Vlasac (lat. Allium schoenoprasum) je višegodišnja biljka iz porodice ljiljanovki (Liliaceae). Vlasac se u kulinarstvu koristi u svježem obliku, a osim sušenja, može se i zamrznuti.
Prema određenim zapisima, vlasac se kao začin koristio još 3000. godine prije Krista, a u Europu ga je donio Marko Polo. Uzgoj vlasca započeo je još u srednjem vijeku, a danas se kao začinska biljka uzgaja u kućnim vrtovima i na manjim gospodarstvima.
Često samoniklo raste u prirodi i dosta je zastupljen u našim krajevima, a osim po cjevastim zelenim listovima, možemo ga prepoznati i po mirisu luka koji se širi kada list protrljamo prstima.
Vlasac je višegodišnja biljka iz porodice Liliaceae. Riječ je o sitnoj vrsti luka, a može biti visok od 15 do 35 cm. Ima malu i slabo izraženu lukovicu iz koje raste gusti snop uskih cjevastih listova plavozelene boje.
Stabljika vlasca izgledom je slična listovima, a na njenom vrhu se tijekom svibnja i lipnja razvijaju ljubičasti cvjetovi.
Srednjovjekovni vrtlari su vlasac koristili za odbijanje insekata te za ukras i označavanje granica vrtova.
Informacije
Latinski: Allium schoenoprasum
Engleski: Chives
Porodica: Ljiljanovke (Liliaceae)
Visina: od 15 do 35 cm
Srodnici
Sadnja
Vlasac je otporna biljka pa u tlu može preživjeti i vrlo oštre zime. S kraćim danima i padom temperature ispod 16°C, organske tvari iz lišća premještaju se u lukovice, lišće požuti i odumire, a vlasac tada prelazi u stanje mirovanja.
Nije zahtjevna biljka pa može rasti i na sunčanim i na polusjenovitim mjestima, ali tijekom ljeta mu treba osigurati dovoljno vlage. Razmnožavati se može sjemenom ili dijeljenjem biljke, ali ako se razmnožava sjetvom sjemena, treba imati na umu da ono brzo gubi na klijavosti, zato treba koristiti samo jednogodišnje sjeme.
Sjeme vlasca sije se na fino pripremljeno tlo u redove među kojima se ostavlja 25 do 40 cm razmaka. Izravna sjetva vlasca na otvorenom moguća je krajem ožujka ili u drugoj polovici rujna.
S obzirom na to da sjeme vlasca sporo niče, prednost se daje uzgoju iz presadnica. Presadnice se proizvode u kontejnerima, a ovisno o veličini posuda, sije se 6 do 15 sjemenki u jednu posudu. Presadnice koje se proizvode za proljetnu sadnju uzgajaju se u zaštićenim prostorima od veljače do travnja, a na otvoreno se presađuju u redove s razmakom od 25 do 40 cm, dok između biljaka treba biti 20 do 25 cm razmaka.
Tlo
Za sadnju vlasca najbolja su humusna zemljišta s pH vrijednošću od 6 do 7,5.
Temperatura
Vlasac će niknuti već pri temperaturi od 5°C, ali proces nicanja će biti brži i ujednačeniji pri većoj temperaturi. Optimalna temperatura za rast i razvoj mladih biljaka je od 10 do 18°C.
Gnojidba
S obzirom na to da se biljke iscrpljuju berbom lišća, potrebno je obavljati prihranu. Vlasac se nekoliko puta prihranjuje sa 180 do 200 kg/ha dušika, 55 kg fosfora, 200 do 220 kg kalija, 70 kg kalcija i 24 kg/ha magnezija.
Uzgoj
Uz redovito prihranjivanje, nasad vlasca treba navodnjavati i obavljati međurednu kultivaciju. S vremena na vrijeme treba i pomladiti nasad tako da se biljke izvade iz zemlje s korijenovom balom, pažljivo im se otrese višak zemlje pa se podijele. Mlade biljke se odvojeno sade na nova mjesta i zalijevaju odmah nakon sadnje.
Vlasac se može uzgajati i u tegli, a za uspješan uzgoj potrebno je osigurati vlažnu, humusnu zemlju i dosta sunčeve svjetlosti. Listovi vlasca mogu se brati od proljeća do jeseni, a osim što vlasac možemo koristiti u prehrani, njegovi dekorativni cvjetovi mogu poslužiti i kao ukras na balkonima ili na prozorskim daskama.
Vlasac koji je uzgajan u tegli može se brati nekoliko puta godišnje jer se listovi nakon berbe obnavljaju, sve dok se krajem jeseni ne osuše. Vlasac se bere tako da listovi režu nisko u donjem dijelu.
S obzirom na to da je vlasac u zimskom periodu u fazi mirovanja, listovi će nestati i cijela biljka će izgledati osušeno, ali u proljeće će se pojaviti novi listovi. Dok je u fazi mirovanja, vlasac treba tek povremeno zalijevati.
Zaštita od bolesti
Od štetnika se kod vlasca može javiti lukova muha, mala mušica duga 3 do 4 mm. Štete nanosi ličinka lukove muhe, koja se nastani između lisnih stijenki.
Berba
Vlasac se bere kada listovi dostignu visinu od 15 do 20 cm. Pri tom se reže malo iznad razine tla i slaže se u vezice. Prva berba vlasca je najčešće obilnija, a u prvoj godini uzgoja moguće obaviti dvije do tri berbe, ovisno o vremenu sjetve ili sadnje. Vlasac se u drugoj ili trećoj godini uzgoja može brati 3 do 4 puta.
S obzirom na to da vlasac cvjeta u drugoj godini, prvu proljetnu berbu u toj godini uzgoja treba obaviti prije nego što izrastu cvjetne stabljike. Što se tiče posljednje berbe, ona se ne bi smjela obavljati prekasno, inače biljke neće stići proizvesti dovoljno hranjivih tvari za sljedeću vegetaciju.
Vlasac koji je namijenjen za tržište veže se u snopove od 20 g i prije otpreme se nekoliko sati drži okomito u vodi. Poslije toga se pakira u plitke kartonske kutije obložene PE folijom.
Sušenje
Vlasac se suši tako da se listovi povežu u manje snopove i objese na suho i prozračno mjesto na nekoliko dana.
Vlasac u kulinarstvu
U kulinarstvu se koriste cjevasti zeleni listovi vlasca koji imaju miris po češnjaku i luku. Iako vlasac ima dosta intenzivan miris po luku, dosta je blaži u usporedbi s češnjakom, crvenim ili mladim lukom. Zbog svog je nježnog i ugodnog mirisa popularan začin u srednjoj i zapadnoj Europi.
Vlasac je uvijek bolje koristiti u svježem obliku, ali osim sušenja, može se i zamrznuti. Duljim kuhanjem se uništava njegov okus i miris pa se preporučuje dodavati ga jelima tek pred kraj pripreme.
Dio je začinskih mješavina poput francuskih fines herbes koje se koriste u pripremi različitih salata, piletine, riže, kajgane te drugih toplih i hladnih jela. Usitnjeni svježi vlasac dodaje se varivima od povrća, juhama i umacima, posebno onima na bazi jaja, jogurta ili vrhnja.
Vlasac je izvrstan začin i za razne vrste sireva i namaza u koje se dodaje svjež i sitno nasjeckan. Može se kombinirati s tikvicama, krumpirom, korjenastim povrćem, jelima od jaja, ribom i morskim plodovima, lososom, ali i avokadom.
Od drugih začina, vlasac se može kombinirati s estragonom, bosiljkom, komoračem, korijanderom, krasuljicom, paprikom i peršinom.
Ljekovita svojstva
Listovi vlasca sadrže vitamine A, C, K i vitamin B8, a od minerala željezo, fosfor, kalij, kalcij i magnezij. Vlasac je i izvor fitoncida, tvari biljnog porijekla koje sprječavaju razvoj štetnih mikroorganizama.
Smatra se kako vlasac pomaže kod visokog tlaka, loše probave, povišenog šećera, crijevnih oboljenja te visokog kolesterola, a dobar je i za održavanje zdravlja krvožilnog sustava. Listovi vlasca imaju blago antiseptično djelovanje, jačaju apetit, pospješuju probavu i potiču izlučivanje tekućine.
Zahvaljujući visokom sadržaju alicina, vlasac smanjuje razinu lošeg kolesterola u krvi i uravnotežuje krvni tlak. Alicin se stvara odmah nakon rezanja, a s vremenom se pretvara u sumporne spojeve pa vlasac treba konzumirati što prije nakon branja.
Prekomjerna konzumacija vlasca može izazvati probavne smetnje, a osobe koje su alergične na biljke iz porodice Alliaceae trebaju biti oprezne kod konzumiranja vlasca.
Foto: Andreas Lischka / Pixabay
Odgovori