Kineski kupus (lat. Brassica rapa var. pekinensis) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se zbog svojih velikih jestivih listova.
Budući da su ga Kinezi prvi počeli koristiti i to u velikoj mjeri čine i danas, nazvan je kineskim kupusom. Ova vrsta kupusa jedna je od najzdravijih jer je i najbogatija nutrijentima. Kineski kupus pripada porodici krstašica, istoj kao i običan kupus, kelj pupčar, cvjetača i brokula, stoga ga lako možemo prilagoditi i našoj (tradicionalnoj) kuhinji. Ovo je jednogodišnja biljka koja se uzgaja u rano proljeće.
Glavica kineskog kupusa duguljasta je, u odnosu na običan kupus, pa time više nalikuje na glavicu blitve ili salate. Visoka je oko 30 cm. Korijen mu je tanak i žiličast, listovi ovalni, s izraženim središnjim rebrom, uglavnom bijele, a nekada i ružičaste boje. Listovi su svijetlozeleni, a nekada i tamnozeleni.
Kod nas ne samo da se može kupiti u gotovo bilo kojem supermarketu, nego se i uzgaja, jer mu je i naša klima pogodna za rast i razvoj. Sve se više koristi u kuhinji jer kuhanjem ne ispušta onako intenzivan miris kao običan kupus. Jede se i kuhani i sirov, iako se preporučuje što manje ga termički obrađivati kako bi zadržao svoje hranjive i zdrave vrijednosti.
Informacije
Latinski: Brassica rapa var. pekinensis
Engleski: Chinese cabbage
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: oko 30 cm
Uvjeti: sve vrste tla
Klima: mediteranska i kontinentalna
Sadnja: rano proljeće ili jesen, ovisno o sorti
Berba: kada dosegne potrebnu visinu
Upotreba: prehrana
Srodnici
Sadnja
Kineski kupus na istom se mjestu sadi jednom svake 3 godine. Odlično je njegovo mjesto sadnje izmjenjivati sa sadnjom mladog krumpira, mahuna i graška, kako bi se na jesen mogla obraditi zemlja za zimsku brazdu.
Ovo povrće može se sijati ili uzgojiti iz presadnice. Prije toga, tlo se obrađuje na 30 cm. Nakon oranja ono se mora dobro izravnati, ali ostati mrvičaste strukture, te prije same sjetve ili sadnje mora biti umjereno vlažno.
Ako kupus sijemo strojno, to se mora činiti preciznom sijačicom, jer kineski kupus ima vrlo sitno sjeme. Razmak u redu mora biti 10 do 15 cm, a među redovima od 40 do 50 cm. Ako se odlučimo na sadnju iz presadnica, onda se sadnja vrši kada temperatura tla i zraka prijeđe iznad 10°C, što je na Mediteranu otprilike početkom travnja, a na kontinentu krajem travnja. Ako nakon sjetve zahladi, nasadi se moraju prekriti agrotekstilom ili PE folijom.
Zbog toga je sigurnije odlučiti se na jesenski uzgoj, kada se kineski kupus sije na razmak od 35 do 50 cm u redu i 40 do 50 cm među redovima.
Tlo
Kineski kupus s obzirom na tlo ima iste zahtjeve kao i ostale kupusnjače, što znači da dobro uspijeva na gotovo svim tlima, osim onim jako laganim ili jako teškim. Ipak, ne uspijeva dobro na zemljištima na kojima voda stagnira, niti na onima gdje se stvara potkorica. Bolje uspijeva na neutralnim i blago lužnatim tlima, pogotovo jer su kiselija tla podložnija i razvoju bolesti, pa se za sva tla kiselija od 6 pH vrijednosti preporučuje primjena vapna.
Temperatura
Ovaj kupus može se uzgajati u mediteranskoj i kontinentalnoj klimi, najbolje na jesen, kako bi se prije velikih mrazeva već obrao. Minimalna temperatura za rast mu je otprilike 7°C, a optimalna od 12 do 22°C. Ako su temperature više, kvaliteta kupusa se smanjuje, glavice postaju rahlije i tako su podložnije razviju gljivičnih oboljenja i rubne paleži lišća.
Osim optimalne temperature, kineskom kupusu je za dobar rast potrebna i svjetlost. Što je intenzitet svjetla veći, to listovi budu širi, a cijela glava se ranije razvije. Kod manjka svjetla listovi rastu uži i time se sveukupno smanji prinos nasada.
Voda
Kineskom kupusu za razvoj treba mnogo vode, najbolje od 150 do 260 mm, zbog čega je najbolje redovito ga navodnjavati, ali ne prskanjem listova jer je biljka tako podložnija gljivičnom oboljenju.
Gnojidba
Gnojidba prije sadnje vrši se s obzirom na hranjivost tla i prinos koji želimo od nasada. Najčešće se stavlja oko 130 kg dušika po hektaru, od 80 do 100 kg fosfora i 250 kg kalija po hektaru. Dušik se ne stavlja odjednom, nego u 2 ili 3 puta.
Održavanje nasada
Nasadi kineskog kupusa održavaju se međurednom obradom. Nakon što se korijen biljke razvije, trebaju se prihranjivati dušikom i dodatno kultivirati.
Zaštita od bolesti
Kineski kupus podložan je mnogim bolestima i nametnicima, baš kao i bilo koja druga kupusnjača. Zbog toga je vrlo važno pobrinuti se da zemlja prije sadnje bude dobra, da se kupus ne sadi na istom mjestu 4 do 5 godina, te da se uzgaja u optimalnom plodoredu. Sjeme također mora biti deklarirano i zaštićeno, a zemlja ne biti kiselija od 6,5 pH vrijednosti kako se ne bi razvila kupusna kila.
Ako se unatoč preventivnim mjerama na kupusu razvije neka bolest, zaražene glavice ili lišće treba odmah odstraniti i uništiti. Tada je dopušteno korištenje i kemijskih sredstava za suzbijanje bolesti, ali isključivo na propisan način i svakako prije najmanjeg dopuštenog broja dana od primjene do berbe kupusa.
Od bolesti koje mogu napasti kupus najčešći su:
- crna lisna pjegavost - očituje se tamnim, okruglim pjegama, a prenosi se sjemenom. Pojavljuje se za vrijeme ljetnih vrućina, kada je velika vlaga u zraku, primjerice nakon olujnih pljuskova ili nakon navodnjavanja kišenjem.
- bakterijska gnjiloća - također nastupa za vrijeme velike vlage, pogotovo na listovima koje imaju otvorene rane, primjerice nakon tuče ili napada štetnika. Razvija se i za vrijeme skladištenja biljke.
Kineski kupus jako je podložan i napadima štetnika. Najveće probleme rade:
- kupusni buhač - napada kupus za vrijeme presađivanja i rasta, najviše ako se sadi na isto mjesto kao i prethodne godine. Kukac je velik oko 2 milimetra i najviše napada za sunčanih i toplih dana.
- gusjenice - gusjenice sovica, moljaca i bijelaca napadaju kineski kupus krajem ljeta i početkom jeseni. Nagrizaju list i ostavljaju izmet koji šteti usjevima. Javljaju se za vrijeme formiranja glava kupusa i najezde traju čak do kraja listopada.
Berba
Kineski kupus bere se kada naraste do optimalne veličine i kada mu glavica postane kompaktna. Veličina glavice u proljetnom uzgoju optimalna je kada dosegne od 0,5 do 1 kg. Kasnije berbe postignu masu i do 2 kg. Kineski kupus bere se selektivno, 2 do 3 puta.
Skladištenje
Prije pakiranja i skladištenja moraju se otkloniti ovojni listovi glavice, nakon čega se pakiraju u kutije ili letvarice, najviše po 10 kg. Glavice se mogu pakirati i pojedinačno, u PE vrećice, zbog čega ostanu očuvanije za prodaju.
Kineski kupus može se i skladištiti, na temperaturi od 0 do 2°C i vlazi zraka do 95%, ali nakon više od 3 mjeseca skladištenja, može izgubiti do 40% listova koji će se prije prodaje ili konzumacije morati otkloniti.
Ljekovita svojstva
Kineski kupus je prije svega bogat vitaminima i to vitaminom A, vitaminom C i vitaminom K. Vitamin A pridonosi očuvanju vida, jačanju imuniteta, kostiju i zubi. Vitamin K također je odličan za kosti jer poboljšava apsorpciju kalcija koji održava kosti gustima. Također je dobar za poboljšavanje koagulacije krvi. Za kosti je dobar i vitamin D, koji pojačava apsorpciju kalcija i fosfora, pa osim kosti štiti i zube.
Vitamin C izuzetan je antioksidans, stoga konzumacija kineskog kupusa štiti organizam od slobodnih radikala, a time i oboljenja od mnogih teških bolesti. Folna kiselina iz ove namirnice vrlo je važna za pravilno formiranje stanica i tkiva, a uz to, smanjuje rizik razvoja srčanih bolesti. Vitamin B zaslužan je za stvaranje krvnih stanica i antitijela koje se bore protiv virusa i bakterija.
Antioksidacijska svojstva kineski kupus dobiva i iz karotenoida. Kupus je pun dijetalnih vlakana, što je odlično za probavu i pravilan rad debelog crijeva.
Kineski kupus u kulinarstvu
Kineski kupus je najzdraviji kada se jede sirov. Ali ako ga ne volite konzumirati takvog, možete ga i termički obraditi. Ipak, za to mu ne treba dugo. Što se više kuha, to mu više opada prehrambena vrijednost.
Listovi se mogu pripremiti na salatu ili kuhati kao prilog. Odličan je i kada se malo uvalja u mrvice i ulje, pa poprži na maslinovom ulju, začini sa soli, paprom, po želji začinima i nekim orašastim plodovima.
Zanimljivosti
Kineski se kupus tek u 14. stoljeću iz područja Kine pod vladavinom Ming dinastije proširio i na ostale dijelove Kine. Trebalo je još 6. stoljeća da se počne konzumirati i prodavati u Japanu i Koreji. U 19. stoljeću kineski kupus su u Europu donijeli misionari i tada ga nazivali njegovim kineskim imenom - pe-tsai, što znači bijelo povrće. Sredinom 20. stoljeća, kineski kupus napokon je postao dostupan diljem svijeta, pa tako i kod nas.
U kineskoj tradiciji ne koristi se samo za jelo, nego i za pripravu raznih lijekova tradicionalne medicine. Ovo povrće bogato je raznim vitaminima, mineralima i folnom kiselinom, monosaharidima, bjelančevinama, karotenom i niacinom. Ljekovita svojstva proučavala su mu se još u dinastiji Ming, jer u Kini se ovo povrće koristi već 6 000 godina.
Sorta koja se danas konzumira smatra se križancem postrne repe i kineske raštike, s time da se u posljednjih 600 godina razvijaju razne sorte ovog povrća, koji se razlikuju po izgledu i veličini, dok sve ostale karakteristike uglavnom ostaju iste.
Foto: DEZALB / Pixabay
Odgovori