Ječam (lat. Hordeum vulgare L.) je biljka iz porodice trava (Poaceae). Uzgaja se zbog zrnatog ploda koji se koristi u prehrani ljudi i stoke.
Uzgoj ječma čest je na našim područjima, a najčešće se uzgaja za prehranu stoke. Ječam je žitarica koja spada u porodicu trava, latinski Poaceae. U svjetskoj proizvodnji žitarica zauzima peto mjesto.
Korijen ječma je nalik žličast te ima slabu usisnu vrijednost. Stabljika mu je šuplje i sklona polijeganju te može narasti do 1,5 m. Može oblikovati čak do pet sekundarnih stabljika.
List ječma je sličan ostalim žitaricama, a glavna razlika je ta što u usjeku mogu biti zbijena jedan, dva ili tri klasića. Plod ječma je zrno koje je građeno kao i kod ostalih žitarica.
Informacije
Latinski: Hordeum vulgare L.
Engleski: Barley
Porodica: trave (Poaceae)
Visina: do 90 cm
Uvjeti: dobro slegnuto tlo s mineralnim gnojivima
Klima: umjerena
Sjetva: listopad
Žetva: u punoj zriobi, idealno lipanj
Upotreba: prehrana, stočna hrana
Srodnici
Sorte
Ječam, latinski Hordeum vulgare, dijeli se na pet sorta, a to su:
- dvoredni ječam (ječam ozimi ili pivarski ječam) - najčešće se koristi za proizvodnju piva i kao stočna hrana
- nepotpuni ječam
- višeredni ječam
- labilni ječam
- prijelazni ječam
Sjetva
Ječam se sije početkom listopada uz pomoć sijačice, u tlo dubine od 3 do 5 cm. Razmak između redova bi trebao biti od 8 do 10 cm. Kod izbora sorte ječma za sijanje, trebamo znati s kojom namjenom ćemo ga uzgajati. Ako se ječam proizvodi za proizvodnju piva, tada se bira dvoredni ječam jer ima ujednačenija zrna. Za prehranu stoke koristi se četveroredac ili šesteroredac. Kod sjetve obvezno koristite deklarirano krupnije sjeme.
Ječam se obvezno uzgaja u plodoredu. Ako ćete ga uzgajati u monokulturi, riskirate oboljenja i niske prinose. Najbolje pretkulture ječma su suncokret, zrnate mahunarke, hibridi kukuruza i uljana repica. Ako ćete sijati pivarski ječam, vodite računa o plodosmjeni. Najbolji uzgoj ječma postiže se ako se sije nakon zrnatih mahunarki kao što su grašak, grah i soja, industrijskih kultura kao što su šećerna repa, uljana repica i suncokret te nakon krumpira.
Osnovnu obradu tla treba obaviti dva do tri tjedna prije sjetve na dubinu od 15 cm. Ako se radi o teškom tlu na kojem ima dosta vode, potrebno ga je podrivati. O ranijoj ili kasnijoj pretkulturi ovisit će i osnovna obrada tla. Kod onih ranih, obično je potrebno izvršiti dva oranja, pliće se obavlja nakon žetve pretkulture, a ono dublje i osnovno do 25 cm, obavlja se dva do tri tjedna prije sjetve, s time da je potrebno napraviti i zaoravanje mineralnih gnojiva koja su i predviđena kod osnovne gnojidbe.
Nakon toga, radi se dopunska priprema tla koja uključuje tanjurače, drljače i sjetvospremač, a sve s ciljem kako bi se stvorio sitni površinski sloj.
Tlo
Pošto ječam ima slabije razvijeni korijen, ako ga usporedimo s drugim žitaricama te ne podnosi slabije kvalitete tla i kisela tla, potrebno je takva tla izbjegavati sve dok se stupanj kiselosti ne popravi. Najbolji pH za uzgoj ječma je 6,5 do 7,2. Za uzgoj ječma treba odabrati tla na kojima nema visokih podzemnih voda te u kojima se ne zadržavaju suvišne oborinske vode.
Gnojidba
Preporučuje se gnojidba gnojivima organskog podrijetla. Izaberite stajska gnojiva, komposte ili gnojnicu. Prvu prihranu najbolje je obaviti odmah poslije zime kada je usjev ječma tek u početnoj fazi. Druga prihrana se obavlja samo prema potrebi, odnosno ako je nužna.
Kruto gnojivo po jednom hektaru iznosi od 10 do 15 t, dok je količina gnojnice po jednom hektaru 12 t. Gnojnica se obvezno mora razrijediti s vodom u omjeru gnojnice i vode 1:3.
Gnojidba se preporučuje u ranim jutarnjim satima, noću ili za vrijeme oblačnog vremena kako hranjive tvari ne bi ishlapjele.
Treba osigurati i dušik, fosfor i kalij, za prinos od 5 t / ha trebat će vam oko 120 kg dušika, 60 kga fosfora te 120 kg kalija.
Temperatura
U odnosu na pšenicu, ječam nema velikih zahtjeva prema toplini i vlazi. Klijanje ječma odvija se na temperaturi od 1 do 2°C, a za rast mu najviše odgovara temperatura od 15°C. Ječam dobro podnosi i niske temperature do -20°C, ali tek nakon procesa kaljenja.
Voda
Za vrijeme vegetacije ječmu je za razvoj dovoljno 450 mm oborina. Odlično može iskoristiti zimsku vodu. Pošto njegova vegetacija ranije počinje i ranije završava, otporan je na sušu. Nedostatak vode smeta mu samo u procesu nalijevanja zrna.
Održavanje nasada
Ječam treba zaštititi od korova jer on utječe na prinos i kvalitetu ječma. Redovito upotrebljavajte sredstva za zaštitu. Da biste suzbili korove u žitaricama koristite zemljišne herbicide još prije nicanja. Njihova primjena moguća je i nakon sjetve tako da se tretira nadzemni dio biljke, odnosno korovi oko nje.
Korov se obično pojavljuje nakon sjetve te traju do kasnog proljeća. Mogu niknuti i kod niskih temperatura, kada su usjevi slabo razvijeni. Neki korovi zahtijevaju i nešto više temperature da bi se razvili, ali tada ipak dobro razvijeni usjev onemogućuje njegov razvoj. Poseban oprez potreban je do završetka nabusavanja žitarice jer korov tada može smanjiti urod.
Zaštita od bolesti
Kvalitetu prinosa i količinu zrna mogu omesti štetnici ječma. Stoga se preporučuje redovita primjena sredstva za zaštitu bilja. Najveći štetnik ječma je lema - žitni balac. Najveću štetu radi kada je još u stadiju ličinke, a to je u drugoj polovici svibnja i početkom lipnja. Važno je redovito kontrolirati usjeve jer vrlo brzo može učiniti velike štete. U tu svrhu možete koristiti sve registrirane insekticide na našim područjima, a to su primjerice lamda cihalotrin, deltametrin, alfacipermetrin i bensultap.
Ječam već u rano proljeće ili u jesen može biti zaražen bolestima. Od najčešćih bolesti ječma ističe se siva pjegavost i mrežasta pjegavost ječma.
Siva pjegavost se manifestira po sivkastim ovalnim pjegama koje su obrubljene tamnosmeđim rubom na listovima. Bolest se širi na listove, pjege se u konačnici spajaju i listovi se suše. Ovoj bolesti pogoduju temperatura od 12 do 14°C te vlažnost zraka 90%. Mrežasta pjegavost ječma prepoznaje se po dugačkim mrežastim pjegama tamne boje koje se nalaze na listovima. Ova bolest pojavljuje se za vrijeme hladnijeg vremena, kada su temperature oko 8°C.
Prvi simptomi ovih bolesti primjećuju se odmah kada završi busanje biljke, a uključuju žućenje te mrežastu i sivu pjegavost. Do bolesti može doći zbog viška vlage, nepovoljne pH vrijednosti ili ostataka herbicida. Važno je redovito obilaziti usjeve kako bi na vrijeme uočili bolesti. Ako je već ranije bila primijećena neka gljivična bolest, obavlja se zaštita fungicidnim sredstvima.
Još jedna zabilježena bolest ječma je patogen koji je rasprostranjen u cijelom svijetu, a uzrokuje sušenje lista i stabljike. Bolest je prvi puta u Hrvatskoj zabilježena 2005. godine u Novoj Gradiški. Simptomi ove bolesti su sitne smeđe pjege koje su u sredini tamnije, a okružene su žutim dijelovima. Za suzbijanje ove bolesti najučinkovitiji su fungicidi na bazi tebukonazola.
Žetva
Žetva se obavlja tek kod pune zriobe. Ako dođe do neravnomjernog sazrijevanja ječma, potrebno je pričekati nekoliko dana kako bi otpustio vlagu. Ako se žetva obavlja s povećanom vlagom, zrno se treba sušiti što dovodi do dodatnih problema kod skladištenja i čuvanja, a samim time se povećavaju i troškovi. Da bi se to izbjeglo, žetva ječma započinje kada vlaga zrna bude manja od 14% kako bi se izbjeglo njegovo sušenje. Ovo je posebice važno za pivarski ječam.
Skladištenje
Kako se ne bi izgubili vrijedni prinosi ječma u skladištima, važno je sve podrediti dobrom skladištenju koje će spriječiti pojavu mnogih štetnika. Prije unosa ječma u skladište, dobro ga očistite od starih žetva te očistite prostor od paučina. Birajte građevinski ispravna skladišta u koje ne mogu uči životinje (ptice i glodari). Vlaga može dovesti do razvoja gljivica pa dobro izolirajte prostor i spriječite nakupljanje vode. Površine skladišta poprskajte insekticidima kada je skladište još prazno.
Prije spremanja ječma u skladište dobro pregledajte biljke kako na njima već ne bi bilo nekih kukaca. Ako ih pronađete, tretirajte ih odgovarajućim insekticidima.
Nakon što spremite ječam u skladište, redovito provjeravajte stupanj vlage i temperaturu jer i samo i mala prekoračenja mogu dovesti do razvoja kukaca, gljivica i grinja. Kada je vrijeme suho, preporučuje se provjetravanje. Održavajte temperaturu od 20°C i postotak vlage od 13%.
Ljekovita svojstva
Ječam je prepun nezasićenih masnih kiselina, a u 100 g nalazi se nešto više od 350 kalorija. Prepun je vitamina A, E i D, te zanimljivo, sadrži i nešto veće količine vitamina B12 koji se inače rijetko pronalazi u biljkama. Od minerala ječam sadrži željezo, cink, kalij, jod, magnezij, fosfor, flour i kobalt. Prepun je i vitamina B5 (pantotenska kiselina) koji je jako važan za dobar rad spolnih hormona, stvaranje eritrocita te kod zacjeljivanja rana i reumatoidnog artritisa.
Ječam je lako probavljiva žitarica i sadrži veliku količinu vlakana. Njegovom konzumacijom pospješit ćete probavu i održati dobru ravnotežu crijevne flore. Često se kaže da grije tijelo zimi i čisti ga u proljeće.
Zbog velikog postotka nezasićenih masnih kiselina, pomaže u smanjenju kolesterola u krvi, a velike količine niacina dodatno utječu na zdravlje srca i krvnih žila.
Mladi listovi ječma koriste se kao vrijedno detoksikacijsko sredstvo, a njegovom konzumacijom može se smanjiti razina šećera uz krvi i kolesterol te usporiti starenje i obnoviti organizam.
Ječam u kulinarstvu
Pošto je jedna od najukusnijih žitarica te je vrlo prilagodljiva, ječam se može lako kombinirati u slatkim i slanim jelima. Iako prva asocijacija pada na pivo, ječam se često koristi u velikom broju kulinarskih kombinacija. Ječam se može koristiti u pripremi brojnih jela. Najčešće se priprema kao varivo, ali može se i pirjati te pripremati kao rižoto ili kao salata. Odlično prija s grahom (ričet), mahunama, gljivama, raznim povrćem, porilukom, repom i kiselim kupusom pa čak i voćem.
Od ječma se mogu pripremiti razne juhe, rizi bizi u kojem se umjesto riže dodaje ječam, variva pa čak i sarme. Odlično paše sa suhim ili svježim voćem umjesto jogurta, a sve ga se češće može vidjeti i kao pahuljice za pripremu doručka.
Da biste pripremili poznatu ječmenu kašu kuhajte ječam i vodu sat vremena u omjeru 1:3.
Pržena i sitno mljevena zrna ječma koriste se kao zdrava zamjena za kavu.
Često se koristi i ječmeno brašno kojim možete pripremati kruh, peciva i kolače.
Zanimljivosti
Ječam potječe iz jugoistočne Azije i Etiopije gdje je zabilježeno da se uzgajao još prije 10.000 godina. Njegov uzgoj bazirao se za prehranu ljudi i životinja, ali i u proizvodnji alkoholnih pića. Zanimljivo je spomenuti da je prvi recept za ječmeno vino datira iz 2800. godine prije Krista, a potječe iz Babilona. Također, ječmena voda se od davnina koristi u medicinske svrhe.
Za vrijeme antičke Grčke ječam se koristio kao glavni sastojak kod pripreme kruha te u prehrani sportaša. Vjerovalo se da upravo u njemu leže potrebni nutrijenti koji su izvor snage kod sportaša. Stoga su ga rimski sportaši jako cijenili i koristili ga često u prehrani. Gladijatori su ga također smatrali važnom namirnicom koja im je pružala snagu, a pošto su ga često konzumirali nazivali su se još "horderaiima", što u prijevodu znači "oni koji jedu ječam".
Jako su ga cijenili Kinezi u davnoj Kini jer su ga smatrali simbolom muške zrelosti. U srednjem vijeku je pšenica bila izrazito skupa pa su se Europljani okrenuli pripremi kruha od raži i ječma.
Smatra se jednom od najstarijih žitarica u Europi. Zapisi govore da se sijao još u kamenom dobu, a kultivirao u Mezopotamiji i starom Egiptu. Sumerani su ga koristili u kuhinji i kao mjera za novac. U Babilonu se od ječma radilo pivo i kaša, a u Starom vijeku se koristio prženi ječam koji je bio tada važna namirnica.
Ječam su u Južnu Ameriku prvi puta donijeli Španjolci u 16. stoljeću. S druge strane Nizozemci i Englezi su ga prvi puta donijeli u Sjevernu Ameriku.
Danas se ječam najviše proizvodi u SAD-u, Kanadi, Španjolskoj, Njemačkoj, Rusiji i Francuskoj. Obično se uzgaja da bi bio stočna hrana jer ima veliku hranjivu vrijednost. U prehrani stoke koristi se kao prekrupa i obično se miješa s drugim zrnatim kulturama. U industriji se koristi u proizvodnji piva i drugih alkoholnih pića jer im daje slatkoću. Koristi se kao zdrava zamjena za kavu. Slad se koristi i u proizvodnji škroba, kvasca, u pekarskoj i tekstilnoj industriji i odlična je zamjena za šećer.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori