Hren (lat. Armoracia rusticana) je višegodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Velikih je zelenih listova, a uzgaja se zbog zadebljalog korijena oštrog okusa.
Za uzgoj hrena najbolje je plodno, duboko i rastresito tlo. Višegodišnja se biljka koja se uzgaja zbog zadebljalog podanka, a jednogodišnji izboji koriste se za razmnožavanje. Iz podanaka se razvija korijenje koje može ići do 1 m u dubinu, no glavni dio korijena nalazi se u prvih 30 cm od površine tla.
Listovi se razvijaju iz vršnih pupova podanaka, a na cvjetnoj stapci se nalazi maleni perasti listovi koji imaju kratke peteljke. Cvjetovi su skupljeni u grozdastim nakupinama i bijele su boje. Bez obzira na način pripreme, bio on riban ili rezan, ima ljut okus i miris.
Informacije
Latinski: Armoracia rusticana
Engleski: Horseradish
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: 30 - 130 cm
Uvjeti: crnica, ilovača, srednje teška i pjeskovita tla
Klima: umjerena klima
Sadnja: proljeće ili jesen
Berba: kasna jesen, u fazi mirovanja
Upotreba: prehrana, medicinske svrhe
Srodnici
Sadnja
U početku se treba zaorati organski gnoj u zemlju, a nakon toga se radi zimsko oranje na dubinu od 30 cm. U proljetnim mjesecima, kada se zemlja dobro prosuši, njezina površina se izravna i obradi, a prije same sadnje se otvore plitke brazde oko 15 cm uz razmak od 60 do 80 cm, ovisno o tome koja nam je raspoloživa mehanizacija za međurednu obradu i vađenje.
Početkom proljeća režu se komadi korijena od oko 15 cm i postavljaju se u tlo. Preporučena dubina kod sadnje je 5 cm u tlo s razmakom od bar 30 cm. Može se saditi i u pojedinačne lonce te se kasnije presaditi kada tlo postane pogodno za obradu. Ako hren ima previše korijenja dobro ga je podijeliti. Dijeljenje je najbolje napraviti tijekom proljetnih mjeseci.
Što se tiče sadnje u vrtu, hren je biljka koja je vrlo prilagodljiva i voli sva tla. Uspijeva na svim dobro pognojenim tlima, a ne voli jedino jako suha tla. Najbolje će rasti u osunčanim dijelovima vrta.
Hren se sadi u proljeće, od kraja ožujka do sredine travnja te u jesen, i to podancima dugim oko 20 centimetara. Takva sadnja se zove vegetativno razmnožavanje. Kod podanaka za razmnožavanje treba paziti da se dozvoli stvaranje postranog korijenja.
Načini sadnje hrena
- sadnja u jarke između kojih je razmak 50 cm - reznice se polažu ukoso 30 cm razmaka jedna od druge i prekrivaju zemljom
- sadnja reznica u vodoravni položaj uz uvinut gornji kraj prema gore - dubina jarka treba biti oko 15 cm
- sadnja na nasipe u razmaku od 50 do 80 cm - rade se kose rupe u koje se polože reznice i to tako da donji krajevi reznica budu između dva nasipa, a gornji kraj bi trebao biti ispod vrha nasipa
Tlo
Hranu najviše odgovaraju srednje teška tla, pjeskovite ilovače i s 3 do 5% humusa te blago kisela do blago alkalična pH vrijednosti od 6 do 7,5. Za ona tla koja su kiselija od pH 5,5 potrebna je primjena vapna kao pretkultura.
Gnojidba
Hren se gnoji stajskim ili mineralnim gnojivom.
Temperatura
Hren u fazi mirovanja može prezimiti i na temperaturama do -45°C, no budite oprezni jer se neukorijenjene reznice i izvađeni podanci mogu zamrznuti već na temperaturi od -6°C.
Najbolje raste na temperaturama od 17 do 20°C, a temperature iznad 25°C usporavaju njegov rast, smanjuju kvalitetu proizvoda i prinos.
Voda
Da bi hren dobro rastao treba mu osigurati visoku vlagu zraka i umjerenu vlagu tla. Može podnijeti sušu, ali samo ako se radi o kraćim sušnim razdobljima jer ona mogu smanjiti kvalitetu hrena. Ne odgovara mu stagnirajuća voda.
Održavanje nasada
U proljeće se hren sije i sade se reznice u vrt, dok se u ljetno vrši gnojidba tla. U jesen se može uživati u plodovima. Uberite ih kada su dovoljno dozreli. Pošto je hren jako otporna biljka nije mu potrebna dodatna zaštita tijekom zime.
Potrebno je održavati vodo-zračni režim te uništavati korov međurednom plitkom obradom sve dok rozete listova potpuno ne zatvore redove. Po potrebi se obavlja prihranjivanje dušičnim gnojivom. U ljetnom razdoblju kod duljih sušnih razdoblja potrebna su dva do tri navodnjavanja.
Zaštita od bolesti
Hren mogu napasti bijele gusjenice koje se njegovim listovima mogu hraniti tijekom ljetnih mjeseci. Uz ove nametnike, opasnost su mu i razne gljivične bolesti koje vam ipak ne bi trebale zadavati previše problema ako se radi o jakim biljkama. Zahvaćene listove odstranite i spalite.
Berba
Hren se vadi u kasnu jesen kada nastupi mirovanje biljke, a listovi poprime žutu boju. Ako ste tlo dobro pognojili, u njemu možete uživati tijekom cijele godine. Ako tlo nije smrznuto i temperatura je viša od nule, može se vaditi i tijekom zime ili u proljeće kada započne nova vegetacija.
Ako uzgoj hrena nije zadovoljavajuć, odnosno ako su podanci zbog suše ili nekog drugog razloga manji, ostavljaju se još jednu godinu u tlu.
Hren se iskapa posebnim iskapačima koji se koriste i za mrkvu, repu i krumpir, a potrebno ih je podesiti što dublje kako bi se izvadila cijela biljka.
Nakon vađenja hren se stavlja na jedno mjesto gdje se sortira i obrađuje.
Skladištenje
Ubrani podanci hrena se čiste od zemlje te im se odreže lišće. Operu se te se pakiraju u letvarice, PE vreće ili kutije, a veliki podanci se vakumiraju. Dorađeni hren možete čuvati do 6 mjeseci na temperaturi od nule do 1 stupnja i relativnoj vlazi do 95 posto. Neodrađeni hren se skladišti u podrumu uz zaštitu od smrzavanja.
Listovi hrena mogu se koristiti svježi ili se mogu osušiti. Ako ćete ga sušiti, najbolje bi bilo da ga operete, naribate i tako pustite da se osuši.
Ljekovita svojstva
Hren sadrži dvostruko više vitamina C od limuna, a osim toga sadrži i vitamine skupine B i eterično ulje koje je bogato glukozinolatima. Od minerala, hren je bogat kalijem, kalcijem, magnezijem, fosforom, silicijom i drugima. Prirodni je antibiotik s jakim djelovanjem protiv bakterija pa se njime prirodno jača imunitet, a djeluje i protiv kašlja i plućnih bolesti. Zbog pikantnog okusa, odlično je sredstvo za liječenje upala sinusa.
Potiče rad jetre, žuči, želuca, crijeva i gušterače, a pomaže i kod artritisa, bubrežnih kamenaca, bolestima mokraćnog sustava, bolovima kod reume, a djeluje i na ljepotu kože.
Iako je ljekovit, hren treba oprezno koristiti jer prevelike količine mogu izazvati znojenje,proljev i krvarenje u bubrezima. Ne stavljajte ga direktno na golu kožu jer može izazvati opekline i plikove. Ne preporučuje se maloj djeci te onima koji imaju poremećen rad štitnjače i čir na želucu.
Hren u kulinarstvu
Smatra se začinskom biljkom i koristi se najčešće u kulinarstvu tako što se servira uz pečeno meso. Hren se najčešće koristi kao prilog uz razna pečenja, u umacima ili u octu. Koristi se kod kiseljenja povrća, posebice cikle. Listovi se mogu dodati salati da bi poboljšali njezinu aromatičnost. Ubrzo nakon ribanja oslobađaju se njegove arome te zbog toga nije pogodan za kuhanje jer će one ispariti.
Zanimljivosti
Hren, poznat i kao ljuti hren izvorno potječe iz Europe, a koristi se još u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi.
Hren se još može koristiti i kao prirodno sredstvo za regeneraciju i osvježavanje kože. Narežite listove hrena i potopite ih u mlijeko te time osvježite kožu. Može se sitno nasjeckati i dodati u pseću hranu kako bi zaštitili psa od crijevnih nametnika. Ako vam treba prirodno žutilo, hren je idealan za postizanje prirodne žute boje. U tom slučaju koristite i listove i korijen. Pripazite s korištenjem u trudnoći, kod bolesti štitnjače i kod bubrežnih oboljenja.
Foto: Edsel Little / CC
Odgovori