultura, odnosno uzgaja se u toplijim predjelima. Tamo uzgojeni mak ima najjača opijumska svojstva. Što se sjevernije uzgaja, to se alkaloidi u njemu smanjuju.
Informacije
Latinski:
Engleski: Poppy
Porodica: makovke (Papaveraceae)
Visina: oko 100 cm
Uvjeti: dobro strukturirana, duboka i plodna tla
Klima: topla
Sadnja: rano ljeto ili proljeće
Berba: kolovoz, rujan
Upotreba: prehrana, medicina, kozmetika
Srodnici
Sadnja
Mak dobro uspijeva na nasadima na kojima su se sadile određene pretkulture, najbolje one koje se ranije žanju, poput zrnatih mahunarki, krumpira ili strnih žitarica. Nakon njihove sjetve tlo se mora dobro preorati i istanjurati.
Prije sijanja maka vrlo je važno dobro obraditi tlo, jer će inače teško niknuti. Najprije se čisti od korova, a onda usitni i poravna. Sjeme se sije plitko, odmah pri površini, na dubinu od centimetar do dva, i to u jesen. Za sijanje je pogodna mješavina pijeska, kore i treseta. Između biljaka mora biti razmak od oko 10 cm, a između redova 50 cm. Nakon što se sjeme prekrije zemljom, pokrije se staklom i ostavi vani tijekom zime. U proljeće se sadi u vrt. Nasadi se moraju uzgajati na plodnom i sunčanom mjestu. Također, mak se mora uzgajati u plodoredu jer se tako smanjuje rizik od obolijevanja od raznih bolesti, ali i od napada štetnika.
Ako mak sadite odmah u vrt, to možete učiniti tako što ćete sjeme položiti u tlo, ali ga nećete prekriti. Udaljenost sjemena neka bude bar 20 cm-a. Mak se može uzgajati i u loncima i tada je bitno da bude na sunčanom dijelu, bez jakog vjetra.
Tlo
Tlo na kojem nasadi maka najbolje uspijevaju je plodno, dobro strukturirani i duboko, uz to je i tlo koje ima povoljan vodeni i zračni režim. To su uglavnom pjeskovito-glinasta tla i aluvijalni nanosi. Najbolji pH za mak je od 6,5 do 7,2 vrijednosti.
Gnojidba
Mak najbolje raste na plodnim tlima, ali će uspijevati i na bolje pognojenim siromašnim. Prosječno plodnim tlima treba dodati 100 kg dušika po hektaru i 100 do 120 kg fosfora i kalija po hektaru. Pola fosfornih i kalijevih gnojiva te 20% dušikovih dodaje se u osnovnom oranju, a ostalu kod pripreme tla pred sjetvu.
Temperatura
Od sjetve do cvatnje mak treba manje topline, ali onda o početka cvatnje do zriobe, topline i svjetla treba više. Da bi sjeme proklijalo treba mu minimalna temperatura od 2°C, ali optimalna je 20°C. Najniža temperatura koju mak može podnijeti je -7°C. Osim topline, maku je za rast i razvoj potrebno i mnogo svjetlosti.
Voda
Suprotno od topline, mak treba više vode do početka cvatnje, a onda od cvatnje treba je manje.
Održavanje nasada
Nakon sijanja maka treba se napraviti valjanje zemlje. Također se mora redovito suzbijati korov i to najviše u početku vegetacije. Budući da mak sporo raste, to je vrijeme kada mu korov može najviše naštetiti. Nasadi se moraju i kultivirati, prorjeđivati i prihranjivati te štititi od nametnika i bolesti. Tijekom ljeta se još odstranjuju uveli dijelovi biljke, kako mak ne bi otišao prerano u sjeme. U jesen se ponovo sije i u isto vrijeme se iskopavaju stare biljke iz nasada.
Zaštita od bolesti
Mak najčešće napadaju gljivična oboljenja, i to plamenjača maka, crna pjegavost maka i siva plijesan. Gljivice napadaju sjemenke i time se smanjuje njihova kvaliteta, što uključuje i boju i okus. Plamenjača se treba preventivno tretirati fungicidima i to po prema preporučenim dozama s obzirom na proizvod.
Od štetnika, mak napadaju zemljišni štetnici, kojima je pogotovo podložan mladi mak. Među tim štetnicima su žičnjaci, rovci, sovice pozemljuše, hrušt i mnogi drugi. Bobova crna lisna uš napada tijekom vegetacije, baš kao i makova mušica i makova siva pipa. Ovi nametnici suzbijaju se insekticidima, tek nakon što napadnu biljku.
Berba
Berba maka provodi se kada je plod tehnološki i biološki zreo. Tobolci su im tada suhi, tvrdi, tamnožuti i kada se protresu, u njima se čuje sjeme. Sjeme prije berbe također mora biti suho i zrelo. Ako se ubere ranije, na njemu se za vrijeme skladištenja može razviti plijesan. Vlaga mu mora biti do 10%.
Sjetva se obavlja krajem srpnja, najčešće žitnim kombajnima ili nekim sličnim strojem.
Ako se mak uzgaja radi opijuma, onda se on dobiva tako da se posebnim noževima zareže tobolac, i to već 20-ak dana nakon cvatnje, najbolje oko podneva, kada je i najtoplije. Iz tobolca tada izlazi bijela tekućina, koja se brzo zgrušava i time tamni. Masa se sljedećeg jutra struže iz biljke, pa oblikuje u grudice, oblaže lišćem maka i ostavlja da se osuši.
Nakon ovog postupka tobolci maka ponovno će dozreti i iz njih će se na ljeto moći dobiti sjeme maka.
Skladištenje
Prije skladištenja sjemena treba ga dobro očistiti, čak i od čestica prašine, kako bi njegova čistoća dosegla do 99.8%. Budući da sjeme maka sadrži veliku koncentraciju ulja, vrlo se lako i kvari. Kako bi se to spriječilo, odmah nakon sjetve mora se očistiti i osušiti. Skladišti se na najviše 8% vlage, u suhim, prozračnim skladištima, gdje ne smije biti drugih mirisa. Treba paziti i da sjeme ne postane užeglo ili da se na njemu stvori plijesan.
Ljekovita svojstva
Najpoznatije djelovanje maka je ono sedativno, budući da se od njega radi morfij i kodein. Ali mak ima puno šire ljekovito djelovanje. Osim što djeluje na opuštanje mišića, smanjenje bolova i grčeva u želucu, odličan je i za poticanje iskašljavanja. Budući da je bogat antioksidansima, štiti organizam od mnogih teških oboljenja.
Sjeme maka bogato je nezasićenim masnim kiselinama, a najviše oleinskom i linolnom kiselinom. Sadrži i velike količine vitamina E, A, D i K. Omega-6 masne kiseline iz sjemenke smanjuju rizik od oboljenja od multiple skleroze, općenito štite kardiovaskularni sustav, sprječavaju zgrušnjavanje krvi i reguliraju krvni tlak. Također su dobre i za liječene raznih kožnih bolesti.
Omega-3 masne kiseline iz sjemenki maka jačaju imunitet i tijelo štite od raznih zaraza. Sjemenke su bogate i mineralima, pogotovo magnezijem, cinkom, kalijem, bakrom, manganom i jodom. Zajedno pozitivno djeluju na zdravlje organizma, ali i smanjenje stresa i razdražljivosti.
Mak u kulinarstvu
Mak ima široku primjenu i u kulinarstvu, jer osušeno sjeme ne sadrži alkaloide, pa nema opijatska svojstva. Od takvog sjemena se često radi ulje, koje u kulinarstvu može zamijeniti i maslinovo ulje.
Sjemenke se koriste uglavnom za pripremu kolača i slastica, najčešće makovnjača, gibanica, raznih slatkih pita i slično. Njime se posipaju i keksi i kruh, a dodavati se može i u razna slana jela. Zanimljivo ga je dodavati u umake za tjestenine, u namaze za sendviče, salatne preljeve posipati na focaccie i slična jela.
Mak se odlično slaže s kuhanom piletinom, toplim krumpirom, dimljenim lososom, šparogama i mladim lukom.
Zanimljivosti
Uzgaja se ili u medicinske svrhe, jer sadrži alkaloid morfij koji se primjenjuje kao sedativ u medicini (iako se nekada i zloupotrebljava kao droga) ili u prehrambene svrhe, jer se njegovo sjeme koristi za jelo. Mak se može uzgajati i za industrijsku primjenu, na primjer, ulje sjemenki maka koristi se za izradu sapuna te u proizvodnji boja i lakova.
Ova biljka široko je rasprostranjena diljem svijeta i kao lijek i jelo koristi se već tisućama godina. Nakon završetka Prvog svjetskog rata bio je rasprostranjen na brojnim poljima te je tako postao i simbol Dana poginulih. Simbolika maka potječe još iz starog Egipta, gdje su si ljubavnici darivali bukete maka ili osušene glavice kao dokaz ljubavi. S druge strane, makovi su se stavljali i u grobove, uglavnom umrlim mladim djevojkama.
Budući da daje obilje sjemena, mak je povezan i s plodnošću. Rimljani su jako držali do maka, nazivajući ga svetom biljkom, dok su ga Egipćani pekli jer je tada njegova aromatičnost dolazila do izražaja. Kasnije je, zbog svojih narkotičkih svojstava, biljka dobila značajnu ulogu u raznim obredima. Iz istog razloga mak se u srednjem vijeku povezivao s ludosti i neznanjem, ali su ga koristili i za pripremanje napitaka za uspavljivanje. Često se davao i maloj djeci i dojenčadi kako bi bolje spavali. Cvijet maka, četiri latice koje mogu izgledati poput križa, povezivao se s kršćanstvom i samim Kristom.
Foto: Josep Monter Martinez / Pixabay
Odgovori