Cikorija (lat. Cichorium intybus L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Uzgaja se zbog jestivog korijena, listova i cvjetova.
Tijekom prve godine razvija zadebljali korijen i lisnu rozetu, a tijekom druge godine stabljiku, listove, plod i cvijet.
Cikorija ima uspravnu drvenastu i dlakavu stabljiku dugačku od 1 do 1,5 m. Uglastog je oblika, a prema vrhu se grana.
Listovi uz zemlju su duguljastog oblika i skupljeni su u rozetu. Duboko su urezani i rastu na kratkoj peteljci. Listovi s gornjeg dijela biljke su naizmjenični, a naličje im je dlakavo. Jako su slični listovima šećerne repe.
Korijen cikorije je vretenast i žilav te dobro razgranat, a boja mu je žuto-bijela. Dugačak je otprilike 20 cm i širok otprilike 10 cm.
Cvjetne glavice cikorije imaju promjer 2 do 3 cm, a rastu na vrhu stabljike ili se granaju iz pazušca listova. Rastu pojedinačno i cvjetaju od lipnja do listopada.
Cvjetovi cikorije su svijetloplave boje i dvospolni. Jezičastog su oblika s pet zubaca na samom vrhu. Listići se mogu vidjeti u dva dijela. Plodnica se sastoji od jednog sjemenog zametka. Cvjetovi su otvoreni isključivo za vrijeme jutarnjih sati, a kada nastupi oblačno vrijeme ili mrak, oni se zatvaraju.
Plod cikorije sastoji se od ahenija (jednosjemenog ploda) s dugim papusom. Boja mu je tamnocrvena, širok je svega 1 mm, a dugačak 3 mm.
Biljka je bogata mliječnim sokom čiji je okus pomalo gorak, a posebno se ističe dok je biljka još mlada.
Cikorija je medonosna biljka iako ne daje puno peluda i nektara. Otprilike 100 kg na 1 ha.
Cikorija se uzgaja duž cijelog prostora Europe, a raste kao samonikla biljka uz neobrađena zemljišta, putove, pašnjake i livade. Budući da je krasi snažan korijen, dobro podnosi sušna razdoblja. Njezinim uzgojem bavili su se i Egipćani, Rimljani i stari Grci koji su od njezinih listova pripremali salatu, a osim toga koristili su je i kao ljekovitu biljku.
Informacije
Latinski: Cichorium intybus L.
Engleski: Industrial chicory
Porodica: glavočike (Asteraceae)
Visina: 1 - 1,5 m
Uvjeti: ilovasto i rahlo tlo
Klima: umjerena i vlažna
Sadnja: rano proljeće, početak travnja
Berba: rujan i početak listopada
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Cikoriju sadite u plodoredu, s rotacijom oko 5 godina. Najbolje će joj odgovarati sve okopavine koje su gnojene stajskim gnojem kao što su primjerice strne žitarice i zrnate mahunarke, kao i u slučaju šećerne repe. Uspjet će na tlima na kojima je uzgajan krumpir i kukuruz jer dobro čiste tlo od korova što je važno za mlade biljke koje su posebno osjetljive na pojačan razvoj korova.
Najbolji predusjevi cikorije su lucerna, crvena djetelina te travno-djetelinske smjese, smjesa graška i žitarica te grahorica. Osobito su korisne na teškim tlima jer svojim dubokim korijenjem mogu prodrijeti u tlo i učiniti ga rahlijim. Osim toga, opskrbljuju tlo potrebnim dušikom.
Prije sjetve, tlo se mora dobro pripremiti. Preporučuje se jesensko oranje na dubinu od 30 cm te obvezno tanjuranje. Cikoriji će se razvoj korijenja trebati minimalno 30 cm duboko tlo.
Sjetva cikorije obavlja se sijačicama, a razmak između sadnje može biti od 45 do 50 cm u redu. Sije se na dubinu od 1 do 2 cm.
Cikoriji će najbolje odgovarati laka i strukturirana tla čija je pH vrijednost kisela do neutralna. Uspjet će i na težim tlima ako ih se dobro obradi. Tlo za sjetvu obvezno mora biti rahlo jer ćete jedino tako ostvariti dobar rast i razvoj korijena potpuno ispod površine zemlje.
Vrijeme sadnje
Cikorija se sije u rano proljeće, najbolje odmah na početku travnja.
Klije na temperaturi od 4°C, ali minimumom se smatra ona od 8°C. Najbolja temperatura koja će pospješiti klijavost je ona od 20 do 25°C. U fazi kada razvija prve listiće posebno je osjetljiva na jako niske temperature. Može izdržati one do -3°C, a kada razvije prve prave listove temperature do -8°C.
Iako nije osjetljiva na manjak svjetlosti, trebalo bi zadovoljiti njezine potrebe za istom prilikom rasta što ćemo postići poštivanjem gustoće kod sadnje i dobrim rasporedom ostalih biljaka.
Uzgoj
Odmah nakon sjetve, obavlja se proces valjanja sjemena. Tako će se sjeme bolje stopiti s tlom. Ako primijetite pokoricu na površini tla, uništite je u pravo vrijeme rotacijskim ili laganim drljačama. Obvezno je obrađivanje tla oko biljke prilikom njezinog rasta.
Kada cikorija razvije dva do tri para listova potrebno ju je prorijediti i prihraniti.
Zalijevanje
Budući da se rano sije, može koristiti nakupljenu jesensko zimsku vodu u dubljim dijelovima tla. Neće joj ozbiljno naštetiti suša pa je s obzirom na to odlična biljka za uzgoj na mjestima gdje tijekom ljeta nema redovitih padalina.
Gnojidba
Cikoriji najbolje odgovara stajsko gnojivo. Zaorajte ga tijekom ljetnog oranja ili u vrijeme jesenskog kada odrađujete duboku obradu tla.
Na srednje plodnim tlima preporučuje se od 130 do 150 kg/ha stajskog gnojiva, od 150 do 200 kg/ha kalija te 90 do 100 kg/ha fosfora.
Vađenje
Cikorija se ne ubire, već se vadi cijela s korijenom. To se obično događa krajem rujna ili na samom početku listopada. Vadi se ili ručno ili plugom i štihačama, a mogu pomoći i linije za vađenje šećerne repe.
Netom nakon vađenja, biljci se odstranjuju listovi i ona se dalje šalje u tvornicu na preradu, ovisno za što se točno uzgaja.
Cikorija u kulinarstvu
Cikorija se lako može uvrstiti u prehranu, a koriste se svi njezini dijelovi - listovi, cvjetovi i korijen.
Najčešće se koristi svježi korijen biljke. On se može kuhati ili blanširati te poslužiti kao dodatak uz glavno jelo, samostalno ili s drugim povrćem.
Korijen cikorije se koristi kod pripreme kave od cikorije. Naime, sušenjem i prženjem korijenja cikorije dobiva se karakterističan okus, miris i boja slična onima kod kave. U prošlosti, kod nedostatka kave koristila se kao zamjena za kavu, a često se nazivala i "sirotinjskom kavom". Danas je odlična zamjena za kavu za sve one koji žele izbjeći kofein, a ovakvu "kavu" mogu slobodno konzumirati i djeca i trudnice.
Korijen cikorije sadrži velik postotak vlakna pa se često suši i koristi kao dodatak prehrani ili kao aditiv u prerađenoj hrani. Suhi korijen sadrži više od 60% inulina - prehrambenog vlakna koji se u tijelu ponaša kao prebiotik, odnosno njime se hrane dobre bakterije (probiotici) u našim crijevima.
Budući da korijen sadrži inulin, često se koristi kao dodatak u prerađenoj hrani gdje se žele dodati vlakna, a može služiti i kao zamjena za masti ili šećer.
Listovi cikorije, pomalo gorkog okusa, obično se kuhaju i koriste kao dodatak u juhama, salatama, varivima ili kod pripreme nešto neobičnijih umaka. Mladi pupoljci cikorije mogu se dodati u razne salate.
Foto: Antranias / Pixabay
Odgovori