Blitva (lat. Beta vulgaris var. cicla) je lisnato povrće, dvogodišnja biljka iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Uzgaja se zbog jestivih zelenih listova.
Blitva je vrlo poznato i popularno povrće u našoj zemlji, pogotovo u primorju. Neizostavni je dio mediteranske kuhinje, a obožavana je ne samo zbog njenog okusa, nego i brojnih zdravih svojstava. Pripada dvogodišnjem rodu biljaka, latinskog naziva Beta. Blitva je lisnato povrće iz porodice šćirova, baš kao i špinat, cikla, amarant. Stabljika može narasti preko jednog metra, a konzumiraju se njeni listovi s peteljkama. Korijen blitve je dubok i razgranat i razvije se u prvoj godini uzgoja.
Vrlo je slična špinatu, ali manje gorka, pa je mnogima zato puno bolji izbor za jelo. Priprema se jednako kao špinat, osim što se možda malo dulje kuha, jer su joj listovi deblji, a kao špinat može se i zalediti. Blitva se ne jede sirova, ne samo zbog okusa, nego i zato što joj se nutrijenti povećavaju kuhanjem. Posebno je aktualna jer je vrlo zdravo povrće, prepuno folata i vlakana. Odlična je za poticanje probave i čišćenje organizma, jer je puna antioksidansa.
Najviše razlikujemo dvije sorte blitve. Onu sa širim i mesnatim, bijelim peteljkama i onu s kraćim, tanjim i zelenim peteljkama. Blitva s crvenim peteljkama zove se i rabarbarasta blitva. Za sjetvu se uzima najbolja sorta s obzirom na otpornost na temperature i otpornost na bolesti.
Informacije
Latinski: Beta vulgaris var. cicla
Engleski: Chard
Porodica: štirovke (Amaranthaceae)
Visina: do 1 m
Uvjeti: dobro strukturirano i propusno tlo neutralnog pH
Klima: blage i oštre klime
Sadnja: sva godišnja doba
Berba: 60 dana od sadnje presadnica
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Blitvu je najbolje saditi uz grah, kupusnjače, salatu i crveni luk te začinsko bilje kao što su metvica, kopar, majčina dušica i kadulja. Sadi se na istom mjestu svake tri godine, a između njih se na istoj zemlji ne smije saditi ni jedna kultura iz Beta porodice.
Prije sadnje tlo se mora duboko obraditi, na 30 do 40 cm. Sjeme se sije na jednoličnu dubinu. Sije se izravno na zemlju, od kraja ožujka do kraja svibnja, ako su nasadi na otvorenom. Redovi moraju biti odmaknuti 30 do 50 cm. Na jedan hektar sije se od 15 do 20 kg sjemena.
Tlo
Blitvi najviše odgovaraju duboko strukturna tla koja imaju dobru propusnost vode i zraka, ali zapravo nije puno zahtjevna s obzirom na tlo. Kiselost bi mu trebala biti od 6 do 8 pH vrijednosti. Mjesta uzgoja mogu biti i blago zasjenjena.
Temperatura
Blitva uspijeva u različitim klimama, ali najbolje joj odgovara mediteranska i kontinentalna, iako se može uzgajati i u planinskoj klimi. Ovisno o klimi, vrijeme sjetve bit će različito. Minimalna temperatura na kojoj može proklijati je 5°C, a najbolje joj odgovara ona od 16 do 24°C. Najbolje raste na temperaturi od 16 do 20°C, a usporeno na onoj od 5 do 10°C. Čak i mlada blitva može podnijeti blaže mrazeve, a neke sorte i temperature više od 30°C.
Voda
Blitvi je za uzgoj potrebno dovoljna količina vode, što znači da se na mjestima gdje ima manje vode ili padaline nisu dobro raspoređene, treba navodnjavati, i to 4 do 6 puta.
U sušnom periodu, treba joj 9 do 13 l vode svaki tjedan. Blitva je inače vrlo otporna na sušu i može podnijeti čak i slanu vodu.
Gnojidba
Prije sadnje, tlo za uzgoj blitve dobro je nahraniti kompostnim gnojem, pogotovo ako se sadi na mjestima gdje nije bilo pretkultura i gnojenja tim gnojem. Teška i pjeskovita tla također treba obraditi s 20 do 40 tona kompostnog gnoja po hektaru.
Prije sadnje se pri mineralnoj gnojidbi treba dodati do 100 kila fosfora po hektaru i do 100 kg kalija po hektaru. Nakon berbe, u tri do četiri navrata treba se obaviti dušična prihrana zemlje sa 100 do 150 kg KAN gnojiva po hektaru.
Odražavanje nasada
Budući da se blitva ne sadi na jako velikim površinama, nasadi se mogu održavati i ručnom obradom. To uključuje čišćenje zemlje od korova, površinsku obradu tla kako bi se očuvala vlaga i povremeno navodnjavanje, odnosno zalijevanje nasada.
Ponekad u nasadima treba i prorijediti sjeme. Najčešće se to radi tako da se pusti sve sjeme da nikne, dok se ne razvije oko 5 biljčica, od kojih se neke vade i prodaju ili konzumiraju kao mlada blitva. Kasnije se iz preostalih biljaka razvije lišće blitve koje se onda bere kao veliko.
Zaštita od bolesti
Blitvu u nasadima najčešće napada bolest pjegavost lista blitve. Najraširenija je na kontinentu, pogotovo mjestima gdje se uzgaja šećerna repa i cikla. Očituje se kao male smeđe ili sive pjege, s crvenkastim rubovima i pojavljuje se na listu blitve. Listovi koji su zaraženi, ne bi se smjeli konzumirati. Čim se primijeti pjegavost, treba ukloniti zaražene listove. Eventualno se nasadi mogu tretirati fungicidima, pogotovo prije nego nastupi toplo i vlažno vrijeme, jer tada je opasnost od zaraze najveća. Ipak, najbolji način je spriječiti razvoj bolesti ispravnom smjenom kultura na parceli gdje se blitva uzgaja.
Osim ove bolesti, blitvu može napasti i siva pjegavost, koja se prepoznaje po uglastim sivkastim pjegama na starijem lišću. Bolest se javlja dok je vrijeme prohladno. Bolest hrđa, također često napada blitvu. Očituje se kao nakupine nalik prištićima na gornjoj strani listova. Narančaste su ili smeđe boje, poput hrđe. Listovi se od ove bolesti suše, a najveći rizik od obolijevanja je u proljeće, kada je vrijeme vlažno, ali i toplo.
Pepelnica je još jedna od čestih bolesti koje napadaju blitvu i to najviše na zemljištima na jugu Hrvatske. Na listovima se počne javljati pepeljasta prevlaka koja se brzo širi i na ostale listove. Bolest najbolje napreduje na temperaturama od 15 do 30°C.
Berba
Blitva je dobra za branje 60 dana nakon sjetve ili mjesec dana nakon presađivanja mladica (ako smo je tako posadili u nasade). Mladu blitvu čupamo zajedno s korijenjem, jer time i prorjeđujemo nasade. Od starije blitve, beru se vanjski listovi i to oni zdravi i neoštećeni. Ako ostavimo korijen i sredinu, s listovima koji su se tek počeli razvijati, iz njih će ponovo narasti lišće i tako jednom posađenu blitvu možemo brati 2 do 3 mjeseca, ako smo je posadili u proljeće i čak 6 mjeseci, ako se radi o jesenskom uzgoju u priobalju. Listove je najbolje odrezati nožićem.
Skladištenje
Blitva nakon branja vrlo brzo izgubi svoju vlažnost i usahne. Ako je odmah pakiramo u PE foliju, nešto će duže ostati svježa. Prije pakiranja ili slanja na tržište u rinfuzi, treba je oprati u hladnoj vodi. Najbolje je pakirati je u letvarice i ostaviti u rasutom stanju, tako da u jednom pakiranju bude do 15 kg listova.
U hladnjači se blitva može čuvati na temperaturi od 0°C, s relativnom vlažnosti od 90 do 95%. Tako će ostati svježa 7 do 12 dana.
Ljekovita svojstva
Blitva je vrlo nutritivna namirnica i sadrži gotovo sve važne vitamine i minerale. Odlična je i zbog toga što se termičkom obradom ne gube njene vrijednosti, štoviše, kuhanjem se one u blitvi i povećavaju. Blitva u svojim zelenim listovima sadrži vitamine A, C, E i K, minerale magnezij, kalij, mangan i željezo. Veliki je izvor folne kiseline, bogata je klorofilom, kalcijem, fosforom, cinkom i selenom, tiaminom i riboflavinima.
Zbog velikog udjela vitamina K u blitvi, ali i magnezija i kalcija, odlična je za jačanje kostiju. Zbog toga redovita konzumacija smanjuje rizik od osteoporoze. Beta karoteni čuvaju zdravlje očiju, baš kao i lutein, koji štiti oči od UV zračenja. Time se smanjuje rizik od degeneracije oka, štiti se rožnica i sprječava nastanak očne mrene.
Vlakna iz blitve preveniraju nastanak dijabetesa tipa 2 i stabiliziraju razinu šećera u krvi. Zbog vlakana, ova namirnica idealna je i za mršavljenje, jer ona usporavaju apsorpciju masti i ugljikohidrata. Također i potiču probavu, a tim i čišćenje organizma. Blitva je odlična i za kardiovaskularni sustav, jer smanjuje krvni tlak i potiče cirkulaciju.
Blitva u kulinarstvu
Blitva je neizostavan dio Mediteranske kuhinje. Najčešće se priprema običnim kuhanjem u vodi i jede zasoljena, s maslinovim ulje. Uz nju se često kuha i krumpir. Tako odlično prija uz sve vrste morske ribe, ali i meso. Može se kuhati u varivu, pogotovo uz janjetinu i slično meso. Od nje se mogu raditi složenci, juhe ili salate, ali uvijek je dobro skuhati je prije konzumacije.
Blitva se može davati i maloj djeci, čim prijeđu na kašastu hranu, ali se njima preporučuje kuhati samo listove, bez peteljki, jer one sadrže velike količine kalcija, koji se djetetu može taložiti u bubrezima i izazvati bubrežni kamenac.
Zanimljivosti
Blitva potječe s Mediterana i upravo se na tom području najviše i uzgaja i jede, a kod nas se najviše uzgaja u Dalmaciji. Ima i daleku povijest, pa se spominje i u spisima starih Grka i Rimljana.
Foto: MonikaP / Pixabay
Odgovori