Uljana repica (lat. Brassica napus L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se za proizvodnju ulja i biodizela zbog sjemena punog ulja i bjelančevina.
Sadi za najviše za proizvodnju ulja i biodizela i to zato što njeno sjeme sadrži oko 40% ulja i 20% bjelančevina. Ulje ove biljke nekada je sadržavalo čak 50% ulja, ali bez hranjivih vrijednosti pa se ono koristilo isključivo u industriji kao mazivo. Kasnijom selekcijom dobila se sorta koja je sadržavala vrlo malo tog nehranjivog ulja, stoga se uljana repica napokon mogla početi koristiti i u prehrani.
Biljka uljane repice ima vretenasti, srednje razvijen korijen koji raste plitko u tlu. Iz korijena izraste uspravna stabljika, zeljastih svojstava, dlakava i razgranata, zelene boje koja baca na plavu. Može narasti do 1,5 m u visinu. Listovi joj se dijele na donje i gornje, s time da donji imaju plojku i peteljku, dok gornji maju samo plojku, obraslu oko stabljike i prekrivenu dlačicama.
Na razgranatoj stabljici raste i cvijet, karakteristično žute boje. Iz njega izraste komuška, velika od 5 do 10 cm, koja je ujedno i plod ove biljke. U njoj se nalazi sitno sjeme, okruglog oblika i tamnoplave boje.
Informacije
Latinski: Brassica napus L.
Engleski: Rapeseed
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: oko 1,5 m
Uvjeti: humusna i kisela tla
Klima: umjerena klima
Sjetva: od sredine kolovoza do sredine rujna
Žetva: ovisno o vremenu sjetve, kad dosegne tehnološku zrelost
Upotreba: prehrana, biodizel ljekovite svrhe
Srodnici
Sjetva
Uljana repica sadi se u plodoredu, jer je tako jednostavnije obraniti je od štetnika i bolesti. Kao pretkulturu najbolje je saditi strne žitarice, rani krumpir, krmne kulture i grašak, važno je samo da se te kulture mogu ranije požeti jer se i repica sadi dosta rano.
Nakon branja pretkultura, a prije sjetve uljane repice, potrebno je adekvatno obraditi tlo na kojem će se podići nasadi. Ono se najprije ore na dubinu od 10 cm, a zatim drlja i ravna kako bi se tlo smrvilo, ali pritom i očuvala voda u njemu, budući da će korijen uljane repice u zemlji rasti vrlo plitko.
Dva tjedna prije sjetve tlo se ponovo ore i tanjura.
Sjetva se obavlja krajem kolovoza ili početkom rujna i to najbolje pneumatskim sijačicama.
Sjeme se sije u međurednom razmaku od 20 do 25 cm, na dubinu od 1 do 2 cm. Sije se oko 8 kg / ha.
Tlo
Uljanoj repici odgovaraju plodna tla jako dobre strukture. Vrlo je važno da imaju dobra vodena i zračna svojstva i da budu slabo kisela, neutralna ili slabo alkalna tla, bogata kalcijem.
Gnojidba
Kod gnojenja uljane repice najviše se treba usredotočiti na davanje optimalne količine kalcija, koji joj je najpotrebniji za razvoj. U ljetnom se oranju zemlji dodaje vapno. Srednje plodnim tlima dodaje se oko 120 kg dušika po hektaru, 80 do 100 kg fosfora i 130 do 150 kg kalija po hektaru.
U oranju prije sjetve dodaje se polovica kalija i fosfora te 20% količine dušičnih gnojiva. Druga polovica fosfora i kalija dodaje se dok se tlo priprema za sjetvu, a sve ostalo kasnije u prihrani.
Temperatura
Za uzgoj uljane repice najbolje je odabrati umjereno tople klime s umjerenim padalinama, odnosno umjerenom vlažnosti. Biljci treba minimalno 3 do 5°C da bi proklijala, ali kasnije je otporna na niske temperature pa tako može izdržati do -10°C, a kada je prekrije snijeg i do -20°C.
Voda
Uljanoj repici potrebno je mnogo vode za dobar rast i razvoj. Najveće potrebe za vlažnosti ima kada intenzivno raste. Ne smetaju joj suše jer akumulira vodu dobivenu jesenskim i zimskim kišama, koje koristi za vrijeme rasta.
Održavanje nasada
Budući da uljana repica jako brzo izraste i posve prekrije tlo, time se uguše svi korovi. Kultivacija nasada ionako je nemoguća jer korijen ove biljke raste vrlo plitko. Jedino što se nasadima treba dodati je prihrana i to samo jednom, na početku ljetnog porasta, što je vrijeme krajem veljače ili početkom ožujka.
Zaštita od bolesti
Nametnici koji najčešće napadaju uljanu repicu su:
Crvenoglavi repičin buhač - prepoznatljiv je po crvenkastom sjaju glave i zelenkastom tijelu. Napada usjeve u vrijeme nicanja, kada se nametnik hrani mladim lišćem biljke i time ga oštećuje. Oštećivanjem centralnog dijela biljke, počinje propadati cijela biljka.
Repičina osa listarica - nametnik je žutonarančaste boje i sa žutim, prozirnim krilima. Larve koje se vide po nasadima sivozelene su boje i velike su oko 2 cm. Osa napada nasade u jesen, dok se biljka tek počinje razvijati, a suzbija se oko pet dana nakon što se primijeti najezda, prije nego se učini velika šteta.
Repičin sjajnik - vrlo je sitan nametnik, dug do 2,5 mm. Glava mu je zeleno plave, metalik boje. Napada nasade u proljeće, kada temperatura zraka bude oko 12°C, a biljka počne stvarati pupoljke i cvjetati. Insekt uništava mlade pupoljke, a onda se preko njih uvlače u biljku i hrane se njenom unutrašnjosti. Kao jedan od najčešćih nametnika uljane repice, ovaj insekt može nasadima nanijeti velike štete.
Repičina pupa komušarica - ovaj nametnika napada sjemenke uljane repice, a hrani se i pupovima i cvjetovima. Najčešće nagrize komuške, pa u njih ubacuje svoja jajašca. Ličinke koje se iz njih izlegu uzorkuju deformaciju biljke i zbog toga su još štetnije od odraslih insekata.
Od bolesti, uljanu repicu napadaju najčešće:
Bijela trulež - izaziva prijevremeno sušenje biljke i žućenje listova, a onda i ugibanje, čime se smanjuje prinos nasada.
Tamno smeđa pjegavost - također izaziva sušenje napadnutih dijelova biljke. Ako se javi u proljeće, može izazvati veliku štetu. Prenosi se uglavnom zaraženim sjemenom.
Plamenjača - ova bolest uzrokuje uglaste pjege na biljci koje s vremenom tamne, a list se počinje kovrčati. Na kraju se listovi posve posuše i otpadnu.
Siva trulež stabljike i vrata - uzrokuje truljenje korijena te smeđe krugove na listovima. Biljka se s vremenom polegne i zarazi se cijeli biljka.
Žetva
Žetva uljane repice odvija se kada se lišće biljke osuši, a stabljika postane žućkasta. Komuške do tada već postanu žutosmeđe i vrlo lako pucaju. Zato se desetak dana prije žetve mora obaviti desikacija, kako bi se prekinula vegetacija i izjednačila zrioba. Usput se smanjuje i pucanje komuški te se sama žetva ubrza.
Prinos uljane repice je od 2 do 3 tone po hektaru, a ako su agrotehnološki uvjeti jako dobri, može se dobiti i do 4 tone po hektaru.
Skladištenje
Kako bi se sjeme uljane repice moglo skladištiti, potrebno je prije toga posušiti ga kako bi sadržavalo manje od 8% vode. Zatim se mora očistiti od svih ostalih primjesa. Kasnije se sjeme skladišti u suhim skladištima koja se mogu provjetravati. Vrlo je važno da vlaga u skladištu ne prelazi 8%.
Ljekovita svojstva
Uljana repica vrlo je zdrava jer sadrži veliki udio nezasićenih masnih kiselina, odnosno omega-3 i omega-6 masne kiseline i to u najboljem omjeru - 1:3. Najznačajnije je zbog toga što konzumacijom smanjuje loš kolesterol u krvi, a povećava enzime koje potiču sintezu vitamina E u organizmu- Repičino ulje odlično djeluje i na inzulin u tijelu, zbog čega povoljno djeluje i na hormone.
Ulje od uljane repice poboljšava zdravlje srca i smanjuje rizik od srčanih bolesti i to ako se dnevno konzuma samo žlica i pol.
Zbog svojih masnih kiselina i poticanja stvaranja vitamina E, ulje repice odlično je i za kožu, jer vitamin E utječe na stvaranje kolagena koji kožu čisti čvrstom, elastičnom i lijepom. Ovo ulje hidratizira kožu, ali treba obratiti pozornost da se na nju stavlja samo ono ulje prerađeno za kozmetiku, jer bi obično ulje moglo utjecati na zatvaranje pora.
Repičino ulje odlično je i za zdravlje kose, jer je hidratizira, obnavlja oštećene vlasi, potiče rast kose i djeluje protiv suhog vlasišta koje može biti uzročnik peruti.
Uljana repica u kulinarstvu
Ulje od uljane repice smatra se jednako zdravim kao i maslinovo ulje pa mu je najveća prednost ta što se kod njega zagrijavanjem ne stvaraju loše transmasti. Repičino ulje je termostabilno stoga se može koristiti za prženje hrane. Osim toga, koristi se i za začinjavanje salata i pripremu umaka.
Postoji i ljekoviti med od uljane repice koji je prepun vitamina i minerala, lako je probavljiv te se koristi za prirodno liječenje mnogih bolesti poput primjerice raznih čireva, bolesti jetre i dišnih organa. Budući da ima snažna antibakterijska svojstva, spomenuti med koristi se izradu preparata od matične mliječi.
Zanimljivosti
Uljana repica poznata je industrijska biljka od koje se za svakodnevnu upotrebu u kućanstvu proizvodi biljno ulje, a za industriju biodizel. Uljana repica vrlo je važna biljka za proizvodnju biodizela jer jedan hektar može dati čak 400 l tog goriva. Zbog toga se uljana repica najviše uzgaja u SAD-u, Kanadi, Europskoj uniji (najviše Francuskoj i Njemačkoj), Kini i Indiji, gdje na uljanu repicu odlazi čak 13% svih posijanih površina.
Iako je Hrvatska vrlo pogodna za uzgoj uljane repice, pogotovo njen sjeverno-zapadni dio i Slavonija, kod nas se uzgaja na samo 15.000 ha.
Poslije soje i palme uljarice, uljana repica je treća najčešća biljka od koje se proizvodi biljno ulje. Istovremeno je drugi najveći izvor proteina na svijetu, odmah iza soje.
Često se uzgaja i kao krmno bilje, a za prehranu stoke koristi se još u svježem, zelenom stanju ili se prerađuje u silažu i za krmne smjese. U ratarstvu, uljana repica koristi se za zelenu gnojidbu, te se sije u plodosmjeni između dva uzgoja pšenice ili kukuruza.
Ova biljka također je i vrlo medonosna. Pčele s jednog hektara nasada uljane repice može skupiti peludi za 200 kg meda. Dobiveni med je svijetložuti i vrlo brzo kristalizira jer sadrži više grožđanog nego voćnog šećera. Kristalizirani med je sivkaste boje.
U industriji se, osim za biodizel, uljana repica koristi za proizvodnju boja, lakova, električnih ulja, sapuna, maziva te u industriji kože i tekstila.
Kao i ostale krstašice, smatra se da se i uljana repica uzgajala još od početaka civilizacije, što znači više od 8.000 godina. Koristili su je još i stari Grci i Rimljani koji su ulje upotrebljavali za osvjetljavanje. U novije vrijeme, uljana repica se u Europi prvo počela uzgajati u Belgiji. I danas je Europska unija najveći uzgajivač ove biljke, a slijedi je Kina, koja je najveći uzgajivač kao jedna država.
Foto: Elsemargriet / Pixabay
Odgovori