Smokva (lat. Ficus carica L.) je listopadna biljka koja pripada porodici dudovki (Moraceae). Uzgaja se zbog ukusnog jestivog ploda zelene i ljubičaste boje.
Smokva je jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih mediteranskih biljki. Najpoznatija sorta smokve je obična smokva, latinskog naziva Ficus carica. Ona je listopadni grm ili manje drvo koje može narasti od 3 do 10 m u visinu. U širinu ide još i više, od 4 do 9 m. Karakteristična je po svojim velikim listovima, dugim od 12 do 25 cm, a širokima od 10 do 18 cm. Njen plod je smokva duga od 3 do 5 cm, zelene i ljubičaste boje.
Smokva je vrlo ljekovita, a njena velika prednost je što se može jesti i sušena, stoga se konzumacija ovog voća može produžiti na cijelu godinu i nije ograničena samo na vrijeme njegova branja.
Od smokve se mogu raditi i razni proizvodi - od džemova i raznih namaza do alkoholnih pića. Ipak, mnogima je najdraža kao svježa ili sušena.
Smokva je vrlo kalorično voće, 100 grama svježih voćki sadrži 74 kalorije, a zanimljivo je da se njenim sušenjem broj kalorija utrostručuje, pa jednaka gramaža suhih smokava sadrži 249 kalorija. Smokva je vrlo vlaknasta, stoga odlično regulira probavu, ali i pomaže u snižavanju kolesterola i kontroli šećera u krvi. Sadrži još mnogo nutrijenata i time ima različita ljekovita svojstva.
Informacije
Latinski: Ficus carica L.
Engleski: Fig
Porodica: dudovke (Moraceae)
Visina: do 10 m
Uvjeti: plodna, rahla i laka tla
Klima: mediteranska
Sadnja: od studenog do veljače
Berba: od lipnja do listopada
Upotreba: prehrana, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
U našim krajevima, pogotovo u Istri i Dalmaciji te na samom jugu zemlje, uzgajaju se različite vrste, među kojima su najpoznatije:
- zamorčica (dozrijeva sredinom ljeta, ima sočno i slatko meso koje se najčešće jede svježe)
- zimica (bere se sredinom ljeta i ima okrugli, sočan plod crvene boje mesa, vrlo je slatka i aromatična)
- zremenjača (dozrijeva početkom ljeta i ima sičan, duguljast plod, žućkastog i rozog mesa)
- zetrovača bijela (dozrijeva krajem lipnja i ima sočno meso bijele boje)
Sadnja
Prije sadnje stabla smokve potrebno je pripremiti teren. Budući da se smokva najčešće uzgaja na Mediteranu, na krševitom tlu, prije sadnje treba ukloniti višak kamenja, pa onda obraditi zemlju dubokim oranjem i gnojidbom, kako bi se povećala plodnost zemlje.
Smokva se sadi u jame duboke 40, a široke 50 cm te nešto veće u nepreoranom tlu. Sadi se u vremenu njenog mirovanja, znači od studenog sve do ranog proljeća, najbolje već u veljači. Smokva se sadi neposredno nakon rezanja mladica s njenog matičnog stabla.
Tlo
Smokva najbolje raste na plodnim, rahlim i lakim tlima. Ipak, vrlo je otporna i može se prilagoditi i na druga tla. Stablo dobro podnosi sušu, zaslanjenost tla, manjak željeza u tlu i kalcij. Najbolje uspijeva na krečnim,vapnenačkim tlima, na posmeđenoj crvenici, dolomitnim trošinama i aluvijalnim tlima. Ph vrijednost tla mora biti malo kiselkasta, od 6 do 7,8.
Gnojidba
Prije sadnje stabla smokve, tlo bi trebalo obogatiti fosforom i kalijem.Prije meliorativne gnojidbe, kemijskom analizom tla mora se odrediti koliku količinu ovih spojeva treba putem gnoja staviti u tlo. Ovo je vrlo važan korak u siromašnim tlima, a vrši se gnojem koji ima minimalno dušika u sebi.
Gnoj bogat dušikom stavlja se samo u pjeskovita, kamenita i općenito teža, manje rahla tla. Nakon ljetnog rahljenja tla, u jesen, dobro bi bilo u zemlju zaorati i stajski gnoj ili kompost.
Smokva je, kao što smo rekli, vrlo otporna i može sama rasti čak i na nepristupačnim terenima koji se ne gnoje. Razgranato krojenje pribavlja joj dovoljno vode i hranjivih tvari čak i bez naše intervencije. Ipak, ako želite osigurati prinos, pobrinite se da tlo bude bogato fosforom, kalijem, kalcijem i dušikom, koji se dodaju gnojidbom.
Siromašnoj zemlji treba dodati 600 kg fosfora i 700 kg kalija po hektaru. Hranjivijim zemljama, u jesenskog gnojidbi, ove elemente možemo dodavati i stajskim gnojem, kojeg ide od 40 do 50 t / ha.
Temperatura
Smokva najbolje uspijeva u toplijim klimama, zbog čega i jest toliko rasprostranjena na Mediteranu, maloj Aziji i Bliskom Istoku te u Indiji. Najbolje plodove smokva daje ako raste na temperaturi do 35°C.
Zrelije stablo bolje podnosi hladnoću, pa u stadiju mirovanja može podnijeti i temperaturu do -15°C, iako ne dugo vremena. Sve ispod -10°C može podnijeti kratkoročno. Starija stabla bolje podnose mraz i hladnije uvjete jer sadržavaju manje vode koja se onda ne može lediti u njenim stanicama. Također, starija stabla su bogata smolom i škrobom, koji im skuže kao dobra zaštita od leda.
Voda
Iako je smokva poznata po tome da odlično dozrijeva na krševitim područjima, koji su često škrti vodom, ipak joj se u određenoj fazi vegetacije mora osigurati voda. Mlađa stabla trebaju više navodnjavanja kako bi dala bolje rezultate. Smokva s vremenom razvije jako razgranato korijenje, koje uspje pronaći izvore vode i na nekultiviranim područjima, baš zato odlično raste i u divljini. Smokva podnosi i sušu, a korijen joj se prilagodi strukturi tla, prodirući čak i kroz stijene.
Ali ako uzgajate smokvu i želite osigurati dobru rodnost, smokvi je najbolje omogućiti navodnjavanje sistemom kap po kap, koji će korijenu u plitkom dijelu tla opskrbiti s dovoljno hidracije.
Orezivanje i rezidba
Rezidba mlade smokve vrši se kako bi se zadržao njen željeni oblik i kako bi se prorijedile, savile ili skratile grane. Kasnije, kada stablo počne davati plodove, rezidbom se održava njegova kondicija i osigurava velika količina roda.
Ovisno o vrsti sorte i klimatskim uvjetima ovisi kada će se rezidba vršiti. Najčešće se radi zimska i ljetna rezidba. Onim sortama koje ranije daju plodove, znači početkom ljeta, u lipnju, rezidba se vrši nakon berbe, a onima koje kasnije daju plodove - od sredine ljeta sve do kasne jeseni, rezidba se vrši u svibnju.
Navodnjavanje
Za smokvine nasade za koje želite da daju dovoljno ploda, potrebno je koristiti navodnjavanje po sistemu kap po kap. Ako smokva ima malo vode tijekom sazrijevanja plodova, oni će pucati i vjerojatno oboljeti od gljivičnih infekcija. Ovakvim navodnjavanjem korijen smokve dobiti će dovoljno vlažnosti, a neće se stvarati višak vode i otjecati u zemlju te time narušiti strukturu tla. Smokva treba vlažnost, ali joj ne odgovara dugotrajno mokro tlo.
Ako uzgajate smokvu samo za vlastite potrebe, navodnjavanje nije potrebno, jer ona je sama po sebi jako otporna na sušu. Ipak, daje kvalitetnije plodove ako ima dovoljno vode za njihovo sazrijevanje.
Zaštita od bolesti
Smokva najčešće obolijeva od rđe lista i šupljikavosti. Također je može napasti smokvina buha, smokvini moljac, potkornjak i medić, mediteranska voćna muha i cvrčci. Zbog vanjskih utjecaja, poput jakog sunca, kiše, vjetra ili mraza, na smokvi mogu nastati ožegotine i oštećenja, a plod pucati.
Od većine bolesti smokva se štiti prskanjem 5 postotnim željeznim sulfatom, odnosno zelenom galicom. Prskanje se vrši za vrijeme smokvina mirovanja, najbolje krajem veljače ili početkom ožujka.
Kako bi se zaštitio plod, smokva se može ponovo prskati kada joj plodovi počnu bubriti. To se radi bordoškom juhom u koncentraciji 3 do 4% bakrenog sulfata.
Berba
Smokva vrlo brzo počinje rađati, tako da čak i mlađa stabla daju plod. Ipak, značajniji urod može se očekivati tek od njihove 5. do 7. godine uzgoja. Ovisno o vrsti smokve, berba se obavlja od lipnja, kada dozrijevaju ranije sorte, do kraja listopada, do kad se beru one kasnije. Rane sorte beru se od lipnja do kolovoza, a kasnije od kolovoza do listopada.
Smokvu je najbolje brati u ranim jutarnjim satima, dok još nema rosa. Bere se u rukavicama kako smokvino mlijeko ne bi došlo u kontakt s kožom, jer je može iritirati. Plod se bere s peteljkom i zbog toga ne može ponovo dozreti.
Plod smokve je zreo za branje kada je dovoljno velik i mekan. Mora biti dovoljno težak da se već objesi na grani. Zrelost se vidi i po kožici, koja gubi na žilavosti, počinje pucati i lako se odvajati s grane. Na zreloj smokvi nakon branja više ne smije biti smokvinog mlijeka, ono je dokaz da plod još nije posve zreo za branje.
Smokva se bere kako koji plod dozre jer nakon branja prezrije već nakon nekoliko dana. Prije toga mora se ili konzumirati ili staviti na sušenje, odnosnu upotrijebiti za neku drugu namirnicu.
Skladištenje
Budući da su smokve mekane, treba ih slagati u plitke gajbe tako da se plodovi slažu u jedan red, po mogućnosti bez da se dodiruju. Mogu se nabaviti ulošci na čija se mjesta stavlja po jedan plod, odvojen od drugih. Tako će se manje kvariti. Ako imate manji broj plodova, možete ih slagati u kutije od jaja.
Smokve se mogu čuvati u hladnjačama, na temperaturi od 0 do 4°C, s vlažnim zrakom od 85%. U ovim uvjetima plod smokve može trajati dvadesetak dana bez kvarenja.
Sušenje
Plodovi smokve koje želimo osušiti moraju biti posve zreli. Jedino takvi sadržavaju dovoljnu količinu šećera. Koža im ne smije biti popucala i moraju biti ubrane s peteljkom. Tradicionalno se smokve suše na suncu, poredane jedne pored drugih bez dodirivanja. Prije sušenja smokve su se nekada uranjale u morsku vodu, kako bi se spriječila pojava bilo kakvih bakterija, gljivica, pljesni i ostalih nametnika. Danas se smokve mogu sušiti i u sušionicama, a umjesto zaranjanja u morsku vodu, mogu se sumporiti.
Ako se odlučite za tradicionalno sušenje smokvi na suncu, nakon pranja u morskoj vodi posložite jednu do druge na podlogu pokrivenu pamučnom plahtom. Okrećite ih barem jednom dnevno, a uvečer ih unesite u zatvoreno, kako ih u svitanje ne bi nakvasila jutarnja rosa.
Smokve se ovako suše barem 4 do 7 dana, a može i više. Sami procijenite kada su dovoljno suhe. Nakon toga još ih jednom na 30 sekundi uronite u morsku vodu, pa ponovo posložite i ostavite još jedan dan na suncu.
Suhe smokve možete čuvati cijele godine u platnenim vrećicama ili u drvenim posudama. Zaštiti ćete ih od nametnika i dati im poseban miris ako među njih stavite listove lovora.
Ljekovita svojstva
Smokve imaju mnogo ljekovitih svojstava. Zbog velikog udjela vlakana, i suhe i svježe smokve najviše se jedu za regulaciju probave, odnosno za njeno poticanje. Budući da zbog toga mogu teško pasti na želudac, preporučuje se jesti je ujutro, na tašte. Tako će potaknuti pražnjenje crijeva i organizam će moći pokupiti sve njene nutrijente.
Osim vlakana, smokva sadrži velike količine vitamina B, posebno dobrog za kožu. Sadrži i mangan i magnezij, minerale važne za održavanje živčanog i mišićnog sustava zdravima. Suhe smokve sadrže velike količine bakra, cinka i željeza. Jako su kalorične, pa ih se ne preporučuje pojesti previše.
Sa stabla smokve ne konzumiraju se samo plodovi, nego i listovi. Posebno je ljekovit čaj od smokvina lista, koji regulira šećer u krvi i pogodan je za dijabetičare, koji zbog velikog udjela šećera, ne bi smjeli konzumirati smokvin plod. List smokve pun je antioksidansa, liječi anemiju, čireve na želucu i općenito probleme probavnog, ali i urinarnog trakta.
Od smokve se tradicionalno radi i lijek protiv kašlja, koji se koristi i za učinkovito liječenje upale grla, upale pluća ili crijevnih nametnika.
Smokve u kulinarstvu
Smokva se može jesti na razne načine. Mnogi je najviše vole svježu ili sušenu. Budući da mogu teško pasti na želudac, nakon pojedenih smokvi često se tradicionalno pije čašica rakije, kako bi spriječili moguće grčeve.
Svježe smokve odlično idu uz sir, pogotovo jake sireve kao što su parmezan i sirevi s plemenitom pljesni. Smokve se mogu i puniti svježim sirevima, kao što su mascarpone i ricotta. Odlično idu uz pršut i rukolu, ali i s orašastim plodovima poput oraha ili lješnjaka, uz koje posebno dobro idu suhe smokve.
Smokve se mogu i poširati s desertnim ili crnim vinom, uz dodatak cimeta i meda te se jesti uz svježe sireve ili sladoled od vanilije. Smokve su odličan dodatak kolačima i slasticama, pogotovo pitama i savijačama. Od njih se mogu raditi džemovi i namazi (koji su također odlični i za poticanje probave) te razni tradicionalni kolači Mediterana.
Zanimljivosti
Jedna je od najstarijih kultiviranih voćki, a na Mediteran je uvezena iz Indije. Smokva je toliko stara da su je jeli i stari Sumerani. Izrazito je zahvalno stablo jer raste i u divljini, životnog je vijeka od 50 do 70 godina, a ako se nalazi u pogodnoj klimi, može davati mnogo plodova bez puno brige.
Foto: Buntysmum / Pixabay
Odgovori