Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je samonikla zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Uzgaja se zbog jestivih lukovica, plodova i listova, okusa sličnog luku.
Medvjeđi luk, srijemuš, zimski bijeli luk, šumski luk i divlji luk, samo su neki od naziva ove samonikle biljke koja se sve češće uzgaja i u vrtovima. Srodan je crvenom i bijelom luku te im je okusom, mirisom i svojstvima slična. Ursinum dolazi od latinskog imena ursus što u prijevodu znači medvjed. Postoji legenda koja kaže da su medvjedi nakon dugog zimskog sna jeli upravo medvjeđi luk kako bi povratili snagu i izbacili toksine iz tijela te je upravo tako ova biljka i dobila ime.
Svi dijelovi medvjeđeg luka su jestivi, od lukovice do zelenih plodova, ali najukusniji su mladi listovi koje se preporučuje brati prije samog izbijanja cvjetne stapke.
Listovi medvjeđeg luka su dugački, šiljasti, eliptični, a kod samo baze lista sužuju se u peteljke od 5 do 20 mm. Biljka naraste u visinu od 20 do 40 cm. Cvat ima oblik štita. Stabljika je na samom presjeku okrugla ili trokutasta. U zemlji se nalazi bijela, tanka i uspravna lukovica koja je obavijena isto tako bjelkastim kožicama.
U proljeće iz lukovica izrastu obično dva lista tamno zelene boje koji se pri dnu sužavaju u peteljku. Stabljika je uspravna i bez listova, a na njoj se obično razvijaju bijeli cvjetovi čiji oblik podsjeća na zvjezdice. Cvjetovi medvjeđeg luka su dvospolni, a plod je oblika tobolca te sadrži nekoliko crnih sjemenki.
Informacije
Latinski: Allium ursinum
Engleski: Wild garlic, Bear leek, Bear's garlic
Porodica: lukovke (Alliaceae)
Visina: 20 do 40 cm
Uvjeti: šume, vlažno tlo
Klima: hladna
Sadnja: u jesen, ovisno o području uzgoja
Berba: prije cvatnje, ožujak - svibanj
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sjetva
Medvjeđi luk je samonikla biljka koja se početkom proljeća može naći u šumama. Želite li proizvoditi medvjeđi luk u svom vrtu, šuma je pravo mjesto na kojem ćete skupiti najbolje sjeme. Sjeme medvjeđeg luka je okrugle crne boje, dok su lukovice male i izdužene. Lukovice se u vrtu mogu posaditi u jesen, nakon što ste ih iskopali iz šume. Bilo bi dobro da obilježite mjesto na kojem ste pronašli medvjeđi luk pa ćete biti sigurni gdje ga tražiti. Isto tako lukovice može presaditi u jesen u posude i uzgajati u zatvorenom.
No, sjeme je najbolje posijati u jesen, odmah u vrt. U proljeće ga možete presaditi kada biljke već budu čvrste te kao prerastu željeni broj. Sjeme posijte u vlažnu i plodnu zemlju, u potpuni hlad ili polusjenovito mjesto. Kada se posije, sjeme se prekrije zemljom i ostavi ga se da tako prezimi. Ono će proklijati u proljeće nakon što se otopi prvi snijeg i nestanu mrazovi.
Iako se medvjeđi luk najčešće bere u prirodi, sve se češće sije i u vrtu. Voli vlažna i sjenovita područja, odnosno uvjete kao u šumi. Stoga, odgovarat će mu polusjenovita ili sunčana staništa.
Tlo
Najbolje će mu odgovarati bogato humusno tlo i vlažno zemljište, a odlično će rasti u sjenovitim vrtovima u blizini rijeka, potoka i bjelogoričnih šuma. Voli hranjivu, vlažnu i dobro dreniranu zemlju.
Održavanje nasada
Uzgoj medvjeđeg luka je obično organski te kao takav ne zahtijeva upotrebu gnojiva i pesticida. Radi se o sezonskoj proizvodnji medvjeđeg luka jer je tijekom godine dostupan samo nekoliko mjeseci pa se kao takav može usporediti s uzgojem šparoga.
Razmnožavanje
Medvjeđi luk može se razmnožavati na više načina. U proljeće se presađuju busenovi medvjeđeg luka koji se iskopaju u šumi. Pričekajte da sjeme sazre te ga prikupite i posijte. No, prije sijanja potrebno ga je stratificirati. U tom slučaju trebat će mu duže da naraste do visine kada je pogodan za branje.
Berba
Cvatnja medvjeđeg luka zavisi od područja pa tako u nizinama cvate od kraja ožujka do svibnja, a u planinskim dijelovima do lipnja. Kada sjemenke sazru, nadzemni dio biljke vrlo brzo izumire. Lukovice se prikupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima prije nego što sjemenke dozore, a nakon toga se nekoliko dana čuvaju na hladnom mjestu.
Skladištenje
Ne preporučuje se medvjeđi luk zamrzavati i sušiti jer tako gubi svoja brojna ljekovita svojstva, a i njegov okus i miris mogu brzo ishlapjeti. Ako ćete ga sušiti, to neće biti niti slično onom tek ubranom medvjeđem luku. Stoga ga jedite odmah nakon branja.
No, možete ga i konzervirati u ulju ili njime napraviti aromatiziranu sol. Neotvorene cvatove i lukovice medvjeđeg luka možete kiseliti. Lukovice medvjeđeg luka mogu se čuvati kao i klasični luk, na suhom i hladnom mjestu šest mjeseci.
Ljekovita svojstva
Medvjeđi luk zamiriši dolaskom proljeća kada su ga tržnice prepune. Naziv je dobio jer se smatra da je medvjedu to prvi obrok nakon što se probudi iz dugog zimskog sna. U medvjeđem luku dobit će sve što mu je potrebno jer od davnina je prepoznata njegova velika ljekovitost. Ljekovita svojstva medvjeđeg luka nisu svima posve znana pa je ta vrsta luka često zanemarena kako u konzumaciji, tako i u proizvodnji. On podiže imunitet, čisti krvne žile i crijeva te oporavlja jetru.
Medvjeđi luk je bogat vitaminima A, B i C, folnom kiselinom i niacinom. Važno je spomenuti da sadrži ima 14 puta više vitamina C od limuna. Od minerala ističu se sumpor, magnezij i željezo.
Najviše se koristi kod čišćenje organizma od toksina te protiv proljetnog umora. Ne postoji bolje sredstvo za čišćenje jetre od njega, a konzumirate li redovito medvjeđi luk, možete odbaciti tablete za snižavanje visokog krvnog tlaka.
Medvjeđi luk jača srce i slabi srčani mišići, liječi aterosklerozu te snižava kolesterol. Može smiriti kašalj pa se često koristi u obliku sirupa. Dovoljno ga je sitno narezati i preliti hladnom vodom te ostaviti da odstoji preko noći. Tada se procijedi te se umiješa med i lagano prokuha 15-ak minuta. Svakoga dana se uzima tri puta na dan po jedna mala žličica.
Otklanja probavne smetnje, poboljšava apetit te smiruje upalu sluznice. Ima veliko antivirusno, antibakterijsko i antiparazitsko djelovanje. Tako može smiriti upalu mokraćnog mjehura te poboljšati rad bubrega, jetre i žuči. Pomaže kod oboljenja maternice.
Koristi se i za zdravlje i ljepotu kože. Može izliječiti ekceme, dermatitis, nadraženu kožu, rane, modrice i hematome.
Imate li problema s nesanicom, vrtoglavicama ili slabijim pamćenjem, pouzdajte se u pomoć medvjeđeg luka.
Temeljem brojih kliničkih ispitivanja nisu zabilježe nuspojave konzumiranja medvjeđeg luka.
Medvjeđi luk u kulinarstvu
Od medvjeđeg luka se koriste listovi koji se mogu pripremati kao svježa salata ili u obliku soka te lukovice koje se koriste svježe i tek iskopane.
Medvjeđi luk u kulinarstvu se koristi isto kao i bijeli i crveni luk. Uvijek ga je najzdravije jesti svježeg, pripremljenog na salatu, a zbog intenzivnog okusa i mirisa, mnogi ga miješaju s kupus salatom i zelenom salatom.
Dodajte ga u umake, juhe ili u zdravi pesto. Njegov bogat, a opet blagi okus najbolje će doći do izražaja u rižotima i njokima. Preporučuje ga se kratko ili nikako kuhati, jer kuhanjem gubi svoj prepoznatljivi miris i okus.
Odličan je za pripremu aromatičnog sira. Nasjeckajte ga na sitno i pomiješajte sa svježim sirom. Dobili ste zdrav namaz za kruh kojeg možete jesti u bilo koje doba dana.
Jedina mana mu je jak miris pa je važno napomenuti da se nakon konzumacije medvjeđeg luka nećete lako moći riješiti neugodnog zadaha u ustima.
Zanimljivosti
Medvjeđi luk se može naći u šumama Europe i Azije, a u našim krajevima raste i u nizinama i u višim planinarskim područjima. Najčešće raste u bukovim šumama, a voli vlažna tla i sjenovita područja. Biljka se koristi više od 5000 godina.
Medvjeđi luk mirisom podsjeća na blagu verziju češnjaka i to ga razlikuje od sličnih, ali i otrovnih biljaka u šumi. Naime, valja biti posebno oprezan prilikom njegove berbe jer se lako može izgledom zamijeniti s đurđicom, čemerikom ili otrovnim mrazovcem. Ako niste sigurni, radije ga nemojte brati u prirodi. Glavna razlika između medvjeđeg luka i spomenutih otrovnih biljaka je ta što niti jedna od otrovnih biljaka nema miris češnjaka kao što to ima medvjeđi luk. Konzumirate li spomenute biljke kao zamjenu za medvjeđi luk mogli biste iskusiti ozbiljne zdravstvene probleme koje mogu dovesti i do smrti.
Mrazovac ima tamne i deblje listove koji su povezani u krug, a medvjeđi luk ima svjetlo zelene mekane listove, a svaki list je zaseban i ima malu stapkicu. Mrazovac ima i gomolj sa smeđom ovojnicom, a listovi su mu uski s uvijenim rubovima i svjetlom žilom u sredini lista. Mrazovac raste u šikarama, na travnjacima i livadama, u voćnjacima i vinogradima te u nekim šumama.
Kod đurđice je specifično da svaki list raste zasebno, a uz listove se u svim fazama razvoja mogu uočiti pupoljci budućih cvjetića. Rastu pojedinačno, u manjim skupinama, a mogu se naći uz rubove šuma, u šikarama i u šumama. Imaju deblji podanak smješten horizontalno bijele boje, a listovi su joj duguljasti i eliptični.
Čemerike obično rastu uz sam rub šuma ili na vlažnim livadama, a može ih se naći da rastu zajedno ili pojedinačno. Listovi biljke su jajastog oblika, uzdužno naborani sa žilama, mesnatog podanka.
Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori