Vinova loza (lat. Vitis vinifera) je biljka penjačica iz porodice lozolika (Vitaceae). Uzgaja se zbog jestivog ploda grožđa koje se prerađuje u vino.
Vinova loza je bljka iz porodice Vitaceae, a latinski naziv joj je Vitis vinifera. Kod nas se još naziva i lozom, trsom, čokotom, vinolozom i vinskim trsom.
Vinova loza je jedna od najstarijih biljnih kultura koje je čovjek uzgojio. Smatra se da potječe ili iz južne Europe ili iz okolice Kaspijskog jezera, a ono što je sigurno je da se uzgajala i u Egiptu i to prije 6.000 godina. Uzgajali su je i stari Feničani, odakle je, preko Grčke, došla i na Jadran. Na naša područja donio ju je rimski cezar Marko Aurelije, baš kao i na Siciliju i Apeninski poluotok, te se tako raširila po cijeloj Panoniji.
Vinova loza biljka je penjačica koja rastom oblikuje grm, visok od 5 do 15 m. Iz njegovih osnovnih mladica razvijaju se izdanci. Listovi su različitog oblika i različitih nijansi zelene boje, ovisno o sorti loze. Plod vinove loze je grožđe koje raste u ogrozdima. Plodovi se razlikuju po boji i veličini zrna, također ovisno o sorti.
Vinova loza cvate od lipnja do srpnja i to samo oko 5 dana, a dozrijeva od srpnja do listopada. Plodovi se mogu jesti svježi ili sušeni, te se od njih mogu raditi i razni proizvodi, od kojih je najpoznatiji i najčešći vino.
Informacije
Latinski: Vitis vinifera
Engleski: Vine
Porodica: lozolike (Vitaceae)
Visina: 5 - 15 m
Uvjeti: bogata i propusna tla, prilagođava se svim tipovima tla
Klima: umjerena, topla klima
Sadnja: proljeće ili ljeto (ovisno o klimi)
Berba: od srpnja do listopada
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Vrste
U Hrvatskoj postoji oko 130 autohtonih sorti vinove loze. Najznačajnija vinska sorta je Plavac mali crni, od kojeg se proizvodi naše najpoznatije crno autohtono vino Dingač. Ono je, kao i vino Postup, u 60-im godinama prošlog stoljeća postalo zaštićeno geografskim porijeklom. Druge poznate vinske sorte koje su uzgajaju u Hrvatskoj su:
- Graševina
- Malvazija
- Malvasija dubrovačka
- Pošip
- Žlahtina
- Maraština
Stolne sorte koje se kod nas najviše uzgajaju su:
- Čabski biser
- Kraljica vinogradima
- Beogradska rana
- Gročanka
- Demir kapija
- Kardinal
- Muškat hamburg
- Afuz-ali
- Italija
Vinske i stolne sorte međusobno se razlikuju morfološkim i proizvodnim karakteristikama. Vinskim su sortama važnije proizvodne karakteristike, dok je kod stolnih sorti važniji izgled bobica i ogrozda, koji moraju biti krupniji, ovalniji i sveukupno privlačniji za konzumaciju.
Također, stolne sorte zahtijevaju više zaštita od bolesti, stoga i više prskanja i tretiranja raznim kemikalijama. Zato se danas često sade novije sorte, otpornije na vanjske utjecaje, nametnike i bolesti. Neka takve sorte su:
- Ljana
- Moldova
- Strašenski
- Muscat de St.
Sadnja
Sam početak uzgoja vinove loze je odrediti sortu koja će najbolje odgovarati klimatskim uvjetima i tlu nasada. Najbolja mjesta za uzgoj su brežuljci okrenuti na jug, jugozapad ili jugoistok, jer na njima tijekom dana i godine ima najviše svjetla. Nakon izbora terena, na njemu se sade sadnice loze. One moraju biti suhe i sade se u razmacima od 2.5 do 3 metra, obavezno u suhu zemlju.
Tlo
Najbolja tla za uzgoj vinove loze su pjeskovita i stjenovita tla. Upravo zbog toga loza dobro uspijeva u dalmatinskom kršu i na istarskim stjenovitim tlima. Tlo mora dobro odvoditi vodu, još jedan razlog zašto se loza sadi na brdu. Ako zemlja nije drenirana i voda stoji na njoj, loza će biti podložnija zarazama.
Gnojidba
Lozi rijetko kada treba dodatna gnojidba prije podizanja nasada, pogotovo ako je zemlja dovoljno bogata hranjivim tvarima. To će se vidjeti prema listovima na trsu. Ako su zdravi i zeleni, znači da imaju sve potrebno. U suprotnom, ako se listovi počnu sušiti, a nije uslijed bolesti, znači da zemlji treba dodavati gnojivo i to 15 cm u krugu drveta loze.
Temperatura
Vinovoj lozi odgovara toplija klima, kao što je sredozemna, s puno sunčanih i toplih dana. Loza bolje podnosi vrućinu i sparinu, nego niske temperature. Ako temperatura tijekom vegetacije biljke padne ispod nule, vrlo će nepovoljno utjecati na njen razvoj. Pupovi se kod manje otpornih sorti smrzavaju na -18 °C , kod otpornijih na -23°C . Na temperaturi od 18 °C loza počinje cvjetati, a na 20 °C zrijeti.
Voda
Iako loza dobro podnosi i razdoblja suše, voda joj je prijeko potreba prvog mjeseca nakon sadnje. Tada je potrebno redovito zalijevanje kako bi se korijen dobro razvio. Iz istog razloga treba kultivirati zemlju oko sadnice, u razmaku do 2 m, da bi se korijen mogao pravilno i raširiti.
Održavanje nasada
Forma uzgoja
U Hrvatskoj se vinova loza uzgaja u tri moguća uzgojna oblika. To su:
- dvokraki uzgojni oblik
- Guyot oblik
- starohrvatski uzgoj
Dvokraki uzgojni oblik je najrašireniji jer je najjednostavniji za održavanje, pogotovo za berbu. Sastoji se od dva lucnja s od 8 do 10 pupova, i od dva prigojna reznika s 2 pupa.
Guyot oblik je najjednostavniji za uzgoje malih ekspanzija. Dobije se tako da se u trećoj godini rasta rozgva odreže na 60 do 100 cm. Dvije se mladice tijekom vegetacije njeguju i vežu uz žicu, dok se ostale otklone. U četvrtoj godini rozgva s najniže pozicije reže se na reznik s 2 pupa, a gornja se reže na lucanj s 8 do 10 pupova. Isto se tako reže i sljedećih godina.
Starohrvatski uzgojni oblik najviše se prakticira na sjeverozapadu Hrvatske. Na 2 do 3 oblikovna kraka ostavljaju se reznici s 2 do 3 pupa, a na jednom kraku ostavlja se lucanj s 8 do 12 pupova. Mladice iz reznika vežu se na flavni kolac, a lucanj uz susjedni kolac. Mana ovog uzgojnog oblika je što se može obrađivati samo ručno.
Rezidba vinograda
Rezidba vinograda najvažniji je dio uzgoja. Njome se osigurava protok svježeg zraka i sunčeve svjetlosti (i topline) grožđu. Ako se ne obavi dobro, riskira se dobar prinos i kakvoća, kao i veličina grozdova. Proljetna rezidba vrši se od kraja veljače, odnosno oko početka ožujka. Reže se na željeni uzgojni oblik. Pri tome je vrlo važno imati odgovarajući alat, koji prije svega mora biti oštar.
Otklanjaju se i svi smrznuti, oštećeni ili osušeni izdanci. U slučaju proljetnog mraza, rezidba se može odgoditi kako bi se pupovi zaštitili od smrzavanja.
Gnojidba
Gnojidba vinograda radi se u jesen, nakon berbe, kako bi se nasadima nadoknadile sve hranjive tvari izgubljene prijašnjim prinosom. Tako će se stvoriti nove zalihe za sljedeću rodnu godinu. Tlo se gnoji NPK gnojivom, koje se zaorava nakon dublje obrade, baš kako bi minerali dospjeli dublje u tlo.
Pri gnojidbi važno je zemlji dodati dovoljno kalija, koji utječe na povećanje postotka šećera u bobicama, ali i na otpornost loza na sušu, smrzavanje i gljivične infekcije. Također je važno dodati i fosfora, koji utječe na bolji rast biljke, razvoj korijena i čitavog trsa. Zato je fosfor važno dodavati i dok je biljka još mlada. Ako fosfora manjka, i prinos će biti manji, jer on utječe i na formiranje cvata u pupovima.
Ako su vinogradarska tla nešto kiselija, često znaju zadržavati fosfor, pa je potrebno i njih kalcinirati, kako bi fosfor postao dostupniji biljci.
Osnovna gnojidba vrši se s NPK gnojivom sa smanjenim udjelom dušika, a kako bi održala razina organskih tvari u tlu, svake treće ili četvrte godine vinograde treba pognojiti zrelim stajskim gnojem. Dodaje se 30 do 40 t / ha.
Zaštita od bolesti
Najveća prijetnja vinovoj lozi su plamenjača (peronospora) i pepelnica. Plamenjača napada sve zelene dijelove loze, pogotovo listove i bobice. Ova gljivica napada u proljeće, pogotovo ako je palo dosta kiše. Zaraza se vidi kao pjega na naličju lista, koji zatim posmeđi i osuši se.
Pepelnica je također vrlo opasna bolest, a u posljednje vrijeme radi više štete i od plamenjače. Njen razvoj također ovisi o vremenski uvjetima, ali i o gustoći uzgojnog oblika i bujnosti trsova. Bolest se bolje razvija i ako se pljevidba nije obavila dovoljno dobro. Pepelnica izgleda kao pepeljasta prevlaka preko lista i bobica. Kožica boba otvrdne i prestane rasti, a nakon što napukne, u nju se nasele bakterije koje uzrokuju trulež.
Nasadi se od ovih bolesti moraju zaštititi neposredno prije cvatnje, kada su uvjeti za razvoj bolesti najveći. Zaštita se provodi u četiri tretmana, dva prije i dva poslije cvatnje, u dozama prema uputstvima pripravka koji se koristi.
Plamenjača se mora suzbijati svake godine. Za to se koriste fungicidi koje biljka brzo upije, kako se ne bi isprali s kišom. Pepelnica se treba početi suzbijati već na početku vegetacije sumpornim pripravcima, a oko cvatnje i iza cvatnje prska se fungicidima.
Treća opasna bolest za vinovu lozu je siva plijesan. Nastaje najviše nakon kišnih razdoblja i to na osjetljivim sortama vinove loze. Također se suzbija fungicidima.
Od nametnika, lozi najviše prijete grozdovi moljci. Napadaju biljku nakon formiranja bobica. Oni mehanički oštećuju bobe, zalazeći pod njihovu kožu, čime iz bobica počne curiti sok. Osim što je to šteta sama po sebi, ovi uvjeti podložni su za stvaranje plijesni, koja onda uzrokuje dodatnu štetu. Protiv ovih nametnika koriste se insekticidi. Ako ih primijenimo dovoljno rano, iz već položenih jajašaca neće se razviti ličinke koje čine štetu. Zato se insekticidi prskaju već iza cvatnje.
Berba
Grožđe se najčešće bere u rujnu, ali vrijeme berbe uvelike ovisi o sorti loze i šećeru koji se stvorio u bobicama. Obavlja se po suhom i toplom vremenu, pogotovo ako od grožđa namjeravamo napraviti vino. Brati se može ručno ili strojno. Za ručnu berbu trebaju nam dobre škare, jer se grozdovi odsjeku na peteljci. Zatim se polažu u kante. Iako opna bobica nije toliko osjetljiva, ipak moramo paziti da grozdove ne gnječimo pri berbi i transportu.
Skladištenje
Ako grožđe beremo za vino, ono se već isti dan ili dan nakon berbe mora početi prerađivati u mošt.
Stolno grožđe se, prije skladištenja u hladne prostorije, mora pothladiti, budući da se bralo po toplom vremenu. Najprije se stavlja na nisku temperaturu 8 do 24 sata, kako bi se temperatura grozdova spustila na nulu. Nakon toga se stavlja u hladnjače ili skladišta gdje je temperatura zraka od -1 do 0°C, a relativna vlažnost od 85 do 90%. Rane sorte se pod ovim uvjetima mogu čuvati 2 do 3 mjeseca, a kasnije i do 6 mjeseci.
Za osobnu upotrebu, grožđe nakon branja možemo čuvati i nekoliko tjedana u hladnjaku, a nekoliko dana na sobnoj temperaturi.
Ljekovita svojstva
Grožđe je veliki izvor vitamina i minerala, najviše vitamina C i skupine vitamina B te minerala kalija, kalcija, magnezija, fosfora, mangana, natrija, cinka, željeza i bakra. Zbog svoje lake probavljivosti, vrlo brzo opskrbljuje tijelo svim potrebnim nutrijentima.
Polifenoli iz voće štite srce i krvne žile jer oni su snažni antioksidansi, koji općenito štite organizam od starenja i obolijevanja. Crveno grožđe posebno je bogato bakrom i željezom, mineralima koji stvaraju krvne stanice i sintetiziraju hemoglobin, zbog čega je ovo voće odlično za liječenje anemije i oporavak od postoperativnih zahvata. Crno grožđe učinkovito je i za liječenje nesanice, jer povećava lučenje melatonina, hormona za spavanje.
Bijelo grožđe, s druge strane, bogatije je kalijem i kalcijem, što je dobro za kosti i zglobove. Grožđe je odlično voće sa smanjivanje upalnih procesa, čaki i onih poput reume i artritisa. Ono poboljšava rad bubrega i smanjuje nastanak bubrežnih kamenaca. Potiče i rad probavnih organa te regulira rad crijeva. Štiti i bubrege, a ublažava i respiratorne probleme, poput kašlja i bronhitisa. Grožđe se jede za općenito poboljšanje metabolizma, smanjenje masnih naslaga, poboljšanje koncentracije i smanjenja rizika oboljenja od raka.
Grožđe u kulinarstvu
Grožđe se može jesti svježe i sirovo, ali i na mnoge druge načine. Može se sušiti i jesti kao grožđice. One se jedu ili same ili dodaju u razna jela i kolače. Odlične su za brzo nadoknađivanje energije i smanjenje gladi jer su pune šećera, a time i "dobrih" kalorija. Od grožđa se može raditi i sok, odličan za liječenje slabokrvnosti i mnogih drugih tegoba.
Najčešći proizvod od grožđa je vino. Posebne sorte daju pjenušac, a preradom se može dobiti još cijeli niz alkoholnih pića, poput prošeka, vermuta, vinjaka, raznih rakija i likera.
Od sjemenki grožđa može se raditi ulje koje se primjenjuje u kozmetici, a od listova uvarci i čajevi. List grožđa posebna je delicija i u kulinarstvu te se koristi za pripremu raznih jela. Često se koristi za jela slična sarmama, gdje se meso umotava u svježi list i onda kuha.
Bobice grožđa također se mogu koristiti u kuhinji, najčešće kao dio voćnih salata, kolača, smoothieja, sokova i slično. Od njih se mogu raditi i pekmezi i slični namazi. Osim vina, od grožđa se često radi i vinski ocat, te popularni balzamični ocat, aceto balsamico, i to najčešće od mošta bijelog grožđa.
Zanimljivosti
Vinovu lozu su u našoj zemlji počeli uzgajati još starosjedioci ovih prostora, zatim Grci, a tradiciju su nastavili u Hrvati, nakon što su se doselili u ove krajeve. Pravi procvat vinogradarstva, dogodio se u Srednjem vijeku.
Vinova loza se uzgaja diljem svijeta, na mjestima od Dalekog istoka sve do srednje Europe, a osim u Europi i Aziji, uzgaja se i u Africi, sjevernoj i južnoj Americi, u Australiji i na Novom Zelandu. Zanimljivo je da postoje sorte koje uspijevaju čak i na jugu Sibira. Zemlja koja uzgaja najviše vinove loze i proizvodi najviše vina na svijetu je Francuske, iako je Hrvatska, s obzirom na spomenute zone, i od nje povoljnija za uzgoj.
Kod nas se i danas, zbog geografskog položaja, klime i kvalitete tla, uzgajaju jedne od najkvalitetnijih sorata vinove loze. Jedna smo od rijetkih zemalja na svijetu koja ima svih pet zona potrebnih za uzgoj kvalitetnog vina, među kojima su najvažniji temperatura i broj sunčanih sati u godini. Najpovoljnija područja za uzgoj vinove loze u Hrvatskoj su mjesta južno od Splita, sve do Konavla, južno od Dubrovnika, što uključuje i otoke na tom području.
Foto: Jill Wellington / Pixabay
Odgovori