Grejp (lat. Citrus aurantium) je tropska biljka iz porodice rutovki (Rutaceae). Uzgaja se zbog okruglog jestivog kiselo-gorkog ploda mesnate unutrašnjosti.
Grejp ili grejpfrut tropski je agrum koji se na našim prostorima nekada smatrao egzotičnim voćem. Danas se može nabaviti u gotovo svakoj trgovini, baš kao i naranča ili limun. Nešto je gorčeg okusa, pa nije po svačijem ukusu, ali je zato odlično osvježavajuć pomiješan s narančinim ili limunovim sokom. Budući da je ovo voće hibrid, okus mu dolazi od prirodnog križanja kiselijeg pomela i nešto slađe slatke naranče.
Grejpfrut se zbog svoje rastuće popularnosti sve više uzgaja i kod nas, pogotovo u južnijim krajevima s nešto toplijom klimom, koja najviše nalikuje suptropskoj. Drvo grejpa je zimzeleno i može narasti do 6 m. Plodovi imaju žutu ili narančastu koru i mogu narasti do 15 cm promjera. Jedna vrsta grejpfruta, također vrlo popularna, ima crveno meso i zove se crveni ili "krvavi" grejp.
Stablo grejpa često se uzgaja i kao dekorativno. Lišće mu je sjajno, a cvjetovi bijeli i vrlo aromatični, a plodovi osvježavajući, sočni i nešto gorči od ostalih citrusa.
Ali osim zbog izgleda drveta, grejp se uzgaja i zbog svojih ljekovitih svojstava. Kao i ostali citrusi sadrži velike količine vitamina C, pa uz ostale nutrijente ima velikog utjecaja na očuvanje zdravlja i sprječavanje, kao i liječenje, mnogih tegoba. Preparati se rade ne samo od ploda ove biljke, nego i od listova, pupova, cvijeta i sjemena.
Informacije
Latinski: Citrus aurantium
Engleski: Grapefruit
Porodica: rutovke (Rutaceae)
Visina: do 6 m
Uvjeti: neutralna, slabo kisela i duboka tla bogata humusom
Klima: tropska i suptropska
Sadnja: veljača i ožujak
Berba: od rujna, tijekom cijele zime
Upotreba: prehrana, kozmetičke svrhe
Srodnici
Sorte
Grejp možemo podijeliti u tri najčešće sorte:
- bijeli grejp (bijelo žute kore i mesa)
- ružičasti grejp (većih nutritivnih vrijednosti od bijelog grejpa)
- crveni (ili krvavi) grejp (također većih nutritivni vrijednosti i slađeg mesa)
Sadnja
Prije sadnje grejpa potrebno je preorati i izravnati udubine u zemlji i tek onda probiti kanale u koje će se voćka zasaditi. Prije sadnje ih treba i pognojiti, a gnoj se određuje s obzirom na tlo, odnosno nakon njegove analize. Jame se moraju iskolčiti i strojno iskopati rahljenjem zemlje. Moraju biti 2 m široke, a nešto više od 0,5 metra duboke. Zemlja se mora obrađivati dok je vrijeme suho, najmanje mjesec dana prije sadnje, kako bi se rahla zemlja posjela.
Sadnice se prije sadnje moraju očistiti od oštećenih dijelova korijena, pa se na njega polaže kompost ili dobra zemlja. Sadnica se mora posaditi duboko u zemlju, a cijepljeno mjesto mora biti oko 10 cm uzdignuto od tla. Nakon što je stablo posađeno, gnoji se oko sadnice u obliku prstena.
Tlo
Najbolje tlo za grejpfrut je ono lakše teksture. Zemlja mora biti dobro drenirana, najbolje ilovasta ili pjeskovito ilovasta. Tlo mora biti plodno, dobro osunčano, ali i zaštićeno od vjetra.
Gnojidba
Stablo grejpfruta se, poput većine agruma, gnoji jednom tjedno u razdoblju od travnja do kolovoza. Najbolje je gnojiti ga s gnojivom specificiranim za agrume. Neuhranjenost biljke primijetit će se po žutim listovima i tada treba analizirati tlo da se ustvrdi koji nutrijenata najviše nedostaje.
Gnojidba prestaje u rujnu, kada počinje branje plodova, i započinje ponovo u proljeće, kada biljka prestane davati ploda.
Temperatura
Grejp je biljka koja najbolje raste u tropskoj i suptropskoj klimi, što znači da mu za rast i razvoj ploda najbolje odgovara topla i vlažna klima. Nikako ne podnosi temperature niže od -10°C, jer one mogu uzrokovati oštećenje i uginuće biljke. Stablo se treba zaštititi čak i na temperaturama nižima od 10°C, stoga se ukrasno stablo u teglici unosi u zatvoreni prostor čim nastupi zimsko razdoblje.
Osim topline, grejpu je za dobar razvoj ploda potrebno i mnogo svjetlosti. U suprotnome ono odbacuje lišće. Uzgaja se na južnim stranama, gdje ima mnogo prirodnog svjetla, a ako se drži u zatvorenom, primjerice na balkonu, mora biti blizu staklenoga prozora kako bi bilo izloženo prirodnoj svjetlosti.
Voda
Grejp za razvoj ploda treba optimalne količine vode. Tijekom ljeta češće se zalijeva kako bi mu se plod dovoljno razvio. U rujnu se zalijevanje smanjuje i zemlja se mora pustiti da se osuši između zalijevanja.
Orezivanje i rezidba
Grejp se orezuje nakon što izgubi lišće, pa ako imate ukrasnu biljku, stavite je neko vrijeme u tamnu prostoriju. Kada ograne ostanu gole, obrežite grane kako biste krošnju prorijedili i oblikovali. Budući da je grejp često ukrasna biljka, grane se podrezuju u oblik kugle.
Ako imate nasade grejpa, rezidba se vrši na kraju zime, kada opadne broj plodova. Tada se režu one grane koje rastu prema unutra ili su predugačke i strše prema van.
Zaštita od bolesti
Grejp mogu napasti svi nametnici i bolesti karakteristični za agrume. Najčešći nametnik je mediteranska voćna muha koja polaže jaja u plodove, iz njih se razviju ličinke koje onda iznutra oštete plod. Jednom zaraženi plod može se samo uništiti kako se zaraza ne bi proširila na druge plodove ili ostatak nasada. Preventivna zaštita može se vršiti ljepljivim trakama koje love muhe prije nego polegnu jajašca ili insekticidima koji će usmrtiti muhe i njihova jajašca.
Drugi česti nametnici grejpa su lisne uši i štitasti moljac koji napada agrume. Oni isisaju sok iz biljke i time je oslabe. Istovremeno ona postaje podložna drugim nametnicima, kao što je gljivica čađavica. U oba slučaja biljka se mora preventivno špricati insekticidima.
Berba
Grejp počne dozrijevati u rujnu i može ga se brati tijekom cijele zime, sve do travnja. Zreli grejp je težak i po tome se razlikuje od nedozrelog. Još jedan pokazatelj zrelosti je njegova koža. Ona prije branja mora biti što tanja i elastična. To vidimo po tome da se brzo vraća u početni položaj nekon što je pritisnemo prstom.
Vrlo je važno ubrati već zreli grejp, jer nakon branja on više ne dozrijeva.
Skladištenje
Grejp se na sobnoj temperaturi vrlo brzo kvari, zbog prisustva kisika. Zato se on najbolje čuva u hladnjaku. Na sobnoj temperaturi grejp se može očuvati do 5 dana, a u hladnjaku mu se produžuje vijek trajanja. Prije konzumacije poželjeno je izvaditi grejp iz hladnjaka i pustiti da se temperira na sobnoj temperaturi jer time postaje mnogo sočniji.
Ljekovita svojstva
Prije svega, grejp je veliki izvor vitamina C. On ima široki raspon pozitivnog djelovanja na ljudsko tijelo. Jača imunitet i time štiti od mnogih infekcija, ponajviše od gripe i prehlade. Uz to pomaže u smanjenju tegoba raznih vrsta artritisa te u liječenju astme.
Osim vitamina C, grejp obiluje i vitaminom A koji štiti vid i kosti. Baš kao i vitamin C, čuva i zdravlje kože jer potiče stvaranje kolagena, zbog kojeg je koža čvršća i elastična te nije podložna stvaranju bora. Grejp sadrži i vitamine B, D, E i K, te minerale magnezij, kalcij, željezo, fosfor i cink.
Folna kiselina još je jedan vrlo važan sastojak grejpa, koji ima višestruko djelovanje na zdravlje, a posebna je po tome što pomaže razvoju ploda u trudnoći. Povoljno djeluje na mozak, krvne žile, srce, djeluje na umor, anksioznost i depresiju, te smanjuje tegobe Parkinsove bolesti, osteoporoze i sl.
Grejp se preporučuje i za suzbijanje kamenaca i bolesti jetre. Osim toga, odličan je dijetetski proizvoda i često se preporučuje kao namirnica koja potiče mršavljenje jer ubrzava metabolizam.
Grejp u kulinarstvu
U kulinarstvu se grejp najčešće koristi kao svježa namirnica. Plod grejpa treba jesti sirov, jer termičkom obradom izgubi čak 90% nutrijenata, pogotovo vitamina. Kod kupnje grejpa treba voditi računa da bude sočan i svjež, što se vidi po njegovoj kori. Takav će biti idealan za konzumaciju.
Od njega se prije svega rade svježi sokovi, ali može biti i dio salata. Grejp se odlično slaže s rikolom, endivijom, matovilcem i cikorijom. U voćnim salatama najbolje paše uz jagode, ananas, naranču i grožđe.
Od ove voćke se po želji mogu raditi i džemovi i slični namazi, ali i likeri ili kokteli. Od kore grejpa radi se čaj i to tako da se kuha dvadesetak minuta u običnoj vodi, procijedi i zasladi po želji, pa konzumira kao i svaki drugi topli napitak.
Zanimljivosti
Grejp je porijeklom s otoka Barbadosa, gdje se smatrao "zabranjenim voćem". U 19. stoljeću uvezen je u SAD, točnije na Floridu, gdje se počeo intenzivno uzgajati, a onda i širiti proizvodnja na ostatak države. Zbog toga je Florida, odnosno SAD, danas najveći proizvođač grejpa. Osim tamo, uzgaja se i u Brazilu, Južnoafričkoj Republici i na Dalekom Istoku, najviše u Kini.
Foto: Ismet Sahin / Pixabay
Odgovori