Prokulica (lat. Brassica oleracea L. convar.) je zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se zbog jestivih listova i pupova promjera 3 cm.
Kelj pupčar, puno poznatiji pod imenom prokulica ili čimulica, vrsta je kelja. Pripada istoj porodici kao i kupus, porodici kupusnjača, odnosno krstašica, a razvila se iz divljeg kupusa. Od ostalih kupusnjača razlikuje se po tome što se ne jedu listovi biljke, nego pupovi, odnosno male okrugle glavice, koje rastu uzduž biljke. Izgledaju poput glavica kupusa, osim što im je promjer samo oko 3 cm. Na jedno stabljici naraste oko 40 komada ovakvih glavica.
Stabljika kelja pupčara naraste do 80 cm visine i na njoj se nalaze spiralno raspoređeni listovi na dugim peteljkama. U drugoj godini rasta na stabljikama počinju rasti cvjetovi, razgranati u grozdaste cvatove, na kratkim i tankim peteljkama. Cvjetovi su pravilni i dvospolni, imaju čaške s četiri lapa i žutim laticama. Plod ove biljke je u obliku komuške s malim, okruglastim sjemenkama.
Upravo je prokulica jedna od najzdravijih sorti kelja, ali i povrća općenito zbog enzima koje sadrži, a koje pomažu u očuvanju zdravlja ljudskih stanica. Za konzumaciju se može spremiti kao i bilo koja druga vrsta kelja, iako se preporučuje kuhanje na pari jer se tada najbolje očuvaju njegova ljekovita svojstva.
Informacije
Latinski: Brassica oleracea L. convar.
Engleski: Brussels sprout
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: do 100 cm (ovisno o vrsti)
Uvjeti: pjeskovito ilovasta i srednje teška tla
Klima: hladna
Sadnja: travanj (sjeme), svibanj ili lipanj (presadnice)
Berba: kada glavica naraste do 3 cm, tijekom cijele zime
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Prokulicu je najbolje je saditi nakon graška ili ranog krumpira, saditi ga uz celer, ciklu, koprivu ili krumpir. Sije se u svibnju ili lipnju, na razmak od 50 cm između svake biljke. Isto tako, može se uzgajati i iz presadnica. Ako radimo presadnice, sijemo ih od polovice lipnja, a onda presađujemo u nasade negdje u kolovozu. Najbolje mjesto za rast im je osunčano, bogato vodom i hranjivim tvarima u tlu.
Tlo
Prokulica najbolje uspijeva na srednje teškim tlima, kao što je pjeskovito ilovasto tlo. Ono mora biti mrvičasto, bogato hranjivim tvarima i humusom, zbog čega je dobro obilno ga prihranjivati stajskim gnojem.
Temperatura
Prokulica je najotpornija vrsta kupusa s obzirom na niske temperature. Jako dobro podnosi mrazeve i temperature do čak -12°C. Zato može prezimiti i na otvorenome, čak i u kontinentalnim krajevima. Niče na temperaturi od 1 do 5°C, a raste na onoj od 4 do 7°C, ali za kasniji rast i stvaranje pupova, optimalna temperatura je od 18 do 20 °C. Visoke temperature, poput onih ljetni, usporavaju rast biljke. Prokulica se može brati cijelu zimu, sve do ranog proljeća. Ipak, vrijeme berbe puno ovisi i o klimi u kojoj se ovo povrće sadi.
Voda
Voda je vrlo važan faktor pri uzgoju prokulice. Budući da je ovo povrće treba u izobilju, svakako se preporučuje navodnjavanje nasada, pogotovo u toplim ljetnim mjesecima.
Gnojidba
Prije sadnje prokulica u zemlju treba zaorati oko 30 t stajskog gnoja po hektaru. Iz njega je dobro dodati i mineralnih gnojiva i to oko 100 kg dušika, 80 kg fosfora i 120 kg kalija po hektaru. Prije sadnje unosi se polovica dušika i cijela količina fosfora i kalija, a onda se u prihrani dodaje ostatak dušika, u vrijeme kada se na biljci razdvoje rozete listova.
Održavanje nasada
Nasadi prokulica održavaju se okopavanjem i ekološkom gnojidbom. Gnojivo se stavlja oko biljke, pa zagrće zemljom. Ipak, gnojem se prihranjuje samo jednom, s njime ne treba pretjerivati kako ne glavice pupčara ne bi postale previše rahle. Formiranje čvrstim glavica postiže se gnojidbom drvenim pepelom, kako bi se smanjio pH previše gnojene zemlje.
Nasade treba redovito navodnjavati i međuredno obrađivati te naravno, štititi od nametnika.
Zaštita od bolesti
Prokulica može oboljeti od istih bolesti kao i sve ostale kupusnjače. To su uglavnom žičnjaci, sovice i njihove larve i kupusna muha. Poseban problem mogu stvarati lisne uši, pogotovo u sušnijem razdoblju. One se tada suzbijaju insekticidima, ali tek nakon prvih napada. Herbicidi se mogu stavljati nakon prve obrade tla, a prije presađivanja sadnica ili sjetve te desetak dana nakon toga.
Od bakterijskih i gljivičnih bolesti, ovu biljku najviše napada trulež stabla, pogotovo dijela najbližeg zemlji, zatim plamenjača kupusnjača i bijela trulež.
Berba
Prokulica se bere kada mu glavice narastu do 3 cm u promjeru. Glavice se uglavnom beru odozdo prema gore, jer tako i sazrijevaju, pa se uzimaju samo one dovoljno velike. Ovako se kelj bere ručno, ali ako imamo velike nasade, bit će potrebno strojno branje, koje se vrši odjednom.
Ako ste prokulicu sijali u jesen, vrhunac uroda bit će u siječnju. Prije berbe svakako treba pustiti da nasadi prođu barem jedan mraz, jer su nakon toga plodovi ovog kelja mnogo ukusniji.
Skladištenje
Nakon branja prokulice je najbolje pakirati u sintetičke, mrežaste vreće i to do 5 kg. Mogu se pakirati u PE vrećice od jednog ili pola kilograma. Nakon toga se skladišti na temperaturu od 0 do 1°C i relativnu vlažnost od 97%. Tako se može čuvati do 6 tjedana, a ako je skladišten na stabljici, onda i do 8 tjedana.
U hladnjaku se može čuvati 3 do 4 dana, najbolje umotan u papirnati ubrus, pa zatvoren u plastičnu vrećicu.
Ljekovita svojstva
Prokulica je najzdravije povrće među kupusnjačama, zbog svojih izvrsnih nutricionističkih vrijednosti. Jedna šaka kelja pupčara nutricionistički može zamijeniti veliku glavu običnog kupusa.
Iako ima nisku nutricionističku vrijednost, samo 36 kalorija u 100 grama, bogat je raznim vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima. Zato što ima malu kalorijsku vrijednost, omiljen je među ljudima koji žele optimalnu težinu, ali i sportašima, vegetarijancima i veganima
Ovaj kelj sadrži jako puno vitamina C, vitamina A, folne kiseline, beta karotena i kalija. Sadrži jako puno vlakana pa i zato dobra namirnica za smanjenje težine, uspostave redovite stolice i dobro rada debelog crijeva.
Prokulica u kulinarstvu
Prokulice, kao i sve ostale kupusnjače, najzdravije je jesti sirove, iako to najmanje činimo. Prije konzumacije ili pripreme mora se očistiti od starog ili žutog lišća. Može se kuhati u slanoj vodi, ili još bolje na pari, jer tako izgubi najmanje hranjivih i ljekovitih svojstava. Može se poslužiti uz majonezu, vrhnje ili začinjen samo sa soli i paprom. Vrlo je ukusan ako se panira ili samo malo prekrije mrvicama i poprži na ulju ili maslacu.
Prokulica se može konzervirati u soli i s vinskim kvascem. Osim toga priprema se i na salatu. Osim pupova, možemo kuhati i listove ove biljke i to na isti način kako se priprema (i jede) raštika. Ako želimo ovo povrće konzumirati i van njegove sezone, može se zamrznuti.
Prokulice s tjesteninom
Odlučite li pripremiti ukusno jelo od prokulica to može biti kombinacija povrća i tjestenine.
Sastojci:
- 400 g prokulica
- 500 g tjestenine
- 2 režnja češnjaka
- slanina
- sol
- maslinovo ulje
Prokulice prvo očistite i potom ih operite te ih s usitnjenim češnjakom kuhajte nekoliko minuta na pari. U međuvremenu stavite kuhati tjesteninu koju ćete kasnije pomiješati s prokulicama.
Potrebno je dodati malo soli i maslinovog ulja te sve dobro promiješati. Na kraju prepržite slaninu te ju narežite na komadiće i pomiješajte s tjesteninom.
Zanimljivosti
Zbog svojih nutrijenata kelj pupčar uzgaja se još od 13. stoljeća, a to se prvo činilo u Belgiji, na području oko Brisela, odakle ovom povrću u naziv. Engleski naziv ovog povrća je Brussels sprout, a i kod nas se dugo nazivao briselskim kupusom.
Foto: Frauke Feind / Pixabay
Odgovori