Naranča (lat. Citrus sinensis L.) je suptropsko voće iz porodice rutovki (Rutaceae). Uzgaja se zbog jestivog okruglog ploda tvrđe kore, narančaste boje.
Kada kažemo naranča, najčešće mislimo na slatku naranču, voćku iz roda citrusa, svima nam dobro poznatu po svom slatkom, osvježavajućem okusu. Ipak, ovo nije jedina vrsta koja se naziva narančom, tu je i manje poznata gorka naranča, okusom sličnija grejpu, čiji se plodovi ne jedu sirovi, već se koriste za izradu sokova, sirupa, likera, marmelada i ljekovitih preparata. Obje naranče isto se uzgajaju, ali govorit ćemo pretežito o slatkoj naranči, koja je kod nas zastupljenija i konzumira se daleko više.
Nije ni čudo što je cvijet naranče toliko omiljen. On je lijepe bijele boje i vrlo mirisan, baš kao i kasniji plodovi. Plod je okrugao, tvrđe kore, boje koja je i dobila ime po ovoj voćki - narančaste. Meso unutar kore ploda je sočno, slatko i mirisno, podijeljeno na kriške. Drvo naranče može narasti do 12 m i vrlo je dugovječno. Može živjeti do 500 godina, a plodove davati čak stotinu.
Naranča je vrlo plodno drvo i daje oko 500 plodova godišnje. Od njih se rade prvenstveno sokovi, ali je i neizostavan dio slastica i mnogih jela. Od narančina ploda rade se i džemovi i likeri, a od cvjetova i kore pripravlja se čaj. Zbog svog mirisa naranča je dio mnogih parfema, a tradicionalno se od nje rade i razni ljekoviti preparati.
Informacije
Latinski: Citrus sinensis L.
Engleski: Orange
Porodica: rutovke (Rutaceae)
Visina: do 12 m
Uvjeti: aluvijalna, pjeskovito-ilovasta ili crna glinena tla
Klima: tropska i suptropska klima
Sadnja: ožujak, proljeće, nakon mrazeva
Berba: studeni - svibanj (ovisno o mjestu uzgoja)
Upotreba: prehrana, ljekovite, kozmetičke svrhe
Srodnici
Vrste
Najrasprostranjenije vrste naranče su:
- kisela (Seviljska) naranča (zbog okusa se najčešće koristi za proizvodnju likera i marmelada i kao marinada za meso. Plodovi joj se ne jedu sirovi.)
- velika naranča (mutacija slatke naranče, velikog ploda u kojem se nalazi jedan manji, nema sjemenke)
- naranča Valencija (porijeklom iz Španjolskog grada Valencije i jedina naranča koja se bere ljeti. Najbolja je za proizvodnju sokova)
- crvena naranča (meso joj je crvene boje i smatra se hibridom grejpa i mandarine, zbog čega je i gorča. Odlična je za koktele, sorbete i aromatična piva.)
- Bergamot naranča (malena, kruškolika naranča koja se uzgaja prvenstveno u Italiji. Od nje se najviše rade esencijalna ulja i parfemi.)
- Jaffa naranča (najviše se uzgaja u Izraelu, a najpopularnija je u Velikoj Britaniji. Slatka okusa, lijepog mirisa i svjetlije kore)
Sadnja
Ako želimo uzgojiti naranču iz sjemena, zdravo sjemenje najprije trebamo dobro oprati i posušiti. Sjemenka se stavlja u ubrus papir, pa na dno PVC posude te se navlaži. Sjemenke međusobno ne smiju doći u kontakt. Još se dodatno prekriju navlaženim ubrus papirom, pa se posuda poklopi prozirnom folijom ili poklopcem. U ovakvim uvjetima sjemenje će prije proklijati. Važno je posudu sa sjemenjem redovito vlažiti i prozračivati.
Nakon 3 do 4 tjedna sjemenke proklijaju, pa se nastale klice sade u teglice sa zemljom, u kojoj su napravljena mala udubljenja, dovoljna za klicu. Ne smiju se saditi preduboko. Klice se moraju redovito zalijevati i mora im biti omogućena izloženost svjetlosti. Nakon što klice dobiju prvih par listova, treba ih presaditi u veće teglice.
Prije sadnji naranče u nasade ili veće tegle, potrebno je tlo očistiti od svih korova, korijenja i kamenja. U zemlji iskopamo rupu kroz koju korijen naranče mora moći komotno proći. Korijen stabla koje ćemo posaditi prije sadnje treba umočiti u kantu s vodom i tako ostaviti određeno vrijeme. Korijen stavimo u iskopanu rupu i natrpamo usitnjenom zemljom te zalijemo vodom.
Sadnja se vrši u proljeće. Ako se voćka sadi u hladnijim područjima, najbolju ju je zasaditi u tegli i onda na proljeće, kada prestanu mrazevi, iznijeti na otvoreno i presaditi u rahlu zemlju, najbolje u ožujku.
Tlo
Naranča je stablo koje najbolje raste na osunčanim i toplim mjestima, gdje je i tlo više suho. Treba joj rahla zemlja, velike propusnosti, slabije ili neutralne kiselosti. Nikako joj ne odgovaraju močvarna, vlažna područja, jer stablo ne trpi stajaću vodu. Mjesto sadnje mora biti zaštićeno od vjetra, a ako se sadi u tegli, onda i od propuha.
Gnojidba
Naranča se tijekom proljeća i do polovice ljeta, odnosno od travnja pa sve do kolovoza, mora gnojiti jednom tjedno. Koristi se gnojivo specijalizirano za uzgoj agruma. Ako joj nedostaje nutrijenata, narančino lišće će požutjeti. Omjeri NPK gnojiva ovise o tipu tla na kojem uzgajate voćku, stoga ih odredite nakon analize.
U rujnu se gnojenje stabala prekida, a zalijevanje smanjuje.
Temperatura
Budući da je naranča suptropsko stablo, ono voli toplu klimu. Najbolje raste i daje plodove na temperaturama od 20 do 40°C. Ako se uzgaja u hladnijim klimama, onda se za vrijeme zime mora unijeti u zatvoreni, grijani prostor. Treba imati na umu da naranče uzgajane u hladnijim uvjetima neće biti sočne i slatke kao one uzgajane u toplim.
Naranči treba i puno sunca, čak do 12 sati dnevno, tek određene vrste uspijevaju u sjeni drugih drveća. Ako se stabala uzgajaju u hladnijim područjima, prije mraza ih treba unijeti u zatvoreni prostor i držati ih na temperaturi od 10 do 15°C i to na svjetlu, ali ne na izravnom suncu. Temperatura u takvoj prostoriji ne smije pasti ispod 3°C.
Voda
Naranča treba vodu da bi davala sočne plodove, ali kod zalijevanja treba paziti jer stablo nikako ne voli stajaću vodu. Zato se ono zalijeva umjereno, a zemlja se između dva zalijevanja mora osušiti. Tek se kod velikih vrućina, dakle ljeti, zalijeva češće, a zimi nešto manje. Korijenje stabla ne smije dugo biti vlažno kako ne bi istrunulo, što će dovesti i do sušenja najprije lišća, a onda i granja.
Iako ne vole stajaću vodu, naranče vole vlažan zrak. Kod takvih uvjeta plodovi budu sočniji i s tanjom korom. Ako uzgajate naranču u tegli, često joj lišće špricajte vodom.
Orezivanje i rezidba
Kao i kod svih agruma, rezidbu krošnje naranče radimo više iz estetskih, nego bilo kojih drugih razloga. Ako se uzgaja kao ukrasna biljka, krošnja joj se mora prorjeđivati i oblikovati u kuglu. Prorjeđenje se vrši potkraj zime, prije nego stablo počne pupati. Režu se one grane koje rastu prema unutra ili one koje su predugačke i izlaze iz krošnje van.
Ako je stablo zimi bilo u previše hladnoj prostoriji ili u hladnijim vanjskim uvjetima te je zbog toga odbacilo lišće, treba kratiti i ogoljele grane jer će se na proljeće dodatno razgranati.
Zaštita od bolesti
Naranču, kao i sve agrume, treba prvenstveno štititi od mediteranske voćne muhe. One polažu jaja već u pupoljke iz kojih se formiraju plodovi. Iz jaja se izlegnu ličinke koje plod uništavaju iznutra, hraneći se njima kada postane zreo. Stablo se može preventivno zaštititi postavljanjem ljepljivih traka koje love muhe ili prskanjem insekticidima. Već zaražene voćke moraju se odstraniti sa stabla i uništiti.
Još jedna prijetnja narančama su lisne uši. One uzrokuju deformaciju listova te unutar skvrčenih listova stvaraju koloniju novih nametnika. Sisanjem listova uši oslabljuju biljku i onemogućavaju joj razvoj. Biljka postane podložnija i drugim nametnicima, pogotovo gljivicama. I u ovom slučaju biljka se mora zaštititi pesticidima, a ako oboli od gljivica, onda i fungicidima.
Berba
Naranče počinju dozrijevati zimi, u siječnju, a beru se još u veljači i ožujku. Mlada stabla prve plodove daju 4 godine nakon sadnje. Jedno drvo mlade stabljike daje otprilike 50 plodova. Kasnije, kada stablo dosegne maksimalnu veličinu i rodnost, što je oko 15. godine njena života, može dati i do 1.500 komada voćki.
Berba naranči provodi se ručno, jer plodovi dozrijevaju nejednako. Odnosno, stablo istovremeno cvjeta i dozrijeva, što znači da će imati i zrelih i nedozrelih plodova. Vrlo je važno ubirati posve zrele plodove, jer oni nedozreli nakon ubiranja neće dozreti. Naranča dozrijeva samo na stablu.
Važno je i berbu obavljati po suhom vremenu, kako se plodovi ne bi skladištili vlaži jer su tada podložniji truljenju i razvitku bolesti, među kojima su i razne vrste pljesni.
Skladištenje
Ubrane naranče pakiraju se u plastične torbe i u roku od 24 sata moraju se poslati u pogone za proizvodnju sokova ili na tržnice. Ako se naranče trebaju skladištiti na dulje vrijeme, potrebno ih je prije toga dezinficirati kako bi se otklonila bilo koja mogućnost razvitka bolesti. Voće se tada čuva u rashlađenim prostorijama, na temperaturi od 5 do 9°C i vlažnosti od 70 do 80%. Poželjno je i da se kontrolira i atmosfera skladišnog prostora, jer su naranče posebno osjetljive na ugljični dioksid. Prostori u kojima se skladišti trebali bi biti bez ugljičnog dioksida i s 10 do 15% kisika.
Ako se čuvaju manje količine naranči, primjerice za vlastite potrebe, mogu se samo zamotati u slamu ili papir, pa čuvati u sanducima na temperaturi do 10°C. U hladnjaku naranča se može čuvati do 2 tjedna.
Ljekovita svojstva
Naranča je, poput svih citrusa, bogata vitaminom C. Samo jedna može sadržavati cjelokupnu preporučenu dozu ovog vitamina. Osim njega, sadrži još 170 različitih fitonutrijenata, od kojih su 60 flavonoidi. Drugi važni vitamini u naranči su vitamin A, skupine vitamina B, među kojima je najznačajniji B9, poznatiji kao folna kiselina, zatim minerali kalij i kalcij te veliki postotak vlakana.
Zbog svega ovoga naranča je odlična za zdravlje arterija, što sprječava mnoge kardiovaskularne bolesti i probleme s krvožilnim sustavom, a flavonoidi iz voćke smanjuju krvni tlak.
Sinofini, koji se nalaze ispod narančine kože, smanjuju kolesterol u krvi i jetri, a vlakna sprječavaju zatvor, potiču probavu i smanjuju rizik od oboljenja debelog crijeva.
Naranča je dobra i za zdravlje spermija, što je odlično za plodnost muškaraca, a glavni razlog opet je vitamin C, koji uz to jača imunitet cijelog tijela i štiti ga od raznih bolesti, pogotovo infekcija.
Vitamini, minerali i ostali nutrijenti iz naranče sprječavaju i bolesti bubrega i mjehura, djeluju protiv anksioznosti, napetosti, nesanice i ostalih problema živčanog sustava. Smanjuju i tegobe poput astme i alergija. Uz sve to, odlični su i za zdravlje kože i kose, a pogotovo su učinkoviti u borbi s aknama i borama.
Naranča u kulinarstvu
Naranču najčešće jedemo svježu i sirovu, odmah nakon guljenja, ili kao cijeđeni sok. Ipak, ona ima i mnoge druge kulinarske vrijednosti. Od njih se rade marmelade, sirupi, a od korice i razni deserti. Kandirana korica od naranče posebni je desertni specijalitet, poznat po imenu narancin, a korica se može i jednostavno ribati u kolač.
Od naranče se rade i likeri, kokteli i slična pića. Može biti dio salata ili umaka, a od njenih listova ili cvijeta radi se i ljekoviti čaj i ljekovito ulje.
Zanimljivosti
Danas se naranča uzgaja u gotovo svim regijama s toplom klimom, najviše na Sredozemlju, u Južnoj Africi, Kini i u Americi, točnije u Kaliforniji i na Floridi. Naranča je porijeklom iz Kine i Indije, a neke vrste su, prema riječima stručnjaka, nastale i na sjeveroistoku Bangladeša, i to čak 5000 godina prije Krista. Porijeklo naranče vidimo i u njenom imenu, naime, u mnogim se jezicima ona naziva kineskom jabukom. Naziv koji mi znamo - naranča - dolazi od sanskrtske riječi narangah, u doslovnom prijevodu - drvo naranče.
U Europi se za vrijeme Rimskog Carstva najprije pojavila gorka naranča, koja je u Italiji rasla sve do 16. stoljeća. U 15. stoljeću su u Italiju, Francusku, Portugal i Španjolsku moreplovci i trgovci napokon uvezli i slatku naranču te je odatle rasprostranili i na Novi svijet - u Sjevernu i Južnu Ameriku i Australiju.
Budući da je naranča tako dugo dio ljudske prehrane, postala je i neizostavni dio tradicije. U mnogim zemljama njen cvijet predstavlja ljubav i brak. Nekada su mladenke u kosi nosile narančin cvijet ili buket od ovoga cvijeća, a na renesansnim slikama često se mogu vidjeti parovi s takvim cvjetovima u rukama. Narančin cvijet simbol je Američke savezne države Floride, a u feng shuiju predstavlja bogatstvo i blagostanje.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori