Komorač (lat. Foeniculum vulgare) je aromatična biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Samoniklo raste duž obale i po otocima, ali i u kontinentalnim dijelovima.
Komorač je dvogodišnja zeljasta biljka koja raste uz puteve, ograde i po poljima, a često se uzgaja i u vrtovima. U kontinentalnim dijelovima komorač se uzgaja kao jesenska, a rijetko kao proljetna kultura.
Pripada porodici štitarki i može biti visok do 150 cm. Ima dubok, snažan i razgranat korijen iz kojeg raste okrugla, glatka stabljika modrozelene boje, koja je u gornjem dijelu razgranata. Listovi komorača su dvostruko perasti i sastavljeni od sitnih nitastih listova. Na vrhu stabljike nalaze se cvjetovi žutozelene boje, skupljeni u štitaste cvatove.
Najpoznatije vrste komorača su Foeniculum vulgare (divlji komorač), Foeniculum vulgare var. dulce (uzgaja se kao začinska i ljekovita biljka) i Foeniculum vulgare var. azorcium (uzgaja se kao povrće).
Komorač se koristi kao začin u kulinarstvu, a ima primjenu i u kozmetičkoj te u farmaceutskoj industriji.
Informacije
Latinski: Foeniculum vulgare
Engleski: Fennel, Finocchio
Porodica: Štitarke (Apiaceae)
Visina: do 150 cm
Srodnici
Sadnja
Komorač možemo uzgajati kao jednogodišnju, dvogodišnju ili višegodišnju kulturu, a uzgoj je sličan uzgoju celera, peršina ili mrkve. U kontinentalnim područjima uzgaja se kao jesenska kultura i u tom se slučaju sadnja obavlja u lipnju, a berba u listopadu ili studenom. U priobalnim područjima i mjestima s toplijom klimom prednost se daje zimskom uzgoju. Komorač se u tom slučaju sije u kolovozu, a bere tijekom cijele zime.
Komorač se može razmnožavati direktnom sjetvom sjemena ili presadnicama. Sjeme komorača zadržava klijavost 4 do 5 godina, ali sporo klija. Kako bi se ubrzalo klijanje, potrebno je potopiti ga dva dana u vodu sobne temperature.
Sjeme se može sijati izravno u tlo ili se mogu proizvesti presadnice. Uzgoj iz presadnica je bolji izbor jer sjeme neujednačeno niče. Za proizvodnju presadnica potrebno je 30 do 40 dana, sjetva se obavlja tako da se između redova ostavlja 50 cm razmaka, a između biljaka 6 do 8 cm.
Nakon što se biljke razviju, potrebno ih je prorijediti tako da od jedne biljke do druge ima 15 do 20 cm razmaka. Presadnice se na otvoreno sade nakon što se dobro razviju i dosegnu visinu od otprilike 15 cm.
Kod sadnje presadnica lišće mladih biljaka treba skratiti, a među redovima treba ostaviti 50 cm razmaka. Razmak između biljaka trebao bi iznositi od 15 do 20 cm.
Tlo
Pogodna tla za uzgoj komorača su rahla i plodna zemljišta bogata organskim gnojivima. Da bi komorač rastao brzo i što više ujednačeno, tlo treba dobro pripremiti i pri tom zadržati vlagu.
U jesen se obavezno obavlja duboko oranje kako bi se kod proljetne pripreme tla što manje radilo sa strojevima i što bolje sačuvala vlaga koja se skupila tijekom zimskih mjeseci.
Temperatura
Optimalna temperatura za klijanje komorača je 20°C, dok su optimalne temperature za vegetativni rast komorača od 16 do 18°C. Minimalna temperatura pri kojoj komorač može klijati se od 2 do 5°C, a starije biljke mogu podnijeti temperature do -4°C.
Voda
Za uspješan uzgoj komorača važna je dobra opskrbljenost vodom, a zalijevanje je posebno važno u ljetnim mjesecima, stoga treba provoditi navodnjavanje.
Gnojidba
Za postizanje boljeg prinosa, komorač treba pravilno gnojiti. U prvoj godini uzgoja se uz jesensko oranje unosi 40 do 60 kg/ha kalijevih gnojiva i 80 do 100 kg/ha fosfornih gnojiva. Za bolji početni rast biljaka kod proljetne pripreme tla dodaje se do 30 kg/ha dušičnih gnojiva.
Dušična gnojiva u većim količinama mogu štetno djelovati na komorač (lošija kvaliteta eteričnog ulja i manje plodova) pa ne treba unositi više od preporučenih količina.
Ako se uzgaja kao višegodišnja kultura, komorač se u sljedećim godinama uzgoja gnoji kalijevim gnojivima u količini od 30 do 40 kg/ha te fosfornim gnojivima u količini od 60 do 80 kg/ha.
Uzgoj
Dobri predusjevi za komorač su strne žitarice i gnojene okopavine, dok kulture iz porodice Apiaceae zbog dominantnih korovnih vrsta i zajedničkih patogena nisu pogodni predusjevi za uzgoj komorača.
Uz navodnjavanje i gnojidbu, nasad komorača treba treba redovito okopavati, prorjeđivati ako je sjetva bila pregusta i malčirati tlo oko biljaka. Okopavanje i malčiranje je važno jer komorač ne voli nedostatak vlage ni pokoricu, a prorjeđivanje je potrebno obavljati zato što biljke u pregustom nasadu mogu razviti plosnate glavice umjesto okruglih.
Pod uvjetom da ima dovoljno sunca, komorač se može uzgajati i u teglama ili žardinjerama. U posude promjera 20 cm sadi se po jedna biljka. S obzirom na to da se mogu lako križati, komorač ne treba držati blizu kopra, jer će se aroma obje biljke pokvariti.
Zaštita od bolesti
Na usjevima komorača veću štetu mogu uzrokovati lisne uši i štitasti moljac, a za njihovo suzbijanje preporučuju se proizvodi na bazi tiakloprida. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica, plamenjača, hrđa te pjegavost lista i stabljike.
Žetva
Berba, odnosno žetva komorača uglavnom se obavlja u drugoj polovici rujna ili u listopadu, a može se ostvariti prinos od 20 do 30 t/ha. Žetva se obavlja kada komorač dostigne tehnološku zriobu, a biljke se pritom režu u zoni korjenova vrata.
Listovi komorača koji će se koristiti za začin mogu se brati tijekom cijele godine.
Skladištenje
Nakon žetve s komorača se skidaju dva vanjska lista s lisnim rukavcem, a ostatak listova skraćuje se na dužinu od oko 5 cm. Ostave se samo mladi listovi.
Glavice komorača u zimskim se mjesecima mogu čuvati u kutijama s vlažnim pijeskom koje su smještene u hladnijim podrumima, a u proljeće se komorač može opet posaditi na otvoreno.
Komorač se do tri tjedna može skladištiti u hladnjačama u kojima temperatura iznosi od 0 do 2°C, a relativna vlažnost zraka 97%. U takvim se uvjetima može sačuvati zeleno mlado lišće, a komorač bez lišća u istim uvjetima možemo sačuvati do 8 tjedana.
Ljekovita svojstva
Komorač sadrži eterična ulja, a najveća količina nalazi se u sjemenkama. U sjemenkama komorača nalazi se do 6% eteričnog ulja čiji su glavni sastojci anetol (50 do 80%), limonen i estragol. Osim eteričnog ulja, u plodovima komorača nalazi se i nešto bjelančevina, ugljikohidrata i biljnog ulja.
Komorač obiluje mineralima poput fosfora, kalija, kalcija, magnezija i željeza, a u 100 g listova ove biljke nalazi se 50 do 120 g vitamina C i oko 7 mg karotena.
U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi komorača, korijen se vadi u travnju, a biljka i plod se koriste svježi ili sušeni sve do sazrijevanja plodova u rujnu.
Komorač je izuzetno vrijedna i hranjiva namirnica jer osim gore spomenutih minerala i vitamina sadrži i vitamine A, D, E, K te vitamine skupine B. S obzirom na to da je izvrstan izvor vitamina C, pomaže održati kožu zdravom i štiti je od štetnih utjecaja.
Komorač ima antireumatsko, antiseptičko i diuretičko djelovanje pa se u narodnoj medicini koristi kod reumatskih bolova, slabog apetita, grčeva, nadutosti i probavnih tegoba, anemije, viška vode u organizmu, oslabljenog imuniteta, bolesti živčanog sustava i slabe funkcije bubrega.
Korijen, sjemenke i listovi komorača koriste se za pripremu čaja. Čaj od komorača se u narodnoj medicini koristi za ublažavanje simptoma PMS-a, menstrualnih grčeva te simptoma pauze poput valunga, vaginalne suhoće, nesanice i smanjenog libida.
Konzumacijom komorača možete sačuvati zdravlje očiju i smanjiti mogućnost nastanka žute pjege. Kod upale, iritacije i umornih očiju koristi se čaj od komorača kao oblog.
Komorač u kulinarstvu
Komorač ima sladak okus, a cijela biljka širi karakterističan miris. U kulinarstvu se koristi kao začin ili kao samostalan prilog jelima. Dosta je zastupljen u francuskoj i talijanskoj kuhinji, a može se kombinirati s drugim začinima poput anisa, vlasca i korijandera.
Komorač se kao prilog može pripremiti tako da se skuha ili pirja pa se začini uljem i maslacem. Mladi listovi ove biljke dodaju se salatama, umacima i varivima, a sitno nasjeckani mogu se dodati i sirevima i namazima. Listovi i lisni rukavci mogu se narezati na tanke ploške i poslužiti kao salata, a svježi se jedu za poticanje apetita prije obroka.
Plodovi i listovi komorača koriste se i u pripremi travarica, a mogu se dodavati i kruhu, pecivima te ribljim i mesnim jelima.
Zanimljivosti
Komorač je u narodu poznat i pod nazivima slatki aniš, koromač, janež, morač, divlja mirođija i slatki kopar. Porijeklom je sa Sredozemlja i ondje se od davnina koristi kao ljekovita i začinska biljka. Grčki i rimski ratnici koristili su ovu biljku kako bi sačuvali snagu i zdravlje, a Rimljanke su ga obožavale zbog otapanja masnog tkiva s trbuha.
Koristio se i u staroj kineskoj medicini za liječenje debelog crijeva, očiju i slabog želuca.
Osim u kulinarstvu i narodnoj medicini, komorač se koristi i u kozmetičkoj te u farmaceutskoj industriji. Dodaje se i kao aroma cigaretama.
Foto: Schwoaze / Pixabay
Odgovori