Perunika (lat. Iris) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice perunikovki (Iridaceae). Podzemni dio vodoravno se grana u zemlji, stabljika je uspravna i okrugla sa listovima i cvijećem.
Iris je rod koji obuhvaća preko 300 vrsta od kojih brojne samoniklo rastu na području Hrvatske, a najzastupljenija je obična perunika (lat. Iris germanica).
Podzemni dio ove biljke vodoravno se grana u zemlji, a nadzemna stabljika je uspravna i okrugla. Kod visokih perunika može doseći do 100 cm, a kod patuljastih do 10 cm. Jedna biljka istovremeno može razviti nekoliko cvjetnih stapki. Listovi irisa ili perunike mogu biti dugi do 70, a široki preko 5 cm. Mesnati su, uspravni, kopljasti i svijetlozelene boje.
Cvijet irisa ili perunike je plave boje, presvučen je ljubičastim žilicama, a pri dnu se nalaze bijele ili žute mrlje. Sastoji se od šest latica - tri manje, uzdignute i tri velike obješene latice. Obična perunika unutar cvijeta ima nakupine sitnih dlačica pa se zato često naziva bradatom perunikom. Svaki cvijet ima po tri prašnika smještena ispod proširenih režnjeva vrata tučka.
Informacije
Latinski: Iris
Engleski: Iris
Porodica: perunikovke (Iridaceae)
Visina: do 80 cm
Uvjeti: pjeskovita, rahla i plodna tla, kamenjari
Klima: umjerena kontinentalna
Sadnja: jesen
Berba: krajem ljeta ili početkom zime
Upotreba: medicinske i kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
U Hrvatskoj rastu sljedeće vrste irisa ili perunike:
Iris graminea
Trajnica koja može narasti do 30 cm, a cvjeta u svibnju i lipnju. Raste u šumskim staništima na Velebitu, u Hrvatskom primorju, središnjoj Hrvatskoj i Gorskom kotaru. Na stabljici nosi listove široke do jedan, a duge do 70 cm te jedan do dva sitnija cvijeta modroljubičaste boje. Cvjetovi su prošarani tamnijim žilama i svijetlim uzdužnim prugama.
Iris variegata
Cvjeta od svibnja do lipnja, a raste u Slavoniji, Gorskom kotaru i na Velebitu. Ima uspravnu stabljiku koja može narasti do 40 cm, a u gornjem dijelu je razgranata i nosi nekoliko cvjetova. Cvjetovi su krupni i dvobojni. Osnovna boja je intenzivno žuta, dok su vanjski dijelovi cvijeta žućkasto bijeli, imaju smeđe ili purpurne žilice i žutu bradu.
Iris pumila
Poznata je i pod nazivom panonska perunika. Njezina prirodna staništa su suha i pješčana područja u Austriji, Srbiji i Mađarskoj, a pronađena je i na jednoj lokaciji u Hrvatskoj. Cvjeta u ožujku i travnju.
Iris pseudoacorus
Močvarna vrsta s jako visokom stabljikom koja može narasti do 150 cm. Na stabljici se nalaze dva cvijeta i dugi, tanki listovi, blago svijeni prema vrhu. Cvjeta od travnja do lipnja, a cvjetovi su intenzivno žuti s tamnim žilicama i mogu biti veliki od 8 do 10 cm.
Osim ovih, rastu i sljedeće vrste, ali one su strogo zaštićene:
Iris croatica
Raste na nadmorskoj visini od 160 do 730 metara. Ima velike, modroljubičaste cvjetove koji su gotovo jednobojni i na donjem su dijelu prekriveni žućkastim dlačicama.
Iris adriatica
Ova vrsta raste na mediteranskim i submediteranskim kamenjarskim pašnjacima. Ima izrazito nisku stabljiku, do 5 cm, na kojoj se uvijek nalazi samo jedan cvijet. Cvijet može biti crvenkaste, ljubičaste ili žute boje, a ima nježne, šiljaste ili srpaste listove.
Iris x rotschildii
Raste na Velebitu i iznad Karlobaga. Na uspravnoj stabljici visokoj do 40 cm nalazi se nekoliko šarenih cvjetova i srpasto savijeni listovi, široki 1-3 cm.
Iris iliyrica
Ubraja se među visoke perunike, ali je sitnija u odnosu na ostale iz te skupine. Može narasti do 70 cm. Na stabljici nosi listove sabljastog oblika i 3-5 krupnih cvjetova s kratkom stapkom.
Iris sibirica
Raste na vlažnim i močvarnim livadama. Ima vitku, uspravnu i lagano spljoštenu stabljiku na kojoj se nalaze tri mala lista. Listovi imaju blago sabljasti oblik i uski su. Na vrhu stabljike nalaze se do tri cvijeta koji mogu biti bjelkasti ili ljubičasto plavi.
Iris pseudopallida
Raste na poluotoku Pelješcu. Naziva se i "lažno" blijedom perunikom, a može biti visoka od 60 do 100 cm. Ima velike listove sabljastog oblika koji mogu biti dugi oko 35, a široki oko 2,5 cm. Cvjeta od travnja do lipnja, a na stabljici se nalazi 3-5 krupnih cvjetova s kratkom stapkom.
Sadnja
Ako se planira sadnja perunike u vrtu, treba znati da oni bolje uspijevaju na osunčanim položajima, iako će rasti i na zasjenjenim mjestima. Sadnja se obavlja iza kultura koje iza sebe ne ostavljaju korov, jer je riječ o biljci koja se uzgaja kao dvogodišnja kultura.
Kod jesenske sadnje, odmah nakon uklanjanja prethodnog usjeva treba duboko preorati tlo. Kad je u pitanju proljetna sadnja, prije nje je potrebno obaviti jesensko oranje tla i ostaviti ga da prezimi.
Iris ili perunika se razmnožava vegetativno, a za sade se dijelovi krupnijih rizoma ili sitniji rizomi koji nisu pogodni za sušenje. Razmak između biljaka treba biti 25-30 cm, a između redova od 50-70 cm.
Sadnja se na većim površinama obavlja pomoću sadilica za krumpir, dok se na manjim površinama može obavljati ručno, tako da se sadnice polažu u brazde duboke 8-10 cm i zatrpavaju zemljom.
Uzgoj
Uzgoj irisa ili perunike moguć je i na siromašnim tlima i kamenjarima, ali u tom je slučaju nužno dodati hranjive tvari. Za osnovnu obradu tla mogu se koristiti sve vrste gnojiva, a količina će ovisiti o plodnosti tla. Za predsjetvenu pripremu tla koriste se mineralna NPK gnojiva s većim udjelom kalija.
Za uspješan uzgoj, ovu biljku tijekom vegetacije treba okopavati i prihranjivati. Ovisno o zbijenosti biljaka i stupnju zakorovljenosti tla, okopavanje je potrebno obavljati dva do tri puta. Ako rizomi tijekom vegetacije izbiju na površinu, potrebno ih je zagrnuti zemljom.
Prihranjivanje se najčešće obavlja u fazi vegetacije, u isto vrijeme kad i međuredno kultiviranje, a koristi se dušično gorivo u količini od 100 do 200 kg po hektaru.
Kako se biljka ne bi iscrpljivala stvaranjem sjemena, tijekom cvatnje treba redovito uklanjati ocvale cvjetove. Kad nasad postane star dvije ili tri godine, vadi se rizom, a to se obavlja krajem ljeta ili u rano proljeće, prije početka vegetacije.
Rizome nakon vađenja treba očistiti od žila i krupnih dijelova koji će se koristiti za obnavljanje nasada. Očišćeni i oprani komadi se ogule, izrežu po dužini i ostave neko vrijeme u vodi kako bi sačuvali prirodnu boju. Nakon toga se suše u sušnicama pri temperaturi od 50°C ili na izravnom suncu.
Osušeni rizom irisa ili perunike je bijele ili svijetložute boje. Tvrd je i težak i ima ugodan miris koji s vremenom postaje intenzivniji. Kako bi se dobio 1 kg suhih rizoma, potrebna su 4 kg svježih rizoma. Suhi rizomi se pakiraju u jutene ili višeslojne papirnate vreće. Čuvaju se na suhom i tamnom mjestu, a posebnu pažnju kod skladištenja treba posvetiti zaštiti od insekata.
Zaštita od bolesti
Od štetnika perunike najčešće napadaju puževi koji grizu lišće. Za njihovo suzbijanje najučinkovitijim su se pokazali limacidi. Oni koji imaju dovoljno strpljenja i vremena mogu ručno skupljati puževe nakon većih kiša ili tijekom noćnih sati.
Tijekom uzgoja irisa ili perunike mogu se pojaviti i lisne uši ili pepelnica.
Zanimljivosti
Hrvatski naziv perunika potječe od imena vrhovnog staroslavenskog boga Peruna i boginje Perunike, njegove žene, dok grčki naziv dolazi od imena grčke božice duge i glasnice bogova Iride. Prema jednoj legendi, Irida je pomoću duge prenosila poruke na zemlju, a na mjestima gdje bi munja dotakla tlo, rasla bi perunika.
Narodni nazivi za peruniku su sabljić, sabljarka, kaćun nebeski, bogiša, kavran, mačak, mačinac, lelija, višća, nožan i drugi. Stoljećima je simbolizirala kraljevsku moć i božansku zaštitu, a tri dijela njezinog cvijeta predstavljali su vjeru, mudrost i hrabrost.
Perunika je u egipatskoj i indijskoj kulturi bila simbol života i ponovnog rođenja. Egipatski faraon Tutmozis III je zidove svoje palače oslikao perunikama. Indijanci su korijen perunike koristili u liječenju vodene bolesti. Korijen sadrži tanine, eterično ulje, glikozid iridin i veće količine smole. U narodnoj medicini se koristi kao sredstvo za iskašljavanje i diuretik, a u nekim ga zemljama daju djeci da žvaču kad im rastu zubi.
Iris Florentina, čiji podanak nakon sušenja miriše na ljubičice, koristi se u proizvodnji parfema. Osim u izradi parfema, koristi se i za izradu pasta i tekućina za zube te drugih kozmetičkih proizvoda.
Perunika je na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2000. godine proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom.
Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu ima oko 150 različitih vrsta i sorti perunika što čini najveću zbirku ovih trajnica. Od svih tih vrsta, zbog nedostatka prostora posađeno je samo njih desetak na parteru i oko jezera.
Foto: LadyLioness / Pixabay
Odgovori