Lovor

Lovor ili lovorika (lat. Laurus) je višegodišnja biljka iz porodice lovorovki (Lauraceae). Osim za začin, lovor se uzgaja i zbog svojih dekorativnih i ljekovitih svojstava.

Lovor je višegodišnja drvenasta biljka, čiji je uzgoj moguć na mjestima do 400 m nadmorske visine. Grmolikog je oblika i može narasti i do 15 m u visinu.

Listovi lovora su duguljastog oblika i zašiljeni na vrhu. Dugi su od 8 do 12 i široki od 3 do 5 cm. Lovor od travnja do svibnja cvjeta sitnim cvjetovima prljavobijele do žute boje. Plod lovora je ovalna koštunica crne boje, a nastaje oplodnjom iz jednog cvijeta i sadrži samo jednu sjemenku.

Osim za začin, lovor se uzgaja i zbog svojih dekorativnih, ali i ljekovitih svojstava. Dobro podnosi rezidbu i može se uzgajati kao živica pa ga često možemo pronaći u dvorištima privatnih kuća, ali i raznih ugostiteljskih objekata.

Informacije

Latinski: Laurus
Engleski: Laurel
Porodica: Lovorovke (Lauraceae)
Visina: do 15 m

Srodnici

• Lovor

Sadnja

Lovoru odgovaraju sunčani položaji, ali u ljetnim mjesecima mu treba osigurati sjenu kako bi bio zaštićen od prevelike količine izravnog sunčevog svjetla.

Može se razmnožavati sjemenom ili pomoću reznica. Sjeme se s lovora može prikupljati tijekom jeseni, a u slučaju da se koristi kupljeno sjeme, potrebno ga je dan prije sjetve potopiti u toplu vodu.

Kad je u pitanju vegetativni način razmnožavanja, reznice se s lovora uzimaju krajem ljeta.

Lovor je dosta popularna vrsta pa ga mnogi žele uzgajati i u područjima gdje vlada hladnija kontinentalna klima. Međutim, ondje je uzgoj lovora moć samo u lončanicama jer biljke tijekom hladnih zimskih mjeseci treba unijeti u zatvoren prostor kako ne bi došlo do smrzavanja i propadanja.

Za uzgoj u lončanicama treba odabrati posudu odgovarajućih dimenzija. Ako ste kupili lovor, posuda u kojoj ćete ga uzgajati mora biti veća od posude u kojoj se biljka nalazila kad ste je kupili. Kako bi se korijen i nadzemni dio lovora pravilno razvijali, treba paziti da posuda ne bude ni prevelika.

Tlo

Idealno tlo za sadnju lovora je drenirano i dobro propusno zemljište, a kad je u pitanju uzgoj lovora u posudi, najbolje je koristiti gotov supstrat koji će osigurati dobar vodo-zračni režim. Supstrat bi trebao biti neutralne reakcije i sadržavati više kokosovih vlakana ili kamenčića. Za poboljšavanje prozračnosti može se dodati i agroperlit.

Temperatura

Lovor je mediteranska biljna vrsta i temperatura je bitan faktor za njegov rast i razvoj. U zimskim mjesecima može podnijeti temperaturu do -6°C.

Voda

Lovor je potrebno redovito zalijevati kako bi se korijen pravilno razvijao i pružio biljci stabilnost. Između zalijevanja treba pustiti da se supstrat ili tlo osuše jer biljka neće rasti u previše vlažnom tlu ili supstratu.

Uzgoj

Da bi lovor sačuvao bujnost, uz zalijevanje ga treba i prihranjivati sporootapajućim gnojivima. Količina potrebnog gnojiva ovisi o veličini biljke.

Biljkama koje se više godina uzgajaju u istoj posudi na početku vegetacije treba dodati gnojivo s više dušika, dok se na kraju vegetacije dodaje gnojivo s većim udjelom kalija.

Lovor se u kontinentalnim područjima u zimskim mjesecima mora unijeti u zatvoreni prostor, gdje temperatura neće padati ispod -6°C.

U veljači se obavlja rezidba lovora, ali pošto on sporo raste, ne treba pretjerivati s rezidbom. Poslije rezidbe se preporučuje primijeniti stimulator rasta kako bi se ublažio stres koji biljka doživi nakon rezidbe.

Zaštita od bolesti

Od štetnika se pri uzgoju lovora mogu javiti tripsi, lovorove muhe i lovorove štitaste uši. Da bi lovor ostao zdrav i zadržao sjajno lišće, u zimskim je mjesecima potrebno provesti tretman mineralnim uljem, a tijekom vegetacije i nekoliko tretmana insekticidima.

Berba

Listovi lovora mogu se brati tijekom cijele godine.

Sušenje

Lišće koje će se koristiti za sušenje skuplja se tijekom ljeta. Beru se samo zreli listovi, jer oni mladi tijekom sušenja poprime crnu boju.

Lovor se suši u hladu, a osušene listove treba držati u staklenkama. Staklenke se drže na tamnom mjestu, a sušene listove lovora ne treba držati više od godinu dana, jer nakon dužeg stajanja izgube okus i miris.

Lovor u kulinarstvu

Lovor ima vrlo aromatične listove, jakog i gorkog okusa, a u kulinarstvu se koristi u pripremi raznih jela. Sušeni list lovora odlično se slaže s mnogim namirnicama, dok je svježi list bolje koristiti u desertima u kojima se želi dobiti aromatičniji okus.

List koji ne otpušta nikakav miris nakon što ga presavijete ili slomite nije dobar za uporabu. Lovor je nezaobilazan začin u mediteranskoj kuhinji, a osim uz janjetinu, variva, juhe, puretinu, palentu i razne namaze, može se dodavati i jelima od morskih plodova.

Koristi se i za aromatiziranje marinada za meso, ribu ili perad, a listovi se dodaju i u staklenke sa zimnicom. Od ostalih začina, dobro se slaže s majčinom dušicom i peršinom.

Ljekovita svojstva

Svježi listovi lovora sadrže vitamin A, C i vitamine B kompleksa, a od minerala sadrže kalcij, mangan, selenij, magnezij, željezo i cink.  Lovor sadrži i 1 do 3% eteričnog ulja čiji su sastojci cineol, eugenol, seskviterpen, gorke tvari i trijeslovina. Kod sušenog lovora sastav eteričnog ulja čine seskviterpeni, miristinska kiselina i terpeni citral, cineol te terpineol.

Zahvaljujući svom kemijskom sastavu, lovor ima širok spektar ljekovitih svojstava. Umiruje rad želuca, potiče apetit i lučenje probavnih sokova, pomaže kod problema s nadutošću i probavom te djeluje antigljivično i antiseptično.

Također pomaže kod bolesti dišnog sustava, stimulira imunološki sustav, ublažava stres i nervozu i pomaže kod menstrualnih problema.

Eterično ulje lovora koristi se kod težih slučajeva gljivičnih oboljenja, a zbog snažnog analgetskog i umirujućeg djelovanja dodaje se i mješavinama za tretiranje jačih bolova nastalih zbog mišićnog spazma. Može se koristiti i za sprječavanje upale mišića nakon fizičkih aktivnosti, ali nije primjereno za dojilje, trudnice, dojenčad i malu djecu.

Zanimljivosti

Lovor su osobito štovali Grci i Rimljani. Naziv za lovor u starogrčkom jeziku je dhafni, a nastao je prema mitu o nimfi Daphne koju je progonio Apolon. Kako bi izbjegla njegovo udvaranje, nimfa se pretvorila u drvo lovora.

Lovorovim vijencem ukrašavali su se pobjednici Olimpijskih igara, a taj običaj potječe od starogrčkih svečanosti i natjecanja koja su se održavala u čast boga Apolona od 568. godine prije Krista.

Kasnije su lovorov vijenac koristili rimski carevi kao simbol besmrtnosti i trijumfa. Rimljani su vjerovali da lovor štiti od kuge i grmljavine pa je navodno car Tiberije za vrijeme grmljavine uvijek nosio vijenac od lovora.

Srednjovjekovni filozof i pjesnik Dante Alighieri na slikama je često prikazivan s lovorovim vijencem na glavi, a ovaj vijenac se u nekim zemljama koristi kao simbol akademskog dostignuća.

Foto: Alexandra_Koch / Pixabay