Pravi par (lat. Triticum spelta) je žitarica iz porodice trava (Poaceae). Uzgaja se zbog jestivog zrnja koje se koristi umjesto pšenice zbog vrlo malog udjela glutena.
Pir je vrsta žitarica, blisko srodna današnjim sortama pšenice. Iako se naziva žitaricom, zapravo pripada porodici trava. Nekada se pir mnogo konzumirao, a zatim mu je proizvodnja počela padati jer ima znatno manje prinose od ostalih žitarica. Popularnost mu je počela rasti otprilike 70-ih godina prošlog stoljeća, a onda ponovo tek nedavno, otkako se sve više ljudi odlučuje na prehranu s manje glutena. Pir sadrži vrlo malo glutena i zato ga mogu konzumirati i osobe koje nisu tolerantne na njega, kao i svi sa slabijom probavom, jer zrna ove žitarice jako su lako probavljiva. Zrnje ima slatkasto-orašasti okus i brašno se može koristiti za gotovo sve proizvode koji se rade i od pšeničnog brašna.
Pir se rado uzgaja jer je vrlo otporan na razne bolesti i nametnika, pa se za održavanje nasada ne moraju koristiti pesticidi, niti se sjeme mora genetski modificirati. Pir i jest genetski predak pšenice, pa je otporniji na bolesti koje pogađaju žitarice te je otporniji na niske temperature, ponovo zbog toga što je sjeme zaštićeno u ljusci. Zbog svega ovoga pir je idealan za ekološki uzgoj. Zato se rado i jede, ali to nije jedini razlog. Pir je naime i vrlo zdrav. Sadrži mnogo ugljikohidrata, zdravih masti, vitamina i minerala te celulozu. Značajno je da ugljikohidrati iz pira posebno pomažu kod zgrušavanja krvi, čime se jača imunitet organizma. Također, pir sadrži i do 12% više proteina od pšenice.
Zrno pira slično je zrnu pšenice, osim što je malo krupnije. Stabljike rastu visoko, pa su sklonije polijeganju. Klasovi pira su dugački i imaju lomljivo vreteno, bez osja. Zrno je zatvoreno u ljusci u kojoj se i razvija, stoga je bolje zaštićeno od zrna pšenice, ali i zrna ostalih žitarica koje rastu bez ljuske. S druge strane, zbog toga se kod prerade pira zrna pir mora očistiti i od ljuski što je jedan korak prerade više.
Informacije
Latinski: Triticum spelta
Engleski: Spelt
Porodica: trave (Poaceae)
Visina: do 150 cm
Uvjeti: umjereno vlažna, ilovasta i glinena tla
Klima: hladna i vlažna
Sjetva: od 1. do 20. listopada
Žetva: ovisi o namjeni zrna i sezoni uzgoja, u fazi tehnološke zrelosti
Upotreba: prehrana, medicina, kozmetika
Srodnici
Sjetva
Agrotehnološke mjere sadnje pira gotovo su jednake kao i one kod sadnje pšenice. Na istom se mjestu sadi svakih tri do pet godina. Kao predusjevi mogu se uzgajati suncokret, kukuruz, krumpir, zob, šećerna repa, a posebno su dobar predusjev mahunarke koje obogaćuju tlo dušikom. Od mahunarki najbolje je saditi soju, grašak i grah, odnosno jednogodišnje mahunarke, jer one ranije dozrijevaju, što ostavlja dovoljno vremena da se tlo obradi za sjetvu pira. Ako se kao predusjev sadi šećerna repa ili kukuruz, treba odabrati one sorte koje kraće vegetiraju.
Obrada tla prije sjetve uvelike ovisi o predusjevu, količini žetvenih ostataka i vrsti tla. Prije svega provodi se osnovno oranje na dubinu od 20 do 25 cm. Osnovna obrada provodi se dva to tri tjedna prije sjetve. Pred samu sjetvu tlo se obrađuje tako da do dubine sjetve bude mrvičaste do orašaste strukture. Dobro pripremljeno tlo omogućit će kvalitetniju žetvu, a time i brže i ujednačeno nicanje. Sjeme se sije od listopada do kraja studenog i to u optimalnim uvjetima. Sije se na dubinu od 3 do 5 cm, ovisno o vrsti tla, na razmak među redovima od oko 12,5 cm.
Preporučuje se za vrijeme sadnje pira koristiti biopreparate koji pomažu biljci da razvije veću otpornost od štetnika i bolesti. Preparati moraju biti ekološki i posve bezopasni za ljude.
Tlo
Pir je vrlo otporna žitarica koja se može uzgajati na gotovo svim tlima, pa i na onim siromašnim, kao i na tlima na većim nadmorskim visinama, gdje se pšenica ne može uzgajati. Kao i većini žitarica, odgovaraju joj umjereno vlažna, duboka tla, bogatija humusom.
Temperatura
Pir najbolje uspijeva na srednjim temperaturama, iako može podnijeti i one više i one niže. Ipak, nešto je osjetljiviji na previsoke i preniske temperature, odnosno velike varijacije u temperaturama u stadiju dok cvate ili dok mu se nalijeva zrno. U tim slučajevima može se dogoditi značajniji pad prinosa.
Voda
Piru je potrebno 500 do 700 mm oborina tijekom vegetacije i to pod uvjetom da su dobro raspoređene. Najosjetljiviji na nedostatak vlage pir je dok se vlata i dok se nalijeva zrnje. S druge strane, pred kraj vegetacije, odnosno u svibnju i lipnju, pir je osjetljiv na previše vlage.
Održavanje nasada
Nasadi pira se održavaju tako da se u proljeće obavlja folijarna prihrana. Uz to, nasadi se mogu i prskati nekoliko puta, isključivo ekološkim sredstvima. U vegetaciji se tlo nekoliko puta mora obraditi češljastom drljačom kako bi mu se razbila pokorica i usitnila zemlja. Usput se uništava i korov te poravnava zemlja.
Zaštita od bolesti
Pir je jako otporan na bolesti i nametnike koje napadaju žitarice, pogotovo pšenicu. Zbog toga ga ne treba tretirati nikakvim zaštitim sredstvima, osim onim ekološkim. Jedini nametnici koji bi mogli predstavljati problem nasadima, ali i uskladištenom piru su miševi.
Žetva
Žetva pira treba započeti kada mu vlaga u zrnu dosegne oko 12%. Najčešće je to sredinom srpnja, odnosno u njegovoj drugoj polovici. Ipak, točno vrijeme ovisi i o vremenu sjetve, sorti i vremenskim uvjetima.
Iako se pir lakše uzgaja od pšenice, ima nešto niže prinose. Prinos neoljuštenog zrna je od 3,1 do 6,9 t/ha. Kod nas je nekakav prosjek prinosa neljuštenog zrna oko 5 t/ha.
Skladištenje
Nakon žetve, a prije mljevenja u brašno, pir je potrebno oljuštiti. Time se od zrna odvajaju pljevice i to ljuštilicom za pir. Pir se ljušti neposredno prije mljevenja, jer se tako duže održava svježim, hranjivim i zaštićenim od vanjskih utjecaja. Kao i ostale žitarice, pir se nakon sušenja skladišti u silosima. Kako bi se spriječio razvoj bolesti od prijašnjih kultura, silose treba dobro očistiti prije skladištenja pira. Skladište mora biti zaštićeno od vlage, vode i sunca, ali prije svega i od nametnika, pogotovo miševa.
Ljekovita svojstva
Pir je vrlo zdrava žitarica i pirovo brašno, mekinje, pahuljice, klice i ostali proizvodi često se jedu kao zamjena za one pšenične. Prije svega, pir je lakše probavljiv, ali i nutricionistički vrjedniji od pšenice. Gluten u piru posve je drugačiji od onog pšeničnog pa ne izaziva alergijska svojstva, odnosno tegobe ljudima koji ga ne mogu probaviti. Pir sadrži mnogo ugljikohidrata, ali i proteina, sastavljenih od vrlo nutricionistički vrijednih aminokiselina. Pir je bogat različitim vitaminima B skupine, a sadrži i nešto vitamina E te dvostruko više vitamina K od pšenice. Osim vitaminima, pir je bogat i mineralima, pogotovo manganom, fosforom, magnezijem, cinkom i željezom, a sadrži i kalij, kalcij, natrij, bakar i selen.
Zbog bogatstva vitamina i minerala pir je odličan za jačanja imuniteta. Zbog toga što je lako probavljiv, pir utječe na bolji rad probavnog sustava, pogotovo crijeva. Netopiva vlakna iz pira odlična su za čišćenje crijeva, dok topiva poboljšavaju crijevnu mikrofloru, zbog čega utječu na bolju razgradnju glutena te bolju apsorpciju ostalih nutrijenata. To sve utječe na umanjivanje raznih probavnih tegoba, kao što su nadutost, vjetrovi, zatvor i proljev.
Složeni ugljikohidrati u piru sadrže niži glikemijski indeks, zbog čega smanjuju opasnost od nastanka dijabetesa. Reguliraju i razinu šećera u krvi jer sporije oslobađaju glukozu u krvotok. Time povoljno djeluje i na zdravlje krvožilnog sustava i srca. Vlakna iz pira snižavaju loši kolesterol u krvi, zbog čega su odlična prevencija za srčani udar.
Minerali iz pira odlični su za očuvanje zdravlja kostiju i zubi, a djelovanje im se povećava ako se jedu u kombinaciji s namirnicama koje sadrže više kalcija, kao što su orašasti i mliječni proizvodi. Zbog velikih količina fosfora i magnezija, u kombinaciji s kalcijem iz drugih namirnica, pir sprječava nastanak osteoporoze i ispadanje zubi, sok bakar i cink povoljno djeluju na zdravlje zglobova te ublažavaju tegobe izazvane reumom.
Pir u kulinarstvu
Pir je zdravije jesti kao zrno, jer se mljevenjem u brašno gubi dio vitamina i minerala, ali ih i tako sadrži više nego ostale žitarica. Zrna pira je prije konzumacije potrebno dobro skuhati. Prije kuhanja mora se namočiti 6 do 8 sati, a nakon toga kuhati oko sat vremena u vodi, u omjeru 2:1. Brašno od pira koristi se u proizvodnji kruha, peciva i tjestenina te naravno raznih vrsta kolača.
Zanimljivosti
Iako se dugo smatralo da je pir žitarica porijeklom iz Azije, gdje se kultivirala i još 5 000 godina prije Krista, on zapravo potječe iz Bliskog istoga, negdje oko područja Turske. Pojavila se prije više od 9 000 godina i to spontanim križanjem samoniklih trava. Ipak, u ostatak Europe, pir se ipak proširio preko Azije i to najprije na Grčku i Rimsko Carstvo. Smatra se jednom od najstarijih kultiviranih biljki, a osim za prehranu ljudi, uzgaja se i kao stočna hrana. Pir se još naziva i krupnik, dinkel, piorovica, gobino, silj, žilj, pir ozimi i pir pravi.
Foto: pictavio / Pixabay
Odgovori