Zob (lat. Avena Sativa L.) je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae). Uzgaja se kao stočna, ali i ljudska hrana zbog jestivih klasića koji se razvijaju na vrhu biljke.
Zob spada u samooplodnu žitaricu. I dok se ranije uzgajala isključivo za proizvodnju kruha, danas se proizvodnja proširila i na neke druge prehrambene proizvode. Tako se zob uzgaja zbog zobenih pahuljica, krupice, brašna, ljuskica i drugog. Obično se proizvode jare forme zobi ili ozime sorte.
Korijen zobi sastoji se od glavnog korijena kojeg čine 3 malena korjenčića te sekundarnog korijena koji je dobro razvijen te prodire čak do 2 m u dubinu tla i kao takav ima veliku sposobnost u iskorištavanju potrebnih hranjivih tvari.
Stabljika zobi je šupljikava i visoka od 0,5 m do više od 1 m. Sastoji se od pet ili šest nodija. List zobi se sastoji plojke i rukavca, a na prijelazu se nalazi razvijena opna po kojoj je zob i prepoznatljiv te se time razlikuje od ostalih žitarica. Zob razvija metlicu, a ona se sastoji od glavne grane s granama i grančicama na čijim krajevima se razvijaju maleni klasići.
Visoka kvaliteta zrna zobi i nezahtjevni uzgoj daju joj veliku važnost. Zob u odnosu na druge žitarice sadrži i tri puta više masti, a njezini proteini su lako probavljivi. Koristi se i u prehrani stoke kao slama i u zelenom obliku.
Informacije
Latinski: Avena Sativa L.
Engleski: Oats
Porodica: trave (Poaceae)
Visina: do 1 m
Uvjeti: umjereno vlažna, humusna, blago kisela tla
Klima: kontinentalna klima
Sjetva: rujan
Žetva: ozima zob prije listopada, jara zob nakon listopada
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sjetva
Obrada tla prije sjetve zobi ovisi o stanju tla i pretkulturi. Preporučuje se obaviti oranje 2 do 3 tjedna prije sjetve. Dva oranja se obavljaju nakon ranijih pretkultura, s time da se ono pliće obavlja nakon žetve pretkulture te osnovno i dublje 2 do 3 tjedna prije sjetva na dubinu od 13 cm. Uz obradu tla obavlja se i zaoravanje mineralnih gnojiva koja su predviđena za glavnu gnojidbu tla kod sjetve. Dopunska priprema tla tanjuračama, drljačama te sjetvospremačima stvara sitni površinski sloj tla mrvičaste strukture kako bi se obavila što kvalitetnija žetva.
Zob se rano sije, preporučuje se već u rujnu. Sije se žitnim sijačicama, a preporučeni razmak između redova je od 8 do 12 cm. Izbjegavajte domaće sjeme te sijte ono certificirano, jer se tada smanjuju troškovi zaštite zobi od bolesti i štetočina.
Zob je loš predusjev za sve vrste žita jer uzima puno hranjivih tvari iz tla. U plodoredu je obično posljednja, a dobri predusjevi su krumpir, uljana repica i zrnate mahunarke.
Tlo
Zbog jako dobro razvijenog korijena ima veliku sposobnost prikupljanja hranjivih tvari pa se može uzgajati i na nešto siromašnijim i kiselijim tlima pH vrijednosti od 4 do 5.
Gnojidba
Za prosječno plodna tla preporučuje se gnojidba sa 100 kg kalija, dušika i fosfora. Kod osnovne obrade tla potrebno je zaorati kalijeva i fosfatna gnojiva koja su prethodno izbalansirana. Prije same sjetve preporučuje se startno gnojivo NPK 15:15:15 ili 18:18:18 te jedna prihrana dušičnim gnojivom u vrijeme busanja.
Temperatura
Minimalna temperatura za klijanje zobi je 1°C. No, kako biljka raste tako se povećavaju i njezini zahtjevi za toplinom. Najbolja temperatura za klijanje zobi je od 20 do 25°C. Zob je otporna na proljetne mrazeve te temperature do -4°C.
Voda
Zob se razlikuje od ostalih žitarica prema količini vode koja joj je potrebna. Njoj je potrebna voda tijekom cijele vegetacije. Suša joj ne odgovara, ali zato dobro podnosi vlažna tla i višak vode.
Održavanje nasada
Preporučuje se redovita zaštita zobi od korova, a zaštita je slična kao i kod ostalih žitarica. Postoje sredstva za zaštitu zobi od korova koja su registrirana za primjenu u Republici Hrvatskoj, a njih je nešto manje nego onih za zaštitu ječma i pšenice. Nakon korištenja bilo kojeg sredstva potrebno je ispuniti evidencijski list o upotrebi.
Zaštita od bolesti
Sjeme vlastite, domaće proizvodnje, često dovodi do pojave raznih bolesti koje su se do sada javljale samo povremeno ili su gotovo iskorijenjene. Sjetva koja se vrši sa zobi s tavana može rezultirati pojavom bolesti prašne snijeti zobi.
Prašna snijet zobi je bolest koja se može lako uočiti na usjevu jer napada metlice koje se s vremenom pretvaraju u prašinu crne boje nakon čega ostaje samo golo vreteno biljke. Infekcija se obično događa za vrijeme cvatnje zobi, a zrna se nakon toga razvijaju bez znakova zaraze. Tek se u fazi nicanja aktivira micelij koji se nalazi u zaraženom zrnu te on prodire sve do klasa kojeg razara. Razvoju ove bolesti pogoduje vlaga i toplo vrijeme u cvatnji. Preporučuje se adekvatna zaštita od ove bolesti.
Zaštita se preporučuje i ako primijetite voluharice i poljske miševe.
Najznačajniji štetnik na zobi je lema čija se zaštita provodi kada se pojavi jedna ili dvije ličinke za zastavici. Zaštita se provodi insekticidima kao što su lamdacihalotrin, cipermetrin, esfenvalerat i alfacipermetrin.
Žetva
Pošto zob neravnomjerno dozrijeva, teško je odrediti točan početak žetve. Trebalo bi je vršiti kada krajnji dio metlice bude potpuno zreo, a to se svakako preporučuje prije nego što se zrna počnu osipati iz vršnih klasića.
S obzirom na sorte, razlikuje se i vrijeme žetve zobi. Žetva jare zobi obavlja se nakon pšenice, a ozime zobi prije pšenice.
Žetva se obavlja kada vlaga u zrnima padne ispod 20%, najbolji prinosi postižu se na početku žetve. Treba biti oprezan da plodovi ne budu prezreli jer se tada jako osipa.
Skladištenje
Zrna zobi se spremaju i skladište u suhe i unaprijed dobro pripremljene prostorije kada vlaga u zrnu padne ispod 14%.
Ljekovita svojstva
Zob je jedna od najljekovitijih i najomiljenijih žitarica na cijelom svijetu. Osim što je ukusna, pomaže i kod velikog broja zdravstvenih tegoba pa se često koristi.
Sadrži velik broj vitamina i minerala. Od vitamina se ističu niacin, tiamin, riboflavin, vitamin B6 i E, pantotenska kiselina i folna kiselina te minerali kalcij, kalij, fosfor, željezo, cink, magnezij i mangan.
100 g zobi sadrži nešto manje od 400 kalorija te čak 17 g proteina i 11 g vlakana. Upravo zbog toga, idealna je za doručak svih onih koji žele smršavjeti i održati vitku liniju. Zbog svog relativno neutralnog okusa, lako se kombinira sa svježim i suhim voćem i drugim dodacima. U dodiru sa želučanom kiselinom, zob zbog brojnih vlakana povećava volumen za 25% te tako daje prije osjećaj sitosti.
Unos cjelovitih žitarica poput zobi pomaže u održavanju pravilnih vrijednosti inzulina pa se zobena kaša preporučuje u prehrani dijabetičara.
Istraživanja su pokazala da zob sadrži velik broj vlakana od kojih je najvrjedniji bet glukan. On čuva naš imunitet te snižava loš LDL kolesterol. Čuva zdravlje srca te sprječava stvaranje krvnih ugrušaka. Beta glukan pomaže i u održavanju zdrave probave.
Zob u kulinarstvu
Zob je danas jako popularna u kulinarstvu, a najčešće se priprema za doručak kao zobena kaša od zobenih pahuljica, u koju se dodaje svježe voće, začini, sušene voće i razne sjemenke i orašidi. Zobene pahuljice (sitne i krupne) dobivaju se valjanjem zrna. Mogu se pripremati tako da se poliju vrućim mlijekom ili vodom ili da se skuhaju.
Neoljuštena zob se koristi za pripremu čaja od zobi, a oljuštena zob se može pripremiti na isti način kao i riža.
Poznate su i zobene mekinje ili posije koje su zapravo ljuske zobi, a ističu se kao velik izvor vlakana. Pripremaju se na isti način kao i zobene pahuljice, a idealne su za pripremu smoothieja, kaša i kolača.
Kuhana zobena kaša može biti glavni sastojak brojnih jela pa se tako njome mogu pripremati kolači ili variva. Ostavite je namočenu nekoliko sati pa je kuhajte u vodi omjera zob i voda 1:3. Kuhajte je sat vremena i začinite s malo soli. Kad smjesa postane kašasta, ugasite vatru i ostavite da odstoji 20 minuta.
Od zobenih pahuljica možete pripremiti i ukusan proteinski kruh, palačinke i razne keksiće i polpete, a danas se sve češće konzumira i priprema zobeno mlijeko, kao alternativa kravljem mlijeku.
Zanimljivosti
Zob (lat. Avena Sativa), jedna je od najpopularnijih žitarica. U prošlosti nije bila toliko cijenjena, ali s vremenom su prepoznate njezine dobrobiti. Zob je još poznata i kao ovas, a najviše se danas uzgaja u Kanadi i u Rusiji.
Starost zobi se procjenjuje na više od 3.500 godina. Ni dan danas se ne zna njezino točno porijeklo. Zob kakvu konzumiramo danas, nastala je od divlje zobi koja se prije pojavljivala obično kao korov. U Europu je stigla iz Male Azije upravo kao korov pšenici i ječmu, a na vrijednosti je dobila u vrijeme Rimljana i Grka. U 16. i 17. stoljeću, Grci i Rimljani su je prenijeli na američki kontinent.
Iako se prije najčešće koristila kao stočna hrana, a njome su se najčešće hranili konji, danas se nakon brojnih istraživanja zna da je zob izuzetno zdrava namirnica za prehranu čovjeka.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Odgovori