Peršin (lat. Petroselinum crispum) je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Uzgaja se kao začin zbog korijena ili tamnozelenih listova karakterističnog mirisa.
Uzgoj peršina je popularan na našim područjima, a razlog tome je i taj što se često koristi u jelima, ali i vrlo lako ga je uzgojiti. Pripada porodici štitarki, a radi se dvogodišnjoj kulturi koja u prvoj godini uzgoja stvara lišće i korijen, a u drugoj godini, nakon čuvanja preko zime, iz posađenog korijena se razvija cvjetno stablo. Korijen gubi na vrijednosti čim se počnu stvarati generativni organi.
Kod uzgoja peršina razlikuju se dvije podvrste: peršin korjenaš (Petroselinum crispum ssp. tuberosum) i listaš (Petroselinum crispum ssp. crispum), a ne postoje razlike kod njihova uzgoja.
Informacije
Latinski: Petroselinum crispum
Engleski: Parsley
Porodica: štitarke (Apiaceae)
Visina: do 70 cm
Uvjeti: blago kisela, mrvičasta tla
Klima: umjerena
Sjetva: krajem ožujka
Berba: kraj lipnja, početak srpnja
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sjetva
Jesensko oranje se treba obaviti na 25 do 30 cm dubine, a prije sjetve pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30.
Peršin poput mrkve dolazi u plodoredu koji traje 4 godine. Dobre pretkulture za peršin su: paprika, kupus, mahune, rajčica, žitarice i krumpir.
Sjetvu peršina najbolje je obaviti što ranije, odnosno odmah kada se tlo odledi nakon zime. U kontinentalnim područjima to je obično krajem ožujka ili početkom travnja, a u mediteranskim krajevima u listopadu ili u studenom.
Peršin se sije u dvostruke trake ili redove i u prethodno dobro pripremljeno i usitnjeno tlo. Tlo mora biti tretirano istim herbicidom kao u slučaju kod mrkve. Treba ga sijati u rupe dubine do 5 cm, dok će razmak između rupa biti oko 30 cm. Razmak traka treba biti od 5 do 9 cm, između traka oko 75 cm, a razmak između redova od 30 do 40 cm.
Ako primjena herbicidima nije uspjela prije sjetve, u tijeku faze razvijanja listova preporučuje se ponoviti tretman.
U posljednje vrijeme sve se češće sadi iz presadnica što uvelike skraćuje vrijeme uzgoja peršina. Presadnice peršina prodaju se u uzgojnim posudicama u kojima ima nekoliko biljaka.
Peršin se može saditi u vrtu ili u posude na balkonu ili na prozorima. Ako ga želite koristiti tijekom cijele godine, ljetni peršin zaštitite od sunca i osigurajte mu vlagu, dok ćete zimski peršin posaditi na osunčanije i zaštićenije mjesto. Ako primijetite žute i uvele listove ili pojavu cvjetova, bitno je sve odstraniti kako bi mogli i dalje koristiti peršin. Dobro ga zalijevajte, posebice u doba suše.
Peršin nakon druge godine odlazi u sjeme i tada ga iščupajte i zamijenite novim. Zanimljivo je dodati da se hamburški peršin uzgaja radi korijena, za razliku od običnog peršina. Čupa se početkom zime. Peršin možete uzgajati i u loncu, samo je bitno da ga redovito zalijevate. Tako može vam poslužiti i kao ukrasna biljka.
Tlo
Peršin ima gotovo jednake uvjete za zemlje kao i mrkva. Najbolje će mu odgovarati bogato, plodno i blago kiselo tlo pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Zemlja mora biti mrvičasta i bez korova. Najpogodnija su aluvijalna i pjeskovita tla na kojima će peršin odlično rasti uz odgovarajuće zalijevanje. Peršin ne podnosi korov pa se preporučuje primjenjivanje herbicida koji se dodaju u tlo prije same sjetve. Teška, glinovita i nestrukturirana tla nisu pogodna za uzgoj peršina jer može doći do deformacije korijena.
Gnojidba
Startna, osnovna gnojidba može se primijeniti s NPK gnojivom od 300 do 400 kg / ha fosfora, 150 do 200 kg / ha dušika i 200 do 300 kg / ha kalija.
Prihranjivanje se vrši u dva obroka uz 200 kg KAN-a / ha. Prvi put kada biljke imaju razvijenih 5 do 6 listova, a drugi puta 30 do 40 dana nakon toga.
Ako se list proizvodi za košnju, nakon svake košnje treba se ponoviti prihrana.
Temperatura
Peršin će dobro podnijeti zimske uvjete pa ga tako možete posijati u južnim područjima. Sjeme niče već pri temperaturi od 2 do 3°C, a najbolja temperatura za rast mu je ona od 20°C s puno vlage u tlu i u zraku. Korijen stradava na temperaturi od -10 do -2°C, a mlade biljke na -9°C.
Voda
Tijekom prve faze razvoja peršin je potrebno redovito navodnjavati. Posljedice nedovoljne količine vode kod uzgoja peršina su prorijeđen sklop. Ako suša nastupi tijekom debljanja korijena, on će ostati žilav, kratak i nepravilan.
Održavanje nasada
Nakon obavljene sjetve peršinu je potrebno dosta vode pa se treba redovito zalijevati. Površina na kojoj raste peršin ne smije biti prekrivena malčem. Kada biljke narastu stvorit će gusti sklop lišća pa za malčem neće biti potrebe. Ali do tada će proći najmanje tri mjeseca jer peršin sporo raste. Pošto u tom razdoblju površina nije ničim pokrivena, tlo se može brzo osušiti pa je obvezno redovito zalijevanje. Preporučuje se zalijevanje kanticom koja ima nastavak za rasprskavanje jer ćete tako ravnomjerno i lagano zaliti sve biljčice i to bez straha da ćete ih oštetiti mlazom vode.
U vrijeme vegetacije peršin je potrebno do tri puta međuredno kultivirati. Kada se drugi put okopava treba dodati prihranu KAN-om. Ponekad je potrebno korov i ručno plijeviti unutar samih redova.
Nakon košnje peršin se navodnjavana, prihranjuje i međuredno kultivira.
Zaštita od bolesti
Štete na peršinu nisu česte pa se zbog toga vrlo lako može uzgojiti i ekološki peršin.
Da bi se zaštitio peršin od korova preporučuju se herbicidi i to na bazi trifluralina prije sjetve i prije nicanja te na linuron između sjetve i nicanja. Poslije nicanja se herbicidi više ne upotrebljavaju.
Štetnici peršina
Korijen peršina može napasti lažna mrkvina muha Phytomyza lateralis i mrkvina muha Psila rosae. Nadzemni dio peršina mogu napasti lisne uši te gusjenice lastin rep Papilio machnon. Ako peršin spremate u podrum može ga napasti uš Rhopalosiphoninus latysiphon.
Listove peršina može oštetiti minirajuća muha Phytophylla heraclei dok cvjetove oštećuje mušica zbog koje se može doći do tvorbe sjemena.
Bolesti peršina
Pepelnica (Erysiphe heraclei)
Ako pogodi usjeve na krajnjem jugu može doći do većih šteta, dok u sjevernim krajevima ne oštećuje biljke u većoj mjeri. Javlja se na peršinu, mrkvi, pastrnjaku, komoraču, celeru i kopru. Prepoznaje se po tome da su joj listovi prekriveni bijelom prevlakom, a oni stariji se suše. Pogođena biljka iz rezervi pokušava istjerati novo lišće što utječe na kvalitetu korijena Zaraza se smanjuje sjetvom zdravog sjemena, zaoravanjem zaraženih biljaka te pravilnim plodoredom. Ponekad se moraju koristiti fungicidi na osnovi sumpora.
Pjegavost lista peršina (Septoria petroselini)
Ova bolest prepoznaje se po ovalnim ili uglatim pjegama žućkaste boje obavijene tamnim rubom. Kako se pjehe spajaju tako se postupno zahvaća i sve veća površina što dovodi do sušenja dijela ili čak cijelih listova. Pjege se mogu pojaviti i na peteljkama, tada su duguljaste i također mogu izazvati sušenje.
Crvena trulež (Helicobasidium brebissoni)
Crvena trulež može napasti i mrkvu, celer i pastrnjak, a zahvaća dio ili cijeli korijen biljke. Zaraženi dio može se prepoznati prema presvučenom crveno-ljubičastom gustom miceliju. Zaraženi dio biljke često je ulegnut, a gljivica može prodrijeti i u unutrašnjost korijena zbog čega dolazi do uvenuća lista. Ova bolest može se preko izvađene biljke širiti i u mjestu gdje se skladišti.
Berba
Korijen peršina počinje se vaditi kada je njegov gornji promjer oko 1 centimetar što nije puna tehnološka zrelost. Punu zrelost postiže kada listovi mijenjaju boju iz zelene u žutu te se tada vadi za skladištenje i potrošnju. Vadi se ručno, isto kao i mrkva.
S druge strane listovi peršina se mogu rezati po potrebi jer se odrezane stabljike peršina obnavljaju pa se može ponovo brati. Berba listova peršina može započeti praktički odmah kada nikne. Stabljike peršina režu se škaricama na 2 do 3 cm iznad tla. Pripazite da središte biljke ostane sačuvano kako bi mogla dalje rasti. Veće količine peršina listaša može se pokositi kombajnom za špinat (dva do tri puta).
Skladištenje
Nakon berbe, listovi peršina se čiste i peru te se slažu u letvarice ili kutije. Peršin se može skladištiti u hladnjači na temperaturi od -1 do 0°C, relativne vlage od 95%, 8 tjedana. Korijen peršina za upotrebu na tržištu se pere i pakira u kutije i letvarice dok se za skladištenje ne pere. Skladištiti se može do 6 mjeseci.
Na tržištu se obično peršin korjenaš prodaje s listovima i to u vezicama i s mrkvom. Pakira se u polietilenske vrećice ili letvarice.
Nakon berbe preporučuje se sušenje ili zamrzavanje listova peršina za vlastitu upotrebu kako biste ga mogli koristiti tijekom cijele godine. Peršin se opere i sitno isjecka te se ostavi da se dobro osuši. Nakon toga, sprema se u plastične posude u zamrzivač ili se suši na zraku pa se potom spremi u kutiju s poklopcem. Zamrznuti peršin čuva se do 6 mjeseci u zamrzivaču, a nakon toga počinje gubiti svoje mirise i okuse. Sušene listiće peršina možete čuvati na tamnom i hladnom mjestu nekoliko mjeseci.
Svježi peršin se može čuvati u hladnjaku do tjedan dana, a ako je uvenuo, stavite ga vodu te na tamno i hladno mjesto.
Ljekovita svojstva
Peršin je ljekovita biljka koju i najosjetljiviji želudac dobro podnosi. Koristi se kao dodatak jelima, kao čaj od listova ili korijena peršina, u juhama te u sokovima ili uljima.
Sadrži brojne vitamine i minerale, aromatična ulja, flavonoide i fitokemikalije. Listovi su bogati vitaminima A i C, a radi se o antioksidansima koji imaju snažno djelovanje i štite tijelo od slobodnih radikala.
I korijen i listovi peršini odlični su izvori folne kiseline i ostalih vitamina iz skupine B koji su važni u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.
Jedan je od najvećih izvora vitamina K koji je važan u procesu grušanja krvi te za očuvanja zdravlje kostiju. Koristi se za liječenje mokraćnih kanala i bubrega prilikom upala. Oblozi peršina koriste se za ublažavanje ugriza kukaca, a dobar je i za zdravlje kože. Opušta mišiće maternice pa se može koristiti kod ublažavanja menstrualnih bolova.
Svi pripravci od peršina djeluju kao diuretik i pomažu kod zdravlja probavnog sustava. Ulje peršina koristi se kao prirodno sredstvo u zaštiti protiv uboda komarca i ostalih insekata.
Peršin možete koristiti i kao otopinu sjemenki koja će uništiti uši s kose. Ostavite ga da djeluje pola sata na kosi zamotanoj ručnikom pa osušite prirodnim putem. Bitno je napomenuti da se u medicinske svrhe ne koristi za vrijeme trudnoće.
Peršin u kulinarstvu
Peršin se u kuhinji koristi kao začinsko bilje. Njegov poseban okus i miris oplemenjuju jela te im osim vitamina i minerala daju jedinstven okus. Korijen peršina neizostavan je dio domaćih juha, a čest je sastojak i raznih umaka. Listovi peršina dodaju se također juhama, i onim bistrim i krem, te kao dekoracija i začin umacima, krumpiru, rižotima, tjesteninama, varivu, povrću, mesu, ribi i drugim glavnim jelima. Važno je spomenuti da se listići nasjeckanog peršina dodaju pred sam kraj kuhanja kako bi zadržali aromu i boju.
Možete pripremiti i ljekoviti čaj od peršina tako da dvije žlice svježeg sitno sjeckanog peršina prelijete s 0,5 l kipuće vode. Pijte ga ocijeđenog i hladnog 30 minuta prije obroka, kako bi vam vratio apetit i želju za hranom.
Zanimljivosti
Peršin je podrijetlom s područja Sredozemnog mora, a kao začin i kao ljekovita biljka upotrebljava se još od rimskog doba. Grci su njime ukrašavali grobnice dok su ga Rimljani puno konzumirali. Vjerovalo se da se peršin ne smije presađivati jer će to izazvati nesreće u kući. Ustanovljeno je da mu je pradomovina Sardinija otkuda se s vremenom proširio sve ostale zemlje južne Europe. Peršin često raste i kao divlja biljka, a za to su najviše zaslužne ptice koje raznose sjeme.
Postoji više vrsta peršina, a neke od njih su kovrčavi peršin koji ima svijetlozelene kovrčave rubove listova i blagog je okusa, zatim običan ili francuski peršin koji je jače arome i često se upotrebljava pri pripremi jela te hamburški peršin koji je vrlo sličan običnom i može ga se naći u Njemačkoj i Francuskoj.
Pripazite da u prirodi ne naiđete na biljku koja je vrlo slična peršinu, ali je i jako otrovna. Ona se naziva "budalin peršin".
Stari Grci smatrali su da je upravo peršin Herkulesov cvijet pa su ratnike u igrama ili nakon pobjeda u ratu ovjenčavali upravo peršinom. Čak su njime hranili i konje kako bi poboljšali njihove trkačke sposobnosti. Povezivali su ga i s Arhimorom, božanskim herojem i simbolom smrti, a smatrali su da peršin raste tamo gdje je kapnula krv s ciljem žrtvovanja Arhimora. Peršin su potom povezivali i s Perzefonom za koju se vjerovalo da mrtve duše vodi u podzemni svijet Had pa su grobove ukrašavali peršinom.
Za Rimljane peršin je simbolizirao smrt, pročišćenje i zaštitu. Toge su redovito ukrašavali peršinom, a vjeruje se da upravo otuda potiče ukrašavanje jela listićima peršina. Često su ga konzumirali uz luk, češnjak i vino kako bi njime zamaskirali te teške mirise. Prije borbi gladijatori su jeli peršin jer su vjerovali da im daje snagu, čini ih lukavima te im jača reflekse.
Foto: Zoltan Matuska / Pixabay
Odgovori