Cikla (lat. Beta vulgaris var. conditiva) je povrtna dvogodišnja biljka iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Uzgaja se zbog mesnatog i sočnog tamnocrvenog korijena.
Uzgoj cikle vrlo je ekonomičan jer daje dobar prinos u vrlo kratko vrijeme. Uzgajati se može u proljeće ili na ljeto. Ova dvogodišnja biljka u prvoj godini uzgoja formira korijen, stabljiku i listove, a u drugoj, cvijet, plod i sjeme. Cikla pripada biljnom rodu Beta i njeni je glavni predstavnik, latinskog naziva Beta vulgaris. Istom rodu pripada i blitva i špinat. Jednako je i ljekovita, a kao takva priprema se i jede već preko dvije tisuće godina.
Cikla je svima dobro poznato korjenasto povrće i neizostavan dio svake zimnice. Jede se kao svježa, sirova ili ukiseljena i dobro je znana njena nutricionistička vrijednost. Bogata je vitaminima, mineralima i ostalim zdravim tvarima, a najpoznatija joj je vrijednost ta što smanjuje slabokrvnost. Zbog toga se preporučuje anemičarima, slabokrvnoj djeci, ženama s obilnom menstruacijom i sličnim skupinama ljudi koji moraju poboljšati svoju krvnu sliku.
Informacije
Latinski: Beta vulgaris var. conditiva
Engleski: Beetroot
Porodica: štirovke (Amaranthaceae)
Visina: do 2 m
Uvjeti: obro prozračno, mrvičasto i vodopropusno
Klima: oštre i hladne klime
Sadnja: proljeće i jesen
Berba: od proljeća do kasne jeseni, ovisno o vremenu sadnje
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sadnja
Prije sadnje cikle, na istom mjestu mogu se saditi predusjevi krumpira, krastavca, luka, ranog kupusa, strnih žitarica i grahorica. Uz ciklu, na istim nasadima može se istovremeno saditi i luk, salata, mahune, blitva, špinat i repa za stoku.
Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo. Ono mora biti rastresito i duboko, jer cikla ima debeli korijen koji se potpuno razvija u tlu. Zbog toga je potrebno preorati zemlju na 10 cm dubine, neposredno nakon branja predusjeva, a onda na 30 cm dubine prije nove sjetve cikle. Donji dio zemlje prije sadnje mora biti dobro zbijen, kako bi se spriječilo potpuno otjecanje vode, a gornji sloj rastresit, kako bi ona ostala vlažna.
Zemlja se prije sjetve može i pognojiti mineralnim gnojivima i preventivno u nju unijeti pesticide i herbicide. Netom prije sjetve tlo se može i tanjurati, frezati ili drljati, a ako nasadi nisu veliki, može se i kultivirati.
Cikla se uzgaja direktno iz sjemena. Ako želimo ubrzati nicanje, prije sjetve polaže se u mlaku vodu, temperature oko 22°C i u njoj drži dva dana. Nakon toga se posuši i posije. Razmak među redovima gdje se sije mora biti oko 50 cm, dok se sjeme sije na dubinu od 2,5 do 3 cm. Sjetva se provodi od polovice ožujka do sredine svibnja, a vrijeme uvelike utječe na kvalitetu i prinos cikle.
Tlo
Cikli najviše odgovaraju duboka, dobro strukturna i plodna tla, najbolje ona bogata organskim tvarima. Može rasti i na aluvijalnim tlima, ali ne i na teškim i zbijenim tlima, jer joj se na takvim tlima deformira korijen i ostvaruje slab prinos loše kvalitete.
Kiselost tla mora biti od 6,5 do 7 pH vrijednosti. Tlo mora biti mrvičaste strukture, dobro prozračno i vodopropusno, ali mora i dobro čuvati vlagu.
Temperatura
Cikla se najviše uzgaja u hladnim područjima. Počinje klijati na 5°C, a nicati na 10°C. Tek nikle biljke mogu podnijeti temperature do -4°C, a odrasle, one pred berbu, i mrazeve do te temperature. Ipak, cikla najlošije podnosi mraz, od sveg korjenastog povrća.
Najbolje raste na temperaturi od 15 do 23°C, ali ne podnosi one iznad 30°C i ispod 10°C. Na tim temperaturama biljka neće propasti, ali će joj se usporiti rast.
Cikli je, osim optimalne temperature, za rast potrebna i svjetlost. Od sveg korjenastog povrća, ima najveće zahtjeve prema svjetlosti, stoga se i naziva "biljkom dugog dana". Zbog toga nije dobra kao biljka za međuuzgoj. Upravo će o svjetlosti ovisiti prinos i kvaliteta cikle.
Voda
Najveće zahtjeve prema vodi cikla ima u svojim prvim fazama uzgoja. Sjeme mora upiti do 170% količine vode s obzirom na svoju masu. Tada će razviti i dobar korijen, zbog čega će kasnije podnositi i sušnije periode. Minimalna količina padalina za ovu biljku je od 190 do 230 mm godišnje.
Gnojidba
Cikli je za rast i razvoj najpotrebniji fosfor. Gnoji se sa 150 do 200 kg dušika po hektaru, 100 kg fosfora po hektaru i 100 do 150 kg kalija po hektaru. Uz to, potrebno joj je i 40 t stajskog gnoja po hektaru. Kod prve obrade tla, u zemlju je potrebno zaorati trećina dušika i dvije trećine fosfora i kalija. Ostatak fosfora i kalija dodaje se prije sjetve, zajedno s petinom dušika.
Ostali dušik služi za prehranjivanje, koje se obavlja neposredno nakon prorjeđivanja nasada i prije nego nasadi prolistaju toliko da prekriju međuredni dio.
Održavanje nasada
Tijekom vegetacije, nekoliko se puta mora obaviti strojna obrada i to sve dok lišće cikle potpuno ne prekrije redove. Kultivacija se vodi poslije svake kiše ili većeg navodnjavanja, kako se ne bi stvorila pokorica na tlu. U prvim obradama tlo se može kultivirati i do 8 cm, a kasnije do 5 cm.
Nasadi cikle moraju se prorjeđivati, što se obavlja strojno. Pedesetak dana nakon sjetve, može se izvršiti i probna berba, kada se vadi mlada cikla i koristi se za svježu potrošnju.
Zaštita od bolesti
Zaštita cikle od bolesti provodi se nakon sjetve, a prije nicanja biljke. Tada se zemlja poškropi herbicidima kako bi se spriječio razvoj uskolisne i širokolisne korovi. Nakon nicanja, nasadi se mogu tretirati herbicidnim uljem.
Osim korovi, ciklu mogu napasti iste bolesti koje napadaju i blitvu i špinat. To su bolesti lišća, kao što su pjegavost, hrđa, pepelnica i plamenjača. Suzbijaju se raznim fungicidima, najčešće onima na bazi bakra.
Berba
Cikla se uglavnom bere strojno, a izbor stroja i kvaliteta berbe ovisi o parceli, vrsti tla, načinu sjetve i održavanju nasada. Berba se može izvršiti na dva načina - čupanjem korijena povlačenjem lisne mase, pri čemu se onda ona i uklanja ili iskopavanjem korijenja, prije čega se lisna masa uklanja, a nakon toga korijen čisti od zemlje.
Skladištenje
Pravilno skladištenje cikle može je održati pogodnom za svježu konzumaciju tijekom cijele zime. Na korijenu cikle treba se ostaviti lisna drška, duga barem 2 cm. Temperatura skladištenja mora biti oko 0°C, a vlažnost zraka od 96 do 100%. U ovim uvjetima može se čuvati od 3 do 5 mjeseci ili čak do 8 mjeseci, ako skladište ima i ventilaciju.
Za vlastitu upotrebu, cikla se može čuvati u podrumskim skladištima ili u hladnjacima. U plastičnoj vrećici u hladnjaku, korijen se može čuvati desetak dana, a lišće do dva dana.
Ljekovita svojstva
Cikla je odlična zimska namirnica jer je prepuna antioksidansa, vitamina i folne kiseline, ključnih nutrijenata za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Ipak, cikla je najpoznatija prema svome svojstvu da apsorbira krv i poveća mu sposobnost prijenosa kisika. Za to je odgovoran betacijanin, pigment koji korijenu daje karakterističnu crvenu boju. Upravo se zbog njega cikla preporučuje anemičnim i općenito slabokrvnim osobama.
U borbi protiv tegoba s krvi pomaže joj i željezno, kojeg nema puno u cikli, ali je izvrsne kvalitete. Ono pomaže u izgradnji krvi, ali i u čišćenju organizma od toksina. Vlakna iz cikle smanjuju kolesterol u krvi te normaliziraju krvni tlak. Cikla održava arterije elastičnima i sprječava nastanak proširenih vena. Folna kiselina odlična je za rast i razvoj, pa se preporučuje i trudnicama.
Sok od cikle preporučuje se za stimulaciju rada jetre, žuči i debelog crijeva, a sok od cikle i mrkve sprječava bolesti bubrega i žučnog mjehura te je odličan za borbu poriv gihta. Cikla, uz to, pomaže i u otklanjanju raznih bolova - glavobolje, zubobolje, menstrualnih bolova, bolova u leđima, dizenterije i problema s kožom.
I lišće cikle odličan je izvor nutrijenata, bogato je folnom kiselinom, klorofilom, beta karotenom, željezom, kalijem i vitaminom C. Može se spremati i jesti kao blitva ili špinat, kuhani ili pripremljen kao kašasti sok.
Cikla u kulinarstvu
Cikla se može jesti sirova ili kuhana. Kuhanjem izgubi neke svoje nutrijente, stoga se za pojačano djelovanje preporučuje sirova konzumacija. Odlična je kada se od nje napravi sok, pogotovo ako je u kombinaciji s mrkvom.
Cikla se često jede i kiseljena, pa je odlična kao salata. U kulinarstvu je vrlo popularna juha od cikle, zvana Borsch, inače poznati ruski specijalitet. U indijskoj kuhinji, cikla se dodaje u pripremi parathea, njihova tradicionalnog beskvasnog kruha.
Kod nas se cikla može pripremati na bezbroj načina. Ako se kuha, dobro joj je dodati malo octa ili soka od limuna, kako ne bi izgubila crvenu boju. Od nje se rade juhe ili umaci, a mogu i salatni preljevi. Kuhana cikla se i kiseli.
Cikla se može kuhati i na pari i tada je bolje ne guliti je, kako bi očuvala nutrijente. Tek nakon kuhanja, skida joj se koža. Osim kuhanja, cikla se može i peći. Najbolje je to učiniti zamotavši je u foliju. Peče se oko sat vremena na 190°C i jede kao prilog uz mesna jela, najbolje svinjetinu ili patku. Odlično je ako joj se tada doda češnjak ili luk, kao kontrast njenom slatkastom okusu.
Zanimljivosti
Cikla koju danas jedemo, potomak je divlje cikle, koja se još uvijek može pronaći na Crnom i Sredozemnom moru, zbog čega pretpostavljamo da su to mjesta odakle je ovo povrće i poteklo.
Nekada se jelo samo lišće cikle, jer je korijen (divlje) cikle bio nejestivi, budući da je bio pretvrd. Trebala su stoljeća eksperimenata u povrtlarstvu prije nego se dobila cikla kakvu danas jedemo - sočna, s crvenim korijenom. Nakon toga, list se uglavnom prestao konzumirati.
Crvena boja iz korijena potječe od pigmenta betacijanina. Zbog svog intenziteta, dugo se upravo ovaj korijen koristio kao boja u slastičarstvu. Ne samo da je služio za bojanje glazura, nego i tijesta. Na primjer, popularna red velvet torta u svojim je počecima baršunasto crvenu boju kore dobivala upravo iz cikle.
Foto: Jing/Pixabay
Odgovori