Krastavac (lat. Cucumis sativus) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae). Uzgaja se zbog jestivog zelenog ploda valjkastog oblika.
Uzgoj krastavaca je dosta raširen na našim područjima, a osim u vrtu ili u polju, uzgaja se i u plastenicima ili staklenicima. Uglavnom se konzumira u svježem ili kiselom obliku, a velika prednost mu je ta što ima nisku kalorijsku vrijednost.
Iako nije sladak te uz to ima i zelenu boju, čini vam se da krastavac nikada ne bi mogao biti u skupini voća? No, varate se. Sjemenke koje se nalaze unutar krastavca, daju nam do znanja da je on zapravo jedna ukusna, zelena voćka.
Krastavac ima slabo razvijen korijen koji raste plitko u tlu, na dubini od 5 do 25 cm. Stabljika krastavca je razgranata i puzava, a dužina ovisi o sorti te o uvjetima uzgoja, ali može narasti i do tri metra. Krastavac ima krupne listove koji kod nekih sorta s donje strane imaju bodljikave izrasline. Na dnu listova rastu bočni izdanci koji je kod nekih sorata uklanjaju ili se ostavljaju za plod.
Na krastavcu se mogu razvijati muški i ženski cvjetovi. Međutim, češće se razvijaju oni muški pa je tada i prinos niži, što je razlog zbog kojeg se na tržištu često mogu naći hibridi sa ženskim cvjetovima.
Informacije
Latinski: Cucumis sativus
Engleski: Cucumber
Porodica: tikvovke (Cucurbitaceae)
Visina: do 2 m, ovisno o načinu uzgoja
Uvjeti: duboka, plodna i dobro strukturirana, bogata tla
Klima: tople klime
Sadnja: proljeće
Berba: kad dosegne tehnološku zrelost, ovisno o namjeni
Upotreba: prehrana, kozmetičke svrhe
Srodnici
Sadnja
Krastavac se na istoj površini može saditi tek nakon 3 do 4 godine, a dobre pretkulture mogu biti salata, luk, mahunarke, žitarice, korabica i špinat. Ne bi se smio saditi nakon kultura iz porodice Cucurbitaceae te krumpira, rajčica, kupusnjača i kukuruza.
Za uzgoj krastavca pogodna su plodna, duboka i rastresita tla, bogata organskim tvarima. Tlo na kojem se uzgaja krastavac trebalo bi biti neutralno ili slabo kiselo, pH-vrijednosti 5,5 do 6,5. Kisela, hladna i teška tla nisu pogodna za uzgoj krastavaca.
Krastavac se kao glavi usjev sije krajem travnja, a kao postrni / pokrovni usjev tijekom lipnja. Rana sjetva krastavca obavlja se u toplom plasteniku oko 40 dana prije sadnje na stalno mjesto.
Najboljim načinom proizvodnje smatra se uzgoj na crnoj polietilenskoj foliji. Naime, biljke tako brže niču i razvijaju se jer se tlo ispod folije brže zagrijava. Folija istovremeno sprječava razvoj korova, a izrasli plodovi su na kraju čisti jer se nalaze na foliji. S obzirom na to da biljke nisu u izravnom dodiru s tlom, manja je mogućnost zaraze bolestima. Folija se na većim površinama postavlja ručno ili pomoću polagača folije. Istovremeno s polaganjem folije, preporučuje se i postavljanje sustava navodnjavanja kap po kap.
Obrada tla za sjetvu ili sadnju krastavca započinje u jesenskim mjesecima. Tada je potrebno obaviti duboko oranje i po potrebi kultivaciju.
Sjetva krastavaca se na većim površinama obavlja sijačicama, a na manjim se ručno sije u kućice ili redove. Između redova treba biti razmak od jednog metra, dok u redovima treba ostavljati oko 30 cm razmaka među biljkama. Industrijske krastavce (kornišone) treba sijati gušće.
Površina se nakon sadnje također može prekriti paučinastom, tankom poluprozirnom folijom od sintetskog netkanog materijala. Ovakva folija je propusna za vodu, zrak i svjetlo, ali predstavlja fizičku prepreku za štetočine koje bi mogle napasti nasad krastavaca. Preporučuje se postaviti foliju odmah nakon sjetve i ostaviti na usjevu sve do cvatnje.
Najveći prinos krastavaca ostvaruje se uzgojem na armaturi. Riječ je o načinu uzgoja za koji je potrebno osigurati stupove visoke do dva metra, povezane žicom na koju se veže konopac. Vrh stupova trebao bi se nalaziti 150 cm iznad tla. Preporučljivo je uz redove postaviti i cijevi za navodnjavanje, jer se navodnjavanje treba obavljati tri puta tjedno. Zbog bolje prozračnosti, kod ovakvog načina uzgoja potrebno je redovito kidati zaperke koji rastu na donjem dijelu stabljike. Plodovi uzgojeni na armaturi su čišći, manja je mogućnost zaraze bolestima i lakše je obavljati berbu. Ovdje se također može koristiti polietilenska folija za prekrivanje tla, a kada se biljke razviju, folija se uklanja i tlo se prekriva slamom.
Uzgoj
Da bi uzgoj krastavaca bio uspješan i donio dobar prinos, potrebno je izvršiti odgovarajuću gnojidbu. Preporučljivo je gnojiti krastavac fosforom, kalijem, dušikom i kalcijem. Također se preporučuje i folijarna prihrana, ali tijekom primjene treba postupati oprezno kako ne bi došlo do spaljivanja biljke i cvijeta, a samim time i povećanja troškova proizvodnje.
Što se tiče temperature, najbolja srednja dnevna temperatura za uzgoj krastavaca na otvorenom je oko 15°C, dok je optimalna dnevna temperatura ona od 25 do 27°C. Cvatnja krastavca događa se pri temperaturama od 15 do 17°C, a oprašivanje se obavlja pri temperaturi od 18 do 21°C.
Od zametanja plodova do berbe krastavca obično treba proći 30 do 40 dana, a brzina rasta pojedinog ploda ovisi o tome koliko plodova ima na jednoj stabljici.
Uz odgovarajuću temperaturu, krastavac za dobar rast i razvoj traži i velike količine vlage u zraku i tlu. Najviše mu odgovara relativna vlažnost zraka od 85 - 90%, što je teže postići kod uzgoja na otvorenom. Nasad u početku ne treba zalijevati prečesto i s velikim količinama vode, ali kasnije u fazi zametanja plodova i u vrijeme oko berbe nasad treba zalijevati otprilike svaka 3 - 4 dana. U konačnici, učestalost zalijevanja i količina vode ovise o tlu i načinu uzgoja.
Navodnjavanje krastavaca nikada ne bi trebalo obavljati od oka jer to može biti štetno po nasade. Osim toga, temperatura vode koja se koristi pri navodnjavanju ne bi smjela biti niža od 18°C. Kako biste mogli odrediti kada je povoljan trenutak za navodnjavanje i koliku količinu vode treba koristiti, najbolje je koristiti mjerače vlage za tlo. Za uspješan uzgoj krastavaca potrebno je održavati vlagu tla na 80% poljskog vodnog kapaciteta.
Uz navodnjavanje i gnojidbu, jedan od koraka u održavanju nasada je i rezidba i orezivanje krastavaca. Kako bi se osigurao dobar prinos i duga berba, krastavce treba neprestano obnavljati, što se postiže redovitom rezidbom vriježa i odstranjivanjem suhih listova i loših plodova. Ako pustite krastavce da rastu slobodno, oni će davati previše plodova u isto vrijeme. S obzirom na to da se svi neće moći othraniti, pola će ih otpasti, a druga polovica će biti lošije kvalitete. Upravo zbog toga je važno redovito rezati krastavce.
Postoje dva tipa rezidbe krastavaca, jedan je rez sistemom kišobrana, a drugi rez sistemom brajdi. Za oba tipa je zajedničko to što se uklanjaju bočne vriježe i cvjetovi koji rastu na visini od pola metra. Navedeni postupak ubrzava rast biljaka i osigurava raniju i uspješniju berbu.
Zaštita od bolesti
Krastavac je poput svih ostalih biljaka koje se uzgajaju na otvorenom izložen pojavi bolesti i štetnika. U nastavku otkrivamo najučestalije i najopasnije bolesti i štetnike krastavaca te kako ih pravovremeno suzbiti i zaštiti krastavac.
Bolesti krastavaca
Najčešće bolesti krastavaca su: pepelnica i plamenjača. Saznajte u nastavku koji su simptomi ovih bolesti te kako ih spriječiti djelovanjem preventivnih mjera i zaštite krastavca.
Pepelnica
Pepelnica je jedna od najčešćih bolesti koje se javljaju kod uzgoja krastavaca, a uzrokuje ju gljivica Erysiphe cichoracearum. Razvoju ove bolesti pogoduju temperature do 30°C i relativna vlažnost zraka od 65 - 85%, iako se može razviti i pri relativnoj vlažnosti zraka od 20%. Bolest možemo prepoznati po pepeljastoj prevlaci na listovima, a kod jačih napada simptomi se javljaju i na naličju listova. Takvi listovi požute i na kraju se osuše.
Kao mjeru preventivne zaštite, pri sjetvi treba koristiti otporne hibride i sumporna sredstva s kojima u zatvorenim prostorima treba oprezno postupati jer visoke temperature mogu uzrokovati opekline. Za suzbijanje pepelnice primjenjuju se i fungicidi na bazi aktivnih tvari.
Plamenjača
Još jedna od poznatih i čestih bolesti koje zahvaćaju krastavac je plamenjača koju uzrokuje gljivica Pseudoperonospora cubensis. Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature od 16 do 22°C i velika količina vlage i zraku. Bolest se manifestira u obliku pjega koje su u početku male, okrugle i svijetlo zelene boje, a kako bolest napreduje pjege poprimaju nepravilan oblik i postaju žute. Žuti dijelovi s vremenom postanu smeđi i osuše se, a plodovi ostanu mali i nepravilnog oblika.
Najbolje mjere zaštite od plamenjače su:
- pridržavanje pravilnog plodoreda (ne sijati nakon neodgovarajućih pretkultura)
- korištenje otpornih hibrida
- navodnjavanje sistemom kap po kap
- primjena fungicida na bazi bakra
U slučaju većih napada mogu se upotrebljavati i fungicidi na bazi aktivnih tvari.
Ostale bolesti koje se mogu pojaviti prilikom uzgoja krastavaca su:
- virus mozaika krastavca
- venuće
- bijela trulež
- bolest klijanaca
- krastavost plodova
- crna trulež stabljike
- trulež korijena
- antraknoza
Štetnici krastavaca
Najčešći štetnici koji napadaju krastavce su: lisni mineri, štitasti moljac, zelena breskvina uš i kalifornijski trips.
Lisni mineri
Lisni mineri su sitne mušice čije ličinke nanose štetu bušenjem listova. Najbolja zaštita protiv lisnih ušiju je ciromazin.
Štitasti moljac
Štitasti moljac je mali bijeli leptir dug oko 2 mm. U početku na listovima i plodovima uzrokuje pojavu ljepljive rose iz koje se kasnije razviju gljivice. Ako ga primijetite, nasad treba učestalo prskati pripravcima na bazi aktivnih tvari (malationa, diazinona itd.).
Zelena breskvina uš
Zelena breskvina uš je štetnik koji predstavlja najveći problem kod uzgoja na otvorenom, a između ostalog, glavni je uzročnik virusa mozaika krastavca.
Kalifornijski trips
Kalifornijski trips je mali kukac koji se nalazi u gotovo svakom stakleniku. Kao mjera zaštite provodi se hladno ili toplo zamagljivanje ili se u krajnjem slučaju primjenjuju insekticidi na bazi aktivnih tvari kao što su malation, bifentrin, diazinon, lafacipermetrin, pirimifos metil itd.
Berba
Ovisno o klasi, berba krastavaca za industrijsku preradu obavlja se svaka dva dana. U prvu klasu ubrajaju se krastavci koji imaju plodove duge 3 - 5 cm, a u promjeru su široki oko 1,5 cm. U drugu klasu pripadaju plodovi dužine 5 - 7 cm te promjera 2 cm. S obzirom na to da se kisele samo oni manji, veliki krastavci nisu pogodni za industrijsku preradu. Krastavci koji su duži od 9 cm koriste se u svježem obliku. Berba salatnog krastavca obavlja se onda kada plodovi poprime veličinu, oblik i boju karakterističnu za tu sortu.
Berba krastavaca uglavnom se obavlja ručno, a samo se na jako velikim površinama obavlja pomoću strojeva.
Skladištenje
Krastavci koji su namijenjeni za daljnju distribuciju na tržište pakiraju se u kartonske kutije ili plastične sanduke i skladište na temperaturi od 3 do 7°C, uz relativnu vlažnost zraka od 93 do 95%. Industrijski krastavci se drže u plastičnim kontejnerima, a s obzirom na to da ih je jako teško čuvati, preporučuje se obraditi ih što prije.
Svježe krastavce možemo čuvati na hladnom mjestu do tjedan dana, a kako bismo maksimalno iskoristili sve njegove vrijedne sastojke ipak bi ga trebalo iskoristiti dva dana nakon berbe.
Krastavac u kulinarstvu
Iako to nije potrebno ako je riječ o domaćem proizvodu, krastavcima prije konzumacije najčešće uklanjamo koru. Krastavce iz organskog uzgoja možemo samo dobro oprati i narezati. Međutim, zna se dogoditi da kora bude gorka pa je u tom slučaju guljenje poželjno.
Sezona krastavca je u ljetnim mjesecima i on se najčešće koristi u osvježavajućim salatama, dobro rashlađen i svjež. Odlično se slaže s mliječnim proizvodima pa se u nekim kuhinjama jugoistočne Europe priprema u kombinaciji s vrhnjem ili jogurtom.
Salatu od krastavaca možemo poslužiti uz bilo koje mesno ili povrtno jelo. Od krastavaca se priprema i poznata hladna juha ili gazpacho, gdje se uz ovo povrće dodaje i krumpir, poriluk, vrhnje i temeljac.
Osim u svježem obliku, krastavce također možemo kratko propirjati i uz malo vrhnja i začina poslužiti kao prilog mesu ili ribi.
Ljekovita svojstva
Krastavac najvećim dijelom sadrži vodu, što znači da je odličan diuretik i da jako dobro uklanja toksine iz tijela te da potiče rad bubrega i žuči. Osim toga, sadrži i dijetalna vlakna koja potiču rad debelog crijeva i čuvaju organizam od kancerogenih tvari.
Od minerala koje krastavac sadrži ističe se kalij koji pomaže u regulaciji krvnog tlaka i potiče fleksibilnost mišića. S obzirom na to da ima nisku kalorijsku vrijednost, a sadrži brojne vitamine i minerale, osobe koje žele zdravo smršavjeti mogu ga bez grižnje savjesti jesti u većim količinama.
Zbog visokog udjela kalija, magnezija i vlakana, odličan je za osobe koje boluju od dijabetesa, a pomaže i kod prevencije upale zglobova i artritisa. Također pomaže u snižavanju tlaka i razine štetnog kolesterola.
Uz sve navedeno, krastavac je dobar i za zdravlje kose i kože. Može se koristiti i kao umirujuće sredstvo protiv alergija, opeklina, iritacija i svih drugih kožnih problema. Često ga možemo pronaći među sastojcima maski za lice jer zateže kožu, umanjuje natečenost i osigurava mladenački izgled. S obzirom na to da sadrži silicij i sumpor, utječe i na čvrstoću i rast kose.
Zanimljivosti
Krastavac je porijeklom s područja Azije, gdje se uzgaja već tisućama godina. Od njega se pripremao sok koji se koristio kao osvježavajuće sredstvo tijekom vrućih razdoblja, a njegova ljekovita svojstva spoznali su još liječnici iz starog Egipta. Iz Azije je prvo stigao u Grčku i Italiju, odakle se proširio ostatkom Europe.
Srodnici krastavca su tikva i lubenica.
Foto: Alexei Chizhov / Pixabay
Odgovori