Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Uzgaja se zbog jestivog korijena i listova, okusa sličnog luku.
Sa uzgojem poriluka započelo se još u doba Egipćana, Rimljana i Grka, a smatra se da je bio poznat i godinama prije. Latinski naziv poriluka je Allium porum, a u narodu ga još zovu u luk-por, porjak, praziluk, perati luk.
Poriluk spada u dvogodišnje biljke. Za vrijeme prve godine, stvara vegetativni dio, odnosno produženu valjkastu lukovicu koju neki nazivaju i lažnom stabljikom te listove.
U drugoj godini, poriluk otvara stabljiku prilikom velike, kuglaste i štitaste cvatnje.
Informacije
Latinski: Allium porrum
Engleski: Leek
Porodica: lukovke (Alliaceae)
Visina: 40 - 90 cm
Uvjeti: pjeskovito, ilovasto tlo s dobrom drenažom
Klima: blaže klime
Sadnja: u bilo koje doba godine, ali preporučuje se veljača (sjeme) i lipanj (presadnice)
Berba: ovisno o vremenu sadnje
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sjetva
Sjetva poriluka ovisi o vremenskim uvjetima, a obično započinje u ožujku ili u travnju. Može se sijati u hladna klijališta. Poriluk se najčešće proizvodi iz rasada, a moguće ga je uzgajati i tijekom cijele godine u plasteniku ili u hranjivoj otopini kao hidro kultura.
Da biste proizveli ljetni poriluk, sa sjetvom treba započeti u veljači i u ožujku u klijalištu, a na otvoreno se presađuje u travnju ili svibnju. Kod proizvodnje zimskog poriluka, sije se u lipnju i srpnju u klijalište, a presađuje se u kolovozu i rujnu. Poriluk se može brati s gredica tijekom cijele zime.
Želite li uzgojiti poriluk, sadnju trebate započeti sjetvom u prvo vrijeme. Da bi sjeme poriluka niknulo, treba mu najmanje 2 i najviše 3 tjedna. A uzgajate li kvalitetne presadnice, cijeli proces traje i do 8 tjedana.
Ako se odlučite za jesensku i zimsku proizvodnju, presadnice se mogu uzgajati i na otvorenom, a sjetva se obavlja sijačicama. Sjeme poriluka sije se u redove koji su međusobno udaljeni 30 cm dok se razmak u redu preporučuje 10 do 20 centimetara.
Kod ljetne proizvodnje, sjeme se sije na manji razmak, a kod jesenske na nešto veći. Prije nego što presadnice presadite u zemlju, potrebno im je skratiti korijen i vrhove listova. Imate li nešto teže tlo, preporučuje se da koristite sadilice koje sade presadnice na dubinu od 10 do 12 cm, a kasnije se preko njih nagrne zemlja.
Dok biljke poriluka ne budu spremne za presađivanje na gredice, na njima možete posaditi pretkulture kao što su grašak, kupus, kelj ili salata.
Izravna sjetva poriluka moguća je, ali samo na kvalitetnom i dobro pripremljenom tlu i to za kasnu jesensku berbu. Pilirano sjeme sije se pneumatskim sijačicama na razmake od 40 do 60 cm u redovima i oko 3 cm u redu.
Općenito je proizvodnja poriluka izravnom sjetvom puno jeftinija, ali nikada se ne mogu ostvariti prinosi kao iz sjemena. Uz to, proizvodnja na ovaj način je puno duža.
Tlo
Poriluk će najbolje uspjeti na plodnim i dubokim tlima, umjereno vlažnim, pjeskovito glinastim i dobro pognojenim tlima (stajskim i mineralnim gnojivima). Ne voli siromašna, suha i pjeskovita tla, ali niti glinasta i premokra.
Gnojidba
Kod sjetve, posijana površina se prekrije usitnjenom zemljom, odnosno kompostom ili mješavinom zemlje i stajskog gnojiva. Mjesec dana nakon presađivanja poriluka u tlo, potrebno je prihranjivanje i to tekućim gnojivom od gaveza i koprive.
Temperatura
Poriluk je otporan na niske temperature pa lako i dobro podnosi rane jesenske mrazove. Pošto dobro podnosi hladnoću, uspijevat će lako i u planinskim područjima. Spada u biljku dugog dana što znači da mu je za dobar razvoj potrebno puno svjetlosti. Uzgajajte ga u polusjeni ili na suncu.
Voda
Osim puno svjetlosti, poriluku treba i puno vode pa se preporučuje i navodnjavanje prilikom sušnih godina.
Održavanje nasada
Tijekom rasta poriluka, nekoliko puta je potrebno nagrnuti zemlju oko njega kako bi se formirao što dulji bijeli dio. Isto tako. bolje zadebljanje bijelog dijela biljke, postiže se tako da se prikrate zeleni listovi.
Ako ste poriluk posijali u kasno ljeto ili posadili krajem kolovoza, neke biljke do zime neće narasti za berbu. U tom slučaju, nagrnite na njih još malo zemlje i organskog gnojiva pa ih ostavite da tako prezime. Ako je zima blaga, vadite poriluk kada bude dovoljno velik. U proljeće će lišće ponovo početi rasti i lukovica će biti sve deblja. Obvezno ih uberite do svibnja jer će u protivnom otići u cvijet.
Berba
Kada poriluk bude promjera 4 do 9 cm i visine 20 do 40 cm, spreman je za berbu za jelo.
Poriluk se čupa iz zemlje ili se vadi mehanizirano, a berba započinje krajem listopada ili početkom studenog. Prilikom vađenja, poriluk se čisti od zemlje i polomljenih i osušenih listova. Korijen se obično krati za 3 do 4 cm, a listovi do dužine od 20 do 25 cm.
Skladištenje
Poriluk se obično veže u snopove i to od 20 do 30 komada te se tako dalje plasira na tržište. Može se skladištiti na temperaturi od 0 do 1°C, a odgovarat će mu i vlaga od 90 do 95%. Tako se može čuvati do tri mjeseca.
Poriluk se može zamrznuti i tako jesti cijele godine. Očistite ga i dobro operite, a obratite pozornost na listove jer se između njih može uvući zemlja. Narežite cijelu biljku na komade širine do 2 cm. Nakon toga, blanširajte ga u vrućoj vodi 2 minute te ga ocijedite, ohladite i zamrznite u vrećice. Prilikom korištenja, nije ga potrebno prije odmrzavati.
Ljekovita svojstva
Poriluk ima specifičan i prepoznatljiv miris kao i sve ostale vrste luka. Uzgaja se od davnina zbog svoje ljekovitosti i hranjivih svojstava. Od svih vrsta luka po okusu je najblaži, nema jak miris i nije ljut pa vam prilikom rezanja neće suziti oči.
Poriluk se najčešće jede zimi jer je zimi izbor namirnica ograničen. A pošto se može brati od jeseni do kraja proljeća, to je još jedan razlog zbog kojeg se mnogi okreću konzumiranju poriluka u zimskim mjesecima. Za razliku od češnjaka i crvenog luka, poriluk se upotrebljava cijeli.
Prepun je ljekovitih i hranjivih tvari, a sadrži brojne minerale, vitamin C i eterična ulja i sumpor. Spomenuta eterična ulja blagotvorno djeluju na jetru, krv, bubrege, probavne i dišne organe. No, mnogima su upravo ta eterična ulja odbojna jer od njih potječe i njegov specifičan miris.
Poriluk se jede cijeli, a njegovi listovi imaju i do nekoliko puta više vitamina i minerala od stabljike. Stoga ih nemojte izbjegavati.
Poriluk pomaže kod povećane štitnjače, a u svrhu toga preporučuje se koristiti tople obloge od kuhanog poriluka. Djelotvoran je prirodni lijek za kašalj, smiruje ga te pomaže kod iskašljavanja i promuklosti. Liječi astmu i upalu pluća.
Konzumiranjem poriluka možete na prirodan način smanjiti masnoću i kolesterol, poboljšati cirkulaciju te smanjiti upalu vena i aterosklerozu. Ako imate problema s bubrezima i bubrežnim kamencima, poriluk će potaknuti njihov rad i lakše izlučivanje mokraće.
Dobar je za zdravlje probavnog sustava i crijeva te poboljšava apetit pa se preporučuje u prehrani djece koja slabo jedu.
Poriluk u kulinarstvu
Poriluk se najčešće priprema kao varivo, ali sve češće ga se može naći u brojnim drugim jelima, kao što su umaci, juhe, muffini, pite i složenci, gdje aromatizira jelo, ali često u njemu bude i glavni akter.
Pri kupnji, pazite da odaberete kvalitetan i dobar poriluk. Birajte poriluk čiji bijeli dio nema nikakvih mrlja i čvrst je, a listovi su mu lijepe zelene boje, usko pripijeni uz samu stabljiku.
Kada čistite poriluk, odrežite po sredini i dužini zeleni dio i ako treba i dio bijelog dijela. Lagano istrljajte listove pod vodom i dalje ga pripremajte prema receptu. Nikada ga nemojte ostavljati u vodi jer bi lako mogao oksidirati i poprimiti gorak okus.
Kada kuhate poriluk, stavite ga u vruću vodu (ne u hladnu) kako bi se spriječio gubitak dragocjenih hranjivih tvari.
Zanimljivosti
Zabilježeno je da je upravo poriluk bilo omiljeno jelo cara Nerona koji ga je jeo svaki dan kako bi imao lijep glas. Isto tako, raspisao je i obvezu Rimljanima da ga jedu barem jednom mjesečno kako bi bolje zvučali. Postupno se počeo širiti Europom, a danas je zaštitni znak Walesa te simbol zaštite od rana i pobjede.
Foto: Rasbak / Wikimedia
Odgovori