Orhideja (lat. Orchidaceae) je egzotična biljka iz porodice orhideja (Orchidaceae). Uzgaja se za ukras zbog svoje iznimne ljepote, a zato se i naziva "kraljica cvijeća".
Orhideja je egzotična biljka koje se mnogi boje jer su uvjereni kako ju je teško odražavati, ali ona ustvari nije pretjerano zahtjevna. Orhideja ima oko 1.000 rodova i 30.000 vrsta, a iako se radi o najbrojnijoj porodici biljaka, većina njih su endemi. Prirodna staništa orhideja nestaju krčenjem šuma i pretvaranjem livada u oranice, što dovodi do izumiranja pojedinih vrsta.
Orhideja ima korijen sličan gomolju, a njeni listovi su kožasti i debeli, glatki ili prekriveni dlačicama. Listove od isparavanja štiti voštana prevlaka. Cvjetovi orhideja su dvospolni i svaki ima po tri latice i tri lapa. Dvije gornje latice su smještene s obje strane cvijeta i istog su oblika i veličine. Donja latica ima oblik usne i najsloženiji je dio cvijeta. Oblikom i bojom je slična kukcima.
Kod nas samoniklo raste oko 30 rodova s više od stotinu vrsta, a većina njih je zastupljena u primorju i zakonom su zaštićene. Današnji hibridi orhideje nastali su križanjem 2 do 3 ili više rodova, a prvi hibrid je stvoren još 1856. godine križanjem vrste Calanthe furcata s vrstom Calanthe mascua.
Najčešća podjela orhideja je na epifitske i terestričke. Epifitske orhideje su uglavnom porijeklom iz tropskih i suptropskih krajeva. Imaju sjajnije i upadljivije listove od ove druge vrste, a prirodno rastu iznad tla - u pukotinama ili na spojevima grana. Vlagu i hranu primaju od trulih ostataka biljaka koje se skupljaju na tim mjestima. Terestričke orhideje rastu iz zemlje u razini tla i uglavnom je riječ o zeljastim trajnicama.
Informacije
Latinski: Orchidaceae
Engleski: Orchid
Porodica: orhideje (Orchidaceae)
Visina: do 1 m (kućna), do 3 m (hibridi)
Uvjeti: prozračna tla namijenjena uzgoju orhideja
Klima: vlažna, tropska klima
Sadnja: nakon što temperature dosegnu iznad 10°C
Cvatnja: 2 ili 3 puta godišnje (ovisno o vrsti)
Upotreba: ukras
Srodnici
Vrste
Orhideje se prema načinu rasta mogu podijeliti u dvije skupine:
- Monopodijalne orhideje koje najčešće rastu uspravno, a novi izboj je produžetak izdanka nastalog prethodnih godina.
- Simpodijalne orhideje kod kojih novi izboj nastaje iz baze prethodnog izdanka i mnoge od njih imaju pseudolukovice. Predstavnici ove skupine su Phalaenopsis i Vanda.
Sadnja
Razmnožavanje orhideja može se obavljati vegetativno ili sjemenom. Sadnja sjemena je složen proces jer se ne može odvijati u normalnoj okolini pa treba poznavati i različite laboratorijske procese. Vegetativno razmnožavanje orhideja je lakši način i podrazumijeva razmnožavanje dijeljenjem.
Orhideju je najbolje dijeliti u proljeće, s tim da ne smije biti u cvatu. Biljka se vadi iz posude i pažljivo dijeli na nekoliko jednakih dijelova. Korijenje koje je odumrlo reže se škarama i ostaci starog supstrata najčešće sami otpadaju. Za dobru drenažu i održavanje vlage, na dno čiste posude u kojoj će se saditi orhideja stavlja se sloj komadića od plastične pjene, a preko njega dio komposta.
Sadnja orhideja obavlja se tako da se biljka namjesti u pripremljenu posudu i oko nje se rasporedi ostatak komposta. Orhideja se nakon podjele ne smiju izlagati jakoj sunčevoj svjetlosti ni visokim temperaturama sve dok se korijenje ne ustali i ne krene snažnije rasti.
Orhideje koje imaju duge stabljike mogu se razmnožavati reznicama. Njihov "štap" se na početku sezone rasta reže vrtnim škarama ili oštrim nožem točno iznad lisnog čvora. Odrezani komad se reže na sitnije komade tako da svaki od njih ima barem dva lisna čvora. Reznice se stavljaju na vrh posude ispunjene mahom tresetarom. Mah tresetar je potrebno lagano navlažiti i nakon toga staviti plastičnu vrećicu na posudu. Posuda se odlaže na umjereno toplo i sjenovito mjesto, a novi izbojci bi se trebali pojaviti unutar 3 do 4 mjeseca. Kad se zakorijene, orhideje se premještaju u pojedinačne posude.
Sadnja orhideja obavlja se tako da se biljka smjesti u prozračan supstrat koji će omogućiti da korijenje diše. Orhideja se treba presaditi u slučaju da je supstrat previše vlažan i raspada se. Profesionalni uzgajivači orhideju najčešće sade u supstrat od kokosa koji dobro zadržava vlagu, a sličan je i prirodnom staništu orhideja.
Najčešći razlog zbog kojeg orhideja ne uspijeva je korijen. Korijen je najosjetljiviji dio ove biljke, a kako bi mogli pratiti njegovo zdravlje, posuda u koju se sadi orhideja bi trebala biti prozirna. Osim toga, trebala bi imati i dovoljno rupa kako bi zrak neometano mogao strujati oko korijenja.
Njega
Način zalijevanja orhideja razlikuje se od načina na koji se zalijevaju druge biljke. Zbog supstrata u koji se sadi, orhideju ne možemo zalijevati kao što to radimo s drugim biljkama jer bi voda samo prošla kroz supstrat. Orhideja se zalijeva tako da uzmemo posudu koja je veća od posude u kojoj se nalazi orhideja i napunimo je vodom. Ako se vrijeme za prihranu poklopi sa zalijevanjem, gnojivo za orhideje se može dodati u posudu ispunjenu vodom i promiješati kako bi se jednako rasporedilo.
Orhideju nakon toga potopimo u posudu i ostavimo najmanje 20 minuta (ako je dehidrirana, može ostati i nekoliko sati). Biljku nakon vađenja pustimo da se ocijedi i vraćamo je na njezino mjesto.
Treba znati da je korijen orhideje sklon truljenju pa se orhideja zbog toga zalijeva tek kad on postane potpuno bijel, a supstrat se posuši. Listovi i zadebljanja na stabljici orhideje sadrže dovoljno vode pa će ona biti u redu ako se nekoliko dana zakasni sa zalijevanjem. Za uspješan uzgoj orhideja preporučuje se zalijevanje jednom u deset dana, a najbolje ih je zalijevati odstajalom vodom ili kišnicom.
Orhideja voli povremeno prskanje po zračnom korijenju i listovima, ali kod toga treba biti pažljiv jer ako se vlaga bude zadržavala u sredini orhideja može doći do truljenja. Orhidejama odgovara vlažan zrak pa tijekom zime na radijatore treba staviti posude s vodom.
Negdje se mogu pronaći savjeti prema kojima je dobro premazati listove orhideja korom banane, što nije točno jer se tako značajno povećava rizik od pojave bolesti. Prašnjave listove treba obrisati ili otuširati cijelu biljku.
U prodaji se najčešće mogu naći orhideje iz roda Phalaenopsis koje zahtijevaju visoku vlagu i manje svjetlosti. Mogu se držati na južnim prozorima, a izlaganje direktnoj sunčevoj svjetlosti treba izbjegavati jer bi biljka mogla dobiti opekotine po listovima. Orhideje ne treba držati ni na pretamnom mjestu jer će u tom slučaju listovi postati tamni i biljka će rijetko cvasti.
Cvjetna stabljika orhideja se nakon sušenja cvjetova reže na pola, neposredno iznad drugog ili trećeg pupa. Iz tih pupova bi se kroz sljedećih nekoliko mjeseci trebao razviti novi cvat. Stabljike orhideja se do kraja režu samo ako se cijela biljka osuši i postane smeđa.
Orhideje koje ne cvjetaju moguće je potaknuti na cvatnju tako što će se na otprilike dva mjeseca ostaviti u prohladnoj prostoriji gdje temperatura iznosi oko 15°C.
Presađivanje
Presađivanje orhideja treba obaviti u nekoliko situacija - kada je orhideja posađena u krivom supstratu, kada je supstrat stariji od 2 godine i kada korijenje značajno prelazi posudu. Presađivanje orhideja je potrebno i u slučaju kada korijenje trune i biljka počne venuti.
Presađivanje se obavlja u fazi mirovanja biljke, nedugo nakon otpadanja cvjetova i u vrijeme kad se ne razvijaju nove cvjetne grane, ili u fazi početka rasta listova. Biljka se prije presađivanja natapa u vodi kako bi se bez ikakvih oštećenja korijena uklonio stari supstrat. Nakon toga se smjesti u novu posudu u koju se dodaje supstrat za orhideje. Posuda se nekoliko puta lagano protrese kako bi se cijeli prostor ispunio supstratom. Orhideju nakon presađivanja treba smjestiti na mjesto s puno svjetlosti, ali treba izbjegavati izravnu sunčevu svjetlost.
Zaštita od bolesti
Uzgoj orhideja rijetko će narušiti bolesti i štetnici ako se poštuju osnovna pravila uzgoja. Kod previsoke vlažnosti zraka mogu se javiti gljivične bolesti, dok kod niže vlažnosti može doći do pojave raznih štetnika. Većina njih se lako suzbije korištenjem insekticida, ali ipak je bolje poduzeti preventivne mjere zaštite i spriječiti njihovu pojavu.
Bolesti koje mogu ugroziti uzgoj orhideja su truljenje korijena i crna pjegavost. Truljenje korijena može se javiti ako se biljka predugo ostavi u vodi ili ako se smanji protok zraka. Trulo korijenje se mora ukloniti čim se uoči, a orhideja se treba presaditi.
Crnu pjegavost uzrokuju gljivice iz roda Phytium i Phytophthora, a javlja se u previše vlažnom okruženju. Simptomi bolesti su crne točke, a manje i izolirane infekcije mogu se odstraniti sterilnim nožem ili škarama, dok je kod ozbiljnijih infekcija potrebna primjena fungicida.
Od štetnika se mogu javiti crveni pauk, lisne i vunaste uši te puževi. Lisne uši se suzbijaju insekticidima širokog spektra, dok se vunaste mogu uništiti pamučnim štapićem koji je prethodno umočen u alkohol ili insekticid.
Puževi se mogu suzbiti stavljanjem piljevine koja će im onemogućiti kretanje.
Zanimljivosti
Naziv orhideje potječe od latinske riječi orchis, što znači testis ili sjemenik. Naziv je povezan s oblikom gomolja za kojeg su stari Grci smatrali da može pomoći odrediti spol djeteta.
U Kini su se koristili parfemi i eterična ulja na bazi orhideje, a vjerovalo se da je orhideja moćni cvijet koji obećava zdravo i veliko potomstvo.
Orhideje kao i većina drugih biljaka imaju posebno značenje. Crvena orhideja se najčešće poklanja za godišnjice braka ili Valentinovo jer simbolizira ljubav, strast i privlačnost. Bijela orhideja je simbol elegancije, nevinosti i mladosti pa se često može vidjeti na vjenčanjima. Plava orhideja se daruje osobama koje su jedinstvene i unikatne, a žuta je simbol prijateljstva pa je odličan poklon najboljoj prijateljici za njezin rođendan. Ljubičasta orhideja se može pokloniti nekome koga smatrate uzorom jer se veže uz autoritet, poštovanje i divljenje.
Foto: Ivabalk / Pixabay
Odgovori