Radič (lat. Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Uzgaja se zbog jestivih zelenih listova gorkastog okusa.
Radič je povrće koje uglavnom jedemo kao salatu. Naziva se i crvena cikorija i jedan je od sorti cikorije, čija je poznatija sorta slatka i služi za proizvodnju slatkiša. Radič je, kao druga sorta, gorkast, specifičnog okusa i crvene ili crveno zelene boje, po čemu je karakterističan. Gorak okus dolazi od intibina, vrste ugljikohidrata kojeg ova biljka sadrži.
Korijen ove biljke jako je razgranat, ali plitak i slabo zadebljan.
Informacije
Latinski: Cichorium intybus L. var. foliosum Hegi
Engleski: Chicory
Porodica: glavočike (Asteraceae)
Visina: 10 - 15 cm
Uvjeti: dobro drenirana, rahla i lagana tla
Klima: umjerena
Sjetva: lipanj ili srpanj
Berba: 60 - 80 dana od sjetve
Upotreba: prehrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Vrste
Postoje tri glavne vrste radiča:
- lisnati radič
- glavati radič
- korjenasti radič
Crveni radič, kojeg danas najviše jedemo, uzgojen je 1860. godine. Iako ima mnogo sorti ovog povrća, najpoznatije su:
- Palla rossa - sorta čvrste glavice, rana sorta se bere u kasnu jesen ili ranu zimu, a kasna u sred zime.
- Averto - sorta sa zelenkasto-smeđim listovima i vinsko crvene glavice . Vrlo ukusna za konzumaciju.
- Verona - glavica je oblika velike, crvene rozete. Lišće se može brati već u listopadu.
Sjetva
Radič je najbolje uzgajati nakon kultura poput rajčice, krastavca i krumpira, odnosno onih kultura koje su gnojene organskim gnojivima. Nakon berbe, ovakve kulture ostavljaju dosta korijenja i lišća koje postaju kompost za zemlju. Radič se na istom mjestu ne smije uzgajati barem 3 godine. Prije sjetve tlo se treba obraditi na 40 cm dubine. Sama površina mora biti fino obrađena i mrvičasta.
Ako planiramo brati i mladi radič, mora se sijati izravno na gredice, gdje će razmak između redova biti 10 do 15 cm. Radič se sije plitko, do 1 cm u dubinu i nakon toga se lagano povalja.
Sijačicama se radič sije u redove, među kojima je razmak 30 do 50 cm. Također se može i presađivati, pri temperaturi od 10°C ili više u zaštićenom prostoru. U tom slučaju se sjetva radi u veljači ili ožujku, a presađivanje u ožujku ili travnju.
Tlo
Radiču za uzgoj trebaju srednje teška tla, koja će imati i dobru strukturu i dobar kapacitet za vodu i zrak. Tlo mora biti blago kiselo ili neutralno, pH vrijednosti od 6 do 7.
Gnojidba
Radič se treba gnojiti s 20 do 60 t stajskog gnoja po hektaru. Uz to mu treba i do 200 kg fosfora i do 160 kg kalija po hektaru.
Temperatura
Idealna temperatura za nicanje radiča je 20°C. U tim uvjetima nikne za 6 dana. Ako je temperatura niža, oko 10°C, za nicanje će mu trebati čak 15 dana. Minimalna temperatura za rast mu je oko 8°C, a optimalna od 15 do 18°C. Na temperaturama nižima od 2 i višima od 30°C, rast radiča se zaustavlja.
Radič može podnijeti temperature do -5°C. Najbolje ga je saditi na otvorenom i osunčanom mjestu, iako će uspjeti i na malo zasjenjenim položajima.
Voda
Ako radič uzgajate na težim tlima, navodnjavanje mu neće trebati, a ako se sadi na laganima, onda će ono biti potrebno. Ono što je radiču potrebno za dobar uzgoj je ravnomjerna opskrba vodom.
Održavanje nasada
Radič se za vrijeme uzgoja treba prorjeđivati. To se radi nakon što biljka razvije 3 do 4 lista. Tada se prorjeđuje na razmak od 15 do 30 cm. Nasadi se cijelo vrijeme uzgoja trebaju međuredno kultivirati i po potrebi navodnjavati.
Zaštita od bolesti
Radič može oboljeti od istih bolesti kao i većina lisnatog povrća. Česta bolest koja ga pogađa je pjegavost lišća, koju uzrokuje gljivica Alternaria. Nakon infekcije na listovima se pojavljuju sive ili smeđe mrlje, okrugle forme. Listovi se nakon toga počnu sušiti. Zaštita se provodi tako da se odmah uklone zaraženi listovi, a ostali nasadi prskaju se fungicidima.
Radič može napasti i mrkvina muha, čije ličinke ruju korijenje te uzrokuju pojavu hrđe na listovima. Zaraza se sprječava sijanjem otpornih sorti i zaštitom bilja s mrežicom. Svi zaraženi listovi također se moraju što prije otkloniti i uništiti. Na isti način je ova biljka ugrožena i od radičeve muhe.
Ovu biljku može napasti i hrđa, a simptomi su joj narančaste mrlje koje se počnu pojavljivati na listovima. Bolest se također suzbija fungicidima - preventivno i nakon oboljenja.
Berba
Od sjetve do nicanja radiča treba oko 3 tjedna, a od nicanja do berbe oko 6 tjedana. Radič se bere tako da se odreže lišće, bez da se ošteti i vegetacijski vrh. Tako će oko njega ponovo izrasti novi listovi koje ćemo moći brati za 4 tjedna.
Nakon drugog rezanja, biljku je potrebno i prihraniti, najbolje dušičnim, a može i kombiniranim gnojivom. Usjev se bere više puta, ali s vremenom postaje sve slabiji.
Skladištenje
Nakon berbe radiča potrebno je listove najprije oprati u hladnoj vodi, a zatim ih ocijediti. Pakiraju se u plitke letvarice i prekrivaju folijom. Iako se radič uglavnom ne skladišti, može se držati na temperaturi od 2 do 5°C i visokoj vlazi zraka, kako bi se očuvao do tjedan dana.
Ljekovita svojstva
Radič je vrlo ljekovito povrće, zbog čega se nekada uzgajao isključivo za potrebe liječenja. Prije svega, prepun je vitaminima B skupine, vitaminom C, vitaminom K, mineralima kao što su željezo, bakar, cink i mangan, folnom kiselinom i mnogim drugim ljekovitim nutrijentima.
Vitamini B skupine održavaju imunitet jakim, ubrzavaju metabolizam i općenito regeneriraju organizam, pa je radič zbog toga odličan za detoksikaciju. Vitamin C ima višestruku ulogu. Štiti stanice od slobodnih radikala i time smanjuje mogućnost oboljenja od raznih bolesti. Druga važna uloga mu je što poboljšava djelovanje folne kiseline, koja služi za izgradnju stanica u organizmu.
Vitamin C potiče razgradnju histamina, zbog čega umanjuje alergijske reakcije, poput svrbeža, suznih očiju, oticanja sluznice i slično.
Vitamin K potiče koagulaciju krvi. Manjak ovog vitamina u organizmu može dovesti do raznih bolesti, jer je potreban za sintezu bjelančevine koje pomažu u zgrušavanju krvi. Ovime odlično djeluje i na zdravlje jetre.
Minerali iz radiča snižavaju kolesterol i razinu šećera u krvi. Budući da sadrži i veliki postotak vlakana, potiče redovito pražnjenje.
Radič u kulinarstvu
Radič se najčešće jede svjež i sirov, kao salata, u kombinaciji s drugim vrstama lisnatog povrća. Ukusan je sam ili s raznim salatnim dresinzima. Može se jesti i s maslinovim uljem i octom, ali i s preljevima na bazi jogurta. Također je vrlo ukusan ako je začinjen bučinim uljem, jer tada posve gubi svoj gorkasti okus.
S kuhanim krumpirom, radič se može poslužiti kao toplo-hladna salata. Može se jesti kao prilog, ali i kao samostalno jelo.
U talijanskoj kuhinji, radič se i kuha, iako time izgubi svoju boju. Može se peći i na grilu, tako da se glavica izreže na četvrtine, posoli, začini maslinovim uljem i zapeče na umjerenoj vatri. U ovoj kombinaciji odličan je s dimljenim sirom i aceto balsamicom.
Zanimljivosti
Nekada se ova biljka uzgajala kao lijek. Takvu su je koristili još i stari Grci i Rimljani, a Egipćani ga počeli uzgajati od njegove divlje sorte. Divlji radič tada je rastao po cijeloj Europi, sa sada je proširen i na Sjevernu Afriku te cijelu Aziju, sve do Sibira.
Radič se koristio kao čistač krvi i kao lijek protiv nesanice. U srednjem vijeku bio je važan dio prehrane svećenika koji su prakticirani vegetarijanstvo.
Foto: Barbara808 / Pixabay
Odgovori