Češnjak (lat. Cichorium endivia L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Koristi se kao začin zbog podzemne glavice intenzivnog mirisa i okusa.
Češnjak, često nazivan i bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki, odnosno ljiljana, kojem pripadaju i luk, poriluk i vlasac. Zbog svog mirisa i okusa, češće se svrstava u začinsku biljku nego u povrće. Kod nas se češnjak može kupiti u glavicama, vezan u vijence ili snopove, a može se pronaći i kao ekstrakt ili samljeven u prah. Glavica češnjaka sastoji se od češnji, koji i sami imaju vlastite ovojne listove, baš kao i kompletna glavica.
Češnjak se najčešće sije na jesen pa prezimi u zemlji preko zime. Glavica raste pod zemljom, dok joj zeleno lišće nad zemljom ima oblik trave. Već se u proljeće može brati svježi češnjak u listovima koje je okusom, mirisom i izgledom slično poriluku.
Informacije
Latinski: Allium sativum L.
Engleski: Garlic
Porodica: lukovke (Alliaceae)
Visina: 70 - 100 cm
Uvjeti: prozračna, rahla i humusna tla
Klima: suha klima
Sadnja: jesen, da prezimi u zemlji
Berba: proljeće
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Vrste
Češnjak se, s obzirom na kultivar i ekološki tip, dijeli na:
- jesenski češnjak - jesenski ili ozimi češnjak prezimljuje u zemlji tijekom zime i počne se razvijati na proljeće. Ima kraće vrijeme mirovanja i dozrijeva na početku ljeta. Jesenskom češnjaku su listovi širi i krupniji, baš kao i lažna stabljika. Glavica mu je također krupnija, ali s manjim brojem češnjeva.
- proljetni češnjak - sadi se u proljeće, a bere sredinom ljeta. Ima duže razdoblje mirovanja pa se može čuvati i do proljeća. Ove sorte nešto su osjetljivije na niske temperature i baš se zato sade u proljeće. Imaju uže i tanje listove, a glavice su im sitnije s većim brojem češnjeva, također sitnije strukture.
- alternativni češnjak - po karakteristikama je sličan proljetnim sortama češnjaka, ali se može saditi i na jesen jer je otporan na niske temperature. Ako se sadi na jesen, produžit će mu se vegetacija, zbog čega će imati krupniju glavicu nego ako je sađen u proljetnoj sadnji. Time će imati i veće prinose.
Kod nas se najčešće sadi jesenski češnjak, osim u primorju i Istri, odnosno u nešto toplijoj klimi, gdje odlično uspijeva i proljetni češnjak.
Češnjak je poznato i izuzetno zdravo povrće koje je dovoljno konzumirati u vrlo malim količinama zbog njegova vrlo intenzivnog okusa i mirisa te visoke nutritivne vrijednosti.
Češnjak u najvećim količinama sadrži vodu, a zatim i bjelančevine, ugljikohidrate, masti, vlakna i vitamine i minerale. Od vitamina najviše sadrži vitamin E, vitamine B skupine, karoten i vitamin C. Od minerala najviše ima natrija, kalija, magnezija, kalcija, fosfora, željeza i sumpora.
Karakterističan okus i miris češnjaku daje eterično ulje alicin, koji je ujedno i prirodni antibiotik, a intenzitet mu daje sumpor.
Sjetva
Najbolje pretkulture za češnjak su kupus, rajčica i paprika. Odmah nakon što se uklone sve pretkulture, treba obaviti obradu tla, odnosno plitko oranje. Tri tjedna prije sadnje češnjaka, tlo se mora izorati na 30 cm dubine i pognojiti kalijem i fosforom.
Prije nego započnete sadnju, trebaju se formirati gredice, kako bi se izbjegla prevelika vlaga u zoni sadnje, pogotovo ako zimi bude više oborina. Gredice je najbolje napraviti strojno, gredičarem. Kod obrade tla treba paziti da se površinski sloj previše ne usitni, kako se ne bi stvorila velika pokorica.
Za sjetvu češnjaka trebaju se izabrati zdrave lukovice, pravilnih oblika, koje će poslužiti kao sjemenke. Najbolje je saditi vanjske češnjeve, koji se čuvaju u prozračnoj prostoriji, na optimalnoj temperaturi. Za jesensku sadnju to znači oko 15°C, što se smanjuje na oko 5°C neposredno prije sadnje. I češnjevi se odvajaju neposredno prije sadnje, nakon čega ih je dobro tretirati za to namijenjenim fungicidima.
Češnjak se, kao što je navedeno, može saditi u jesen ili proljeće, odnosno u listopadu ili ožujku. Najčešće se to radi ručno, jer tako ima bolju klijavost i prirod je na kraju veći.
Sadi se tako da se češnji, koji se koriste kao sjeme, okrenu korijenom prema dolje i tako utisnu u zemlju, na dubinu do 2,5 cm ako se radi o jesenskom češnjaku ili 2 do 3 cm ako se radi o proljetnom. Na sjemenje se tada nagrne još nešto zemlje. Saditi se može i mehanizirano sadilicama, ali onda treba očekivati manju klijavost jer strojevi ne mogu svaki češanj pravilno okrenuti pri sadnji, što mnogo utječe na kasniji rast biljke.
Češnjak se sadi u redove s međurazmakom od 4 do 5 cm, dok između sjemenja treba biti razmak od 10 do 12 cm. Na jedan hektar zemlje posadi se oko tona češnjaka, ako se radi o jesenskoj proizvodnji i oko 800 kg ako se radi o proljetnoj.
Tlo
Češnjaku najviše odgovaraju aluvijalna tla čija je struktura dobra, rahla i ocjedita. Tlo mora biti neutralno ili blago kiselo. Ono što češnjaku ne odgovara su zaslanjena tla. Za uzgoj se trebaju birati dobro osvijetljeni tereni jer češnjaku treba mnogo svjetlosti za dobar rast.
Gnojidba
Češnjak je dobro uzgajati nakon kultura koje su gnojene stajskim gnojem jer je tlo nakon njih rahlo i bez korova.
U osnovnoj obradi tla, srednje plodnim tlima dodaje se otprilike jedna tona NPK 7:14:21 gnojiva. Prihrana se dodaje kada biljka dobije tri lista i tada se dodaje od 100 do 150 KAN gnojiva.
Temperatura
Češnjak najbolje raste na temperaturi od 18 do 22°C, dok mu za dozrijevanje treba ona od oko 26°C.
Češnjak je otporan i na zimu i to mnogo više od ostalih lukovica.
Voda
Desetak dana nakon sadnje češnjaka, u vrijeme intenzivnog rasta biljke (listova i lukovice), češnjak je potrebno redovito zalijevati. I kasnije, tijekom njegova rasta, potrebno je redovito navodnjavanje - 20 do 30 mm vode prilikom jednog navodnjavanja.
Održavanje nasada
Nasadi češnjaka održavaju se navodnjavanjem, prihranom, adekvatnom zaštitom protiv bolesti i štetnika te redovitim suzbijanjem korova. Protiv korova se najlakše boriti herbicidima ili ručnim plijevljenjem. Mehaničke mjere odstranjivanja korova su u nasadima češnjaka teško provedive.
Na proljeće se dodaje prihrana, najčešće za vrijeme međuredne obrade tla. Tako će se nakon nicanja biljke poboljšati i vodozračni režim zemlje.
Da bi češnjak dobro rodio, potrebno je obavljati redovitu mineralnu prihranu češnjaka. Preporučuje se od 60 do 80 kg fosfor-pentoksida, 80 do 100 kg dušika i 40 do 80 kg kalij-dioksida. Češnjak ima nešto veće zahtjeve prema dušiku jer ga puno iskorištava, a i velik dio dušika se ispire u zemlji.
Ako je vrijeme uzgoja jako sušno, dobro je navodnjavati nasade. Dodaje se oko 35 mm vode na lakšim zemljištima. Ipak, navodnjavanje treba prekinuti tri tjedna prije berbe češnjaka.
Uzgoj u lončanicama
Ako nemate vrt, dobro je znati da će češnjak lako uspjeti i u lončanicama ili u sanducima položenim na balkon. Lončanice mogu ostati na otvorenom i tijekom zimskih mjeseci, a potrebno ih je samo staviti na sunčano mjesto.
Važno je redovito provjeravati je li zemlja u kojoj raste češnjak dovoljno vlažna. To ćete učiniti tako da položite prst na dubinu od 1 cm u zemlju i provjerite vlažnost. Ako je na toj dubini zemlja suha, češnjak je potrebno zaliti. Kod zalijevanja važno je da nikad ne zalijevate direktno biljku, već da navlažite zemlju oko nje.
Također, lončanica mora imati probušene rupice da višak vode može slobodno otjecati. Čim se voda skupi u podlošku, potrebno ju je baciti.
Zaštita od bolesti
Kako bi se smanjio rizik najezde štetočina i razvoja bolesti, češnjak se ne smije saditi nakon bilo koje biljke iz porodice ljiljana, odnosno lukovica.
Na isto mjesto ga je najbolje saditi svakih 5 godina. Na ovaj način nasadi se učinkovito bore protiv bijele truleži i stabljikine nematode.
Nasade može napasti plamenjača, koja i inače napada lukovice, a rezultira njihovim propadanjem i smanjenjem uroda te truljenjem čak i nakon skladištenja. I protiv plamenjače se može zaštititi poštivanjem plodoreda i sadnjom zdravih češanja.
Od bolesti je za češnjak opasna i hrđa. Pojavljuje se kao žutosmeđe, okrugle ili izdužene kvržice. Listovi se nakon oboljenja suše i otpadaju, a lukovice smanjuju. Ova bolest suzbija se uništavanjem zaraženih biljaka i biljnih ostataka te uporabom fungicida kojima se suzbija i plamenjača.
Od štetočina, češnjak napada češnjakova muha, koja inače napada isključivo ovu biljku. Štetu joj čine ličinke koji jedu mladu biljku pa su oštećena mjesta podložna obolijevanju od raznih gljivičnih bolesti. S vremenom se boljke počinju sušiti, stabljika omekša i ostane prazna, kao i lukovica. Jednu stabljiku napada samo jedna ličinka. Češnjakova muha se suzbija kao i lukova muha - insekticidima koji se dodaju prije sadnje ili prskanjem u vrijeme kada postoji najveća mogućnost najezde.
Osim ovog nametnika, češnjak napadaju i lukov moljac i gusjenice.
Berba
Češnjak je zreo kada mu omekša lažna stabljika i kada im se cijeli nadzemni dio počne polijegati. U to vrijeme češnjevi imaju najviše šećera.
Berba se vrši kada je trećina lišća biljke još uvijek zeleno. Ako vadimo češnjak mehanizirano, berba može započeti i ranije. Jesenski češnjak vadi se krajem srpnja, a proljetni u kolovozu.
Vrlo je važno brati češnjak dok je vrijeme suho i lijepo, a tlo posušeno, pogotovo ako se vadi vadilicama. Prije mehaničkog vađenja češnjaka, potrebno je pokositi lišće.
Prinos češnjaka iz jesenske sadnje je nešto veći od onog iz proljetne. Jesenskom sadnjom dobije se od 10 do 12 t češnjaka po hektaru, a proljetnom sadnjom od 5 do 8 t češnjaka po hektaru.
Skladištenje
Nakon što se češnjak izvadi iz zemlje, treba se staviti na prozračno mjesto, gdje neće biti izravno na sunčevoj svjetlosti. Tada se očisti od lišća i korijena te kalibrira. Cijelo vrijeme obrade nakon vađenja treba paziti da se glavice pretjerano ne udaraju.
Češnjak se čuva na temperaturi od 1 do 2°C, na relativnoj vlažnosti od 70 do 75%. Najbolje ga je čuvati u mrežastim vrećama, u paletama ili u rinfuzi.
Ljekovita svojstva
Ljekovita svojstva češnjaka poznata su od davnina čime je češnjak jedan od najdragocijenijih prirodnih antibiotika. Primjerice, sadrži adenozin koji sprječava nastanak krvnih ugrušaka.
Sumpor i aminokiseline iz njega smanjuje razinu kolesterola, čime se sprječavaju mnoge srčane bolesti. Osim kolesterola, konzumacijom češnjaka smanjuju se i trigliceridi, stoga se i preporučuje ako konzumirate masnu i tešku hranu. Sprječava i sužavanja krvnih žila te smanjuje krvni tlak.
Češnjak je općenito odličan za zdravlje krvnih žila. Poboljšava njihov rad i održava im elastičnost. Osim toga, pomaže da se srčani mišić optimalno snabdijeva krvlju.
Češnjak potiče rad jetre, bubrega, prostate i probave. Budući da je vrlo učinkovit antibiotik, redovitom konzumacijom učinkovito se sprječava, ali i liječi gripa, prehlada, bronhitis i razna plućna oboljenja. Češnjak je učinkovit i u borbi s E.Coli, ali i s parazitima, poput dječjih glista. Djeluje i na viruse herpesa te na neke vrste gljivica.
Češnjak u kulinarstvu
Češnjak je u našim kuhinjama nezamjenjiva namirnica, pogotovo u mediteranskoj, gdje se stavlja na ribu, meso i jela od povrća. S češnjakom svako jelo dobije na mirisu i okusu, ali i zdravlju. Češnjak se može dodavati jelima dok se kuhaju, prijaju ili peku, može se dodavati u namaze prethodno popržen ili sirov, a sirov se može jesti i sam. Doduše, njegov miris i okus su toliko intenzivni da mnogim ne odgovara prije termičke obrade. Nekim ljudima je i teže probavljiv dok je sirov, ali u kombinaciji s dugim začinima, čak je i takav ukusan.
Najjednostavniji način konzumacije češnjaka je s kruhom. Može biti popečen, s dodanim maslinovim uljem, maslacem ili svinjskom masti. Dodaje se i u druge namaze, od majoneze, tartara pa do drugih raznih tradicionalnih ili etničkih namaza. Kuhanjem ili pečenjem smanjuje se intenzitet okusa i mirisa češnjaka, a okus mu se pomalo i mijenja. Dodaje se juhama, varivima, gulašima, tjesteninama, jelima s rižom, a pogotovo je ukusan u kombinaciji s maslinovim uljem.
Češnjak se može konzervirati u ulju, ali i u octu, što je tradicionalno u kuhinjama Dalekog istoka, pogotovo Kine i Tajlanda.
Kod nas je češnjak neizostavni dio marinada, ali i suhomesnatih proizvoda, bilo da se radi o salamama, kobasicama ili nečem trećem.
U kontinentalnoj kuhinji stavlja se u svježi kravlji sir, čobance, paprikaše, jela od gljiva i mesa, dok se u primorju dodaje ribi, brudeti, pašticadi, jelima od ribe, škampi ili školjaka te tradicionalnom istarskom peštu.
Zanimljivosti
Češnjak potječe iz srednje Azije i u ljudskoj je prehrani već 5 000 godina. Prvi su ga uzgajali stari Egipćani i kroz povijest je to povrće imalo velikog utjecaja na njihovu kulturu. To se vidi i po ostacima češnjaka pronađenima u grobnicama faraona, jer se tada smatrao i svetom biljkom, čija se simbolika povezivala s vječnim životom. Osim Egipćana, uzgajali u ga i Grci i Rimljani, a u medicini su ga koristili za jačanje krvi i borbu protiv zaraza.
Danas je najveći proizvođač češnjaka Kina. Tamo se proizvodi čak 77% količine češnjaka koji se distribuira po cijelom svijetu. U Kini je češnjak vrlo važan dio narodne medicine, baš kao i u mnogim drugim krajevima svijeta.
Kroz povijest se u raznim kulturama češnjaku pripisivala moć zaštite od raznih nadnaravnih bića - demona, vukodlaka i vampira. Borba češnjakom protiv vampira i danas se spominje u modernoj pop-kulturi.
Foto: Yeh Xintong / Unsplash
Odgovori