Raštika (lat. Brassica oleracea var. acephala) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se zbog svojih velikih zelenih jestivih listova.
Poznata je još pod imenom rašćika, prokula, broskva, ukret, lisnati kelj, kale, vukret i raštan.
U Hrvatskoj raštika se najviše uzgaja u Dalamtinskoj zagori. Uzgaja se više od 2000 godine na našim područjima. Dugo se smatrala povrćem siromašnim, a u posljednje vrijeme sve je više onih koji otkrivaju bogatstvo nutrijenata u ovoj malo cijenjenoj kupusnjači.
Smatra se da raštika dolazi iz istočnog dijela Sredozemlja otkud dolaze i ostale kupusnjače, a u Dalmaciju je došla s Rimljanima koji su je ondje posijali i počeli uzgajati. Prema nekim zapisima car Dioklecijan se, nakon što je povučen s vlasti, počeo baviti vrtlarstvom u sklopu svoje palače u Splitu. Među kulturama koje je uzgajao, posebno se ponosio raštikom koju je svima pokazivao.
Raštika je do početka 20. stoljeća bila kupusnjača koja se najčešće uzgajala na području Dalmacije.
Stabljika joj je ravna i nerazgranata, a može narasti u visinu do 150 cm. Listovi su plavo zelene boje i prilično mesnati. Prema bazi su zaobljeni, izraženih nervatura, a rastu na zadebljanim drškama kojima na nekim dijelovima obuhvaćaju stabljiku. Korijen raštike je dobro razgranat i vretenastog oblika.
Tijekom druge godine uzgaja formiraju se cvjetovi koji su skupljeni u grozdaste cvatove. Cvjetovi cvjetaju u žutoj boji i nalaze se na stapkama. Plod raštike je komuška u kojoj se nalaze crvene, smeđe ili plave okrugle sjemenke.
Raštika se danas rijetko uzgaja, uglavnom u priobalju i u kršnim područjima Dalmacije. Češće je zastupljena u južnoj Dalmacija nego u sjevernoj. Iako nije rijetkost ni to da će uspjeti i u kontinentalnim područjima, malo njih se za to odlučuje.
Bez obzira na to što je otporna na većinu bolesti i štetnika, ne preporučuje se sadnja na isto mjesto svake godine, već da prođu minimalno tri godine nakon što se ponovo posije na isto tlo. Obično se sadi nakon što su na istom području rasle kulture koje su bile dobro pognojene organskim gnojivom.
Informacije
Latinski: Brassica oleracea var. acephala
Engleski: Collard
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: do 150 cm
Srodnici
Vrste
Ta raštiku je specifično to što se nikada nije mogla komercijalno nabaviti. Na raštici se nikada nisu radile selekcije i oplemenjivanje sjemena, a ono se nikada nije moglo kupiti u trgovini u vrećicama. Danas, svaka obitelj, selo ili područje u Dalmacije ima svoje sjeme raštike koje prenosi s koljena na koljeno.
Sjetva
Dobro će uspjeti na mjestu koje je okupano suncem, a može uspjeti i na polusjenovitom mjestu. Odgovara joj duboko, strukturirano, plodno, humusno tlo, bogato hranivima, pH vrijednosti od 6 do 7,2.
Presadnice se sade u tlo tako da uz pomoć drvenog ručnog sadača izdubimo rupu u zemlji u koju je potrebno položiti biljku. Oko presadnice nagrnemo zemlju, utisnemo je rukom i dobro zalijemo.
Raštika će dobro rasti uz papriku, rajčicu i grašak. Raštika se ne preporučuje saditi uz krumpir ili celer.
Vrijeme sjetve
Raštika se može sijati za ljetni i jesenski uzgoj. Na našim područjima raštika se obično sije za ljetni uzgoj i to u svibnju, odmah na otvoreno. Kada se posije sjeme, raštika ne smije biti izložena na izravnom suncu.
Budući da se najčešće sije u Dalmaciji gdje su ljeta vruća i suha, sporo raste za vrijeme vrućina. Gotove presadnice možemo očekivati tek potkraj kolovoza te se one tek tada sade na trajno mjesto. U kontinentalnim područjima, presadnice se mogu saditi već u travnju.
Za jesenski uzgoj sjeme se sije u srpnju, a sadi nakon prvih obilnijih kiša potkraj kolovoza.
Prilikom sadnje potrebno je poštivati razmak između biljaka od 50 x 50.
Uzgoj
Listovi raštike izgledaju dekorativno, obiluju vitaminima i mineralima, a biljka se lako uzgaja i poprilično je otporna gotovo na sve vremenske uvjete.
Za optimalni rast najbolje joj odgovaraju temperature od 15 do 20°C, iako dobro može podnijeti i visoke i niske temperature. Minimalna temperatura za klijanje kreće se od 1 do 5°C.
Raštika dobro podnosi niske temperature (do -15°C) koje joj ne smetaju za rast te stoga može prezimiti bez straha da će joj naštetiti mraz. Čak je i ukusnija nakon mraza. Tada poprima posebnu aromu, mekana je, a jela pripremljena s raštikom posebice gode u hladnim zimskim danima. Ljeti je raštika nešto tvrđa i mora se dulje kuhati.
Da biste što dulje zadržali vlažnost biljke, posebice tijekom dugih ljetnih i vrućih dana, preporučuje se oko raštike postaviti malč koji će očuvati njezinu vlažnost.
Zalijevanje
Dobro podnosi sušu pa je nećete trebati posebno navodnjavati niti zalijevati. No, valja napomenuti da tada njezini listovi postanu tvrdi i nisu najukusniji za jelo. Nakon prvih kiša raštika razvija nove, mlade i kvalitetne listove.
Gnojidba
Raštika se prvi puta gnoji tek kada se presadnice prime. Preporučuje se tek nekoliko tjedana nakon sadnje. Tada se gnojivo ravnomjerno položi oko biljke, okopa se sa zemljom i dobro se zalije.
Raštiki za uzgoj i rast treba puno gnojiva pa je na spomenuti način gnojimo i okopavamo nekoliko puta u sezoni. Za dobar prinos gnojite je dušikom, fosforom i kalijem, a dušik dodajte kao prihranu nakon obilnih kiša.
Zaštita od bolesti
Spomenuli smo njezinu otpornost na niske temperature i sušu, no raštika je otporna i na većinu bolesti i štetnika. Kao takva, odlična je za ekološki uzgoj.
Zabilježeno je jako malo štetočina koji ponekad mogu napasti raštiku, a to su buhači, kupusov bijelac i kupusne stjenice.
Buhači rade štetu na biljci tako da buše listove pa oni izgledaju poput sita. U tom slučaju potrebno je biljku posipati drvenim pepelom koji će odbiti buhače. Riječ je o metodi koja se pokazala uspješnom i primjenjuje se generacijama.
Kupusov bijelac također napada listove, a može ih napasti sve do rebara. Ako želite opasnost od spomenutog nametnika smanjiti na minimum, preporučuje se posaditi raštiku uz celer ili špinat koji će svojim mirisom odbiti leptire kupusovog bijelca. Osim toga, štetnika odbija i rajčica pa se preporučuje ekstrakt listova rajčice koji se priprema tako da u 2 litre vode potopimo dvije šake usitnjenih zaperaka rajčice i prije upotrebe ostavimo da odstoji 3 sata. Ovim prirodnim sredstvom biljke se mogu prskati svaka dva dana.
Kupusne stjenice napadaju biljku tako da iz nje sišu sokove. Najbolje ih je skupiti i tako ukloniti iz vrta.
Berba
Raštika se može brati gotovo tijekom cijele godine, a najčešće je to od studenog pa do proljetnih mjeseci. Beru se isključivo njezini mladi i bočni listovi koji se beru postupno (biljka bi u konačnici trebala ostati ogoljena, samo sa stabljikom). Veličina listova za berbu trebala bi iznositi od 25 do 30 cm.
U ljetnim mjesecima listovi su nešto tvrđi, a najukusniji su tijekom zime kada su mekani i slatki. Mladi listovi su posebno ukusni. Za vrijeme visokih ljetnih temperatura raštika se primarno bere kao hrana za stoku.
U proljeće se obično uklanja iz vrta, kada nastupi sadnja ili sjetva ostalih kultura. Tada se ostavi nekoliko biljaka za sjeme koje će se ponovo stvoriti tijekom ljeta.
Raštika u kuhinji
Raštika je bogata vitaminima i mineralima i kao takva često se nalazi na tanjurima onih koji vode računa o zdravoj prehrani.
Zelene je boje te gorkasto slatkog okusa. Smatra se jednom od najzdravijih namirnica na cijelom svijetu jer je bogata mineralima i vitaminima, a siromašna kalorijama. Raštika sadrži vitamin A i E, te sve vitamine skupine B. Odličan je izvor zeaksantina i antioksidansa luteina te je najbogatija kalcijem. Bogata je i manganom i cinkom.
Koriste se njezini listovi koje možete konzumirati sirove ili kuhane. Sirovi listovi raštike odlično će se uklopiti u zelene smoothieje za doručak, a kuhani u obliku variva.
Raštiku je najbolje pripremiti kuhanu u vodi ili na pari, ali se mora paziti da je se ne prekuha kako ne bi izgubila svoje hranjive tvari i kako ne bi postala gorka.
U Dalmaciji je poznato tradicionalno jelo koje se priprema kao varivo s mrkvom, krumpirima, češnjakom i maslinovim uljem, a može se pripremiti i kao mišanca. Mišanca je mješavina raznolikog samoniklog bilja koje raste na području Dalmacije, a raštika je jedno od njih.
Za varivo će vam biti potrebno 15 listova raštike, krumpir, češnjak, papar, maslinovo ulje, mrkva i sol. Potrebno ju je očistiti od tvrdog dijela te oprati i pripremiti u vreloj vodi ili na pari, zatim ocijediti i dodati kolutiće mrkve.
Nakon toga se dodaje voda i kuha se sve dok mrkva i raštika u potpunosti ne omekšaju. U zdjelu se naknadno dodaju komadići krumpira, varivo se malo posoli i ostavi da se dalje kuha.
Nakon što se krumpir skuha potrebno ga je izgnječiti vilicom kako bi dobili gustoću variva bez zaprške. Za kraj se dodaje malo protisnutog češnjaka pomiješanog s malo maslinovog ulja.
Od raštike možete pripremiti i ukusnu kremastu juhu, možete je kombinirati s blitvom ili ispeći s jajima.
Foto: Julio César García / Pixabay
Odgovori