Pelargonija (lat. Pelargonium Peltatum) je cvjetna biljka iz porodice iglicovki (Geraniaceae). Zbog obilne cvatnje vodeća je cvjetnica u vrtovima, cvjetnim posudama i balkonima.
Pelargonija ili Geranij porijeklom je iz Južne Afrike. Poznata je i pod nazivima čoketa, điran, muškatla itd. Zbog obilne cvatnje vodeća je cvjetnica kad je u pitanju uzgoj u vrtovima te u cvjetnim posudama na terasama i balkonima.
Rod pelargonija broji oko 240 vrsta porijeklom isključivo iz Južne Afrike, a kako bi se dobio što veći izbor i postigla veća otpornost na bolesti, štetnike i klimatske promjene, višestrukim križanjem su stvorene nove vrste. Križanja su dovela do toga da unutar roda postoji velika raznolikost pa morfološke karakteristike pelargonija nije moguće jasno definirati jer se razlikuju ovisno o vrsti.
Informacije
Latinski: Pelargonium Peltatum
Engleski: Ivy-leaved pelargonium, Cascading geranium
Porodica: Iglicovke (Geraniaceae)
Visina: od 15 do 150 cm
Uvjeti: osunčana mjesta, prozračan i rahli supstrat
Cvatnja: od travnja do kasne jeseni
Srodnici
Vrste
Viseća pelargonija
Viseća pelargonija (lat. Pelargonium peltatum) se dijeli na pelargonije s duplim i pelargonije s jednostrukim cvjetovima. Prve su manje bujne i mogu narasti do 60 cm, dok su druge bujnog rasta i mogu doseći visinu od 150 cm.
Poluviseća pelargonija
Poluviseća pelargonija (lat. Pelargonium peltatum) je hibrid koji je nastao križanjem visećih pelargonija s uspravnim, a karakteriziraju ga izrazito krupni listovi, do 25 cm u promjeru.
Engleska pelargonija
Hibridi Engleska pelargonija (lat. Pelargonium grandiflorum) imaju drvenastu stabljiku na kojoj se najčešće nalazi jedan ili dva izbojka te veliki listovi nazubljenog ruba i svijetlozelene boje. Vrijeme cvatnje ove vrste je od sredine travnja do kasne jeseni. Cvjetovi cvjetaju u gustim štitcima i mogu biti promjera do 5 cm. Ova pelargonija se danas uglavnom proizvodi u Njemačkoj i Nizozemskoj
Uspravna pelargonija
Uspravna pelargonija (lat. Pelargonium zonale) ima poludrvenastu, razgranatu stabljiku koja može biti visoka do 60 cm. Na stabljici se nalaze guste, a na mladim izbojcima i listovima sitne dlačice. Listovi na rubu ili na središnjem dijelu mogu imati zagasito zelenu, okruglu pjegu. Cijela biljka ima specifičan miris, a cvijet je zbijen u štitasti cvat i cvjeta u svim nijansama crvene boje.
Pelargonije dekorativnih listova
Postoje dvobojni i trobojni kultivari. Dvobojne je moguće pronaći u kombinaciji zelene i bijele boje, dok trobojni dolaze u nijansama crvene, krem i zelene boje. Mogu narasti od 15 do 45 cm i ne cvjetaju obilno, ali kao što im naziv kaže, njihova ukrasna vrijednost leži u dekorativnim listovima.
Mirisna pelargonija
Višegodišnja biljka koja je pogodna za uzgoj u hladnijim područjima. Osim raskošnog cvijeta, za ovu vrstu je karakterističan i bogat, aromatičan miris. Odlična je za uzgoj u cvjetnim posudama vani ili u zatvorenim prostorima.
Sadnja
Sadnja pelargonija ili geranija moguća je u različitim klimatskim uvjetima jer je ovo jedna od rijetkih biljaka koje neće uvenuti na jačem suncu. Pelargonija se može razmnožavati sjemenom i reznicama.
Razmnožavanje pelargonija sjemenom najčešće se vrši kod uzgoja uspravnih pelargonija u komercijalne svrhe. Proizvodnja takvih pelargonija odvija se u stakleničkim uvjetima, a sadnja se može obaviti krajem ljeta ili krajem zime. Sadnja pelargonija krajem ljeta ima prednost kad je u pitanju isplativost jer su troškovi zagrijavanja osjetno niži, dok se kod zimske sadnje povećavaju. Međutim, biljke čije je sjeme posijano tijekom zime budu spremne za prodaju u travnju i postignu veću cijenu.
Sadnja sjemena pelargonija zbog lakšeg se klijanja obavlja u sandučićima s rahlim, prozračnim supstratom. Sandučići se zbog postizanja boljih uvjeta nakon sjetve pokrivaju folijom ili staklom. Sjeme bi uz temperaturu od 22 do 25°C i redovito vlaženje trebalo proklijati nakon tjedan dana. Poslije klijanja i pojave prvih mladih listova, temperaturu treba sniziti na 18°C.
Za sadnju pelargonija u cvjetne posude potrebno je na dno posude staviti sloj granula za drenažu, a na njega dolazi sloj krupnog pijeska koje nekoliko dana prije toga treba ostaviti na sunčanom mjestu. Na kraju dolazi posebni supstrat za pelargonije ili onaj za balkonske biljke, a u njega treba umiješati gnojivo za cvjetnice s produženim djelovanjem.
Gernij ili pelargonija bi trebala biti posađena toliko duboko da se dio stabljike koji graniči s korijenovim vratom nalazi 2 cm ispod ruba posude.
Poželjno je da sadnice koje se kupuju imaju barem jedan otvoren cvijet, da su dobro razgranate, kompaktnog rasta i bez znakova oštećenja. U istu cvjetnu posudu mogu se posaditi pelargonije različitih boja i visina, a moguće ih je miješati i s drugim balkonskim cvijećem.
Uzgoj
Uzgoj pelargonija iz reznica je prihvatljiviji kad se uzgajaju manje količine, a najbolje vrijeme za ovakav način razmnožavanja je kolovoz.
Ako je izložena suncu i temperaturi višoj od 13°C, pelargonija će cvjetati cijele godine. Najbujniji cvat će se postići ako se nalazi na prozračnom i vrlo osunčanom mjestu. Ne voli previše vlage pa zahtijeva samo povremeno zalijevanje, dok se kod velikih vrućina može zalijevati češće. Prilikom zalijevanja treba paziti da se vlaži samo zemlja jer previše vlažnosti na cvjetovima i listovima može uzrokovati truljenje. Pelargoniju jednom tjedno možete zaliti s malo mlijeka. Mlijeko zbog minerala koje sadrži jača imunitet biljke te potiče cvjetanje i rast biljke
S vremena na vrijeme je potrebno podrezati pelargoniju i odstraniti ocvale cvjetove. Mlađe biljke treba prihranjivati, a prihrana je poželjna i u vrijeme najjače cvatnje, tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Upotrebljava se gnojivo na bazi fosfora, a treba paziti da prihrana sadrži što manje dušika koji može dovesti do slabijeg cvjetanja. Prihrana se obavlja jednom do dva puta mjesečno.
Pelargonija može preživjeti zimu, a za prezimljavanje zahtijeva dovoljno svjetlosti, strujanje zraka i prostor u kojem ne postoji opasnost od mraza. Pelargonije zasađene u posudama za zimu se mogu pripremiti na nekoliko načina.
Biljka se skrati na trećinu, uklone se uvenuli listovi i cvjetovi, a posuda se prije prvih mrazeva unese u hladnije prostorije koje trebaju imati dovoljno svjetla. Pelargoniju treba povremeno zalijevati kako supstrat ne bi u potpunosti ostao suh. Ne smije se pretjerati sa zalijevanjem jer može doći do truljenja i uvenuća biljke.
Pelargonija se za prezimljavanje može pripremiti i tako da se nakon prelaska u stanje mirovanja skrati na visinu od 10 cm, uklone se uvenuli listovi, cvjetovi i pupovi, a nakon toga se biljka vadi iz posude. Korijen se nježno očisti od supstrata i biljka se nakon toga naopako objesi na uže u prostoriju u kojoj temperatura tijekom zime neće padati ispod 10°C. Korijen je potrebno jednom mjesečno namočiti u vodu na sat vremena, a biljka se nakon toga opet vraća na uže i u proljeće se sadi u posude.
Za uzgoj pelargonija iz reznica idealno je uzeti reznice krajem rujna jer će biljka tako imati dovoljno vremena za oporavak. Reznice trebaju biti mekane i duge od 8 do 10 cm. Potrebno je ukloniti lišće od baze do polovice reznica, a nakon toga se sade u posude koje su ispunjene supstratom. Kako bi se održala vlažnost supstrata, reznice se nakon sadnje pokrivaju plastičnom vrećicom i ostavljaju na osunčanom i toplom mjestu.
Vrećica se uklanja nakon nekoliko tjedana i biljke se presađuju u veću posudu. Tijekom zime se redovno provjeravaju i po potrebi pinciraju.
Zaštita od bolesti
Kod pelargonija se može javiti nekoliko bakterijskih i gljivičnih bolesti. Phytium, Fusarium, Phytophthora, Verticillium i Thielaviopsis uzrokuju trulež korijena i venuće biljaka, Sclerotinia i Botrytis palež biljaka, Puccinia hrđu, a Alternaria, Cercospora, Glomerella i Phyllosticta lisnu pjegavost.
Bolesti koje uzrokuju bakterije također mogu dovesti do pjegavosti, paleži biljke i venuća.
Na lišću koje je zaraženo pjegavošću pjege se prvo javljaju na naličju lista. Smeđe su i malene, oko 2 do3 mm, a njihovim spajanjem nastaju lisne nekroze i zaraženo lišće odumire.
Na bakterijsku palež su vrlo osjetljive uspravne i viseće pelargonije. Simptomi pri većim temperaturama postaju vidljivi kroz sedam dana, a na nižim temperaturama tek nakon dvadesetak dana. Razvoj bakterijske paleži može se zaustaviti nižim temperaturama (do 10°C). Bakterijska palež može se prenijeti nožem koji se koristio za rezanje reznica, a dobro se prenosi i dodirom zaraženog i zdravog lišća, kišom ili kapljicama vode kod zalijevanja.
Osnovna mjera zaštite je korištenje steriliziranog supstrata i posuda te zdravih matičnih biljaka ako se pelargonija uzgaja razmnožavanjem reznicama. Za sterilizaciju svega može se koristiti benzojeva kiselina, a preporučuje se mlade biljke zalijevati otopinom kaptana.
Za suzbijanje hrđe koja dovodi do pojave sitnih žućkastih pjega i kod jačih zaraza uzrokuje žućenje, odumiranje i otpadanje listova, preporučuje se redovita kontrola biljaka. Nakon uočavanja prvih znakova bolesti treba odstraniti zaraženo lišće i provesti mjere zaštite fungicidima.
Mogu se javiti i "plutavost" lišća i siva plijesan, a od štetnika se javljaju crveni pauk, grinje, gusjenice, lisne uši, kalifornijski trips i štitasti moljac.
Zanimljivosti
Prvi primjerak geranije ili pelargonija je iz Južne Afrike u Europu stigao trgovačkim brodom. Riječ je o vrsti Pelargonium zonale koja je 1609. godine stigla u Nizozemsku.
Botaničari su pelargoniju isprva svrstali u rod Geranium, ali kad su kasnije uočene razlike u odnosu na ostale pripadnike spomenutog roda, nastao je poseban rod Pelargonium.
Za ovu biljku se vjerovalo da donosi zdravlje, zaštitu i ljubav te da jača plodnost. Od pelargonija se dobiva mirisno eterično ulje koje nalazi primjenu u aromaterapiji i industriji parfema.
Foto: Etienne Gontier / Pixabay
Odgovori