Amarant (lat. Amaranthus spp.) je jednogodišnja biljka iz porodice štirovki (Amaranthaceae). Iako nije žitarica, uzgaja se zbog zrnja nalik prosu.
Amarant je manje poznata biljka koju smatramo žitaricom, iako pripada porodici štirovki, istoj porodici kojoj pripadaju i šećerna repa, blitva i cikla. Ova jednogodišnja biljka ima čak 88 vrsta, od kojih se u Hrvatskoj uzgaja 13. Neke sorte amaranta smatraju se korovom, a neke uzgajaju zbog lijepog cvijeta ili zrna. Zrno amaranta nalikuje na proso i upravo ono se i konzumira, osim kod nekih vrsta, kod kojih se može jesti i mlado lišće.
Biljka ima uspravno stabljiku, najčešće jednostavnu, ali nekada i razgranatu, visoku do metar i pol. Deblo joj može biti i do 40 cm debelo. Listovi su mu jednostavni, zelene boje, rjeđe s ljubičastim nijansama. Ovalnog su oblika i rastu na dugim peteljkama. Cvjetovi biljke su sitni, gusto sklopljeni i rastu u dugim, visećim cvatovima. Često su atraktivne crvenoljubičaste boje. Iz njih rastu glatke sjemenke, tamnosmeđe boje.
Amarant je niskokalorična namirnica, ima manje kalorija čak i od riže. U 100 g zrnja ima samo 110 kalorija. Zrnje je bogato ugljikohidratima, vlaknima, proteinima te vitaminima i mineralima. Od minerala sadrži najviše kalcija, mangana, željeza, bakra i selena. Od vitamina sadrži vitamin A, vitamine B6,, vitamin C, vitamin E i vitamin K.
Amarant se vrlo lako uzgaja jer uspijeva na gotovo svim tlima i klimama, osim onim ekstremnim. Osim što je otporna na sušu, otporna je i na bolesti i nametnike.
Informacije
Latinski: Amaranthus spp.
Engleski: Amaranth
Porodica: štirovke (Amaranthaceae)
Srodnici
Sadnja
Amarant nema posebnih potražnji s obzirom na uzgoj, osim sunca. Uvijek se sadi na sunčanim mjestima, prostranim, tako da može bujati dok raste. Biljka vrlo lako niče i cvjeta. Prije sjetve zemlja se mora dobro usitniti i istovremeno dodati organsko gnojivo. Neposredno pred sjetvu zemlja se treba i navlažiti, jer se amarant sije u vlažnu zemlju. Sije se u vrijeme kada temperatura tla dosegne 15°C i kada prestane opasnost od mrazeva, što je najčešće kraj travnja, početak svibnja. Sjeme se sije na dubinu od 1 cm i to tako da se jače pritisne kako bi se stvorio bolji kontakt sa zemljom.
Ako se amarant uzgaja u okućnici, može se presaditi i iz presadnica. Sade se one stare 2 do 3 tjedna. Ako se presadi prekasno, znatno će se smanjiti prinos. Najbolje je birati oblačne dane za sadnju, nikako one jako vruće i sunčane. Biljke se sade na razmak od 25 cm između biljaka i 75 cm među redovima. Što je razmak među redovima veći, to će kasnije biti lakše obrati nasade.
Tlo
Amarant može rasti na gotovo svim vrstama tla, osim što ona prije sjetve moraju biti rahla, kako bi biljka brže i bolje niknula.
Temperatura
Amarant bolje raste u toplijim krajevima, jer je otporan na vrućine i sušu. Najbolje niče na temperaturi tla od 15 do 20°C i pod tim uvjetima niče već za 3 do 4 dana. Biljka ne podnosi mrazeve, a najbolje raste na dobro osvijetljenim mjestima.
Voda
Amarant bolje podnosi sušu nego preveliku vlažnost. Suviše vode, pogotovo hladne, uništava biljku. Biljka ne treba navodnjavanje čak ni za velikih suša jer svu potrebu vodu izvlači putem korijenja.
Održavanje nasada
Amarant vrlo lako raste i bez velike brige oko nasada. Eventualno ih treba malo zalijevati, ali nikako u velikim količinama. Biljci za vrijeme rasta jedno može prijetiti polijeganje, najviše uslijed lošeg vremena, pa ako se uzgaja kao ukrasna biljka, nije loše privezati je za potporanj.
Zaštita od bolesti
Kod uzgoja amaranta ne treba provoditi nikakvu zaštitu, jer je biljka jako otporna i na bolesti i na ostale štetnike.
Žetva
Amarant se vrlo lako bere jer mu se sjeme nalazi na velikim klasovima. Oni se vrlo jednostavno otrgnu i iz njih se onda otrese zrnje, najbolje u velike posude. Kod žetve amaranta najčešće nisu potrebni nikakvi strojevi ni mehanizacija. Amarant uz to ima jako veliki prinos. Iz jedne biljke, pogotovo ako se radi o produktivnoj sorti, može se istresti oko pola kilograma zrnja.
Ljekovita svojstva
Amarant je izuzetno zdrava namirnica jer se tijekom kuhanja sačuva većina hranjivih tvari u zrnu. To je zato što joj se nutricionistički vrijedni sastojci nalaze u samoj jezgri zrna, a ne u ovojnici, kao kod drugih poznatijih žitarica.
Amarant je bogat raznim nutrijentima, najviše kalcijem, kojeg ima više nego u mlijeku. Osim toga, bogat je u proteinima, vlaknima, a lišće mu je bogato željezom. Aminokiseline iz ove žitarice odlične su u prevenciji nastanka herpesa, jer djeluje na sam razvoj te virusne infekcije.
Redovitom konzumacijom ove namirnice smanjuje se loš kolesterol, a time i rizik od oboljenja od srčanih bolesti i bolesti krvnih žila. Folna kiselina iz njega odlična je za razvoj fetusa i dojenčadi, a uz to, povoljno djeluje i na jačanje imuniteta. Ženama se preporučuje jer jača kosti i sprječava anemiju. Vlakna pospješuju probavu i štite od bolesti crijeva. Minerali iz amaranta čak usporavaju nastanak sijedih vlasi u kosi.
Amarant u kulinarstvu
Amarant se može jesti kao kaša ili pilaf, može mu se kuhati zrnje ili se miljeti u brašno. Također, poznato je i ulje od amaranta. Zrnje se može dodavati u pahuljice, ali i u juhe i salate. Kuhani amarant rijetko se jede sam, najčešće se dodaje drugih žitaricama, povrću ili mahunarkama.
Amarant se kuha tako da se najprije malo poprži na maslacu ili ulju, zatim se na jednu mjericu zrnja dodaju tri mjerice vode i sol po želji. Kuha se poklopljeno, na laganoj vatri, dvadesetak minuta. Zrnje amaranta može se i peći na tavi, kao kokice.
Brašno od amaranta često se miješa s drugim brašnima i ona se od njega može raditi kruh, peciva, kolači i ostala jela od brašna. Brašno od amaranta postaje sve popularnije jer ne sadrži gluten, pa jela od njega mogu jesti i osobe koje su alergične ili ne toleriraju gluten, kao i svi oni sa slabijom probavom.
U Meksiku se od amaranta radi poseban slatkiš zvan alegria, u prijevodu "sreća" i tradicionalno se pripreme i jede u vrijeme festivala.
Zanimljivosti
Naziv amarant dolazi od grčke riječi "amarino" što u doslovnom prijevodu znači "ne venem", odnosno "besmrtan". Ime je dobila zbog toga što ima kožasti, cvjetni omotač koji ne vene. Kod nas se još naziva i šćir, štir i rumenika. Zbog sitnih cvjetova ljubičastocrvene boje, koji rastu u visećim nakupinama, biljka se još naziva i lisičjim repom.
Porijeklom amarant dolazi iz Amerike, gdje su ga prvo uzgajali sjevernoamerički domoroci, kojima je ova biljka bila jedna od glavnih žitarica od koje su dobivali brašno, ali je i kuhali kao i ostale žitarice. Osim toga, Indijancima je bio i dio njihovih duhovnih obreda. Amarant su jeli i Asteci.
Žitarica je bila rasprostranjena i diljem Azije, a uzgaja se već preko 8.000 godina. Kod nas amarant i nije toliko popularna žitarica i u prehranu ulazi tek u novije vrijeme, kada se sve više prepoznaju njena izrazito velika nutricionistička i ljekovita svojstva te mogućnost zamjene već poznatih, a manje zdravih žitarica, kao što je pšenica.
Od vremena kada se amarant uzgajao do danas, žitarica je preživjela rastući uglavnom kao korov. Danas se osim za prehranu uzgaja i kao ukrasna biljka, kao izvor boje u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te kao sirovina za ulje koje se također koristi u farmaceutskoj, ali i računalnoj industriji.
Foto: Maya A.P. / Pixabay
Odgovori