Menta ili metvica (lat. Mentha) je aromatična biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Zbog svog karakterističnog, ugodnog mirisa mentola upotrebljava u farmaceutskoj, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.
Menta ili metvica je aromatična biljka koja je u narodu poznata i pod nazivima nana, paprena metvica i pepermint. S obzirom na sve veću potražnju na tržištu, raste interes za plantažni uzgoj mente. Ona se zbog svojih ljekovitih svojstava te karakterističnog, ugodnog mirisa mentola upotrebljava u farmaceutskoj, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.
Postoji više vrsta i podvrsta mente, a neke od najpoznatijih su: bijela menta Alba, barska menta, crna menta, divlja menta (i podvrsta paprena metvica), jabukova menta, kovrčava menta i konjski bosiljak.
Menta ima slabo razvijen korijen koji raste do 4 cm ispod površine tla. Iz gornjeg dijela korijena rastu podzemne, razgranate bočne vriježe koje mogu biti duge i do 50 cm. Ovisno o vrsti i uvjetima u kojima se uzgaja.
Razgranata i grmolika stabljika mente može biti visoka od 20 do 130 cm. Tamnozeleni listovi mente su izduženo jajastog oblika i šiljasti na vrhu. Kod većine vrsta su prekriveni dlačicama, a na njihovom se naličju nalaze žlijezde s eteričnim uljem.
Klasasti cvat sastavljen od sitnih cvjetova ljubičaste boje nalazi se na vrhu svake grane. S obzirom na to da cvjetovi brzo otpadaju, na biljkama se rijetko može naći klijava sjemenka.
Informacije
Latinski: Mentha
Engleski: Mint
Porodica: Usnače (Lamiaceae)
Visina: od 20 do 130 cm
Srodnici
Sadnja
Menta se dobro uklapa u plodored i iza sebe ostavlja tlo bogato organskom masom ostataka biljaka i otpalog lišća. Dobra je pretkultura kukuruzu, a za nju su najbolji predusjevi pšenica, ječam i strne žitarice. Menta se na istom mjestu može uzgajati dvije godine, a nakon toga ju je potrebno prebaciti. Na isto se zemljište može vratiti tek nakon četiri godine.
Može se razmnožavati sjemenom, dijeljenjem grma ili reznicama rizoma, ali najčešće se razmnožava na ovaj posljednji način
Tlo
S obzirom na to da menta ili metvica ima plitak korijen, odgovaraju joj vlažna i rahla zemljišta, blago kisele ili neutralne reakcije. Na kiselim i teškim tlima s visokom razinom podzemne vode neće dobro rasti.
Temperatura
Menta je otporna na hladnoću i na jednom mjestu se može držati do pet godina. Tijekom zimskih mjeseci pod snježnim pokrivačem može izdržati temperature od -20 do -35°C, a bez snijega i pri temperaturi od - 10°C može nastradati rizom. Stoga je potrebno zaštititi biljke malčiranjem ili pokrivanjem piljevinom i smrekovim granama.
Menta ili metvica u početku raste sporije, ali 15-ak dana nakon nicanja krene intenzivnije rasti. Optimalna temperatura za rast iznosi 18 do 20°C, ali biljka može rasti i pri nižim temperaturama, od 2 do 5°C. Do cvjetanja dolazi nakon 80 do 100 dana.
Voda
Za ostvarivanje optimalnog prinosa mente i eteričnog ulja tlo na kojem se biljke uzgajaju mora biti dosta vlažno. Natapanjem se prinos može povećati i do 30%. Natapanje je najbolje provesti na početku vegetacije, na početku pupanja i neposredno nakon žetve. Jedno natapanje uključuje količinu vode od oko 60 mm / m², a ta se količina smanjuje u slučaju većih količina padalina.
Za uzgoj mente ili metvice idealna su sunčana mjesta, ali dobro će rasti i u polusjeni. U područjima gdje vlada kontinentalna klima sadnja mente uglavnom se obavlja tijekom jeseni. Tlo je prije sadnje potrebno pripremiti oranjem na dubini od 30 cm, kako bi se dobio deblji rahli sloj zemlje.
U slučaju da se odlučite za proljetnu sadnju, u jesen je također potrebno pripremiti tlo dubokim oranjem. Kod proljetne obrade tla treba pripaziti da se sačuva vlaga u zemlji koja se skupila tijekom zime.
Za sadnju se koriste samo oni rizomi koji sadrže 80% vlage, dok sve suhe, trule ili bolesne komade treba odbaciti. Rizomi se režu na duljinu od 8 do 15 cm i treba ih što prije posaditi, inače će pod utjecajem sunca i vjetra izgubiti vlažnost i postati neupotrebljivi za sadnju.
Sadnice ili rizomi sade se u brazde duboke oko 12 cm. Među sadnicama treba biti 15 cm razmaka, dok razmak među redovima treba biti oko 70 cm. Iako se sadnja mente može obavljati i u proljeće i u jesen, prednost se daje jesenskoj sadnji jer se tako već u prvoj godini vegetacije mogu osigurati dvije žetve.
Uzgoj
Metvica je višegodišnji usjev i brzo prekriva površinu tla pa je potrebna specifična njega. Održavanje nasada metvice podrazumijeva borbu protiv korova, bolesti i štetnika, zalijevanje i prihranjivanje.
Ako je nasad mente pregust, može se prorijediti tako da se vadilicama za repu ili krumpir izvade rizomi. Prorjeđivanje se uglavnom obavlja kad je vlaga tla optimalna, a dnevna temperatura umjerena, odnosno krajem listopada i u studenom.
Menta se može uzgajati i u tegli, a s obzirom na to da voli sunce, teglu s mentom treba držati na najsunčanijem mjestu u kuhinji.
Može se uzgajati i u vrtu, ali vrlo brzo se širi i teško ju je kontrolirati. Ako želite uzgajati metvicu u vrtu, uzmite veću posudu i uklonite joj dno. Posudu ukopajte u zemlju tako da rubovi vire nekoliko centimetara iznad tla. Mentu treba jednom mjesečno prihraniti tekućim gnojivom opće namjene, a ako želite da poprimi grmoliki oblik, orežite je u ljetnim mjesecima.
Zaštita od bolesti
Menta ima sočne listove i rizome pa privlači brojne štetočine i podložna je različitim bolestima. Kod nas je najopasnija bolest mente hrđa, koju uzrokuje gljivica Puccinia menthae. Razvoju bolesti doprinose povećana količina dušika u tlu, prevelika vlažnost, višegodišnje držanje nasada na istom zemljištu ili niske temperature.
Hrđa uzrokuje pojavu tamnosmeđih mrlja na naličju listova i lisnim peteljkama, a kod jače zaraze dolazi do odumiranja biljke. Bolest se može spriječiti prijevremenom košnjom kada se uoče znakovi zaraze ili uzgojem otpornijih sorti.
Od štetočina se mogu pojaviti lisne uši, pipe, livadski moljac, cvrčak i druge.
Za suzbijanje bolesti i štetočina treba stalno kontrolirati nasade, a biljke na kojima se uoče oboljenja treba odstraniti i spaliti.
Berba
Menta koja je namijenjena destilaciji bere se kad su biljke u cvatu, a ona koja se uzgaja za list bere se neposredno prije cvatnje, odnosno kada je masa lista veća od mase stabljike. Berba se na većim površinama obavlja kombajnom.
Tijekom jedne sezone moguće je obaviti dvije berbe metvice, a ako se primjenjivalo navodnjavanje, berba se može obaviti i tri do četiri puta.
Sušenje
Menta ili metvica se prirodnim putem suši u hladu, na prozračnom mjestu. A može se sušiti i pomoću kuhinjskih aparata u kojima se suši voće. U tom su slučaju za sušenje potrebna oko dva sata i temperatura na kojoj se menta suši ne smije prelaziti 50°C.
Osušena menta pakira se u platnene vrećice i zatim sprema u limene ili drvene kutije.
Menta u kulinarstvu
Menta ima intenzivan i osvježavajući okus, a kao začin se dobro slaže s voćem i povrćem poput ananasa, dinje, naranče, limuna, graška, rajčice i krastavaca.
Dodaje se slasticama i osvježavajućim pićima, ali i juhama, salatama te raznim jelima od povrća. Može se kombinirati i s čokoladom i jogurtom.
Ljekovita svojstva
Menta ili metvica sadrži vitamine A i C te druge aktivne tvari koje jačaju otpornost organizma na upale i infekcije. Sadrži visoku količinu mentola koji je, osim za miris, zaslužan i za osjećaj hlađenja koji menta izaziva. Mentol je djelotvoran u sprječavanju lošeg zadaha i bolesti desni, zbog čega je jedan od glavnih sastojaka vodica za usta i zubnih pasti.
Menta potiče metabolizam i smanjuje apetit, a pripravci od mente pokazali su se učinkovitima kod sindroma iritabilnog crijeva. Ublažava simptome prehlade i suhog kašlja te smanjuje želučane tegobe i glavobolju uzrokovanu stresom.
Eterično ulje mente koristi se u službenoj medicini za liječenje alergijske upale kože, migrene, kašlja, prehlade i reumatskih tegoba.
Metvicu treba konzumirati umjereno, jer pretjerana upotreba može izazvati proljev, grčeve, osip, pospanost i bolove u mišićima. Dojilje, trudnice, dojenčad i mala djeca trebaju potpuno izbjegavati mentu, kao i osobe koje su alergične na mentol ili imaju problema sa želučanom kiselinom.
Zanimljivosti
Poznato je da se menta koristi barem 10.000 godina. Popularna je diljem svijeta, a smatra se sa je porijeklom s Dalekog istoka. Jako se često koristi u arapskim zemljama, gdje s njom pripremaju čaj i začinjavaju jela.
Foto: Matthias Böckel / Pixabay
Odgovori