Suncokret (lat. Helianthus annus L.) je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Uzgaja se zbog jestivih sjemenki koje se nalaze unutar velikog žutog cvijeta.
Suncokret je jedna od najpoznatijih biljaka, a lako se raspoznaje po svom velikom, žutom cvijetu. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja se uzgaja najviše zbog njena sjemena od kojeg se radi ulje ili koje se može samo konzumirati. Zbog toga jedna od omiljenijih biljaka iz porodice glavočika. Osim po svome sjemenu i cvijetu, biljka je poznata i po svome korijenu, koji prodire do 3 m u dubinu, a zbog čega može upiti vodu iz zemlje sa svim štetnim tvarima. Radi toga se suncokret često sadi na mjestima gdje se treba očistiti tlo od otpadnih voda, olova, čak i radioaktivnih tvari ili gdje se treba isušiti močvarno tlo.
Korijen suncokreta, osim što je dubok, vrlo je čupav i vlaknast i ima mnogo malih, prostranih korjenčića. Iz njega izrasta stabljika koja može biti jednostavna ili razgranata, ispunjena srčikom i svijetlozelene boje. Može narasti do 4 mm u visinu i do 6 cm u širinu. Na vrhovima stabljike i njenih ogranaka razvijaju se veliki, glavičasti cvjetovi. Njihovo središte čine sitni cjevasti cvjetovi, žutosmeđe ili crvenosmeđe boje. Okružuju ih žute latice, duge čak do 10 cm. U središnjim cvjetovima, koji mogu narasti do 40 cm u promjeru, razvijaju se plodovi, ovalnog i plosnatog oblika i crne boje. Unutar njih nalazi se svijetlosiva sjemenka. Masa 1.000 sjemenki teška je oko 80 grama.
Sjemenke suncokreta vrlo su zdrave i hranjive. Bogate su biljnim mastima i sadrže od 30 do 50% ulja. Osim toga, bogate su i bjelančevinama, vitaminima, pogotovo vitaminom E te mineralima, zbog čega su važan dio ljudske prehrane. Osim sjemenki, u medicini se koriste i latice suncokreta od kojih se može pripremati čaj ili tinktura.
Informacije
Latinski: Helianthus annus L.
Engleski: Sunflower
Porodica: glavočike (Asteraceae)
Visina: do 2,2 m
Uvjeti: slabo kisela do neutralna, plodna i dubokla tla
Klima: suha i vruća klima
Sadnja: travanj
Cvatnja: srpanj, kolovoz
Upotreba: prehrana, medicinske svrhe
Srodnici
Sjetva
Suncokret se ni bi trebao uzgajati kao monokultura. Na istom se mjestu uzgaja nakon 5 do 6 godina, a u međuvremenu se kao pretkulture uzgajaju sve one biljke koje nemaju iste štetnike kao suncokret. Najbolje je kao pretkulture uzgajati strne žitarice, odnosno pšenicu, dok je suncokret dobra pretkultura za kukuruz i pšenicu.
Nakon žetve pretkultura, a prije sjetve kukuruza, treba se obraditi tlo. Najprije se poslije žetve ore na 10 cm dubine, pa se u prvoj polovici kolovoza tlo ponovo preore na 20 cm dubine. Nakon svakog oranja zemlja se treba poravnati. Krajem rujna ili početkom listopada ponovo se provodi duboko oranje, na 40 cm dubine. Tlo se još i istanjura i drlja.
U travnju, nakon što se sjetveni sloj zemlje ugrije na 8°C, počinje sjetva kukuruza. Sije se sijačicama i to tako da razmak u redu bude od 25 do 30 cm, a među redovima 70 cm. Sije se na dubinu od 5 cm i kasnije nema prorjeđivanja. Gustoća u redovima kasnije ovisi o klijavosti sjemena i njihovoj čistoći, ali otprilike je potrebno od 4 do 6 kg sjemena po hektaru.
Tlo
Suncokret najviše voli duboka, plodna i strukturna tla. Kiselost im mora biti slaba ili neutralna.
Gnojidba
Kako bi se suncokret mogao dobro razvijati, treba mu dovoljno dušika. Uz to, treba mu i dovoljno fosfora i kalija, s time da biljka dosta kalija izvlači i iz tla, zbog čega se gnojidbom treba osigurati prvenstveno dovoljno fosfora i dušika. Količine gnojiva koje treba dati ovise o plodnosti tla i urodu kojeg planiramo. Srednje plodim tlima treba dodati oko 100 kg dušika, 120 kg fosfora i 140 kg kalija po hektaru i te količine se povećavaju ili smanjuju ovisno o kakvoći tla.
Polovica fosfornih i kalijevih gnojiva dodaje se pri jesenskom oranju, kada dodajemo i jednu petinu dušičnih gnojiva. Ostatak se dodaje tlu prije sjetve.
Temperatura
Suncokret voli umjerenu do topliju klimu za uzgoj. Optimalna temperatura za klijanje mu je 28°C, a minimalna 3°C. Najpovoljnija temperatura ne samo za klijanje, nego i za rast i razvoj, a pogotovo za cvatnju, oplodnju i nalijevanje sjemena mu je od 20 do 25°C. Ako temperature padnu ispod 15°C ili se dignu iznad 25°C, smanjit će se prinos ulja iz sjemena. Najniža temperatura koju biljka suncokreta može podnijeti je -6°C.
Suncokretu za razvoj treba mnogo svjetla, što se nasadima osigurava pravilnim sklopom nasada.
Voda
Suncokretu za razvoj treba dosta vode, pogotovo dok se oblikuju glavice i nalijeva sjeme. Ipak, budući da korijen ove biljke prodire duboko u tlo, može crpiti dovoljno vode i stoga je otporan na sušu i bez dodatnog navodnjavanja.
Održavanje nasada
Nakon sjetve suncokreta u suho tlo, treba napraviti valjanje tla. Ako se stvori pokorica, ona se uništava rotacijskim drljačama. Nasade treba čuvati i od korova, što se radi plijevljenjem, okopavanjem i općenito kultiviranjem.
U vrijeme suše, nasade bi trebali i navodnjavati, pogotovo dok se biljkama oblikuju glavice, dok cvatu i dok im se nalijevaju zrnja.
Zaštita od bolesti
Kao i sve kulture rijetkog sklopa, mogu ih napasti žičnjaci, od kojih se nasadi preventivno brane ako se ustvrdi njihova prisutnost. Od bilo kakvih nametnika štiti se pravilnim plodoredom, racionalnom gnojidbom i zdravim sjemenom, odnosno sjetvom jakih hibrida. Od štetnika, suncokretima najviše prijete ptice koje se hrane njegovim sjemenkama.
U kišnim godinama, suncokretu mogu prijetiti razvoji bolesti kao što su siva pjegavost, bijela trulež, siva plijesan i tamna pjegavost. Nasadi se mogu preventivno zaštiti od oboljenja zaštitom u početku pojave prvih glava suncokreta i kasnije u punoj cvatnji.
Siva pjegavost (Phomopsis spp.)
U trenucima kada se pojavila ova bolest, nasadi suncokreta bili su u kratkom roku uništeni, a i danas nema sorti i hibrida koje bi bile otporne na ovu bolest.
Bolest se javlja na listovima te se širi na stabljiku u obliku krupnih eliptičnih pjega koje se mogu uočiti na samom početku cvjetanja biljke. S vremenom pjege se sve više šire, a kako stare, postaju crne, a stabljika, kora i tkivo se raspadaju. Biljke se u konačnici osuše i uvenu.
Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum)
Ako se pojavi prije cvatnje, može smanjiti rodnost za čak 70%. Bolest se javlja u proljetnim mjesecima, kada ima puno vlage. Tada napada biljku u samom procesu nicanja, a kada se pojavi cvjetni pup, napadne i korijen te biljka uvene.
Zahvaća listove i stabljiku gdje se javljaju nekrotične pjege. Na donjoj strani glavice pojavljuje se trulež. Ova gljivica oblikuje micelij koji se zadržava u tlo i do 10 godina.
Siva plijesan (Botrytis cinerea)
Spomenuta bolest napada sve nadzemne dijelove suncokreta. Ako napadne biljku tijekom klijanja, biljka se može potpuno oštetiti i propasti. Javlja se na listovima i stabljici u obliku nekroze i smeđih pjega koje tijekom vlažnog vremena zadobiju sivu paučinastu prevlaku.
Bolest najveće štete stvara na samim glavicama gdje se trulež javlja prvo na donjoj strani, a nakon toga i na sjemenu. Glava suncokreta trune, puca i raspada se.
Tamna pjegavost (Alternaria helianthi)
Napada nadzemni dio biljke na kojima se javljaju pjege raznih oblika. U početku su jako sitne, a kako bolest napreduje, povećavaju se na 1 do čak 3 cm. Pjege mogu s listova preći i na glavicu suncokreta i stabljiku.
Žetva
Žetva suncokreta obavlja se krajem kolovoza ili početkom rujna. Obavlja se kombajnom prije nego donji dio glavice suncokreta posmeđi i sjeme se počne osipati. Na manjim nasadima žetva se može obavljati i ručno i to tako da se sječe glava. Ručna sjetva može se obaviti i kada se glavice suncokreta posve osuše, a vlažnost zrna padne na 9%.
Prinos suncokreta je oko 2 do 3 t / ha.
Skladištenje
Prije skladištenja sjemena suncokreta ono se treba osušiti, tako da ima najmanje ispod 10% vlage, iako je optimalno ispod 8%. Skladištenje se mora obaviti oprezno jer sjeme suncokreta sadrži veliki postotak ulja koje vrlo brzo užegne. Zato se najbolje čuva ono sjeme s vlagom od 6 do 7%. Temperatura skladišta gdje se sjeme čuva ne smije biti veća od 40°C, a vlažnost skladišta mora biti od 6,5 do 6,9%.
Sadnja suncokreta u tegli
Ako nemate vrt i dvorište, a želite se diviti predivnim žutim cvjetovima suncokreta, imamo dobru vijest. Suncokret možete posaditi i u tegli. Bit će predivan ukras na vašem balkonu koji će privući mnoge poglede. Izbjegavajte ga saditi uz ograde ili zidove. Prostor mora biti otvoren kako bi dobio dovoljno sunca.
Suncokret u tegli posadite tek kada prođe opasnost od mrazeva. Potrebno je redovito zalijevanje, posebice tijekom vrućih ljetnih dana.
Posadite ga na osunčani dio balkona, budući da voli sunčevu svjetlost. Ona bi mu trebala biti dostupna kroz 6 do 8 sati dnevno.
S obzirom na to da je suncokret jednogodišnja biljka, nećete morati brinuti o tome gdje ćete je skloniti tijekom zimskih mjeseci. Prije nego što posadite suncokret u tegli na balkon, preporučuje se da ga uzgojite u lončanica. Preduzgoj suncokreta u lončićima bilo bi dobro obaviti tijekom travnja. U jedan lončić potrebno je položiti tri sjemenke, a kada one niknu, dvije lošije razvijene se uklone i bace.
Krajem svibnja suncokret možete presaditi u veće tegle i staviti na balkon. Tada više nema opasnosti od jutarnjih mrazeva.
Važno je napomenuti da je suncokret osjetljiv na presađivanje pa budite oprezni u slučaju da ćete ga saditi iz tegla u vrt. Presađivanje obavite s cijelim korijenom i balom koja ga okružuje, a između biljaka ostavite razmak od pola metra.
Ljekovita svojstva
Suncokret je vrlo ljekovita biljka i za liječenje se ne koristi samo njegovo sjeme, nego i lišće, korijen i latice te naravno, ulje dobiveno iz sjemenki. Od latica suncokreta pripremaju se čajevi i tinkture jer sadrže mnoge ljekovite supstance, kao što su karotenoidi, fitosterini, antocijanski glikozidi, betaini i suncokretova kiselina. Čajem od latica učinkovito se snižava temperatura, a tinkturom se ispire ždrijelo za vrijeme upale grla.
Sjemenke suncokreta bogate su bjelančevinama i opskrbljuju tijelo njima jednako koliko i meso. Sadrže i dnevne potrebe vitamina E te vlakna i ugljikohidrate. Redovitom konzumacijom sjemenki smanjuje se kolesterol u krvi, poboljšava rad jetre, bubrega i kože te rad štitne žlijezde.
Ulje suncokreta odlično je za detoksikaciju organizma. Bogato je vitaminima A, B1, B2, B6, D i E, te mineralima kalijem, magnezijem, kalcijem, cinkom, željezom, fosforom i selenom. Sadrži i polinezasićene masne kiseline. Redovitim mućkanjem ovog ulja u ustima, smanjuju se simptomi glavobolje, zubobolje, upale ušiju, simptomi prehlada, hunjavica, alergija i kašlja. Ulje je odlično i za liječenje kroničnih bolesti, kao što su bolesti krvi, crijeva, srca, bubrega, jetre i pluća. Smanjuje simptome reume, bolova u zglobovima, kožnih oboljenja, ali i depresije, nesanice, slabih živaca i kroničnog umora.
Suncokret u kulinarstvu
U kulinarstvu se najčešće koristi ulje suncokreta. Na njemu se može kuhati i pržiti ili se jesti sirovo, najčešće dodatkom u razne salate - od zelenih, do onih od krumpira, riže ili tjestenine. Osim ulja, često se konzumiraju i sjemenke suncokreta. Mogu se jesti samo osušene, ali i blago popržene. Jedu se same, kao grickalica ili u kombinaciji sa sličnim sjemenkama, koštuničavim i suhim voće,
Sjemenske suncokreta mogu se dodavati u razne salate - u zelenu ili miješanu salatu, u salatu s tjesteninom i piletinom, tunjevinom ili puretinom. Samljevene sjemenke mogu se kombinirati s mesnim jelima, jer se u njoj može uvaljati meso pa dalje peći ili pržiti. Samljevene sjemenke odlično idu i uz jela s jajima, kao što su omleti, kajgane i slično. Sjemenke se mogu koristiti i pri pripremi raznih vrsta kruha, peciva i ostalih pekarskih proizvoda te kod pripreme kolača i raznih slastica.
Zanimljivosti
Suncokret pripada porodici glavočika kojoj pripadaju i artičoka, kamilica, smilje, maslačak i još mnogo poznatih biljaka. Potječe iz Amerike, točnije iz Perua i Meksika, gdje su ga tisuću godina prije Krista uzgajali sjevernoamerički Indijanci. Suncokret su koristili za proizvodnju ulja i brašna. Srednjoamerički Indijanci, Maye, sjemenske suncokreta koristili su za hranu, a latice za ljekovite pripravke. Suncokret im je bio simbol plodnosti i svjetlosti.
Suncokret se već tisuću godina uzgaja i u Kini. Uzgajali su ga i stari Grci i posvetili ga bogu Sunca, odakle mu dolazi i ime. Po Europi se suncokret proširio nakon što su ga ovamo donijeli Španjolski misionari u 16. stoljeću. Masovni uzgoj započeo je u 18. stoljeću u Njemačkoj i Rusiji, nakon čega se počeo širiti i na zapad te prema Sredozemlju.
Nakon Drugog svjetskog rata, veliki uzgajivač suncokreta postala je Njemačka. Suncokret je sve do 70-ih godina prošlog stoljeća bio druga glavna sirovina za proizvodnju ulja i hrane, odmah iza soje. Danas se uzgaja za proizvodnju biljnog ulja, sjemenki i kao stočna hrana, te kao ukrasna biljka zbog svog atraktivnog cvijeta. Zanimljivo je da se suncokret u modernoj Europi sve do sredine 19. stoljeća uzgajao isključivo kao ukrasna biljka i hrana za ptice. Danas se od suncokretovog ulja proizvodi još i margarin, majoneza, plastika, sapun, boje, lakovi i farmaceutski proizvodi.
Foto: S. Hermann & F. Richter / Pixabay
Odgovori