Begonija (lat. Begonia) je višegodišnja biljka iz porodice begonijevki (Begoniaceae). Jedna je od najpopularnijih kućnih biljaka zahvaljujući ljepoti cvjetova i lišća.
Begonija je višegodišnja je zeljasta biljka koja je zahvaljujući ljepoti svojih cvjetova i lišća postala jedna od najpopularnijih kućnih biljaka. Porijeklom je iz Indije i Južne Amerike, a pripada porodici Begoniaceae.
Kod nas se uzgaja kao ukrasna biljka, a prirodna staništa begonija su vlažne tropske šume koje se nalaze do 1000 m nadmorske visine. Begonija ima mesnatu i razgranatu stabljiku koja može narasti do 50 cm u visinu. Na njoj se nalaze naizmjenično poredani listovi koji su također mesnati i jednostavni. Jajastog su oblika i imaju ušiljen vrh te nazubljene rubove crvene boje. Mogu biti dugi do 12, a široki do 8 cm.
Cvjetovi begonija nalaze se u pazušcima listova i po nekoliko njih je skupljeno u cvatove. Mogu biti bijele, crvene ili ružičaste boje. Cvjetaju u proljeće i jesen. Plod ove biljke je kapsula u koju su smještene sitne sjemenke.
Postoji oko 1.000 vrsta begonija, a najpoznatije od njih su Semperflorens, Elatior i Rex. Begonija rex je u narodu poznata i pod nazivom "lisna begonija" jer nema cvijet. Njena dekorativna vrijednost leži u velikim srcolikim listovima koji mogu biti crvene, zelene, sive ili smeđe boje i prekriveni su raznim šarama.
Begonije se prema vrsti korijena dijele na begonije s vlaknastim korijenjem, gomoljaste i rizomske begonije.
Informacije
Latinski: Begonia
Engleski: Begonia
Porodica: Begonijevke (Begoniaceae)
Visina: do 50 cm
Uvjeti: dobro drenirano tlo bogato organskim tvarima
Klima: suptropska i tropska
Sadnja: nakon što prođe opasnost od mrazova, od kraja ožujka do sredine svibnja
Cvatnja: od svibnja do listopada (ovisno o vrsti)
Upotreba: ukras, kozmetika
Srodnici
Sadnja
Begonija ne podnosi temperature niže od 12°C, ali je otporna na vruća i suha ljeta. Može se razmnožavati sjemenom i sadnicama, a sadnja begonije obavlja se tijekom proljeća. Ova biljka treba puno svjetlosti pa se sadi na sunčana mjesta ili u polusjenu. Ne podnosi kad se voda zadržava oko korijena pa tlo ili supstrat u koji se sadi mora biti dobro drenirano.
Za uzgoj begonija u teglama, trebaju vam tegle promjera oko 13 cm ili cvjetne posude dimenzija 60 x 15 cm. Potrebno ih je napuniti mješavinom zemlje za cvijeće, treseta i pijeska u omjeru 2:1:1, ali ne do vrha. Gomolji se u mješavinu stavljaju tako da vrh bude okrenut prema gore i pokrivaju se 5 cm debelim slojem zemlje jer će mladi izdanci tako lakše rasti.
Kad je u pitanju sadnja begonije u vrtu, ona se obavlja tek kada prestane opasnost od mraza. Biljka se sadi u tlo u koje je dodan kompost. Za begoniju su idealna mjesta na kojima će do njih kroz krošnje drveća dopirati filtrirana svjetlost. Ova biljka ima krhke izdanke koje je lako slomiti pa treba izbjegavati sadnju na mjestima koja su izložena jakim vjetrovima.
Uzgoj
Za uspješan uzgoj begonija u teglama ili cvjetnim posudama, one se trebaju držati na toplom i ne previše osvijetljenom mjestu. Za zalijevanje se koristi odstajala voda, ali treba biti oprezan da se voda ne zadržava jer to može dovesti o truljenja korijenja. Izdanci bi se trebali pojaviti nakon 2 do 3 tjedna, a kad krenu s rastom, treba ih jednom u dva tjedna umjereno prihranjivati. Begonije se u zatvorenom prostoru drže do pojave prvih pupoljaka, a nakon toga se mogu iznijeti van.
Kad se biljka u potpunosti formira, treba je jednom u dva tjedna prihranjivati tekućim gnojivom za cvjetajuće bilje. Za uspješan uzgoj begonije obavezno je i obilno zalijevanje prilikom kojeg treba paziti da voda ne dođe do cvjetova i listova.
Kad biljka u jesen prestane cvjetati, zalijevanje se postupno smanjuje dok listovi ne postanu suhi. Nakon toga se gomolji vade iz zemlje i ostavljaju na suncu kako bi se prosušili. Prosušeni i očišćeni gomolji pohranjuju se u lagano ovlažen treset ili piljevinu i ostavljaju na suhom mjestu gdje temperatura neće padati ispod 8°C.
Begonije koje su se uzgajale u vrtu vade se prije pojave prvog mraza i presađuju u posude, a njihovi izdanci se skraćuju na 10 cm. Posude treba držati u toplijim prostorijama, a na proljeće se biljka ponovno sadi u vrt.
Kod sobnog uzgoja begonija treba znati da biljke ne vole prevelike količine sunčeve svjetlosti niti previše topline, što znači da će se teško prilagoditi suhom zraku i toplini koja dolazi iz radijatora. Begonija ne voli česta premještanja pa je nemojte puno micati s jednog mjesta na drugo. Kod izbora pravog mjesta za begoniju treba znati i to da joj ne odgovaraju ni propuh ili valovi hladnog zraka.
Zaštita od bolesti
Begonije najčešće obolijevaju od pepelnice i sive plijesni, a od štetnika se javljaju lisne uši. Pepelnica i siva plijesan mogu se pojaviti tijekom vlažnih razdoblja u proljeće, a uzrokuju pojavu malih, okruglih ili eliptičnih žuto-bijelih pjega na listovima biljke. Bolest se kod velike vlažnosti može proširiti kroz 5 do 12 dana i dovesti do toga da lišće istrune, a u tom slučaju propada i cijela biljka.
Lisne uši se na svim biljnim organima najčešće javljaju u kolonijama, a štetu nanose sisanjem biljnih sokova. Biljke koje su napale lisne uši mogu zaostajati u rastu i razvoju, imati deformirano ili žuto lišće i odumrijeti.
Zanimljivosti
Gomoljasta begonija ima jestive cvjetove koji se mogu konzumirati sirovi, kuhani ili prženi. Cvjetovi imaju finu i nježnu teksturu i blago gorak okus (sličan limunu). Prema nekim izvorima, begonija eliminira toksine i čisti jetru, a njeni usitnjeni cvjetovi mogu se dodati u salate i sendviče. Konzumacija ovih cvjetova ne preporučuje se osobama oboljelima od gihta ili onima koji imaju kamen u bubregu.
Prema narodnim vjerovanjima, ova biljka pomaže zdravlju starijih osoba i oporavku od bolesti, a osim u ljekovite i dekorativne svrhe, u prošlosti se koristila i za laštenje mačeva.
Foto: Marjon Besteman / Pixabay
Odgovori