Koraba (lat. Brassica oleracea var. gongylodes) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se zbog jestive zadebljale stabljike i listova.
Koraba se još naziva i korabica ili koleraba, uglavnom joj se konzumira zadebljala stabljika, koja u tehnološkoj zrelosti poprima kuglasti, pomalo spljošten oblik, svijetlozelene, rijetko kada ljubičaste boje. Na njoj rastu listovi, također jestivi, kao i kod svih kupusnjača, romboidnog oblika i spiralno raspoređeni na peteljkama. Na vrhu stabljike nalazi se rozeta s lišćem.
U drugoj godini uzgoja koraba procvjeta dvospolnim, pravilnim cvjetovima sa žutim laticama i šest prašnika. Oni se skupljaju u produžene i rahle grozdove. Oprašeni cvjetovi stvaraju plod u obliku komuške, duge 12 cm i u njoj se nalaze male okrugle, crvenkaste sjemenke.
Informacije
Latinski: Brassica oleracea var. gongylodes
Engleski: Kohlrabi
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: 60 do 70 cm
Uvjeti: srednje teška tla (jesenka sadnja), lakša tla (proljetna sadnja)
Klima: umjerena
Sadnja: rano proljeće ili jesen, ovisno o sorti
Berba: višekratna, kada dosegne potrebnu veličinu
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Korabu je najbolje saditi nakon onih kultura koje su se gnojile organskim gnojivima. Također, moramo paziti da je na istom mjestu ne sadimo barem 3 godine.
Ako se koraba sadi u rano proljeće, presadnice se moraju uzgojiti u zaštićenom prostoru, jer temperatura zraka za vrijeme klijanja mora biti veća od 14°C. Sije se u sandučićima ili na gredici, tako da se stavlja oko 2 g sjemena na m2 i tako se dobije oko 500 presadnica. Ako želimo ranu vanjsku proizvodnju, sadnice se prekrivaju perforiranom PPE folijom ili agrotekstilom. Gredice treba pripremiti najmanje 2 tjedna prije sadnje kako bi se tlo sleglo, a njegov površinski sloj posušio.
Ako se koraba sadi u jesen, onda se presadnice siju u gredice na otvorenom ili u kontejnere u otvorenom, ali zaklonjenom prostoru, s time da je takve presadnice potrebno orošavati. Dobro je saditi ih s grudom zemlje ili sa supstratom kako bi se bolje prilagodile uvjetima sadnje i kasnije dale ujednačene usjeve.
Presadnice se tako sade na razmak od 25 cm jedna od druge i međuredno, stoga ispadne da se posadi od 13 do 16 presadnica po m2.
Tlo
Koraba raste na mnogim tlima, najbolje onima srednje teškima, pogotovo ako se odlučujemo za jesensku proizvodnju. Ako je sadimo ranije, odnosno u proljeće, treba se saditi na onim tlima koja se lakše zagrijavaju. Tla moraju imati veći kapacitet za vodu i poželjno je da su blago kisela, neutralna ili blago alkalna, odnosno da im je ph vrijednost od 6 do 7,5. Ako je tlo kiselije, treba ga neutralizirati vapnom, jer će u suprotnom nasadi biti podložniji oboljenjima i napadima štetnika.
Temperatura
Iako koraba može trpjeti i hladnije dane, za klijanje i rast mladica ipak joj je potrebna viša temperatura, najbolje od 14 do 20°C, s time da podnosi noćne temperature do 8°C. Važno je da temperatura tla ostane veća od 8°C.
Voda
Nakon presađivanja, sadnica korabe mora se zalijevati s 30 do 40 mm vode, a nakon toga svakih 5 do 8 dana s do 30 mm vode. Nepovoljno je za korabu da nakon suše naglo padne kiša, jer će u tom slučaju njena stabljika pucati.
Gnojidba
Koraba se treba gnojiti sa 145 do 225 kg dušika po hektaru, zatim 80 kg fosfora i 180 kg kalija po hektaru. Dušik se dodaje u nekoliko obroka, a ostali elementi u obradi tla prije sadnje.
Održavanje nasada
Jednom kada presadnicama stabljika počne jačati, može se početi vršiti međuredna obrada. Tada se radi i prihrana dušikom. Ono što je posebno važno kod održavanja nasada je održavanje vlage tla. Ona mora biti čak 65% iznad poljskog vodnog kapaciteta. Ovime se štiti biljka od pucanja za vrijeme većih oborina, pogotovo ako je prije toga bilo sušno razdoblje. Također treba imati na umu da razmak između zalijevanja ne smije biti prevelik, jer i to može prouzročiti pucanje zadebljalog korijena.
Zaštita od bolesti
Korabi prijete iste bolesti i nametnici kao i ostalim kupusnjačama. Može se zaštititi tretiranjem tla i presadnica prije sadnje i naravno, preliminarnom zaštitom od korova. Velika prijetnja je kupusova muha koja napada nasade u prvoj polovici svibnja. Nasadi se od njihove najezde štite isto kao i od ostalih nametnika, kao što su žičnjaci, sovice, rovci i slično, a to je da se prije presađivanja sadnica u tlo unose insekticidi. Prije sadnje mogu se tretirati i presadnice koje će se neposredno prije polaganja u zemlju uroniti u preporučeni insekticid.
Gljivične bolesti koje napadaju korabu su koncentrična pjegavost kupusa, prstenasta pjegavost kupusa, crna trulež, bijela trulež i siva plijesan. Suzbijaju se upotrebom fungicida i uništavanjem već oboljelih biljaka.
Berba
Ako je koraba zasađena u rano proljeće i presađena na otvoreno, berba započinje u svibnju ili lipnju. Ako su pri tome nasadi bili prekriveni PE folijom ili agrotekstilom, berba može uraniti 7 do 15 dana. Jesenskim uzgojem, koraba je spremna za berbu krajem listopada.
Berba se izvodi ručno i to tako da se oštrim nožem reže ispod zadebljale stabljike. Najbolje je odmah odrezati i sve oštećene ili osuđene listove kako bi kasnije priprema za pakiranje bila jednostavnija. Proljetne berbe prodaju se s vršnim listovima, a jesenske bez lišća.
Skladištenje
Nakon berbe koraba se pakira u letvarice ili kutije i to sa svojim stabljikama i lišćem u sredini. Pakiranje jesenske berbe radi se bez lišća, također u letvarice ili u mrežaste vreće. Koraba pakirana s lišćem smije se skladištiti samo na 2 do 3 tjedna i to na temperaturi od 0 do 1°C, pri relativnoj vlažnosti zraka od 97%.
Jesenska koraba, koja se pakira bez lišća, smije se skladištiti na nekoliko mjeseci i to samo u tamnim i relativno hladnim podrumima.
Ljekovita svojstva
Koraba je vrlo zdravo povrće i njena ljekovitost posebno dolazi do izražaja zimi. Bogata je vitaminima, pogotovo vitaminom C i to toliko da samo 120 g korabe može namiriti organizam dnevnim potrebama za njime. Bogata je i vitaminima B skupine, najviše vitaminom B6, biotinom, niacinom, folnom i pantotenskom kiselinom, dok je lišće bogato vitaminom A. Od minerala, sadrži značajne količine magnezija i bakra.
Redovita konzumacija ovog povrća odlična je za poboljšanje cirkulacije te poticanje energije. Vitamina C pojačava imunitet i štiti organizam od bakterijskih oboljenja, pogotovo prehlade, ali i od virusa, odnosno gripe. Sprječava i oboljenja od gljivica, pogotovo candide, te od raznih endema. Koraba se jede i kako bi stabilizirala šećer u krvi i ublažila simptome dijabetesa i hipoglikemije. Bogata je i vlaknima, što znači da potiče probavu.
Odlična je za ljude koji pokušavaju smanjiti tjelesnu težinu jer ima vrlo malo kalorija, ali dovoljno nutrijenata da zadovolji potrebe organizma.
Koraba u kulinarstvu
Prije kuhanja, korijen korabe treba se oprati i tanko oguliti njegova koža. Mogu se kuhati i listovi, ali se prije toga odvoje od peteljki jer im treba duže vremena da se skuhaju. Prije konzumacije najčešće se nareže na kockice, štapiće ili po želji, a može se i naribati. Sirova se dodaje salatama, s time da se može kombinirati s voćem, sjemenkama, sirom, mesom ili ribom. Može se začiniti octom ili preljevima na bazi jogurta, a vrlo je ukusna i ako joj se dodaju sokovi agruma.
Koraba se može i kuhati. Cijelom korijenu treba oko 30 minuta, a narezanom na kockice 10 minuta kuhanja. Još je ukusnija i zdravija ako se priprema na pari. Kuhati se može i punjena raznim nadjevima. Također se može i pohati ili peći u pećnici. Najbolje ju je peći prethodno izrezanu na kocke i blanširanu, a zatim začinjenu maslacem, vrhnjem i sirom. Ova namirnica vrlo dobro upija okuse ostalog jela s kojim se kuha i zato se može vrlo dobro začiniti.
Kao i svako drugo korjenasto povrće, može biti dodatak juhi ili se samo od nje može spremati juha.
Zanimljivosti
Unatoč tome što je kupusnjača, koraba više nalikuje repi, pa ne čudi što joj ime dolazi od njemačkih riječi kohl, što znači kupus i rübe, što znači repa. Kao i ostale kupusnjače, predak joj je divlji kupus. Odatle je zadržala i okus, on najviše nalikuje brokuli i kupusu, osim što je malo manje intenzivan i više sladak. Po sočnosti je slična jabuci, ali nije toliko slatka. Zbog blagog okusa može se jesti sirova, ali i kuhati, a osim za ljudsku prehranu, uzgaja se i kao stočna hrana.
Nekada je koraba bila vrlo često povrće i jela se uglavnom zimi, odnosno za hladnijeg vremena, budući da je bogata vitaminima, pogotovo vitaminom C, koji jača organizam i štiti ga od raznih bolesti i infekcija poput prehlada i gripa. Danas se koraba može uzgajati tijekom cijele godine, pogotovo u staklenicima. Iako se danas jede manje nego nekada, postaje sve popularnija, jer se sve češće može pronaći na meniju popularnih restorana.
Foto: Pezibear / Pixabay
Odgovori