Riža (lat. Oryza) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae). Uzgaja se zbog hranjivog zrnja bogatog ugljikohidratima, koje uopće ne sadrži kolesterol.
Iako rižu smatramo žitaricom, ona botanički pripada porodici širokolisnih trava. Ona je jednogodišnja biljka čija stabljika može narasti skoro 2 m u visinu. Uzgajati se može i na velikoj nadmorskoj visini, važno je samo da ima dovoljno vode za navodnjavanje. Korijen riže prilagođen je životu u vodi, zbog čega je vrlo žiličast. Većina korijena razvija se na dubini od oko 15 cm, gdje se onda iz čvora busanja razvije i sekundarni korijenov sustav.
Iz korijena raste stabljika, šuplja u donjem dijelu i visoka od 50 do 150 cm. Na stabljikama raste lišće, koji se sastoji od rukavca i treba mu znatno duže vremena za razvoj nego kod drugih žitarica. Cvjetovi riže imaju oblik metlice i iz njih se razvije plod u obliku zrna. Zrno je obavijeno teško probavljivom ljuskom. 1000 zrna riže teže oko 30 g.
Riža dolazi u 19 vrsta, među kojima su najpoznatije Oryza sativa i Oryza glaberrima. One same također imaju svoje podvrste i sorte.
Riža je bogata ugljikohidratima, koji čine čak 79.43% zrna, zatim bjelančevinama, dijetalnim vlaknima i mastima. Zrna riže uopće ne sadrže kolesterol.
Informacije
Latinski: Oryza
Engleski: Rice
Porodica: trave (Poaceae)
Visina: do 2 m
Uvjeti: deluvijalna i aluvijalna tla
Klima: topla s obiljem padalina
Sjetva: ovisi o mjestu uzgoja i klimi
Žetva: kad zrno riže dobije zlatnu boju, 3 - 4 mjeseca nakon sjetve
Upotreba: prehrana, kozmetika
Srodnici
Sjetva
Riža se uzgaja i kao monokultura i u plodoredu. Pretkulture se sade kako bi popravile plodnost tla i to su uglavnom djetelinsko travne smjese, livadna tla, lucerna, zrnate mahunarke i neke povrtne kulture.
Nakon branja pretkultura, tlo se mora plitko preorati, najviše na 20 cm dubine. U ljeto se vrši još jedno oranje, također na 20 cm, a onda na jesen se obavlja duboko oranje, na 30 do 35 cm dubine. U proljeće se tlo još jednom tanjura i obradi sjetvospremačem.
Prije sjetve riže, dobro je provjetriti sjeme i izložiti ga suncu. Vrijeme sijanja ovisi o klimi i području uzgoja. Najčešće se sije ručno, odmah u vodu ili sijačicom u prije toga pripremljeno tlo. Riža se može posaditi i iz presadnica. Pa tako:
- kod ručne sjetve zrno se najprije namače šest sati, kako bi upilo vodu, pa kod sijanja direktno u vodu odmah potonulo na dno. Voda se prije sjetve treba zamutiti, najbolje je da njena visina bude od 3 do 5 cm. Sije se oko 180 kg sjemena po hektaru
- kod sjetve sijačicama sijanje započinje 15 dana prije ručnog. Sije se na međuredni razmak od 15 cm, s time da se stavlja 600 klijavih zrnja na jedan metar kvadratni. Dubina na koju se sije je do 2 cm i pri ovakvoj tehnici potrebno je 160 kg sjemena po hektaru
- kod presađivanja presadnica, najprije ih treba napraviti. Sadi se oko 40 kg sjemena na 500 kvadrata zemlje i to se kasnije može presaditi na jedan hektar nasada. Presadnice se presađuju u nasade kada narastu do 12 cm visine, nakon čega se sade na razmak u redu od 10 cm, međuredni razmak od 20 cm. Na jedno mjesto sade se 3 do 4 presadnice.
Tlo
Riža najbolje uspijeva na plodnim tlima, iako može rasti na svim vrstama tla. Najbolja su joj aluvijalna i deluvijalna tla, koja se nalaze u blizini rijeka. Blizina rijeka odlična je i za ekonomičnije i jednostavnije navodnjavanje tla. Tlo na kojem se podižu nasadi riže mora biti ravno, bez nagiba.
Temperatura
Budući da riža najbolje uspijeva u suptropskoj i tropskoj klimi, temperatura pri uzgoju ne smije pasti ispod 20°C. Riža počinje klijati na temperaturama iznad 10°C, ali optimalne su joj one iznad 30°C. Najbolje raste na temperaturama od 25 do 35°C, dok na onima ispod 0°C propada.
Osim viših temperatura, riži je za rast i razvoj potrebno i dovoljno svjetla. Potrebno joj je oko 12 sati dnevnog svjetla i zato se uzgaja na područjima s velikim brojem sunčanih dana.
Voda
Voda je glavni element za uzgoj riže. Uspijeva samo uz optimalno navodnjavanje, koje je potrebno sve do žetve. Jedina sorta koja uspijeva bez navodnjavanja je brdska riža, koja raste jedino u krajevima s više od 1000 mm oborina godišnje. Voda za navodnjavanje riže mora biti čista, dovoljno topla, temperature iznad 12°C i s koncentracijom soli do 1.8%. Upravo zato riži najviše odgovara voda iz rijeka, iako će uspijevati i ako se navodnjava s onom iz jezera ili bunara. Riži treba do 20 000 do 30 000 m3 vode po hektaru.
Gnojidba
Riži se pri gnojidbi treba osigurati dovoljno mineralnih gnojiva, s dovoljnim količinama dušika, fosfora i kalija. Ako želimo prirod veći od 5000 kg po hektaru, potrebno je nasadima dati oko 130 kg dušika, oko 110 kg fosfora i 100 kg kalija po hektaru. Sve hranjive tvari stavljaju se u zemlju u pripremi tla za sadnju, osim dušika, kojem se polovica dodaje pri obradi zemlje, a polovica u prihrani.
Održavanje nasada
Kod održavanja nasada riže, najvažnije je omogućiti optimalno navodnjavanje. Kod njenog busanja, održava se ista razina vode kao i kod sjetve, što je od 3 do 5 cm. Dok se biljka valja, potrebno je povisiti razinu na 15 cm, a kod metličanja i do 20 cm.
U vrijeme busanja biljke, može se obaviti prihranjivanje dušikom, prije čega se voda na nekoliko dana spusti, a onda nakon prihrane, ponovo podigne. Desetak dana prije žetve, isušuje se tlo nasada, kako bi se žetva mogla i obaviti.
Zaštita od bolesti
Kod uzgoja riže treba se voditi računa o suzbijanju korova i uništavanju algi koje se stvore zbog visoke razine vode. Korov se najčešće uništava povećanjem razine vode ili plijevljenjem. Ako su korovi otporniji, onda se protiv njih mogu koristiti i herbicidi. Alge se također uništavaju odgovarajućim kemijskim sredstvima, najčešće na bazi bakrenog sulfata ili brestana, a mogu se skupljati i ručno. Kod velikih nasada tretiranje protiv korova i algi izvodi se avionom, i to tako da se u jednom letu ispusti više sredstava odjednom.
Žetva
Kada biljka riže dođe u stanje pune zriobe, vrijeme je za obavljanje žetve. Ako se požanje prerano, zrna neće biti dobre kakvoće, a ako se to učini prekasno, postoji opasnost od polijeganja, pa time i većih gubitaka.
Za ranije sorte žetva se obavlja početkom rujna, a za kasnije, krajem rujna. Nakon što se ispusti voda s nasada i tlo se posuši, vrši se žetva i to najčešće ručno, osim kod velikih nasada kada se to može činiti i kombajnima.
Prirod riže je velik, čak 10 tona po hektaru.
Skladištenje
Ako zrna riže nakon žetve imaju preko 14% vode u sebi, onda se ona moraju posušiti i nakon toga optimalno skladištiti.
Ljekovita svojstva
Riža od svih žitarica ima najveću energetsku vrijednost, čak 360 kalorija u 100 g. Bogata je ugljikohidratima, najviše škrobom, a siromašna bjelančevinama i mastima. Sadrži i brojne vitamine, kao što su vitamin B6, tiamin, niacin i riboflavin, te minerale, kao što su mangan, fosfor, selen, cink, magnezij i željezo. Budući da se većina tih tvari nalazi u ovojnici riže, manje obrađena, odnosno smeđa riža, mnogo je zdravija od bijele. Posebno su zdrave i klice riže, koje su bogate vitaminom E, dok im ovojnica sadrži i gotovo sve skupine vitamina B.
Budući da riža uopće ne sadržava kolesterol, smatra se dijetetskom namirnicom. Vrlo je lako probavljiva i hranjiva. Škrob iz nje već se u ustima pretvara u šećer, a u želucu se posve razgrađuje i to već nakon dva sata. Izuzetno je blaga prema crijevnoj flori i nije alergen jer ne sadrži gluten. Upravo zato se riža jede kod bilo kakvih težih probavnih tegoba ili bolesti, kao što su proljev, povraćanje i slično. Kuhana riža odlična je i za zaustavljanje proljeva.
Riža sadrži vrlo malo natrija i kalija, pa se preporučuje ljudima koji moraju ograničiti unos soli u organizam. Preporučuje se kod liječenja bubrežnih bolesti upravo zbog toga. Redovita konzumacije riža regulira krvni tlak, čime čuva zdravlje krvnih žila. Povećava njihovu elastičnost te štiti od srčanog udara. Riža štiti od ateroskleroze, nervoze i komplikacija u trudnoći.
Riža u kulinarstvu
Riža se prije konzumacije uvijek mora skuhati. Kuha se u kipućoj, posoljenoj vodi, omjera najmanje 1:3. Osim kuhanja, može se i pirjati ili kuhati u pećnici, ali se uvijek mora podlijevati vodom ili temeljcem jer jedino tako može nabubriti i omekšati.
Najpoznatije jelo od riže u našim krajevima je rižoto. Jelo se može spravljati od raznih namirnica - mesa, ribe, morskih plodova, gljiva, povrća... Riža je nezamjenjiva u sushiju, a u azijskim kulturama glavni je prilog brojnim jelima. Jede se kuhana, nadjevena, u obliku kuglica ili kroketa, uz prilog mesu, divljači, ribi ili povrću.
Riža se može koristiti i za spravljanje deserta. Kod nas je poznata riža na mlijeku, ali se može spremati i kao nabujak, puding ili sladoled. Rižin puding poznata je slastica u Engleskoj, dok se sladoled ili palačinke od riže jedu na Tajlandu. Od rižinog brašna priprema se slatki kruh, muffini i razne vrste kolača. Kod nas su poznate i rižine pahuljice, koje se jedu s mlijekom, najčešće za doručak.
Zanimljivosti
Riža se uzgaja već više od 6500 godina. Porijeklo joj je područje Indije i Kine, odakle se najprije rasprostranila na Siriju i istok Afrike, a onda i u Europu. Iako najbolje raste u tropskoj i suptropskoj klimi, i neke europske zemlje poznate su po uzgoju riže, na primjer Italija i Makedonija, jer imaju veliki broj sunčanih dana i topliju klimu. Ondje se riža počela uzgajati u 8. stoljeću, iako ju je u Grčku donio još Aleksandar Veliki, u 4. stoljeću prije Krista.
Riža se danas uzgaja i u Americi. Godišnje se u svijetu proizvede oko 600 milijuna tona riža, najviše u Kini, Indiji i Indoneziji. Za uzgoj je glavna voda, a do danas se uglavnom koristi ljudska snaga za obrađivanje nasada, naspram strojnog uzgoja.
Smatra se da je riža kroz povijest nahranila više ljudi nego i jedan drugi usjev te je uz pšenicu najvrjednija žitarica. Jako je lako probavljiva, zbog čega ne izaziva problema s probavom i zato se uzgaja uglavnom za ljudsku prehranu. Osim toga, riža se koristi i za proizvodnju škroba, alkohola, margarina, vitamina te pudera, raznih farmaceutskih i kemijskih proizvoda. Od osušenih vlati stabljike riže, odnosno slame riže, proizvodi se rižin papir, poznat po svojoj finoći, te razni namještaji, torbe, obuća, šeširi i slično.
1999. godine stvorena je GMO sorta nazvana Zlatna riža,kojoj je dodan karoten, zbog čega je imala posebnu boju. Zamišljeno je da se karoten kuhanjem pretvara u vitamin A, te da se proizvodnja ove riže preseli u države u razvoju. Iako se govorilo da je ova riža visoko kvalitetna, njen uzgoj je propao zbog premalog obavještavanja javnosti o stvarnoj kvaliteti, utjecaju na zdravlje i slično, s obzirom na njenu genetsku modifikaciju. U Kini je čak i zakonom zabranjeno testiranje ove riže na djeci.
Foto: zcf428526 / Pixabay
Odgovori