Kukuruz (lat. Zea mays) je jednogodišnja biljka žitarica iz porodice trava (Poaceae). Uzgaja se zbog klipa punog jestivog zrnja koje se koristi u prehrani ljudi i stoke.
Vrijeme vegetacije kukuruza uvelike ovisi o raznim čimbenicima, kao što su sorta i uvjeti uzgoja. Prema dužini vegetacije, klasificiramo ga kao rani, srednje rani i kasni kukuruz. Vegetacija ranog kukuruza traje od 90 do 110 dana, srednje ranog od 120 do 135 dana, a kasnog od 135 do 145 dana.
Kukuruzno stablo je visoko preko 2 m i ima muške i ženske cvjetove. Korijen mu je žličast, a plod u obliku klipa na kojem je žuti ili bijelo zrnje.
Iako se kukuruz uzgaja uglavnom zbog zrnja, preraditi se može baš svaki dio kukuruza. Ne jede se samo u obliku zrnja, češće se melje u brašno, a u današnje vrijeme jedan je od glavnih izvora šećera od kojih se rade razni slatkiši i sokovi. Danas se kukuruz prerađuje u preko 500 prerađevina, bili oni prehrambeni, farmaceutski, kozmetički, tekstilni ili kemijski proizvodi te stočna hrana. Zbog toga uzgoj kukuruza ima veliki ekonomski značaj.
Informacije
Latinski: Zea mays
Engleski: Corn
Porodica: trave (Poaceae)
Visina: više od 2 m
Uvjeti: duboka, dobro strukturirana i vodopropusna tla
Klima: kontinentalna, umjereno topla
Sjetva: travanj
Žetva: u punoj zriobi, ovisno o namjeni i sorti
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sorte
Kod nas se uzgaja mnogo sorti kukuruza, a najpoznatije su:
- Zuban
- Šećerac
- Kokičar
- Mekunac
- Voštanac
- Tvrdunac
- Poluzuban
- Škrobni šećerac
Sjetva
Osnovna obrada tla prije sadnje kukuruza radi se u kasno ljeto i ranu jesen, vrlo rijetko u proljeće. Tlo se dubinski ore i to na oko 30 cm, tako da se razbije nepropusni dio tla. Zatim se rahli i miješa kako bi postalo toplije i prozračnije, što će pomoći razvoju korijena.
Norma sjetve izračunava se prema upotrebnoj vrijednosti sjemena, odnosno prema njegovoj čistoći i klijavosti. Sije se od polovice do kraja travnja, ovisno o području, odnosno klimi u kojoj se nalaze nasadi. Ako u to vrijeme vremenski uvjeti nisu povoljni, sjetva započinje kada temperatura sjetvenog sloja dosegne 10°C.
Sjeme je najbolje posijati sijačicama, tako da je razmak među redovima najmanje 70 cm, a može biti i veći. Ipak, što je razmak među redovima veći, to je među biljkama u redu manji, što smanjuje korištenje vegetacijskog prostora po biljci i povećava njihovu konkurentnost.
Tlo
Kukuruzu za nasade najviše odgovaraju duboka, strukturna i plodna tla, u kojima je dobar toplinski, zračni i vodni režim. To su uglavnom aluvijalna tla i černozemi. Ovoj biljci nikako ne odgovaraju teška i slabo propusna tla. Kukuruz se na tako neprikladnim tlima može sijati samo ako se ona prije toga osposobe za uzgoj, odnosno optimalan razvoj korijenja, i to isključivo pravilnom obradom, njegom i gnojidbom tla.
Kukuruzu odgovaraju slabo kisela tla ili ona neutralne pH vrijednosti, a ne podnosi jako kisela tla.
Temperatura
Kukuruz klije na oko 8°C. Raste na temperaturi tla iznad 10°C, a temperaturi zraka iznad 13°C. Ako temperatura padne, kukuruz će prestati rasti, što se događa uglavnom za vrijeme hladnog proljeća.
Ako temperatura padne ispod -1°C, biljka počne propadati. Ipak, dohrana kalijem i fosforom, povećat će otpornost biljke na hladnoću i tada može izdržati i temperature do -3°C. Niske temperature u jesen usporavaju sazrijevanje ili čak prekidaju vegetaciju.
S druge strane, kukuruz je otporan na visoke temperature, a klijanje prestaje tek na onima preko 35°C. Za razvoj korijenja najbolje su temperature tla od 23 do 25°C, a za nadzemni rast od 20 do 28°C.
Voda
Voda je vrlo važan dio razvoja kukuruza u svim njegovim fazama. Sjemenu treba 45% vode da bi proklijalo, a uz optimalnu temperaturu zraka, treba mu i vlažnost tla od 70 do 80%. U vrijeme vegetacije, zahtjevi kukuruza za vodom se povećavaju, a najveće su u vrijeme prije metličanja, za vrijeme oplodnje i u početku nalijevanja zrna. U ovom razdoblju se kukuruz može čak i navodnjavati, ako je vrijeme sušno, iako to nije uvijek potrebno budući da kukuruz vrlo ekonomično iskorištava vodu.
Gnojidba
Gnojidba tla prije sjetve vrši se ako se kukuruz sadi nakon kultura koje ostavljaju velike ostatke na zemljištu. Tada se u zemlju treba zaorati od 100 do 150 kg uree po hektaru kako bi se nasadima osigurao dušik.
Za dobar rast kukuruza treba obaviti i startnu gnojidbu, koja se vrši zajedno sa sjetvom i to tako da se uz sjeme u zemlju raspršuje i gnoj. Za ovo se koriste NPK gnojiva s dodanim fosforom, a nekada i ona koja u sebi imaju insekticid koji će djelovati protiv štetnika iz zemlje. Ipak, treba imati na umu da startna gnojidba usporava sjetvu, pa se često zbog toga i izbjegava.
Održavanje nasada
Nasadi kukuruza održavaju se obradom tla kako bi se razbila pokorica i uništavanjem korova dok tek klije. Ovo je posebno važno na teškim tlima, u vrijeme velike vlažnosti. Dubina obrade tla ovisi o fazi rasta kukuruza, odnosno dubini korijena. Pri obradi treba ostaviti od 10 do 15 cm oko biljke neobrađeno, kako se ona ne bi oštetila pri obradi.
Korov se mora suzbijati redovito, jer vrlo dobro uspijeva oko kukuruza. To s čini i kultivacijom i herbicidima.
Osim obrade tla, nasadi se moraju i prihranjivati, pogotovo ako se nije izvršila startna gnojidba ili ako na biljkama primijetimo posljedice nedostatka hranjivih tvari. Prvu prihranu radimo kada biljka ima 3 do 5 listova, a drugu kada ima od 7 do 9 listova. Gnojidba se u ovom slučaju može izvršiti za vrijeme međuredne kultivacije. Koriste se KAN, UREA ili kompleksna goriva, ali u svakom slučaju pojačana dušikom.
Zaštita od bolesti
Najznačajniji štetnici za kukuruz su kukuruzna zlatica, žičnjaci i kukuruzni moljac. Kukuruzna zlatica počela je raditi zabilježene štete tek početkom 2000-ih godina. Hrani se korijenom kukuruza na početku proljeća, a kasnije i lišćem i zrnjem te tako nanosi štetu cijeloj biljci. Suzbija se poštivanjem plodoreda i kemijskom zaštitom.
Budući da se javlja godinu za godinom, nije dobro saditi kukuruz na istoj parceli gdje se najezda već dogodila.
Žičnjaci napadaju sjeme kukuruza dok još klije i niče te tako uništavaju biljku. Suzbija se stavljanjem insekticida u zemlju ili sadnjom hibrida kukuruza čije je sjeme već tretirano insekticidima.
Kukuruzni moljac napada sve dijelove biljke i time smanjuje njihovu mehaničku čvrstoću. To može dovesti i do loma biljke, što kasnije otežava berbu. Štetnik se suzbija naviše preventivno, uzgojem otpornih sorti, mehanički i agrotehničkim mjerama. Na kraju, ovaj štetnik može se suzbiti i biološkim i kemijskim mjerama, odnosno insekticidima.
Berba
Kukuruz se berbe kada je potpuno zreo i treba ga se obrati čim prije kako se ne bi smanjio prirod. Što duže ostaje neobran, veće su mogućnosti da će ga uništavati ptice, glodavci i divlje životinje. Kukuruz se može brati u klipu ili u zrnu. U klipu se bere potpuno mehanizirano, kada vlažnost zurna padne ispod 30%. Kukuruz u zrnu bere se žitnim kombajnima koji imaju poseban heder što otkida klip kukuruza.
Skladištenje
Kako bi se kukuruz dobro skladištio, potrebno je izdvojiti zdrave, čiste i zrele klipove. Vlaga u zrnu treba biti do 26%, a ako je vlažniji, treba ga prije skladištenja dosušiti ventilatorima.
Zrna kukuruza pogodnija su za skladištenje od klipova. Zrnje se najprije posuši toplim zrakom kako bi mu smanjio postotak vlage na 13% i nakon toga se dugotrajno čuva u skladištima ili, još bolje, silosima.
Ljekovita svojstva
Iako kukuruz rijetko povezujemo s ljekovitošću, kao i svaka biljka, ima svoju nutritivnu vrijednost, a time i medicinsku. Kukuruz je bogat vlaknima, vitaminima B i folatima. Zbog svog sadržaja, pripisuje mu se velika protuupalna vrijednost.
Vitamin B1 iz kukuruza sudjeluje u enzimskim reakcijama, zbog čega tijelu daje dodatnu energiju. Fosfor, kalij i magnezij odlični su za mišiće i kosti, a njihova diuretička svojstva ublažavaju probleme s mokrenjem. U kineskoj narodnoj medicini kukuruzom su se liječili žučni kamenci, žutica i hepatitis, a od kukuruzne komušine sprječavao se proljev kod djece.
Kukuruz, odnosno kukuruzno brašno, koristi se za liječenje opekotina, upala na koži i otečene kože. Nekada se kuhalo u mlijeku, pa stavljalo na kožu u obliku obloga. Pomiješano s ricinusovim uljem, nanosi se na tijelo i tako djeluje na njeno zdravlje i ljepotu.
Kukuruz u kulinarstvu
Ovisno o vrsti kukuruza i njegovoj svježini ovisi i kako ćemo ga pripremati. Mladi, svježi kukuruz najbolje je odmah kuhati, još dok je u klipu. Jednako je ukusan i ako se speče u pećnici i to tako da se klipovima uklone ljuske, zrnja se premažu maslacem i onda ponovo prekriju ljuskama, pa pokriveni aluminijskom folijom zapeku na 220°C desetak minuta. Jednako dobro peče se i na roštilju, ali ga je prije toga dobro namočiti nekoliko sati u vodi kako pri pečenju ne bi izgubio previše vlage.
Kukuruzna zrna odličan su dodatak mnogim jelima, od salata do glavnih jela i priloga. Meksička srednjoamerička kuhinja prepuna je recepata koji uključuju kukuruz. Kod nas jedu se u varivima, s povrćem kao prilog ili u salatama. Ipak, kod nas je nešto popularnija kukuruzna krupica, odnosno palenta ili žganci.
Kukuruzna krupica jede se kao prilog ili glavno jelo, sama, s mlijekom ili jogurtom ili nekim drugim umakom. Kukuruzni brašno koristimo za pripremu ranih kolača ili kruha, dok se kukuruzni škrob dodaje za zgušnjavanje umaka ili pripremu raznih slastica.
Zanimljivosti
Kukuruz je jedna od najvažnijih kultura što se uzgaja ne samo kod nas, nego i diljem planete. Nakon otkrića Novoga svijeta, vrlo se brzo proširio Europom i postao dio svakodnevne prehrane mnogim narodima.
Kukuruz je porijeklom iz Amerike, točnije uzgajali su ga narodi srednje Amerike. Arheološki nalazi potvrđuju da se konzumirao čak 4.500 godina prije Krista. Uzgajali su ga nativni Amerikanci uz rijeke, pogotovo Rio Grande, a kulturu su nastavili Asteci i Maje. Nakon toga proširio se i po Sjevernoj i Južnoj Americi.
Nakon otkrića novog kontinenta, kukuruz je dovezen u Europu nedugo nakon toga. Neki izvori kažu već godinu dana nakon Kolumbova otkrića, a neki 40 godina kasnije. Nedugo nakon toga, proširio se po Bliskom Istoku, a onda i Dalekom Istoku. Na naše prostore kukuruz dovezen u 16. stoljeću, zajedno s osmanskim osvajačima, dok je prostor bio pod Habsburškom monarhijom. Postao je jedna od namirnica koje su sprječavale pojave gladi, jer su s kukuruzom moglo prezimiti čitave zime.
O važnosti i rasprostranjenosti kukuruza u našoj povijesti i kulturi govori i njegovo ime, koje ima najviše sinonima u hrvatskom jeziku, a nakon osamostaljenja države i uvođenja nove valute, slika kukuruza stavljena je i na naličje kovanice od jedne lipe.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori