Dinja (lat. Cucumis melo) je jednogodišnja biljka iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae). Uzgaja se zbog okruglog ploda jestive "mesnate" unutrašnjosti.
Poput lubenice, i dinja je vrsta povrća koja se smatra voćem. Pripada prodici tikvovki, baš kao i lubenica, krastavci, tikve, tikvice i slično povrće. Ipak, dinju smo naučili jesti kao voće - svježu, dobro ohlađenu, u voćnim salatama ili kao predjelo. Jede se u sezoni kada se i bere, a to je ljeto. Izvrsno prija za vrućih dana jer sadrži čak 95% vode. Odlična je i zbog brojnih vitamina i minerala koje tijelo održavaju hidriranim i nahranjenim. Njen egzotičan okus mnogima je vrlo drag i sam po sebi, dok neki voli kombinirati ga sa slatkim ili slanim namirnicama, najčešće pršutom i sličnim suhim mesom.
Dinja, kao i sve povrće iz njene porodice, raste na niskim, puzavičastim stablima. Njeno naraste do 3 m, s nazubljenim, tamnozelenim listovima na dugačkim peteljkama. Plod joj je ovalnog oblika, dug oko 20 cm i težak 1 - 2 kg. Plod izvana ima tvrdu koru, glatku ili naboranu, a unutrašnjost je mekano, jestivo meso, narančaste ili svijetlozelene boje, ugodnog mirisa i slatkastog okusa. U mesu se nalazi i šupljina ispunjena sjemenkama.
Informacije
Latinski: Cucumis melo
Engleski: Melon
Porodica: tikvovke (Cucurbitaceae)
Visina: 30 - 90 cm
Uvjeti: plodno, duboko, vlažno i rahlo tlo
Klima: topla klima
Sadnja: lipanj
Berba: srpanj
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Razlikuju se tri skupine sorti dinja:
- rebraste dinje (meso im je žuto ili narančasto)
- mrežaste dinje (kora im je svijetlosmeđa,s mrežastim izbočinama, a meso svijetložuto ili zelenkasto)
- dinje glatke kore (duguljastog su oblika, a meso im je vrlo slatko)
Sadnja
Dinju je dobro posaditi na tlima na kojima se prije toga uzgajala paprika, rajčica, krumpir, grahorice ili trava. Sadi se ili sjetvom ili presadnicama. Izravna sjetva bolje uspijeva u toplijim područjima, kao što je kod nas Dalmacija, dok se sadnja sadnica preporučuje na mjestima gdje je proljeće hladnije i s više kiše.
Najbolje vrijeme za sijanje dinje na otvorenom je krajem travnja ili početkom svibnja, odnosno kada ćete biti sigurni da više neće biti mrazeva.
Ako se sade presadnice, to se obavlja na trakama folije, razmaka od 100 do 130 cm, dok u redovima razmak mora biti od 60 do 70 cm.
Dinje se mogu uzgajati horizontalno ili vertikalno, odnosno na tlu ili na armaturi, a vrsti uzgoja ovisit će uvjeti rezidbe lišća.
Tlo
Dinja najbolje raste na rahlim, mrvičastim tlima. Moraju biti dobro drenirana i slabe kiselosti, najbolje od 6 do 7,5 pH vrijednosti. Tlo je prije sadnje potrebno pripremiti podrivačem jer će joj se korijen razviti na dubini od 35 do 40 cm.
Nakon gnojenja, a prije sadnje dinje, gornji sloj zemlje treba usitniti, kako bi zbog svoje rahlosti uspio zadržati vlagu, čime biljka dobiva dobar oslonac i razvija čvrst korijen, a kasnije i stabljiku. Tlo se i kasnije treba redovito rahliti kako bi zemlja uvijek imala dovoljno vlage, ali i kako bi se spriječio rast korova.
Gnojidba
Prije uzgoja dinje, tlo treba pripremiti tako da ima najmanje 2,5% humusa. To činimo tako da zaoremo od 30 do 50 t stajskog gnoja po hektaru zemlje.
Kasnije je ono gnoji mineralnim gnojivi i to NPK gnojivom, kojeg od presađivanja do cvatnje, sustavom zalijevanja kap po kap, dodajemo u omjeru 11:44:11, od cvatnje do formiranja ploda dodajemo ga u omjeru 16:8:32 i to 20 do 25 dana, te ga od formiranja plodova do berbe dodajemo u omjeru 9:12:36, u razdoblju od 45 do 60 dana.
Ovakvom gnojidbom prinos dinje bude od 25 do 30 t / ha.
Temperatura
Dinja, kao i lubenica i slične sorte, voli topliju i suhu klimu. Dok je u razdoblju vegetacije, temperatura zraka ne bi smjela pasti ispod 15°C. Najbolje raste na temperaturi od 20 do 27°C, a dozrijeva od 25 do 28°C. Vlaga mora biti niža, od 45 do 60%.
Voda
Iako ne voli veliku vlažnost zraka, dinja ipak treba dovoljne količine vode kako bi uspjela, pogotovo u vrijeme kada joj rastu plodovi. Veliki postotak njenog ploda je voda, čak 95%, stoga suša nepovoljno utječe na njihov razvitak i zdravlje. Dinja treba od 300 do 400 m3 vode po hektaru. Manje ako je vlažno, a više ako je sušno vrijeme.
Navodnjavanje se mora prekinuti 20 dana prije zrenja, jer se smatra da time plod postaje slađi. Previše vode u tom razdoblju može utjecati smanjenje njenog okusa, jer se smanji udio šećera u plodu.
Održavanje nasada
Ako se dinja sadi na foliji, onda kultiviranje nije potrebno, a ako se sadi direktno u tlo, kultivira se samo dok se zemlja ne zatvori lišćem i stabljikama. Zalijevati se treba svaki tjedan nakon što počne dobivati plodove i to jednom obilno, a ne svaki dan po malo, kako bi se zaštitio list biljke od mogućeg obolijevanja. Ako se navodnjava po sistemu kap po kap, svakodnevno zalijevanje je obavezno i nije opasno jer se zalijeva direktno zemlja.
Dinja se najviše treba zalijevati dok cvjeta i nakon što dobije plodove. Kada počne dozrijevati navodnjavanje treba smanjivati kako bi se dobili plodovi bolje kvalitete, jer tako se u njima smanjuje udio vode, a poveća udio šećera i suhih tvari.
Orezivanje i rezidba
Ako se dinja uzgaja vertikalno, na mreži ili armaturi, treba se i obrezivati, kako bi imala dobar rast i bolji urod. Prikraćuje se glavna stabljika tako da joj se odreže vrh iznad petog ili šestog lista. Tako će se potaknuto rast bočnih grana. Njih treba biti pet ili šest i također se prikraćuju iznad 5. ili 6. lista. Ovako se sprječava stvaranje velikog broja sitnih plodova, a dobiva se manje krupnijih.
Berba
Dinje se beru kad su posve zrele. Ne preporučuje se brati ih ranije jer nakon berbe više ne povećava razinu šećera u plodu, kao što se to događa s drugim voćem. Ona mora biti posve zrela i slatka za vrijeme berbe jer poslije jako slabo dozrijeva. Zrela je kada se plod lako odvaja od svoje drške. Dinje se beru oštrim nožem kako se ne bi lomile grane biljke.
Skladištenje
Nakon berbe, dinje se mogu skladištiti u hladnjačama, na temperaturi od 2 do 5°C. U takvim uvjetima mogu ostati nekoliko tjedana. U hladnjaku se dinja može čuvati najmanje pet dana, a na sobnoj temperaturi dva do tri dana.
Narezana dinja u hladnjaku može stajati do 3 dana, ali treba je čuvati u dobro zatvorenoj posudi, najbolje hermetičkoj, jer ima intenzivan miris koji će prijeći i na drugu hranu u hladnjaku.
Zaštita od bolesti
Dinje najviše napadaju bolesti poput pepelnice, truleži, plamenjače i antraknoza. One se sprječavaju tako da se nakon svake kiše i nakon sušenja listova, listovi i stabljike tretiraju pripravcima od mlijeka i sode, češnjaka, ljuski crvenog luka, bakra i sličnih prirodnih pripravaka koje sprječavaju razvoj bakterija, gljivica i ostalih bolesti. U slučaju korištenja preprata s bakrom, treba imati na umu da se koriste samo do početka cvjetanja dinje. Budući da bakar izaziva sterilnost cvjetova, ne smije se koristiti nakon što biljka procvjeta.
Ostali nametnici koji napadaju dinju su lisne uši, sovice, puževi i larve i grinje žičnjaka. I protiv njih odlično djeluju pripravci od češnjaka. Preventivno se biljke štite tako da se ne sade četiri godine na istom mjestu. Za to vrijeme na nasadima je najbolje saditi njene predusjeve biljke.
Ljekovita svojstva
Dinja je odlično voće za ljetne dane, jer je hranjivo i puno vode, a uz to ima i ljekovita svojstva. Neki od nutrijenata koje sadrži je i beta karoten, iz kojeg se oslobađa vitamina A, vitamin C, lutein i zeaksantin. Posljednja dva djeluje kao antioksidansi i zaštita od UV zračenja za oči. Uz to čuvaju zdravlje očiju.
Osim očiju, dinja štiti i dišni sustav. Pogotovo je učinkovita za suzbijanje astme, u čemu pomaže vitamin C. Uz kalij i vlakna, vitamin C iz ovog voća regulira i krvni tlak te štiti srce od razvoja mnogih bolesti. Kalij štiti srce tako da uza sebe veže natrij i time snižava tlak.
Vlakna i ostali nutrijenti dobro djeluju na probavu. Budući da je jako probavljiva, najbolje ju je jesti natašte ili prije obroka, zbog čega je dio mnogih predjela. Dinja sadržava enzime koji odlično djeluju na osjetljiv želudac i potiču probavu. Sprječava tegobe poput zatvora i sporog metabolizma te čisti crijeva od toksina. Dinja djeluje i protiv upala, zbog vrlo važnog nutrijenta kolina. Blagotvorna je za mnoge upalne procese, najviše artritisa i sličnih tegoba.
Dinja ima odlično djelovanje i na kožu i kosu. Vitamin A iz nje vlaži i kožu i kosu, pruža im nužne esencije za zdravlje i čvrstoću. Ovaj vitamin ima veliki utjecaj na čistoći tena, a kožu štiti i od UV zračenja. Vitamin C ključan je za stvaranje kolagena, koji održava čvrstoću i elastičnost kože te smanjuje nastanak bora.
Dinja u kulinarstvu
Dinja se uglavnom jede kao i svako drugo voće - svježa, ohlađena, narezana, kao dio voćne salate, sladolednih kupova ili sličnih slastica. Okus joj se može pojačati s malom limunovog soka ili limetom, a po želji i cimetom, metvicom ili kajenskim paprom.
Dinja se često jede i kao predjelo. Najčešća kombinacija je s pršutom, ali ide i u razne salate, pogotovo one od piletine ili plodova mora. Može se pripremiti i izvrsna hladna juha od dinje. Dodaje joj se narančin i limunov sok, cimet i metvica. U egzotičnim kuhinjama od dinje se radi i salsa s korijanderom, ljutikom i crvenim paprom i poslužuje uz ribu ili piletinu, a u Indiji se priprema uz curry.
Za ljetnih dana, dinju možete poslužiti i uz pića ili koktele. Odlično idu uz desertna vina i tekilu, te se od nje može napraviti i margarita.
Zanimljivosti
Dinja potječe iz Azije. Spominje se u kineskim zapisima iz 1000. godine prije nove ere. Spominje se čak i u Bibliji, u dijelu koji govori o putu Izraelca prema Egiptu, a postoje dokazi da se jela i u starom Rimu. Danas se dinje uzgajaju diljem Azije, SAD-a i Meksika. Uzgajaju se i u mediteranskim zemljama, a kod nas posebno u primorju i to na jugu, gdje je klima nešto toplija. Osim pod nazivom dinja, tamo je prepoznaju i kao melon ili melun.
Foto: titosoft / Pixabay
Odgovori