Gladiola (lat. Gladiolus hybridum) je trajna biljka iz porodice perunikovki (Iridaceae). Uzgaja se zbog krupnih i raskošnih cvjetova od 6 latica.
Latinski naziv ove je biljke nastao od umanjenice riječi gladius koja znači mač zbog oblika listova koji podsjećaju na mač. Nastala je križanjem četiri do pet različitih vrsta, a dio je porodice perunika (Iridaceae). Gladiola je trajna lukovičasta biljka porijeklom iz Afrike, a može se pronaći i u Sredozemlju i na Bliskom istoku.
Iz lukovice, odnosno podzemnog stabla gladiole, izrasta stabljika koja može doseći visinu od 30 do 150 cm. Odlikuje se dugim, čvrstim sabljastim listovima zelene boje dužine otprilike 60 cm.
Cvjetovi gladiole su krupni i raskošni, raspoređeni u klasove u različitim bojama, a promjera su otprilike 15 cm. Trubastog su oblika, a najčešće se sastoje od ukupno 6 latica. Boje mogu varirati od bijele, krem, žute, narančaste, ružičaste i ljubičaste. Cvjetovi nemaju specifičan miris. Ovaj cvijet cvate od lipnja do rujna, ovisno o vrsti koja se sadi.
Informacije
Latinski: Gladiolus hybridum
Engleski: Gladiolus
Porodica: perunikovke (Iridaceae)
Visina: 30 - 150 cm, ovisno o vrsti
Uvjeti: rahlo, pjeskovito tlo uz dodatak supstrata
Klima: umjereno topla i topla
Sadnja: od ožujka do kraja lipnja
Cvatnja: od lipnja do rujna
Upotreba: ukras
Srodnici
Vrste
Vrste gladiola su brojne, a najpopularnije vrste su:
- White Friendship
- San Sonci
- Rose Sup
- Jolly Couer
- Hochsommer
- Friendship
- Cordula
- Blue Conq
- Bonas Memory
- Bon Voyage
Sadnja
Gladiola se sadi u proljeće ili početkom ljeta, najčešće od polovice ožujka i svibnja. U umjerenim podnebljima preporuča se sadnja gladiole u rano proljeće, dok u toplijim krajevima vrijeme sadnje gladiole ne igra osobito značajnu ulogu. Lukovice je važno saditi u vrijeme kad je opasnost od hladnoća i jutarnjih mrazeva prošla jer oni mogu naštetiti lukovicama.
Tlo
Kod sadnje gladiole, potrebno je znati kakvo joj tlo pogoduje. Gladiola traži dosta hranjivih tvari, komposta i kamenog brašna, kao i malča. No, važno je napomenuti da joj ne pogoduje svježe gnojivo jer ono potiče razne bolesti. Tlo mora biti dobro drenirano, propusno i kompostirano kako bi sadnja gladiole bila uspješna. Osim toga, zemlja mora imati dovoljno vlažnosti te bi trebala biti blago kiselkasta.
Dubina sjetve gladiole ponajprije ovisi o veličini lukovice i vrsti tla. Obično se sadi na dubinu od 10 do 15 cm. Kod lakšeg zemljišta dubina je otprilike 10 cm, a na teškom tlu ona iznosi 6 cm. Na dno svake jamice važno je staviti tanki sloj pijeska, a razmak između lukovica iznosi od 10 do 20 cm. U jamice pripremljene na taj način polaže se lukovica koja se zatim prekriva rastresitom zemljom te se zemlja izravna.
Ukoliko se radi o sadnji visokih sorta gladiole, važno je osigurati potporanj kako bi biljka mogla biti uspravna. U tom se slučaju oko biljke postavi nekoliko komada grana te se sve poveže trakom kako bi biljka mogla uspravno stajati.
Stanište
Gladiole vole sjenovita i polusjenovita mjesta, stoga nije poželjno saditi gladiole na mjesta koja su u hladu. Najbolje im odgovaraju osunčana područja no koja nisu izložena jakom i izravnom sunčevu utjecaju. Važno je da gladiola tijekom cijelog dana prima dovoljnu količinu svjetlosti pa hladovina i sjenovita mjesta pod drvećem u vrtu i nisu idealno rješenje za sadnju gladiole.
Voda
Tijekom ljetnih mjeseci, gladiolu treba dovoljno i na vrijeme zalijevati. Za vrijeme velikih vrućina potrebno joj je osigurati dovoljno vlage kako bi mogla opstati, stoga se zalijevanje preporuča najmanje jednom tjedno.
Prihrana
Za vrijeme cvatnje gladiole, dva puta mjesečno važno joj je dodati tekuće gnojivo. Uz takvu prihranu omogućuje se dulji vijek trajanja gladiole, dulji cvat i kvalitetniji i ljepši cvjetovi. Prihrana se mora obavljati redovito kako bi se omogućio puni cvat gladiole, a kako bi gladiole cvale cijelo ljeto, preporuča se njihova sadnja svakih dva tjedna.
Uzgoj gladiola u posudama
Gladiole se mogu uzgajati i u posudama (teglama). S obzirom na to da gladiole mogu doseći visinu i do 1 m, poželjno je da se sade u većim posudama kako bi imale dovoljno prostora za rast u visinu i širinu. Promjer tegle trebao bi iznositi otprilike 40 cm.
Kod sadnje u posudama važno je pomiješati supstrat za sadnju u pravilnom omjeru u kojem 50% iznosi zemlja za cvijeće, a ostalih 50% kvarcni pijesak. Na dno se preporučuje staviti tanke, fine oblutke kako bi višak vode mogao slobodno otjecati.
Posuda se puni otprilike 3/4 mješavinom za sadnju te se u toj mješavini naprave jamice dubine 10 cm u koje se sade lukovice i prekrivaju ostatkom mješavine sve do ruba tegle.
Gladiole posađene na taj način poželjno je odložiti na sunčani dio balkona ili u neku osvijetljenu prostoriju i redovito zalijevati.
Njega
Pravilna njega gladiola podrazumijeva redovitu prihranu. Kad biljke izrastu (primijetite da izviruju prvi vrhovi pupoljaka), trebate ih prihraniti. Nakon što cvijeće poberete, također ih ponovno prihranite tako što ćete pored biljke staviti granule i grabljicama izmiješati zemlju i gnojivo.
Za vrijeme jesenskih mjeseci, kada biljka ocvate, a listovi počinju propadati i poprime smeđu boju, biljku je potrebno izvaditi iz zemlje. Listovi se moraju skratiti na dužinu od otprilike 15 cm, a korijenje koje je izraslo oko lukovice mora se odrezati.
Nakon toga, lukovice se odlažu na prozračno i suho mjesto da se osuše. Lukovice su suhe kada im se vanjska opna može lako i jednostavno skinuti. Potom se lukovice spremaju na prohladno, suho i prozračno mjesto na kojem čekaju novu sadnju u proljetnim mjesecima. Spremite ih u stare najlonke ili mrežaste vrećice kako se u prostorima, uslijed vlage, ne bi pojavila plijesan i dignite visoko i zaštite kako miševi ne bi mogli doprijeti jer je poznato da oni obožavaju grickati lukovice, posebno gladiola.
U primorskim krajevima ovaj postupak nije potreban s obzirom na to da temperature nisu preniske pa lukovice mogu preživjeti zimske mjesece.
Zaštita od bolesti
Uzgoj i uspješan rast i razvoj gladiola najčešće narušavaju štetnici: lisne uši i trips te bolesti Fusarium, boritis i pepelnica.
Zaštita gladiola protiv iznad navedenih bolesti provodi se upotrebom fungicida u razmaku od svaka dva tjedna tek kad biljka naraste minimalno 10 cm.
Kod gladiola se također često zna pojaviti i gljivica koja je karakteristična za gladiole - Septoria gladioly, a koja uzrokuje suhu trulež stabljike i lukovice biljke.
Za spriječavanje razvoja štetnika tripsa i lisnih ušiju preporučuje se koristiti određene fungicide i insekticide, a jedna od najvažnijih mjera u pojavi štetnika i bolesti je kupnja i sadnja lukovica koje nisu zaražene. Napad tripsa uzrokuje promjenu u boji latica, neotvaranje cvjetnih pupova i sušenje biljke.
Zanimljivosti
Gladiola je poznata od davnina, a to dokazuju čak i freske u Pompejima na kojima se pojavljuju prikazi. Prvi zapisi o biljci su stari iz vremena starih grčkih dokumenata u kojima je botaničar Theophrast zapisao bilješku da se cvijet divlje gladiole između žita pojavljivao i rastao kao korov, a da su gomolje biljke uvaljali u brašno i tako ih pekli.
Zapise o gladioli možemo pronaći i kod starih Rimljana gdje je Plinius uu svom djelu o povijesti prirode opisao proces vađenja lukovica iz zemlje, sušenja i upotrebu u medicinske svrhe.
U srednjem vijeku su se gladiole često nosile kao amajlije oko vrata jer se vjerovalo da će oni koji ih nose biti nepobjedivi i zaštićeni od ozljeda.
Vjeruje se da je uzgoj gladiola počeo u 19. stoljeću kada se križanjem višestrukih vrsta uspjelo dobiti hibridne vrste koje se uspješno uzgajaju i danas.
Gladiole predstavljaju i određene simbole, pa tako, na primjer, crvene gladiole predstavljaju zaljubljenost zbog čega se često poklanjaju voljenim osobama.
Osim toga, vjeruje se da gladiole označavaju i snagu i strast pa je buket gladiola idealan poklon partnerici.
Foto: HBH-MEDIA-photography / Pixabay
Odgovori