Ribiz (lat. Ribes L.) je višegodišnja grmolika biljka iz porodice ogrozdovki (Grossulariaceae). Uzgaja se zbog ukusnih jestivih bobica bijele, crvene ili crne boje.
Grm ribiza je uspravan i može dosegnuti 2 m visine te biti rodan i više od 20 godina. Odmah ispod površine, razvija jak korijen, a iz pupova koji se nalaze na korijenovom vratu, izbija bujna biljka.
Prvu godinu, ribiz se ne grana, plod se razvija na izdanku koji raste iz jednogodišnje biljke. Prvi plodovi dozrijevaju od 70 do 100 dana nakon cvatnje.
Informacije
Latinski: Ribes L.
Engleski: Currant
Porodica: ogrozdovke (Grossulariaceae)
Visina: do 2 m
Uvjeti: ilovasto-glinasta i slabo kisela tla
Klima: umjerena klima
Sadnja: proljeće
Berba: od lipnja do kolovoza
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Sadnja
Ribiz se uzgaja na vlažnim i hladnim mjestima. Najbolje uspijeva na visinama od 600 do 1.000 m. Iako podnosi sjenu, najbolje će roditi ako ga posadite na sunčanim predjelima. Na nižim mjestima ribiz se sadi na sjeverne i sjeverozapadne položaje dok se na višim visinama preporučuje sadnja na južne i jugoistočne predjele.
Prije sadnje ribiza mora se postaviti dobra drenaža i izvršiti duboka obrada tla, barem 40 cm u dubinu.
Sadnice se sade na svaki metar u redu dok između redova treba biti prostor od 2,5 m. Prije sadnje, ribizu se prikraćuje korijen, a noć prije biljka treba biti namočena u smjesu ilovače, stajskog gnoja i vode.
Sadi se više sorata u jednom nasadu kako bi se obavilo bolje oprašivanje. Iako, radi se o samooplodnoj biljci koja se može uzgajati i u nasadu s jednom sortom. Sadi se kao živa ograda u razmacima od 3x1 m, a na takvim razmacima može se mehanizirano obrađivati. Prije sadnje, svim sadnicama se grane skraćuju o zemlje.
Tlo
Ribiz će najbolje roditi na slabo kiselim tlima pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Odgovara mu srednje teško, duboko tlo bogato organskim tvarima. Bilo bi dobro da u sebi ima više od 3% humusa. Tlo mora biti dobro drenirano, ali ipak mora zadržavati vlagu koja je plodu potrebna u ljetnim mjesecima kako bi se prehranio. Ako želite biti sto posto sigurni hoće li vam ribiz uspjeti, to možete vidjeti i po tome ako ste ranije na tom tlu sadili krumpir.
Gnojivo
Prije same sadnje u tlo se mora zaorati NPK gnojiva i to 500 kg / ha u omjeru 7:20:30. Nakon što se obavi dublje zaoravanje, vrši se plitko zaoravanje pri čemu se dodaje 10 t stajskog gnojiva.
Kod održavanja biljke u jesen se dodaje NPK gnojivo i stajsko gnojivo dok se u proljeće dodaje urea u kombinaciji s NPK gnojivom. Kod posljednje ljetne obrade ribizu se dodaje KAN. Biljka dobro reagira i na folijarnu prihranu.
Temperatura
Ribiz će najbolje uspjeti u umjerenoj klimi u kojoj je srednja godišnja temperatura oko 8°C, a srednja ljetna temperatura od 14 do 20°C. Ribiz jako dobro podnosi niske temperature, a u prilog tome govori i to da prolista već na temperaturi od 2 do 6°C. Ipak nakon toga mu ne odgovaraju proljetni mrazovi. Cvjetovi ribiza mogu izdržati temperature do -5°C, a kada manjka niskih temperatura duljina cvatnje se smanjuje.
Voda
Ribizu će za uzgoj najbolje odgovarati humidna područja, odnosno područja s većom količinom oborina, a manjim isparavanjem. Pogodna su područja s 800 mm oborina godišnje, a uspjet će i na područjima s manje oborina, ako je veća vlažnost zraka u vrijeme kada se formiraju plod i zameta pup.
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava vegetativno i to zrelim reznicama s odabranih grmova. Prije nego što plodovi nabubre u proljeće ili u jesen, s njih se uzimaju jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice koje su duge 20 cm te se režu odmah ispod pupa. Na vrhu se režu 1 cm iznad pupa ukoso. Nakon toga posade se u zemlju i to tako da se ostave samo dva pupa iznad zemlje. Pokriju se malčom i ostave da tako stoje godinu dana.
Orezivanje i rezidba
Ako je u drugoj ili trećoj godini grm pregust, grane se moraju prorijediti iz sredine. Nakon četvrte godine, u više navrata se moraju orezati grane koje su starije od tri godine kako bi se grm stalno pomlađivao.
Tlo u nasadima se održava se ručnom plitkom ili strojnom obradom jer se korijen nalazi pri površini. Tlo se malčira.
Zaštita od bolesti
Ribizova lisna uš (Cryptomyzus ribis L.)
Ribizova lisna uš jedna je od najčešćih štetnika koji napadaju ribiz, a proširena je u cijeloj Europi. Napada listove ribiza koje se tada nabora, a listovima se stvore tamnocrvene nabrekline po kojima se štetnik i prepoznaje. Lisna uš prenosi viruse, ali ne i ribizove viruse.
Ribizova lisna galica (Dasyneura tetensi Rubs.)
Radi se o čestom štetniku crnog ribiza koji također napada lišće koje se s vremenom nabora i savija te pocrni. Štete mogu biti jako ozbiljne, ali kod nekih nasada zabilježena je veća otpornost pa se upravo one preporučuju za sadnju. Radi se o mušicama koje u travnju lete i odlažu jajašca na listove ribiza.
Najbolje ih se riješiti odstranjivanjem i spaljivanjem listova na kojima je primijećena zaraza. Ako se radi o jakom napadu mušica, preporučuje se da prvu generaciju tretirate endosulfanom.
Ribizova grinja (Eriophyes ribis West.)
Ribizova grinja najčešće napada crni ribiz, a rjeđe crveni. Napada pupove i to tako što odrasle grinje prezime u pupovima, a početkom proljeća prelaze na mlade listove, da bi se u ljetnim mjesecima počele uvlačiti u pupove. Takvi pupovi nabreknu i deformiraju se te ostaju zatvoreni i na kraju se potpuno osuše. Još jedna velika opasnost koju donosi ovaj štetnik je ta što prenosi neke uzročnike od kojih obolijeva ribiz.
Ribizova grinja se jako teško suzbija, a može pomoći zimsko prskanje biljke. U vrijeme kada grinja migrira na listove, najbolje će je uništiti prskanje endosulfanom, ali tretiranje se mora izvesti kvalitetno. Kada se obavlja rezidba, treba odstraniti sve izboje na kojima se nalaze zaraženi pupovi.
Ribizov staklokrilac (Synanthedon tipuliformis Clem.)
Ribizov staklokrilac napada i crveni i crni ribiz te ogrozd. Radi se o štetniku koji napada izboje tako što gusjenica prezimi u izbojima da bi se početkom lipnja pojavili leptiri koji se odmah pare, a ženke odlažu jajašca na pupove i izboje. Iz jajašca se razvijaju gusjenice koje ulaze u izboje i buši hodnike prema do srčike. Možete primijetiti otvore na izbojima iz kojih gusjenica baca izmet. Takvi izboji potamne, lako se lome i na kraju se potpuno osuše.
Iako crni ribiz može izdržati jače napade bez značajnih šteta, preporučuje se iskorijeniti bolest tako da se odrežu i spale zaraženi izboji. Prilikom rezidbe budite sigurni da ste uklonili i gusjenicu jer ona se može spustiti sve do korijena.
Od ostalih štetnika, zabilježeni su sljedeći manje značajni:
- Ogrozdova lisna uš (Aphis grossullariae Kltb.)
- Kalifornijska štitasta uš (Qudraspidiotus perniciosus Comst.)
- Ogrozdova grba (Abraxas grossulariata L.)
Berba
Plodovi ribiza dozrijevaju u lipnju i u srpnju, a berba započinje kada je 90% bobica dozrelo. Obavlja se ručno i bere se u grozdovima. U nekim zemljama s tradicionalnom proizvodnjom berba se obavlja strojevima tresačima.
Skladištenje
Nakon berbe, ribiz se odmah u grozdovima stavlja u gajbe ili košare u kojima će dalje otpremati do tržišta.
Ribiz možete i zamrznuti, a zamrzava se kao i ostalo bobičasto voće. Stavite ga u zamrzivač u plastične posudice, a prije konzumiranja ga operite i ostavite na sobnoj temperaturi 3 sata.
Ljekovita svojstva
Ribiz se od davnina koristi zbog svojih prehrambenih, ali i ljekovitih svojstava. Ako imate priliku, nemojte propustiti uživati blagodati ovog ukusnog i ljekovitog voća. Ribiz sadrži vitaminima A, B, C i K, a od minerala bogat je fosforom i kalcijem. Osim toga sadrži citričnu, tatričnu, jabučni i gama-linolensku kiselinu te protide. Odličan je izvor antioksidansa koji pomažu u zdravlju i ljepoti. Pomaže u održavanju detoksikacije tijela te eliminira slobodne radikale i jača imunitet.
Pošto sadrži kalij, dobar je u održavanju zdravlja srca, djeluje preventivno na hipertenziju, snižava tlak te smanjuje rizik od srčanih bolesti. Vitamin K pomaže u održavanju zdravog grušanja krvi, zdravlja kostiju i prevenciji osteoporoze.
U bilo kojem obliku da ga jedete, ima laksativno djelovanja stoga odlično djeluju na zdravlje probave i problem zatvora. Zbog velike količine vlakana, potiče zdravi rad crijeva i time ubrzava probavu. Pomoći će i onima koji boluju od iritabilnog crijeva. Ako ga konzumirate prije jela, pomoći će u održavanju zdrave probave.
Sjemenke koje se nalaze unutar ploda djeluju na smanjenje napetosti uslijed stresa, ublažavaju simptome PMS-a, alergija, ekcema i psorijaze.
Listovi ribiza koriste se u obliku čaja za bolesti jetre, a korijen će pomoći kod svih problema mokraćnih puteva.
Ribiz u kulinarstvu
Plodovi ribiza mogu biti crvene, crne i žute boje. U našim krajevima najviše se uzgaja crveni ribiz, a slijedi ga i crni ribiz. Žuti ribiz je nešto manje zastupljeniji. Sve vrste ribiza mogu se prerađivati u džemove, marmelade, sokove i sirupe. Također, često se koristi u pripremi slastica, kao sastojak ukusnih torti, savijača, prhkih pita i ostalih kolača od ribiza.
Upravo je zbog trpkog i kiselkastog okusa omiljen u pripremi slastica jer se odlično slaže sa slatkim sastojcima i tako razbija preveliku slatkoću. Bobice ribiza možete jesti i samostalno, svježe, s dodatkom ili bez dodatka šećera ili ih možete dodati u voćne salate ili u smoothie.
Zanimljivosti
Ribiz najčešće raste na dijelovima zapadne Europe, a zabilježeno je da se još u 11. stoljeću koristio kao ukrasni grm brojnih dvorišta.
Neke nove sorte crvenog ribiza tako su selekcionirane da sve bobice mog dozreti u isto vrijeme. Njegova prednost pred drugim voćem je ta što kada dozru mogu ostati na grančicama još do 6 tjedana bez da njegovi plodovi izgube na kvaliteti.
Foto: MrGajowy3 / Pixabay
Odgovori