Kokos je plod kokosove palme (lat. Cocos nucifera), tropske biljke iz porodice palmi (Arecaceae). Plod je promjera do 30 cm, debele smeđe ljuske unutar koje se nalazi orah.
Palma je prirodno rasprostranjena u tropskim krajevima i autohtono raste na obalama Tihog i Indijskog oceana. Raste i na kopnu, ali najviše na otocima.
Plodovi kokosove palme ovalni su i promjera do 30 cm. Imaju debelu zeleno-smeđu ljusku unutar koje se nalazi orah. Orah je također ovalan i šupalj. Vodonepropusan je, može plutati preko 4.500 km morskom vodom i, ako naiđe na tlo, čak i posve pješčano, na njemu isklijati. Kada još nije zreo, pun je mlijeka i iz njega se može iskoristiti čak do 60% ulja.
Stablo palme kokosa raste čak do 30 m u visinu. Čvrsto je i stabilno, jer u svom prirodnom staništu mora moći odoljeti i uraganskim vjetrovima, kakvi pušu uz obale oceana. Korijen je dubok, čak do 8 m i vrlo razgranat, ima oko tankih 800 izdanaka, debljine do 1 centimetar.
Sedam godina nakon sadnje, kokosova palma počinje davati plodove. Najveći prinos daje između petnaeste i pedesete godine.
Informacije
Latinski: Cocos nucifera
Engleski: Coconut
Porodica: palme (Arecacea)
Visina: do 30 m
Uvjeti: pjesčana tla
Klima: tropska
Sadnja: na našim područjima u proljeće
Berba: jednom mjesečno; 12 mjeseci nakon prvog sazrijevanja ploda
Upotreba: prehrana, kozmetika, medicina
Srodnici
Vrste
Zavisno u kojem dijelu svijeta se uzgaja, postoji više vrsta kokosove palme. Tako pronalazimo:
- Maldivski kokos - stabla rastu na predivnim pješčanim plažama Maldiva. Plodovi su okrugli su i maleni.
- Iglasti kokos - raste na otočju Nicobar. Plodovi su mu specifični, šiljasti i u obliku trokuta.
- Kraljevski kokos - uzgaja se na Cejlonu i cijenjen je zbog ukusnog i slatkog soka
- Patuljasti kokos - uzgaja se u Maleziji i postiže visinu od samo jednog metra. Plodovi su mu maleni i rađa samo dok je jako mlad.
Sadnja
Kokos se u nasadima sadi na velikim udaljenostima, jer rodi širokim i razgranatim granama, ali i širokim i dubokim korijenjem. Udaljenost između palmi kokosa ne bi smjela biti manja od 10 m. Najbolje će uspjeti u područjima vlažne tropske klime, na velikim vrućinama i ilovastom tlu ili ilovasto-pjeskovitom.
Kokos se može uzgojiti i van tropske klime, pogotovo u zatvorenim prostorima, ali tada rijetko kada preživi dulje od 3 godine, odnosno, teško ju je uzgojiti višu od 1 m. Ako opstane i nakon toga perioda, može poživjeti jako dugo.
U našim se klimama kokos najčešće uzgaja u loncima i to u zatvorenim prostorima, najviše radi lijepog oblika oblik kore i prekrasne palmine grane. Najboljim za uzgoj u zatvorenim prostorima pokazao se patuljasti kokos, zbog niže visine palme i zato što plodove daje već nakon 4 godine. Problem kod ovakvog uzgoja je taj što kokosova palma brzo preraste lonac i da bi se dalje razvijala, mora se presaditi.
Palma se sadi tako da se zreli orasi polegnu na zemlju i prekriju kompostom. Prokliju ako im se osiguraju idealni uvjeti, što se posebno odnosi na vlagu i toplinu.
U vanjskom uzgoju, u tropskoj klimi, kokosove palme sade se uz kulture kakaovca. Uz palmu se često sadi i papar penjač koji koristi kokosovu koru za rast.
Tlo
Vrsta tla nije krucijalna za uzgoj kokosove palme, ipak, bolje uspijevaju na pjeskovitom tlu, koje se dobro ocijedi. U loncu će sasvim će dobro rasti i u mješavini zemlje za palmu.
Gnojidba
Kokosovoj palmi će odgovarati gnojenje tijekom cijele godine, s time da se pojačava za vrijeme ljeta, jer je to doba kada ona pojačano raste. Stablo je najbolje gnojiti slabijim tekućim gnojem ili gnojem specificiranim baš za palmu.
Temperatura
Kokosova palma najbolje uspijeva na prosječnoj temperaturi od 20 do 24°C. Najniža temperatura koju podnosi je 17°C. U zimskom periodu drži se na temperaturi do 18 do 22°C. Biljci treba i redovito provjetravanje, stoga ako se uzgaja u zatvorenom, poželjno je iznijeti je na terasu u ljetnim vremenima, odnosno dok je vani toplo.
Osim topline, palmi je potrebno i puno sunčeve svjetlosti, što joj treba osigurati čak i kod uzgoja u zatvorenom. Bez sunčeve svjetlosti, lišće kokosove palme posmeđi.
Voda
Kokosovoj palmi potrebno je mnogo vlažnosti. Vlažnom treba održavati i zemlju, ali ipak nije dobro natapati je. Zimi se biljka treba često prskati, a atmosfera gdje se uzgaja također održavati vlažnom.
Održavanje nasada
Kako kokosova palma raste, tako joj se mora odstraniti mrtvo i suho lišće. Lišće se treba redovito prskati vodom i prati vlažnom spužvom. Preko ljeta se mora redovito i obilnije zalijevati, zemlja mora uvijek biti vlažna, i to oko 70%. U zimskom periodu, ako stoji u kući gdje se grije, dobro je pokrivati joj lišće vlažnom krpom ili gazom, kako bi se navlažilo, jer suhoća zraka može joj naškoditi.
Zaštita od bolesti
U tropskim uvjetima, kokosova palma jako je otporna na većinu insekata, ali ako se uzgaja u zatvorenom, u loncu, najčešće je napadaju pauk grinja, tripsa i Quadraspidiotus perniciosus. Kod nas, palme napada i crvena palmina pipa, jako invazivan i opasan štetnik, koji se brzo razmnožava i širi. Iako nije opasan za ljude, životinje i druge biljke, stabla palme posve uništava.
Berba
Ako se kokos bere za jelo, njegovi plodovi moraju biti jako zreli. To je onda kada padnu na tlo. Za sve vrste prerade kokosa, bilo za izradu mlijeka, ulja ili za kuhanje, moraju se brati prije nego padnu. U tropskim područjima često ih beru dresirani majmuni.
Skladištenje
Svježe ubrani kokosi mogu se čuvati do četiri mjeseca u hladnim i suhim prostorijama. Jednom kada se otvori, naribano meso može se čuvati do 5 dana u hladnjaku. Ako se sprema u vakuumirane vrećice, može se konzumirati i do 6 mjeseci.
Ipak, za bolje očuvanje kvalitete, kokos je najbolje odmah preraditi u brašno, ulje, kokosovo mlijeko ili neki sličan proizvod, pa ga takvog skladištiti.
Ljekovita svojstva
Kokos je vrlo ljekovita biljka, čija se svojstva u tradicionalnoj medicini koriste već tisućama godina. Pripravcima od kokosa liječe se različita oboljenja - od bolesti dišnog sustava, preko infekcija i zaraza, pa sve do pothranjenosti.
Kokos je veliki izvor energije, stoga ga je često dio prehrane sportašima i ljudima na dijeti. Posebno je dobar je potiče izlučivanje adrenalina i iskorištavanje glukoze. Također, pomaže i u apsorpciji hranjivih tvari iz hrane, što pomaže i probavnom sustavu. Enzimi iz kokosa odlično su i za gušteraču, što zajedno smanjuje mogućnost oboljenja od dijabetesa.
Redovita konzumacija kokosa ili njegovih pripravaka odlično djeluje na ublažavanje upala u tijelu. Pomaže i u liječenju bubrega, pogotovo bubrežnih kamenaca, zatim jetre i mokraćnog mjehura. On je diuretik i digestiv, te potiče pražnjenje crijeva.
Kokos je odličan i za rad srca i štitnjače, jer smanjuje razinu kolesterola u krvi. Njegove masne kiseline imaju znatnog utjecaja na usporavanje razvoja mnogih degenerativnih bolesti, kao što su Alzheimer, Parkinsonova bolest, epilepsija i slično.
Sušeni orah cijenjen je u kozmetici kao ulje za kosu i kožu, a od njega se izrađuju i sapuni. Kreme ili ulja s kokosom pomažu u zacijeljenju površinskih rana.
Kokos u kulinarstvu
Kako bi se kokos mogao konzumirati ili preraditi za konzumaciju, potrebno je otvoriti njegovu tvrdu ljusku i iz nje izdvojiti bijelo, hrskavo meso i vodu. Kokosov biljni sok se koristi za izradu šećera, a mlijeko se može piti svježe.
Kokosov plod se jede kuhan ili svjež, a može se i naribati te tako dobijemo kokosovo brašno. Ono se između ostalog koristi za pripremu brojnih slastica, pogotovo kolača i torti. Od bijelog mesa kokosa mogu se raditi i grickalice nalik čipsu. Mogu se dodavati raznim jelima, pogotovo onima od piletine, plodova mora ili tofua. Odličan je dodatak i salatama, jelima s curryjem i juhama. Kokos je nezamjenjiva namirnica mnogih egzotičnih kuhinja, u kojima se koriste njegovi razni dijelovi - od mesa i kokosove vode, do kokosovog mlijeka i ulja.
Kokosova voda iznimno je ljekovita i zdrava. Radi se, uz običnu vodu, o najčišćoj vodi. Može se popiti čaša kokosove vode na dan. Od kokosovog ulja se može raditi i maslac, te njime zamijeniti svako ulje i maslac u svakodnevnoj kuhinji.
Zanimljivosti
Ime kokos, dolazi od riječi coco, koje znači "nasmijano lice, grimasa", ali i "strašilo", jer plod podsjeća upravo na to, čovjekovo lice u grimasi. Portugalski zapisi iz 16. stoljeća govore da su voćki to ime dali upravo portugalski moreplovci, koji su donijeli prve kokose u Europu, nakon što su se vraćali sa svog puta u Indiju. Prije ovog imena, kokos se nazivao "indijskim orahom".
Od davnina je kokos poznat kao simbol plodnosti. Polinezijska legenda o kokosovoj palmi kaže da je nikla nakon što suze lijepe Hine, natapale pješčano tlo. Plakala je zbog neostvarene ljubavi prema siromašnome mladiću Aalu, koji je umro jer njih dvoje nisu mogli biti zajedno. Stablo je izraslo visoko, da se Hina može na njega popeti i biti bliže Aalu na nebesima, dok je plod postao nalik njegovom liku, što se jasno može vidjeti kada se oljušti.
Danas se ovo voće uvozi diljem svijeta. U mnogim klimama može se uzgojiti kokosova palma, ali neće svugdje davati ploda. Plodovi se koriste kao hrana i piće, a od nekih dijelova stabla može se izrađivati i odjeća, mogu služiti kao građevinski materijal i sirovina za mnoge industrijske proizvode. Na primjer, ljuske kokosa koriste se i za izradu konopaca jer su bogate vlaknima. Debla se koriste kao građa, a u tropima se od njih izrađuju krovovi. Ostaci kokosovog oraha mogu se iskoristiti kao hrana za životinje.
Foto: Dcubillas/Wikimedia
Odgovori