Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je biljka iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Uzgaja se zbog jestivog zrna koje ima blago hrskavu teksturu i poseban, pomalo orašasti okus.
Kvinoja je pseudožitarica koja porijeklom iz Anda gdje se tradicionalno uzgaja i jede više od pet tisuća godina. Iako se o njoj najčešće govori kao o žitarici, riječ je o sjemenci biljke koja je srodna špinatu, ali pripada porodici štirovki.
Ova jednogodišnja biljka može narasti 1 do 2 m u visinu. Listovi kvinoje su također jestivi - imaju okus sličan blitvi ili špinatu, ali uglavnom nisu dostupni u trgovinama. Na vrhu stabljike razvijaju se cvjetići formirani u raznolike grozdove iz kojih izlaze zrele sjemenke. Sjemenke/zrna kvinoje su male kuglice promjera 1 do 3 mm.
Kvinoja je bogata bjelančevinama i jako je ukusna, a zrnje ima blago hrskavu teksturu i poseban, pomalo orašasti okus. Najčešće se može pronaći kvinoja žute boje, ali postoje i crvene, narančaste, ljubičaste i crne vrste.
Informacije
Latinski: Chenopodium quinoa
Engleski: Quinoa
Porodica: Štirovke (Amaranthaceae)
Visina: 1 do 2 m
Uvjeti: slana tla siromašna hranjivim tvarima
Klima: hladna
Sadnja: od ožujka do svibnja
Berba: 90 - 120 dana nakon sadnje
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sjetva
Kvinoja se sije u dobro pripremljeno i rahlo tlo sredinom travnja, kada prođe opasnost od jačih proljetnih mrazova. Sjetvu je moguće obaviti i kasnije, ako se nakon nje zemljište može zaliti kako bi biljke ujednačenije i brže nikle.
Prije sadnje je potrebno ukloniti korove jer se kvinoja nakon klijanja ne može natjecati s brzorastućim korovima.
Sjetva se na manjim površinama obavlja ručno ili jednorednim ručnim sijačicama, dok se na većim površinama obavlja uz pomoć sijačica za povrće.
U hladnijim predjelima kvinoja se može prvo posijati u posude pa u svibnju presaditi vani. Sadi se na razmak od 30 do 60 cm, a proizvođači u Andama rasipaju sjeme po tlu i zagrnu ga s grabljama.
Dubina sjetve je 2 do 2,5 cm, a za sjetvu se koristi zdravo, čisto sortno sjeme, visoke klijavosti i ujednačene krupnoće. Potrebna količina za hektar zemljišta ovisi o načinu sjetve i kvaliteti predsjetvene pripreme tla. Za strojnu sjetvu je potrebno 2 do 4 kg/ha sjemena, a kod ručne sjetve ili sjetve na nekvalitetnom tlu potrebno je udvostručiti količinu sjemena.
Tlo
Jako dobro uspijeva na pjeskovitim i pjeskovito-ilovastim zemljištima, a uzgoj je moguć i na prirodno siromašnim tlima plitkog humusnog sloja te na kiselim (pH 4,8) ili alkalnim (pH 8,5) tlima.
Gnojidba
Za gnojenje se koriste mineralna gnojiva, a biljka najsnažnije reagira na dušik koji je zaslužan za veći prinos zrna. Mineralna gnojiva je u zemljište najbolje unijeti predsjetveno ili prilikom strojne sjetve.
Temperatura
Može se uzgajati na niskoj nadmorskoj visini odmah uz more ili do 4000 m nadmorske visine. Uspijeva na temperaturama od -8°C pa do 38˚C, a neće joj naštetiti ni siromašno tlo ili suša. Ne smeta joj hladni razrijeđeni zrak na većim visinama, ali ni jako sunce.
Voda
Ne zahtijeva pretjeranu brigu i trud oko uzgoja, a može preživjeti i s puno i s malo vode. Navodnjavanje je potrebno obaviti ako je površinski sloj zemlje nakon sjetve isušen uslijed visokih temperatura zraka.
Održavanje nasada
Kvinoja je iznimno otporna na različite agroklimatske uvjete pa zato uspijeva u širokom temperaturnom rasponu i na raznim nadmorskim vrstama. Kvinoju nakon nicanja treba plijeviti. Ostavlja se po jedna biljka na razmaku u redu 10 do 15 cm. Na prinos ne utječe dodavanje fosfora, ali povećan je kada u tlu ima oko 190 kg N/ha.
U optimalnim uvjetima topline i vlažnosti zemljišta, kvinoja niče za tri do pet dana. Početni rast nakon nicanja je usporen, a biljka s vremenom razvija razgranat vretenast sustav korijenja.
Kod izbora predusjeva za kvinoju treba birati nesrodne vrste kako bi se izbjegla pojava i razvoj patogena. Najbolji predusjevi su oni koji iza sebe ne ostavljaju zakorovljeno zemljište.
Zaštita od bolesti
Od štetnika kvinoju najčešće napadaju gusjenice raznih leptira koje onda kopaju tunele unutar lista. Kvinoju može napasti i gusjenica kupusnog bijelca, ali u zanemarivim količinama pa ih na malim površinama možete ručno odstraniti. Nasade također mogu oštetiti mušice, a u ovakvim slučajevima koriste se insekticidi na bazi piretrina.
Sjemenke kvinoje se gorčinom saponina brane od ptica i drugih štetočina.
Kad su u pitanju gljivične bolesti, na usjevima kvinoje mogu se naći sljedeće gljive: Ascochyta hyalospora, Botrytis cinerea, Peronospora farinosa, Phoma exigua var. foevata, Pseudomonas sp. i Sclerotium rolfsii. Kao zaštitne mjere protiv spomenutih patogena potrebno je provoditi mjere direktne zaštite (kemijske ili fizičke - uklanjanje biljaka) i izbjegavati uzgoj kvinoje na parcelama na kojima su se uzgajale biljke koje napadaju ovi patogeni.
Žetva
Žetva se obavlja kad otpadnu svi listovi i ostane samo stabljika na čijem vrhu se nalaze sjemenke u grozdovima. Zrelost sjemenki možete provjeriti tako da protrljate cvjetne glavice među dlanovima, a ako su sjemenke zrele, počet će se rasipati.
Sjemenke moraju biti potpuno suhe, a to možete provjeriti tako da sjemenku stisnete noktom. Ako se može lagano udubiti, sjemenke se mogu još sušiti, a možete i obaviti žetvu pa ih onda staviti na sušenje. Sjemenke se moraju dobro osušiti kako bi se spriječilo klijanje.
Kao što nije dobro obavljati žetvu dok sjemenke još nisu potpuno zrele, tako zrele sjemenke ne treba predugo ostavljati na biljci jer neke od njih mogu proklijati. Žetva kvinoje se rijetko obavlja pomoću mehanizacije jer period sazrijevanja jako varira.
Prinos će ovisiti o klimatskim pogodnostima, ali neki prosjek je 2 do 4 t/ha.
Skladištenje
Sjeme kvinoje se nakon berbe dosušuje, čisti, a zatim pakira u platnene vreće. Suho i čisto sjeme čuva se u hladnijim i tamnim skladištima s ostalim zrnastim proizvodima. Potrebno je često provjeravati stanje vlažnosti u skladištu.
Ljekovita svojstva
Kvinoja osim sadrži aminokiselinu lizin koja je inače neuobičajena za žitarice, a omogućuje regeneraciju tkiva. Sadrži i Omega-3 i Omega-6 masne kiseline koje sprječavaju bolesti srca i krvožilnog sustava.
Za antioksidativna svojstva kvinoje zaslužna je visoka razina minerala poput bakra i mangana te vitamina E. Sadrži i magnezij, vitamin B2 i ostale B vitamine, a dobar je izvor i cinka, fosfora i kalija.
S obzirom na to da je izuzetno bogata željezom, zadovoljava gotovo polovicu preporučenog dnevnog unosa tog minerala.
Kvinoja je idealna za regulaciju probave jer sadrži puno netopljivih vlakana koja pospješuju pražnjenje crijeva i štite od bolesti debelog crijeva. Pogodna je i za prehranu dojenčadi i alergičara jer ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije. Ima niski glikemički indeks i ne povećava razinu šećera u krvi pa je posebno pogodna i za dijabetičare.
Idealna je zamjena za meso zbog svog visokoproteinskog sastava pa bi trebala biti neizostavna u veganskoj i vegetarijanskoj prehrani.
Kvinoja u kulinarstvu
Kvinoja se s nutricionističkog gledišta može smatrati super žitaricom, iako ustvari nije žitarica. Ona se uz amaranth svrstava u pseudožitarice jer njihove sjemenke izgledom podsjećaju i koriste se na slične načine kao i žitarice.
Nutricionisti i prehrambeni tehnolozi sve je češće spominju kao buduću zamjenu za meso. Za razliku od ostalih žitarica, kvinoja predstavlja kompletan izvor bjelančevina, s obzirom na to da sadrži svih 9 esencijalnih aminokiselina.
Na tržište najčešće dolazi s uklonjenom vanjskom ovojnicom koja je inače gorka jer sadrži saponine koji prirodno odbijaju nametnike. Ako se nalazi u cjelovitom obliku, saponin u vanjskom omotaču se uklanja ispiranjem pod mlazom hladne vode, uz miješanje i protresanje. Treba izbjegavati duže namakanje u vodi jer gorka tvar može prodrijeti u unutrašnjost zrna.
Kod kuhanja kvinoje omjer žitarice i vode može biti 1:5 jer ona jako upija tekućinu i znatno povećava obujam. Šalica kvinoje s malo soli dodaje se u vodu i kuha dok ne zavrije, a nakon toga se plamenik smanji i na umjerenoj vatri se poklopljeno kuha 30-40 minuta. Kad su kuhana, zrna kvinoje postanu prozirna, a klice se krenu odvajati.
Kvinoja se može samljeti u brašno i od nje se može raditi beskvasni bezglutenski kruh. Koristi se slično kao kus-kus i riža pa može biti prilog pirjanom povrću i salatama, a može se koristiti i kao dodatak varivima te bistrim i kremastim juhama.
Kuhana kvinoja najjednostavnije se začinjava maslinovim ulje ili sojinim umakom, a može se posuti i sjemenkama sezama. Njezinim klicama možete obogatiti salate i sendviče.
Juha od kvinoje i povrća
- 1 šalica ocijeđene kvinoje
- 1 limenka nasjeckane procijeđene rajčice
- 4 šalice povrtnog temeljca
- 1 glavica nasjeckanog luka
- 3 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja
- 3 nasjeckane mrkve
- 1 ili 2 šalice nasjeckanog sezonskog povrća
- 2 stabljike celera
- 1 limenka graha ili slanutka
- 1 šalica nasjeckanog kelja
- prešani ili mljeveni češnjak
- pola žlice sušene majčine dušice
- žličica soli
- malo crvene paprike
- mljeveni crni papar
- 1 žličica soka od limuna
U lonac sa zagrijanim maslinovim uljem dodajte nasjeckani luk, mrkvu, celer, sezonsku povrće i sol. Često miješajte i kuhajte sve dok luk ne omekša. Nakon toga dodajte majčinu dušicu i češnjak. Kuhajte oko jednu minutu, a zatim dodajte limenku ocijeđene rajčice i kuhajte još nekoliko minuta.
Nakon toga dodajte kvinoju i ulijte temeljac. Dodajte sol, papar i malo crvene paprike. Pojačajte vatru dok sve ne zakuha, a zatim djelomično pokrijte lonac i smanjite na laganu vatru.
Sve se treba kuhati oko 25 minuta, a onda se dodaje grah i preostalo povrće te se kuha još 5 minuta. Nakon toga se lonac miče sa štednjaka i dodaje se jedna žličica soka od limuna.
Slatka kaša od kvinoje
- 1 šalica kvinoje
- 2 šalice vode
- 2 šalice soka od limuna
- 2 šalice soka od jabuke
- 1 žličica cimeta
- 2 žličice ekstrakta vanilije
- prstohvat soli
Kvinoju isperite i ocijedite, a zatim je stavite u lonac s vodom na srednje jaku vatru. Kuhajte dok ne zavrije, poklopite pa smanjite vatru na najmanje i lagano kuhajte još 15 minuta. Nakon toga dodajte sok od limuna i jabuka, cimet i sol.
Ponovno poklopite, lagano pojačajte vatru i kuhajte još 15 minuta. Na kraju dodajte ekstrakt vanilije i poslužite kašu dok je još topla.
Zanimljivosti
Kvinoja se još prije 5.000 godina kultivirala na području Argentine, Čilea i Perua. Još davno je bila temelj prehrane Indijanaca koji su obitavali na području Anda. Za stare civilizacije Inka predstavljala je svetu hranu i prema njoj su se odnosili kao prema "majci sjemenki". Iako je nekoliko stoljeća bila zaboravljena, u posljednjih nekoliko godina se vratila na stolove.
Prema nekim pričama, španjolski osvajači su u želji da zavladaju južnoameričkim Indijancima uništili polja kvinoje, a uzgoj kvinoje proglasili su ilegalnim. Prijestupnike su kažnjavali smrću. Takve rigorozne mjere potpuno su iskorijenile kultivaciju kvinoje, ali to nije potrajalo zauvijek.
Amerikanci su osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovno otkrili nutritivni potencijal ove biljke pa su započeli s kultivacijom u Koloradu, a od tada je drevna biljka postala sve dostupnija.
Kako bi skrenula svjetsku pozornost na ovu važnu namirnicu, Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda 2013. godinu je proglasila "Međunarodnom godinom kvinoje".
Foto: A L.G / Pixabay
Odgovori