Luk (lat. Allium cepa) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Uzgaja se zbog jestivih zelenih mesnatih listova i glavice intenzivnog okusa.
Uzgoj luka poznat je od davnina pa je tako luk jedna od najstarijih povrtlarskih kultura koja je danas neizostavni dio ljudske prehrane. Aromatičnog je mirisa i snažnog okusa, a njegova se ljutina razlikuje među glavicama. Okus luka ovisi o klimi u kojoj se uzgaja pa je tako u blažoj klimi i luk slađi.
Crveni luk (lat. Allium cepa) spada u porodicu lukova (Alliaceae), a radi se o biljci s dvogodišnjim razvojem. Latinski naziv luka u prijevodu znači da je on jedan i jedinstven, a razlog tome je taj što luk ima jednu glavicu (za razliku od češnjaka), a ona se sastoji od više jednako poredanih listova koji tvore glavicu luka.
Njegov korijen je razgranat, ali ima vrlo malo korijenovih dlačica pa je moć upijanja luka slaba. Sastoji se od plitice (stabla), zelenih mesnatih listova, suhih ljuski i pupoljaka. List ima asimilacijski zeleni dio koji je šuplji i neasimilacijski dio. Cvijet se razvija tek u drugoj godini, a cvat može sadržavati i više od 1.000 cvjetova. Luk traži puno sunca i ne podnosi rast u sjeni.
Luk spada u onu vrstu povrća koje se može koristiti i kao začin (poriluk, pastrnjak, celer, peršin) pa je ponekad i teško odrediti spada li u povrće ili začin.
Postoji više sorata luka, a razlikuju se po veličini, boji i okusu. Tako je u proljeće i ljeto specifičan mladi luk koji ima srednje jaki i slatkasti okus. U jesenskim mjesecima bere se luk velikih glavica koji se nekoliko mjeseci suši da bi se postigla suha i lomljiva ljuska. Sorte luka naziv su dobile prema boji pa tako razlikujemo bijeli, žuti i ljubičasti luk te ljutika s nešto manjom glavicom.
Informacije
Latinski: Allium cepa
Engleski: Onion
Porodica: zvanikovke (Amaryllidaceae) i lukovke (Alliaceae)
Visina: 70 - 100 cm
Uvjeti: prozračna, rahla i humusna tla
Klima: topla i suha klima
Sadnja: ožujak (sjeme), travanj - svibanj (lučice), jesen (lukovice)
Berba: srpanj i kolovoz
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sadnja
Luk se može proizvoditi iz lučice ili iz sjemena.
Proizvodnja iz sjemena je isplativija jer je prinos viši, a proces proizvodnje gotovo u potpunosti mehaniziran. Upotrebljava se 6 do 7 kg po hektaru sjemena ili 1.688.000 sjemenki po hektaru. Konačna količina sjemena ovisi i o razmaku u redovima i o razmaku samih redova. Da bi se proizveo krupni luk potrebno je oko 30 biljaka u metru dok je za sitnije glavice potrebno oko 35 biljaka.
U kontinentalnom području sjetva se obavlja krajem ožujka ili početkom travnja, a na što će najviše utjecati temperatura zraka i tla. Temperatura tla ne bi smjela biti manja od 7 stupnjeva jer će nicanje takvog luka biti sporo, a dio će i propasti. Isto tako, sjetva se ne smije obaviti niti prekasno jer u tom slučaju luk nema dovoljno vremena za razvoj listova što je uvjet za "glavičenje" pa takva lukovica ima debeli vrat.
Preporučuje se da razmak između gredica bude 50 cm. Najčešće se sije u pet redova između kojih je razmak 25 cm. Dubina sjetve je do 2 cm.
Proizvodi li se luk iz lučica, važno je osigurati visoku razinu agrotehničkih mjera. Luk iz lučica najčešće se sadi u proljeće iako postoji mogućnost i sadnje u jesen. Zalijevanje tla, priprema i gnojidba ista je kao i kad se proizvodi luk iz sjemena. Jedino se sadnja odvija nešto ranije, kada to omoguće vremenski uvjeti i to sadilicom. Kada se sade, lučice ne smiju biti proklijale, a dubina sadnje je 2 cm. Količina lučica ovisi o njihovoj krupnoći, a obično je po jednom hektaru od 600 do 800 kg.
Luk i sve ostale kulture iz njegove porodice ne bi se smjele na istoj površini uzgajati do 5 godina zbog istih štetnika i bolesti koji ih napadaju. Najbolje predkulture luka su ječam, djetelina, uljana repica i pšenica za ljetnu sjetvu i jesensku sadnju te grah i krumpir za proljetnu sadnju. Trebalo bi izbjegavati zob i raž jer ih obično napada isti štetnik. Udaljenost između parcela kod sadnje luka mora biti bar 300 m jer se tako smanjuje rizik od prenošenja bolesti.
Tlo
Za rast luka, tlo mora biti prozračno, rahlo i humusno. Ako je tlo na kojem ga sadite pjeskovito, potrebno mu je jače navodnjavanje. Uz to, pH mora biti između 6 i 7 te tlo ne bi smjelo biti kiselo. Pošto mu treba puno svjetla, pazite da ga ne posijete u sjeni.
Tlo za jesensku sadnju treba obraditi odmah po skidanju pretkultura. Ako se radi o većim površinama ono se ore do 35 cm. Nakon toga, tlo treba dobro pognojiti te pripremiti za sadnju tanjuranjem. Na manjim površinama obrada i priprema tla se vrši ručno.
Gnojidba
Pošto je sjetva u proljeće, s obradom tla počinje se već u jesen. U gnojidbi se koristi od 600 do 800 kg NPK-a s kalijem i dušikom te 0,5 vrijednosti fosfora. Prije gnojidbe svakako se preporučuje uraditi analizu tla pa prema tome dalje djelovati. Nakon toga radi se zatvaranje brazdi (tanjuranje).
Prije same sjetva treba dodati još 300 do 400 kg KPK-a omjera 7:14:21. Tlo se mora obraditi sjetvospremačem i to bez mikrodepresija.
Prihranjivanje se radi dva puta, ali treba biti posebno oprezan s dušikom jer on može produžiti vegetaciju i utjecati na kvalitetu same lukovice.
Temperatura
Luk je jako otporan na niske temperature što nam govori i podatak da sjeme može niknuti već na temperaturi od 3 do 5°C. No, da bi nesmetano klijao potrebna mu je temperatura od najmanje 15°C. Ako vremenski uvjeti nisu pogodni, možete ih i sami prilagoditi stajnjakom jer se prilikom njegove razgradnje oslobađa toplina.
Ako se u vrijeme klijanja temperatura spusti ispod -2°C, nasadi luka bi mogli stradati. Najpovoljnija temperatura za rast luka je od 6 do 20°C, a na temperaturama nižim od 6 i višim od 17°C, rast luka se zaustavlja. Korijen luka je najosjetljiviji dio biljke na niske temperature.
Voda
Luk je biljka koja jako sporo niče, a uz to, za nicanje mu je potrebno puno vode. Stoga ga treba puno zalijevati.
Održavanje nasada
Ponekad se može dogoditi da čak i dio biljke pod zemljom smrzne, ali to će nestati s toplijim danima. Sadnja luka ne smije se svake godine vršiti na istom mjestu. Na tom istom mjestu može se saditi za tri godine.
Navodnjavanje luka
Obvezno se mora redovito navodnjavati, a ono je moguće i kišnicom, u brazde i sistemom "kap po kap". Navodnjavanje je najpotrebnije u prvoj fazi rasta i dok luk raste tijekom proljeća. Za vrijeme sušnog razdoblja mora se intenzivnije zalijevati, a dok se biljke ne oblikuju potrebno je i redovito plijeviti. Prilikom okopavanja valja biti oprezan jer je korijenje biljke relativno plitko. Dovoljna su do tri kultiviranja.
Zaštita luka od korova
Korov predstavlja veliki problem u uzgoju luka jer kod direktne sjetve može niknuti i prije luka te ga na kraju i ugušiti. Stoga, korov treba redovito uništavati. Uzgajate li luk na većim površinama, primjena herbicida je neizostavna u borbi protiv korova. No, pripazite kod upotrebe jer primjenom pogrešnih preparata u velikim količinama mogli biste uništiti nasade luka.
Zaštita od bolesti
Najveći nametnik koji napada luk je lukova muha, a javlja se najčešće za vrijeme vlažnih dana proljeća. Najviše može pogoditi mlade, tek razvijene biljke. Prvi simptomi mogu se primijetiti kao sušenje i žućenje središnjeg lista luka. Na kraju mlade biljke ugibaju i prije nego što se razviju ličinke muha koje tada već prelaze na sljedeću sadnicu. Protiv nje se možete boriti na dva načina. Tako da počupate zaraženi dio ili primijenite insekticid kojeg možete kupiti u vrtnom centru.
U uvjetima dugotrajnih kiša i velikih postotaka vlage na luku se može razviti i plamenjača luka. Osim na luku, česta je i na češnjaku i poriluku. Ova bolest najčešće se prenosi zaraženim lučicama, a bolest se može primijetiti u obliku kraćih ili dužih žutozelenih pjega sa sivo ljubičastom opnom. U konačnici, oboljeli listovi uvenu i propadnu. Da biste zaštitili nasade luka od plamenjače preporučuju se fungicidi.
Moguća je i trulež glavica luka pa je potrebno planirati dvije do tri preventivne zaštite, ovisno o veličini glavica, količini oborina te dopuštenim fungicidnim sredstvima.
Siva plijesan na luku nastaje zbog pojave gljivice Botrytis cinerea. Bolest se manifestira blijedim mrljama na vanjskim slojevima luka, a prodire u sloj izravno ili prema dolje slojem lista te tako oštećuje i sam list.
Još se može pojaviti i lukov moljac, koji nije učestao, ali kada se pojavi, odgovoran je za velike štete. Može prezimiti, a prezimljeni leptiri odlažu jajašca u svibnju nakon parenja. Iz jajašca izlaze gusjenice koje se hrane listovima luka.
Branje
Luk se bere kada mu lišće omekša i kada se polako počne sušiti, odnosno kada se 70% stabljike polegne prema tlu. Bere se, zavisno od sorte, tijekom kolovoza, ali preporučuje se sve izvaditi do 15.8. jer što je glavica luka duže u zemlji, kakvoća joj se smanjuje i teže ju je čuvati.
Luk se bere za vrijeme sušnog razdoblja, vadilicama pa se tjedan dana ostavi na zemlji da se dobro posuši. Odmah nakon što se iskopa, prekrije se lišćem da lukovice ne bi dobile opekline od sunca. Kada se dobro osuši, očisti se od zemlje i pakira u vreće ili palete te otprema u skladište.
Skladištenje
Suvišne ovojne ljuske luka se odstranjuju te se luk pakira u posebne polietilenske vreće. Skladišti se na temperaturi između 0 i 2 stupnja s vlažnosti do 70 posto. Tako se može čuvati cijelu godinu.
Kada kupujete luk, izaberite one glavice koje su dobro oblikovane i čiste. Ljuska luka se treba nalaziti uz sam plod i ne smije biti lomljiva, dok vrat glavice ne smije biti otvoren. Izbjegavajte proklijali i pljesnivi luk te onaj koji po sebi ima mrlje i mekanu glavicu.
Čuvajte ga na sobnoj temperaturi, na prozračnom i tamnom mjestu. Najbolje su mrežaste košare kako bi zrak stalno mogao cirkulirati lukom. Nemojte ga skladištiti s krumpirom jer bi mogao izgubiti vlažnost i brzo se pokvariti. Zavisno od sorte, ovako se može čuvati maksimalno dva mjeseca.
Luk možete termički obraditi ranije pa ga takvog čuvati nekoliko dana u zatvorenoj plastičnoj posudi. Izbjegavajte ga čuvati u metalnim posudama jer će izgubiti boju.
Luk se može i zamrzavati. Nasjeckajte ga i spremite u zamrzivač bez blanširanja. No, važno je znati da će zamrzavanjem izgubiti jačinu okusa.
Ljekovita svojstva
Luk se može pohvaliti brojim ljekovitim svojstvima. Osim što pospješuje rad krvožilnog sustava, njegovi sastojci štite crijevnu floru, čiste organizam od toksina, jačaju imunitet te djeluju antibakterijski, protuupalno i dijuretički.
Jak miris luku daje sumpor koji je uz to odgovoran za njegova velika ljekovita svojstva. Luk je između ostalog bogat i vitaminom C, flavonoidima te kromom koji pomaže u staničnoj reakciji s inzulinom. Ljut miris i okus luka, nastaju zbog brojnih eteričnih ulja. Njegovi brojni ljekoviti sastojci djeluju na pojačavanje apetita i brže probavljanje hrane.
Unosite li u tijelo veće količine luka, djelovat ćete na smanjivanje šećera u krvi, a u tome će vam pomoći krom. Dosadašnja istraživanja pokazuju da krom smanjuje šećer u krvi, trigliceride i kolesterol. Oko 20 dag luka može zadovoljiti 20% dnevnih potreba za kromom.
Redovito konzumiranje luka može smanjiti i visoki krvni tlak. Redovitom konzumacijom luka, jabuka, brokule i čajeva te drugih flavonoida, rizik od srčanih bolesti se može smanjiti za 20%.
Luk smanjuje upale u tijelu, a posebice je dobar za ublažavanje prehlada i reumatoidnog artritisa te za sprječavanje alergija. Za to su zaslužni izotiocijanati koji imaju protuupalna svojstva, a s vitaminom C tvore najbolji dodatak u sezoni virusnih bolesti.
Luk u kulinarstvu
Luk ili žuti luk, najčešće se koristi kod pripreme jela kuhanjem. Glavni razlog je taj što je dostupan tijekom cijele godine zbog toga što dugo zadržava okus. Žuti luk ima najjači okus i za većinu kuhanih jela, on će biti najbolji. Prepun je prirodnog šećera pa je idealan za jela koja želite karmelizirati. Obično se koristi kod pripreme variva, umaka, juha, pirjanih povrtnih i mesnih jela. Luk se obično reže na sitne kockice, ploške ili prstenove.
Glavice luka mogu se pripremiti i kao glavno jelo tako da se nadjevaju raznim povrtnim i mesnim nadjevima nakon čega se zapeku u pećnici. Luk je neizostavan u francuskim i španjolskim pitama od lisnatog i prhkog tijesta, a često se dodaje i u guacamole umak.
Jedina mana mu je to što prilikom rezanja od njega jako suze i peku oči, a u ruke se uvuče njegov miris koji se ne ispire tako lako. Da bi vas manje pekle oči, luk prije rezanja stavite na sat vremena u hladnjak, a potom ga narežite oštrim nožem. Odaberite dasku za rezanje koja će vam služiti isključivo za rezanje luka kako ostale namirnice ne bi poprimile njegov specifičan miris.
Zanimljivosti
Luk potječe iz srednje Azije i Bliskog Istoka.Koristili su ga Egipćani koji su cijenili njegovu vrijednost što se vide iz toga da su njime plaćali radnike koji su u to vrijeme gradili piramide. Faraoni su redovito stavljali luk u grobnice jer su vjerovali da će im trebati u zagrobnom životu.
U 6. stoljeću u Indiji luk se osim u kuhinji, koristio i u liječenju raznih bolesti. Njegova popularnost nije jenjavala niti u doba starih Grka i Rimljana, a najčešće se koristio kod siromašnih slojeva ljudi jer je bio odličan dodatak jednostavnijim jelima. Grci su vjerovali da luk čisti krv od nakupljenih toksina pa je često bio dio njihove prehrane.
U Srednjem vijeku u Europi je bio nezamjenjivo jelo, a posluživao se u sklopu zdravog doručka. Kristofor Kolumbo luk je proširio i na zapad, a danas se luk najviše uzgaja u Indiji, Kini, Rusiji, Španjolskoj i SAD-u.
Luk u sirovom obliku ima 40 kalorija na 100 grama. Krasi ga velika hranjiva vrijednost, visok udio eteričnih ulja te fitocidno djelovanje koje je korisno za rad probave i antiseptičko djelovanje koje pomaže kod bolesti dišnih organa. Lukovica u sebi ima vitamina C i B te od minerala željeza, kalcija i fosfora.
Foto: Mabel Amber /Pixabay
Odgovori