Pastrnjak (lat. Pastinaca sativa) je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Uzgaja se zbog jestivog zadebljanog korijena, koji se najčešće koristi kao začin.
Uzgoj pastrnjaka sve je češći na našim područjima, a jedan od razloga njegove popularnosti je taj što se vrlo lako njeguje i visokih je hranjivih vrijednosti. Radi se o staroj kulturi koja je dobivena od samoniklog pastrnjaka.
Pastrnjak je dvogodišnja biljka koja sazrijeva već u prvoj godini kada donosi plod u obliku korijena koji je nalik peršinu, ali je puno krupniji. Bijele je boje, stožastog oblika dugačkog do 10 cm. Korijen može težiti i do 500 g.
Na kratkoj stabljici nalazi se perasto, dlakavo lišće koje je krupnije i puno bujnije od peršina. Tijekom druge godine razvija se bujna i krupna cvjetna stabljika s cvatovima. Pošto pastrnjak brzo gubi klijavost, najbolje je koristiti jednogodišnje sjeme.
Informacije
Latinski: Pastinaca sativa
Engleski: Parsnip
Porodica: štitarke (Apiaceae)
Visina: do 90 cm
Uvjeti: ilovasta, srednje teška tla
Klima: kontinentalna
Sjetva: od početka veljače do ožujka
Berba: početkom rujna do kraja listopada
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sjetva
Zbog relativno duge vegetacije pastrnjaka, prednost ima rana sjetva u ožujku koja traje do sredine travnja. Sjeme pastrnjaka se sije u redove na razmak od 40 do 50 cm dok razmak u redu treba biti 10 cm.
Jesensko oranje pastrnjaka obavlja se na 30 cm dubine, a prije same sjetve tlo se mora pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30. Možete po potrebi dodati i vapno, posebice ako se biljka uzgaja na kiselom tlu.
Pastrnjak se ne smije sijati na isto tlo najmanje 4 godine. Vegetacija mu je duga pa se obično uzgaja kao glavni usjev. Pošto se vadi tek u kasnu jesen, nije dobar za pretkulturu proljetnih usjeva. Dobro će rasti uz salatu i grašak, ali pod uvjetom da ne raste u sjeni.
Preporučuje se da koristite prošlogodišnje sjeme najbolje klijavosti kako bi se izbjeglo nejednako nicanje i nepravilan rast biljaka. Bit će vam potrebno oko 2 do 4 kg sjemena po jednom ha. Znajte da pastrnjak sporo niče pa ćete trebati biti strpljivi.
Tlo
Pastrnjak će najbolje uspjeti na ilovastim i ilovasto-pjeskovitim, teškim tlima neutralnog pH od 6,5 do 7,0. Često se uzgaja u kontinentalnom području, u dolinama rijeka.
Gnojidba
Pastrnjak ima veliki kapacitet rodnosti i veliku lisnu masu pa mu treba osigurati dovoljno hranjivih tvari. Važno je dodati dušik, fosfor i kalij kako bi se postigli bolji prinosi.
Temperatura
Za vegetativni rast najbolje su temperature od 16 do 18°C, ali pastrnjak može dobro rasti i na nižim temperaturama od 4°C. Najbolje će mu odgovarati dobro osunčana tla s dosta svjetlosti.
Iako je otporan na visoke temperature, one mogu usporiti njegov rast. Ako raste na području kontinentalne klime, može prezimiti na otvorenom prostoru. Da bi prešao u generativnu fazu mora biti duže izložen niskim temperaturama od 1 do 10°C.
Voda
Pastrnjak ima dubok korijen pa može iskoristiti vlagu iz dubljih slojeva zemlje. Stoga, na tlima uz rijeke može se uzgajati čak i bez navodnjavanja. Ako ćete ga redovito i ravnomjerno zalijevati prinos će biti dobar i kvalitetan.
Održavanje nasada
Za vrijeme vegetacije pastrnjak se kultivira sve dok se potpuno ne zatvore redovi. Kada nastupi sušno razdoblje potrebno ga je navodnjavati kako bismo ostvarili dobar prinos.
Zbog slabe klijavosti, posadite ga gušće, a nakon desetak dana, kada biljka počne nicati i kada razvije nekoliko listova, presađuje se na razmak od 15 cm u redu.
Prorjeđivanje treba vršiti kada biljka izraste 3 cm u visinu i kada je tlo vlažno kako se biljka ne bi oštetila. Usjev pastrnjaka se nekoliko puta godišnje treba okopati, plijeviti i dobro zalijevati.
Zaštita od bolesti
Pastrnjak najčešće napada Psila rosae, još poznata i kao mrkvina muha. Ličinke mrkvine muhe imenom Phytomyza pastinaceae uzrokuju oštećenja na listovima nalik malim proširenjima na donjoj i gornjoj strani lista.
S druge strane, ličinke celerove muhe Phytophylla heraclei, oštećuju gornju stranu listova, a ličinke mrkvine mušice šiškarice uzrokuju oštećenje na cvjetovima te su jako opasne za sjeme biljke. Također je prisutna i gusjenica lastastog repa koja oštećuje listove pastrnjaka.
Pjegavost lista pastrnjaka ili Intersonilia pastinacea najštetnija je bolest koja može pogoditi pastrnjak, a javlja se većinom u vrijeme obilnih kiša zbog izrazito vlažnih tla. Bolest se javlja na korijenu i na listovima na kojima se pojavljuju vodenaste pjege koje se s vremenom povećavaju, postaju nepravilne te poprime smeđu boju s time da su okružene tamnim rubom. Prvi znakovi bolesti vidljivi su na mjestu gdje izlazi sekundarno korijenje. Na tim mjestima pojavljuju se sitne smeđe točkice koje se šire. Pjega s vremenom postaje smeđe-crvena i hrapava. Na kraju se napadnuti dijelovi na korijenju udube i postaju crni te istrunu. Preduvjet izbjegavanja zaraze je izbor tla koji nije jako vlažan, a ako imate mogućnosti provedite i drenažu. Potrebno je redovito odstranjivati korove.
Berba
Kod berbe pastrnjaka valja biti oprezan jer posjeduje velike količine eteričnog ulja. Ako ga berete mokrim ili vlažnim rukama mogli biste zaraditi opekline. Pripazite i da tijekom berbe ne dođe često u doticaj s vašom kožom jer biste od njega mogli dobiti alergijsku reakciju.
Pastrnjak je spreman za berbu u kasnu jesen. Možete ga vaditi i ranije, kada će biti veličine peršina, a tada se obično koristi za prodaju u svježem obliku ili za proizvodnju.
Na velikim površinama pastrnjak se vadi kombajnom koji se koristi i za vađenje mrkve i šećerne repe.
Ako ne izvadite sav pastrnjak na vrijeme, može ostati u tlu i dulje te se vaditi i u zimskim mjesecima ili u rano proljeće prije nego što nastupi novo lišće.
Skladištenje
Da bi se koristio za daljnju preradu, korijen pastrnjaka mora biti zdrav i neoštećen te potpuno suh. Najbolja temperatura za skladištenje mu je ona od 0°C i uz relativnu vlažnost zraka od 95%.
U kućanstvu se čuva jednako kao i mrkva. Najduže će ostati svjež u hladnjaku, prethodno spremljen u plastičnu vrećicu iz koje je istisnut sav zrak.
Ljekovita svojstva
Pastrnjak je sve popularnije povrće, a čija ljekovita svojstva se tek počinju otkrivati na našim područjima. Bogat je eteričnim uljima, vlaknima, mineralima te vitaminima B, E i C. Iako bogat mineralima, među njima se najviše ističe kalij pa se preporučuje kod bolesti bubrega, srca, pluća i jetre, odnosno kod svih bolesti kod kojih organi ne mogu pravilno funkcionirati zbog nakupljanja vode. Pastrnjak je veliki diuretik te ih stimulira i pomaže izbaciti nakupljeni višak vode iz tijela.
Pastrnjak je poznat kao lijek koji pomaže kod grčeva u trbuhu, regulira krvni tlak, pomaže kod prevencije srčanih bolesti i reguliranja otkucaja srca, održava krvne žile zdravima te pomaže kod liječenja psihičkih bolesti. Prirodno liječi povišenu tjelesnu temperaturu tako što potiče znojenje te održava probavu zdravom.
Pastrnjak u kulinarstvu
Pastrnjak se lako priprema i paše gotovo svim jelima. Cijela se biljka pastrnjaka koristi za jelo, jestivi su i njegovi listovi i korijen. Iako većina najčešće priprema korijen za jelo, i listovi se mogu iskoristiti jer su također ljekoviti.
Korijen pastrnjaka dodajte u variva, juhe, tjestenine ili rižota i salate, tako da ga sitno nasjeckate na kockice. Osim što će vašim jelima podariti važne nutrijente, pastrnjak će ih i fino začiniti. Možete ga koristiti isto kao i mrkvu. Pastrnjak se često koristi i kao umak ili pire. Pripremajte ga isto kao i pire krumpir ili na nešto zdraviji način. Skuhajte ga i smiksajte, dodajte malo maslinovog ulja, češnjaka i peršina i dobili ste ukusan prilog glavnom jelu.
Isto tako možete iskoristiti i listove pastrnjaka koji su specifičnog okusa i arome pa će biti ukusni ako ćete ih i pripremiti same na varivo uz dodatak nekog povrća. Dodajte malo mrkve, paprike i krumpira, ali pazite da ipak na kraju prevladava okus listova pastrnjaka. Ako u pripremi koristite mlade listove, nije ih potrebno prije prokuhati i zamijeniti vodu jer mladi listovi nisu gorki. Radi li se o starijim listovima, preporučuje se da ih prethodno prokuhate i kuhate u drugoj vodi.
Zanimljivosti
Zanimljivo je spomenuti da je uzgoj pastrnjaka bio popularan sve do 18. stoljeća kada su ga potisnuli mrkva i krumpir. Danas se ponovo uzgaja u cijeloj Europi, ali tek postepeno počinje vraćati svoju popularnost.
Skandinavske zemlje i Engleska imaju najveći izbor kultivara pastrnjaka, a u našim područjima se uzgajaju Podravkin bijeli i Dugi bijeli pastrnjak koji se ubrajaju u polu duge sorte. Dužina korijena im može narasti do 30 cm, a promjer glave oko 10 cm. Njihova prednost je ta što se lakše vade.
Foto: Peter Stanic / Pixabay
Odgovori