Ogrozd (lat. Ribes grosularia L.) je listopadni grm iz porodice kamenika (Grossulariaceae). Uzgaja se kao ukrasni grm, iako daje zdrave i ukusne plodove.
Ogrozd je gotovo zaboravljena voćka na ovim prostorima, što je velika šteta. Najčešće se uzgaja samo kao ukrasni grm, iako daje i zdrave i ukusne plodove. Plodovi joj nalikuju na grožđe jer imaju sličan oblik bobica, iako je voćka zapravo sličnija ribizu. Baš zbog izgleda, ogrozd se naziva i njemačkim ili carigradskim grožđem, zbog velikog uzgoja u tim predjelima Europe.
Kod nas se ogrozd, na žalost ne uzgaja radi plodova, već rijetko kao grm uz okućnicu. To je velika šteta jer je ekonomski vrlo isplativ. Rano dozrijeva, već druge godine nakon sadnje, donosi velike prinose, pogotovo nakon što stupi u punu rodnost, oko svoje 5. do 8. godine, a uzgaja se čak do 20 godina. Uz to, može uspijevati i u prilično nepovoljnim uvjetima.
Plod ogrozda nešto je veći od bobica ribizla. Boja mu je zelenkasto žuta ili ružičasta i nalikuje na bobe grožđa, osim što je prekriven finim dlačicama, osim kod sorti gdje je koža glatka. Okus bobica je slatkokiselkast. Ima i mnoga zdrava svojstva - obilje vitamina i minerala, pogotovo u svojim hibridnim vrstama, zatim voćnog šećera, kiselina i pektina, zbog čega je odličan za proizvodnju pekmeza, marmelada i kompota, iako se može jesti i kao svježa voćka.
Informacije
Latinski: Ribes grosularia L.
Engleski: Gooseberry
Porodica: kamenike (Grossulariaceae)
Visina: oko 1 m
Uvjeti: pjeskovito-ilovasta tla
Klima: hladna klima
Sadnja: jesen, zima
Berba: srpanj, kolovoz
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Vrste
Postoji više sorti ogrozda koje se uzgajaju u Europi, a najpoznatiji od njih su:
- Žuta najranija - sorta porijeklom iz Engleske, s bujnim i trnovitim grmom koji rano cvjeta i zrije, ali je otporan na proljetne mrazeve, zbog čega je zahvalna za uzgoj. Ima veliku rodnost i daje sitnije i srednje krupne bobice, zlatnožute boje. Plodovi su slatki, sočni i aromatični.
- Fenik - uzgaja se najviše u Rusiji i srednjoj Europi, grmu mu je širok i jak te veoma rodan, sa srednje velikim bobicama. Mogu se jesti svježi, ali se uglavnom koriste za preradu. Također je sorta otporna na niske temperature i često se koristi kao ukrasno žbunje jer je vrlo deklarativno.
- Hauton - prednost ove sorte je ta što je otporna na bolest pepelnicu. Također je vrlo rodna vrsta, otporna na niske temperature, jakog i uspravnog grma. Zrije nešto kasnije od ostalih vrsta, krupnih i ukusnih plodova, također odličnih i za preradu i za svježu konzumaciju.
- Hibridni ogrozd - nastao je križanjem ogrozda i crnog ribiza i ima svojstva obje biljke: puno vitamina i minerala i veliku otpornost na vanjske uvijete i bolesti.
Sadnja
Iako je ogrozd samonikla biljka koja često raste kao divlja, ako želimo raditi nasade i osigurati najveću moguću rodnost, prije sadnje moramo odabrati najbolji mogući položaja nasada i pobrinuti se za tlo. Položaj mora biti onaj koji će biti zaštićen od jakih vjetrova, ali i na kojem će cirkulacija zraka biti dovoljno dobra. Upravo zbog ovoga se ogrozd često sadi uz kuću, kao živica, jer ga ona štiti od vjetrova.
Tlo prije sadnje mora se očistiti od korova i drenirati, te zaorati barem 40 cm duboko. U njega se treba zaorati i 500 kg NPK gnojiva po hektaru, u omjeru 7:20:30. Ovo gnojivo zaorava se duboko, a onda se pliće zaorava još 10 t stajskog gnojiva.
U ovako pripremljenu zemlju možemo saditi sjemenje, položenice i zrele ili zelene reznice. Reznice se najprije sade u rasadniku, a onda, nakon godinu ili dvije, presađuju u nasade. Ogrozd se sadi u jesen ili, ako nije previše hladno, zimi. Tek u rijetkim slučajevima sadi se u proljeće. Iako je ovo samonikla biljka, poželjno je saditi nekoliko međuplodnih sorti kako bi se poboljšao urod.
Ogrozd se često sadi i kao međukultura, a u njegove nasade mogu se saditi i druge voćke, s višim stablima, kako bi mu radile sjenu. Sadi se na razmaku od 1,5, 2 ili 3 m.
Tlo
Tlo koje najbolje odgovara ogrozdu za rast i razvoj je ilovasto-pjeskovito tlo, u kojem se voda neće zadržavati, ali koje će biti umjereno vlažno i hladno. Ogrozd ne uspijeva u jako pjeskovitim, toplim tlima.
Temperatura
Ogrozd je, prije svega, jako otporan na niske temperature. Za vrijeme zimskog mirovanja može podnijeti do -25°C, a smrzava se tek na - 35°C. Ipak, kada mu krene cvatnja, može biti osjetljiv na nagli pad temperature. Biljka neće propasti, ali će mu urod biti smanjen, a plodovi sitniji.
Ova biljka puno je osjetljivija na visoke ljetne temperature, jer mogu prouzrokovati palež njegova lišća. Iako ne vole vrućinu, ogrozdi vole svjetlost. Na dobro osvijetljenim produčjima dati će veće i slađe bobice, dok će, rastući u sjeni, dati manje bobice.
Voda
Ogrozdu treba oko 800 mm oborina na godinu. Budući da ta količina mora biti pravilno raspoređena kroz godinu, kako bi se izbjeglo isušivanje tla, potrebno je nasadima osigurati sistem navodnjavanja.
Odražavanje nasada
Održavanje nasada ogrozda sastoji se uglavnom od čupanja i uništavanja korova i pokorice, što se mora provoditi 4 do 5 puta na godinu. Uz to, tlo se mora i navodnjavati, kako bi ostalo vlažno i hladno, što ovom grmu odgovara. Mora i se rasipati raznim malčevima, u sloju od 12 do 15 cm.
Gnojidba
Nasadi ogrozda gnoje se ovisno o sastavu tla, što saznajemo analizom. Također se mora analizirati i list te po tome dodavati gnoj. Uglavnom se dodaje 250 do 300 kg dušičnih i kalijevih gnojiva i 300 do 400 kg fosfornih gnojiva. Kalijeva gnojiva trebaju se obavezno dodavati jer je biljka vrlo osjetljiva na njegovo pomanjkanje.
Svake druge ili treće godine zaoravaju se biljke za zelenu gnojidbu ili se dodaje 30 do 60 stajskog gnojiva.
Rezidba
Rezidba ogrozda znači skraćivanje njegovih razvijenih ljetorasta za polovicu ili trećinu duljine grana. Uz to, moraju se odstraniti sve zakržljale, stare, slaborodne i slabo razvijene grane. Kako bi grm donosio više plodova, na njemu se ostavlja 6 do 8 grana na kojima je više rodnih grančica. One daju glavni rod i vijek im je 2 do 4 godine
Zaštita od bolesti
Glavna bolest od koje ogrozd obolijeva je pepelnica. Znakovi oboljenja najprije se pokazuju na lišću, a onda i na mladim plodovima. Lišće koje je oboljelo od ove bolesti najprije pokazuje znakove bijele prevlake, a onda se ona širi i mijenja boju u tamnocrvenu. Nakon toga, lišće se suši i otpada, baš kao što i zaraženi plod propada. Cijela biljka postane osjetljiva i manje otporna, pogotovo na niske temperature. Ova bolest može se spriječiti preventivnim prskanjem, ali i prskanjem u vegetaciji.
Ogrozd može oboljeti i od sive lisne pjegavosti, što je virusna bolest, te od prosvjetljavanja nervature lista. Pjegavost se može spriječiti korištenjem isključivo zdravih sadnica kod sadnje nasada.
Štetočine koje najčešće napadaju ovo bilje su leptir Abraxas grossulariata čije gusjenice grizu lišće i pupove. Ako se dogodi najezda ovih gusjenica, mogu posve uništiti lišće grma. One napadaju kad se pojavi mlado lišće i onda se zakukulje i ostanu na biljki sve do lipnja. Od gusjenice se može obraniti na dva načina - ili ručnim uklanjanjem kukuljica i samih gusjenica ili pesticidima, što se češće radi kod velikih nasada.
Berba
Ogrozd dozrijeva ljeti, od početka srpnja do sredine kolovoza. Plod mu postaje zelenkast i tada se bere, čak i one sorte koje će poprimiti crvenu boji. Jednom ubran plod lako je kvarljiv, stoga se ne smije dugo ostavljati na suncu. Budući da su bobice osjetljive, ogrozd se mora brati ručno, ali pri tome se mora biti pažljiv jer grm ima trnje. Berba se provodi u nekoliko navrata, a jedan grm može dati od 4 do 6 kg plodova.
Skladištenje
Plodovi ogrozda moraju se sortirati već za vrijeme berbe. Stavljaju se u istu ambalažu kao i ribizl i tako se, u prozračivanim skladištima, mogu čuvati od jednog do tri dana. Ako želimo plodove čuvati nekoliko tjedana, onda temperatura skladišnog prostora mora biti 0 °C, a relativna vlažnost od 85 do 90 %.
Bobice ogrozda dobro podnose transport, ali budući da se brzo kvare, nasadi se često sade blizu centara za njihovu preradu.
Ljekovita svojstva
Prije svega, ogrozd je voćka bogata vitaminima A i C, uz to sadrži i minerale mangan, kalij, bakar, kalcij, fosfor i magnezij. Od ostalih zdravih svojstava, tu su i pantotenska kiselina, piridoksin, folati i tiamini, te mnoštvo dijetetskih vlakana. Budući da su bobice kalorijski slabe, odlična su dijetetska namirnica.
Minerali iz bobica povoljno djeluju na rad srca, smanjuju krvni tlak i poboljšavaju rad živaca i mišića. Konzumacija ovih bobica djeluje na živce i smanjuje utjecaj stresa.
Antibakterijska svojstva ovog voća ne samo da štite od mnogih bolesti i pomažu u snižavanju visoke temperature i liječenju infekcija, nego su i odlični za čišćenje kože, pogotovo od prištića i akni. Dobre su i za jačanje kose, jer smanjuju njeno opadanje. Ogrozd je dobar i za vid, želučane tegobe i za probleme s crijevima. Ipak, pri konzumaciji treba paziti da su sve bobice ogrozda zrele, jer u suprotnom mogu izazvati želučane tegobe.
Ogrozd u kulinarstvu
Od ogrozda se najčešće rade džemovi, marmelade i slični proizvoda jer sadrži puno pektina, pa se kuhanjem prirodno zgrušnjava. Može se jesti i sam, svježi i sirov, ali i pripremati u raznim slasticama, najviše pitama, kolačima i tortama. Osim džemova, od ogrozda se mogu raditi i sokovi i sirupi, a ako ga se osuši, može se praviti i konzumirati kao vrlo ukusan čaj.
Zanimljivosti
Ova grmovita biljka još raste i na sjeverozapadu Afrike, zapadu, jugu i jugoistoku Azije, te u Europi, najviše u Rusiji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Nizozemskoj i Engleskoj, dok se u SAD-u uzgajaju njihove sorte ogrozda i koriste se uglavnom kao industrijska biljka.
Foto: MrGajowy3 / Pixabay
Odgovori