Ljubičica (lat. Viola) je biljka iz porodice ljubičevki (Violaceae). Spada pod ukrasno vrtno cvijeće, a uzgoj je moguć na području umjerene klime.
Ljubičica je vrtno cvijeće koje pripada rodu Viola, porodici Violaceae. Često se koristi i naziv ljubica. Uzgoj ljubičice moguć je u svim područjima umjerene klime. Danas na svijetu postoji velik broj sorti ili vrsti ljubičica, od kojih neke rastu kao jednogodišnje, a neke kao dvogodišnje biljke.
U proljetnim i ljetnim mjesecima ljubičice se obično uzgajaju na otvorenom i to većinom jednogodišnje vrste. Ako ćete uzgajati dvogodišnju ljubičicu, morat ćete odabrati one koje odlično uspijevaju i za uzgoj u zatvorenom. Pripazite ako ih tijekom zime nemate gdje staviti na mirovanje, samo neke vrste uspijevaju kao sobne biljke bez da moraju mirovati na hladnijim temperaturama.
Gotovo sve vrste slično izgledaju. Većina sorti ima dvostrano simetrične cvjetove koji se nalaze pojedinačno na dugim stapkama.
Cvijet se sastoji od pet latica - jedna je nešto šira i položena je naličjem prema tlu, dok su ostale četiri položene sa strane i izgledom su jednake. Iako većinom sve izgledaju jednako što se tiče cvjetova, kod nekih vrsti je položaj i oblik latica nešto drukčiji. Ljubičica daje cvjetove različite boje, od krem, žute, plave do ljubičaste, a cvate od ožujka do svibnja, ovisno kada se sadi. Neke vrste mogu ponovno procvasti u jesen.
Listovi su im srcolikog oblika, a rastu na kratkim stabljikama. Neke stabljike su toliko kratke da izgledaju kao da ni ne postoje. Kod spomenutih sorti, cvijet gotovo nikne iz tla. Ostale sorte imaju stabljike i na njima se u isto vrijeme odvija proces listanja i cvjetanja.
Obično se uzgajaju kako bi uljepšale vrt, travnjak ili gredicu, a često ih se može pronaći u šumi, kao samoniklu biljku u prirodi. Najčešće raste oko živica, uz putove, u grmlju i u svijetlim listopadnim šumama. Posadite sorte s velikim i punim cvjetovima na same rubove gredica. Budući da se brzo šire, bit će odličan prekrivač tla.
U prošlosti, ljubičica se koristila za proizvodnju parfema. Danas se taj proces više ne koristi jer se parfemi dobivaju sintetičkim putem. Žene su njezine latice koristile za jutarnje umivanje. Napoleon je obožavao cvijet ljubice, Grcima je bila simbol plodnosti, a stari Rimljani su od njezinih cvjetova pripremali slatko vino.
Informacije
Latinski: Viola
Engleski: Viola, Violet
Porodica: Ljubičevke (Violaceae)
Visina: do 20 cm
Uvjeti: humusno tlo, uz šume i potok
Klima: umjerena
Sadnja: u posudama tijekom jeseni i zime
Cvatnja: kraj zime i proljeće
Upotreba: ukras, kozmetika, prehrana
Srodnici
Sorte
Smatra se da na svijetu postoji više od 700 vrsti ljubičica, a najviše vrsta može se naći u Japanu, Andama i Sjevernoj Americi, Brazilu i u južnoj Africi.
Neke od najpoznatijih vrsta su:
- Viola canina - pasja ljubičica (pasja ruža) - može se prepoznati po bijeloj mrlji na svojoj najdužoj latici
- Viola odorata - mirisna ljubičica (vjesnik proljeća) - niska biljka, najmirisnija vrsta. Krase je sitni cvjetovi, a obično se može pronaći na travnjacima u rano proljeće. Iako ih se smatra korovom, toliko su atraktivne da se često sade i kao ukrasne biljke.
- Viola odorata Alba - bijela ljubičica - jako je rijetka vrsta
- Viola reichenbachiana - šumska ljubičica - visoka je oko 20 cm, ima izražene srcolike listove
- Viola calcarata - ljubičica koja se obično može pronaći na planinama jugoistočne Europe. Riječ je o alpskoj biljci koja raste na visinama od 1500 do 2000 m, a prepoznatljiva je po velikim cvjetovima od 2 do 4 cm.
Kod nas se najčešće uzgajaju sljedeće vrste
- mirisna ljubičica - Viola odorata (vrtna biljka)
- afrička ljubičica - Saintpaulia ionantha (sobna biljka)
Sadnja
Pokušajte se sjetiti gdje u prirodi možete vidjeti ljubičice pa ih posadite u zemlju slične konzistencije. Najbolje mjesto za sadnju ljubičica varira, a ovisi o vrsti ili hibridu ljubičice. Njihovi zahtjevi mogu se poprilično razlikovati.
Ljubičica se sadi u hranivima bogato tlo, rahlo i prozračno te dobro drenirano. Najbolje će joj odgovarati svježa zemlja koja u sebi ima vapnenca. Tlo mora imati sposobnost zadržavanja vlage, ali opet voda kroz tlo mora slobodno protjecati. Ako ćete na vrtnoj gredici saditi isključivo ljubičice, kod obrade tla, odnosno prije sadnje, dodajte komposta kod pripreme tla.
Razmak između vrtnih ljubičica mora biti od 20 do 30 cm. Nemojte ih saditi na manji razmak jer biljci treba osigurati dovoljno prostora za širenje i rast.
Vrijeme sadnje
Ljubičica voli sunčana ili polusjenovita područja, a sadi se ovisno o vremenskim uvjetima područja na kojem je sadnja planirana. To je obično od veljače do travnja.
Uzgoj
Gotovo se sve vrste ljubičica uzgajaju na otvorenom, u vrtu ili posudama. Jedino se afrička ljubičica uzgaja kao sobna biljka jer ne podnosi niske temperature.
Ljubičica se može uzgajati iz:
- presadnica
- sjemena
Ne preporučuje se uzgoj ljubičice iz sjemena jer se u tom slučaju velik broj cvjetova nikada ne opraši. Ako ćete svejedno pokušati, sjeme se sije tako da se prvo položi u klijališta ili male posudice. Pokrije se tankim slojem zemlje i prekrije se, ovisno o tome gdje ste ga sijali, prozorčićima ili staklom. Preko toga potrebno je položiti crnu foliju. Ovaj korak nikako nemojte preskakati jer da bi ljubičica klijala, potreban joj je mrak. Biljka će niknuti za otprilike dva tjedna.
Da bi biljka lijepo napredovala, potrebno joj je redovito uklanjati ocvale cvjetove. Jednom u tri godine, biljka se mora prorijediti.
Ako je sadite u vrtu, pazite da vam se previše ne raširi. Naime, riječ je o dosta agresivnoj biljci koja se lako zakorjenjuje i samozasijava. Odjednom možete izgubiti kontrolu nad njezinim rastom i može se proširiti na većinu prostora u vrtu. Da biste to izbjegli, redovito kontrolirajte njezin rast i plijevite je.
Biljke se razmnožavaju u ranim proljetnim mjesecima ili tijekom jeseni, a u ljetnim mjesecima se presađuju.
Presađivanje
Ako ljubičicu želite presaditi, iskopajte je s velikim grumenom zemlje i presadite gdje želite. Nakon toga je obvezno dobro zalijte.
Zalijevanje
Tlo ne bi nikada smjelo ostati suho, stoga je zalijevajte najmanje tri puta tjedno. Tijekom ljeta pojačajte zalijevanje jer ljubičica nije otporna na sušu.
Zaštita od bolesti
Ljubičicu, kao i svaku biljku, mogu napasti određene bolesti i štetnici.
Od bolesti najčešće su:
- siva trulež
- fuzarioza
- praškasta plijesan
Siva trulež se može pojaviti kod nepravilnog zalijevanja ljubičice. Naime, tijekom zalijevanja treba paziti da voda ne dođe u doticaj s laticama. Bolest ćete prepoznati po sivoj prevlaci koja u konačnici dovodi do propadanja biljke. Za izbjegavanje ove bolesti najbolji lijek je mraz. Nakon nekoliko dana mraza, zemlji se dodajte otopina kalijevog permanganata.
Fuzarioza nastaje također zbog prekomjernog zalijevanja uz kombinaciju hladnog zraka. Prepoznat ćete je po tamnom pigmentu na peteljkama koje potom trunu i otpadaju. Odmah kada primijetite prve znakove bolesti, odstranite oštećene dijelove, a ostatak biljke prskajte s otopinom kalijevog permanganata.
Praškasta plijesan česta je gljivična bolest koja se lako prepoznaje po bijelom premazu na listovima. Najbolje ćete je suzbiti sumporom.
Osim bolesti, biljku napadaju i štetnici, a među najčešćim su razne vrste novčića koje uzrokuju deformaciju biljke, zaustavljaju rast i razvoj te preskaču cvatnju. Za njihovo suzbijanje pomoći će insekticidi poput akaricida, actelica i fitoverma. Budite oprezni pri rukovanju s njima jer su jako toksični za ljude.
Foto: zoosnow / Pixabay
Odgovori