Rotkva (lat. Raphanus sativus) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Uzgaja se zbog jestivog zadebljalog korijena.
Rotkva je biljka srodna rotkvici. Može se uzgajati i kao jednogodišnja biljka. Jedna od najpoznatijih vrsta rotkve je crna rotkva, koja se kod nas najčešće uzgaja i jede jer je jako ljekovita. U azijskim zemljama nešto je popularnija bijela rotkva.
Rotkva u svojoj prvoj godini rasta razvije gomolj. Na donjem dijelu gomolja je korijen, a na gornjem skraćena stabljika s rozetom. Rozeta je izdužena i ima dlakavo lišće. Gomolj je najčešće okruglasti, ali može biti i ovalnog ili valjkastog oblika, što češće ovisi o vrsti. Ovisna o vrsti je i boja rotkve. Crna rotkva izvana je crne do smeđe boje, a iznutra je bijela, dok rotkve drugih vrsta mogu biti sve do krem boje izvana i također bijele iznutra. Meso rotkve je sočno, hrskavo i jedro.
Na stabljikama rotkve, koje mogu narasti do 1,5 m visine, rastu grozdasti cvjetovi od bijele, ružičaste sve do ljubičaste boje. U njima se razvije plod u obliku komuščice koja sadržava od 6 do 8 sjemenki. Od 100 do 160 sjemenki daje 1 g.
Informacije
Latinski: Raphanus sativus
Engleski: Radish
Porodica: kupusnjače (Brassicaceae)
Visina: do 150 cm
Uvjeti: humusno ilovasto tlo
Klima: umjereno topla i vlažna
Sjetva: kasno proljeće i ljeto
Berba: 50-ak dana od sjetve
Upotreba: prehrana, stočna hrana, ljekovite svrhe
Srodnici
Sjetva
Rotkva se na istom mjestu sadi svake tri do četiri godine, s time da se prije nje ne smije saditi ni jedna druga kupusnjača. Uzgaja se u plodoredu na drugom mjestu, jer ne podnosi uzgoj kao monokultura.
Najbolje pretkulture su joj one koje se gnoje organskim gnojem, kako bi zemljište i nakon njih ostalo plodno, jer je za rotkvu štetno gnojiti zemlju stajskim gnojem neposredno prije sjetve. Pretkulture koje se siju za rotkvu su rajčica, krastavci, tikvice, paprike i patlidžani.
Prije sjetve, zemlja se obrađuje oranjem na 20 do 30 cm dubine. Nakon toga formiraju se gredice pa se cijela površina izravna, obradi frezom i povalja.
Rotkva se uglavnom sije izravnom sjetvom, iako je moguća i sadnja presadnica. Sjetva započinje kada temperatura zraka ustali na najmanje 12°C, što je obično u drugoj polovici travnja, pogotovo u kontinentalnom području. Sije se sve do sredine srpnja.
Na jedan kvadrat zemlje sije se oko 20 sjemenski i to na razmak od 25x20 cm, na dubinu od 1 do 1,5 cm. Na 1 ha zemlje obično se posije od 4 do 8 kg sjemena.
Tlo
Rotkvu je najbolje saditi na srednje teškim, ilovastim tlima. Ona moraju biti dobre strukture i propusnosti te bogata humusom. Najbolja kiselost za rotkvu je ona od 5,6 do 7 pH vrijednosti.
Gnojidba
Nasadi rotkve gnoje se ovisno o hranjivosti tla i planiranom prinosu. Dodaje se dušik, ali u nekoliko navrata kako se gomolj ne bi prebrzo razvio i zbog toga ostao spužvast. Za prosječni prinos od 100 kg na 100 m2 zemlje dodaje se 25 dag dušika, 10 dag fosfora i 5 dag kalija.
Temperatura
Rotkva klija na minimalnoj temperaturi od 1 do 2°C, iako bolje niče na višim temperaturama - na primjer, na temperaturi od 20°C niče za samo dva dana. Najbolja temperatura za rast i formiranje gomolja je od 15 do 20°C.
Voda
Rotkvi je za dobar razvoj korijena potrebno dosta vode pa se preporučuje navodnjavanje, pogotovo kod proljetne i ljetne sjetve, jer će ono tada utjecati na jednolično nicanje.
Održavanje nasada
Nasade rotkve treba redovito međuredno kultivirati i navodnjavati. Navodnjava se nakon sjetve i to kišenjem. Navodnjavanje je potrebno i tijekom vegetacije jer time gomolju budu kvalitetniji, a prinos stabilniji.
Zaštita od bolesti
Rotkve napadaju isti nametnici kao i rotkvicu, a to su muhe, ušenjaci i puževi.
Berba
Rane sorte rotkve beru se od 50 do 60 dana nakon sjetve. Ne mora se brati odmah nakon što dozre, može ostati u zemlji do početka jake zime. Dapače, najpovoljnija veličina rotkve dostiže se u krajem listopada i početkom studenog.
Također, rotkva se može ostaviti u zemlji i vaditi po potrebi. Tako ćemo zadržati sva njezina ljekovita svojstva. A neće izgubiti niti na svježini ako duže ostane u zemlji, za razliku od rotkvice koju se preporučuje vaditi odmah nakon dozrijevanja.
Dobro podnosi niske temperature pa je slobodno možete brati tijekom cijele zime, sve dok se temperature ne spuste ispod -6°C.
Rotkva se obično vadi iskapačima, iako se može i čupati ručno, pogotovo na lakšim tlima. Vrijeme berbe jesenske rotkve je listopad ili početak studenog. Prinos joj od 20 do 50 kg po hektaru.
Skladištenje
Nakon berbe rotkve gomoljima se odstranjuje lišće pa se slažu u mrežaste vreće, nabolje od sintetskih vlakana ili u letvarice. Može se slagati i u vezice pa pakirati u PE vrećice.
Ako želimo skladištiti ranu rotkvu, onda se to može činiti i lišćem. Rotkva s lišćem skladišti se na 0°C i relativnu vlažnost zraka od 95% i u tim uvjetima može stajati 2 tjedna. Bez lišća pod istim uvjetima može ostati do mjesec dana.
Jesenska rotkva se može skladištiti i u obične podrume ili trapove te u njima ostati 4 do 6 mjeseci.
Ljekovita svojstva
Rotkva ima vrlo malu energetsku vrijednost, ali veliku hranjivost pa je odlično povrće za sve koji žele smanjiti tjelesnu težinu. Prepuna je vode, proteina, ugljikohidrata, celuloze i masti. Sadrži mnogo vitamina i minerala, od kojih najviše kalija, kalcija, fosfora, natrija i željeza. Od vitamina sadrži vitamin C i to u velikim količinama, zatim vitamin A i vitamine B skupine.
Vitamini i minerali stvaraju diuretički učinak pa uklanjaju višak kolesterola i vode iz tijela. Zbog toga je odlična za sprječavanje oticanja zglobova uslijed nakupljanja suvišne vode u tijelu. Redovitom konzumacijom vrši detoksikaciju organizma, čisteći ga od svih loših supstanci.
U ljekovite svrhe konzumira se i kod pojave raznih infekcija. Sok od rotkve povećava proizvodnju žuči te smanjuje nastanak žučnog kamenca. Jede se i kod poremećaja rada jetre. Crna rotkva odlična je za liječenje kašlja i težih plućnih oboljenja kao što su bronhitis ili upala pluća. Rotkvu ne bi smjeli jesti ljudi sa bolestima bubrega jer im može još više naškoditi.
Rotkva u kulinarstvu
Rotkva se u prehrani najčešće jede kao aperitiv jer otvara apetit i pojačava lučenje želučanog soka, zbog čega je kasnije lakše probaviti pojedenu hranu. Ipak, sama rotkva teško se probavlja pa je preporučljivo dobro je usitniti prije konzumacije i dobro prožvakati prije gutanja.
Mora se jesti odmah nakon skidanja kore, meso joj ne smije dugo stajati na zraku. Najbolje je jesti je svježu jer stajanjem ne gubi samo svoj miris i okus, nego i ljekovita svojstva. Rotkvu prije konzumacije ne treba soliti jer tada postaje štetna, uslijed djelovanja natrijevog klorida s njezinim sastavom.
Rotkva se najčešće jede u salatama, a može biti i začin. Odlična je u kombinaciji s jabukama, kiselim krastavcima i maslinama, začinjena maslinovim uljem ili kiselim mlijekom.
Zanimljivosti o rotkvi
Rotkva potječe iz područja koji obuhvaća sve od suptropskog dijela Azije pa do Mediterana. Njen predak je divlja rotkva koja se domestificirana i od tada se uzgaja kao uglavnom kao stočna hrana, ali i kao povrće za ljudsku prehranu.
Postoji nekoliko vrsta rotkve koje se dijele na divlju i domaću rotkvu, sve ostale samo su varijeteti ove dvije vrste, osim vrste mugri i istočnoazijske divlje rotkve koje se smatraju zasebnim vrstama.
Rotkvu, pogotovo onu crnu, uzgajali su još stari Egipćani, što se vidi po slikama ovog povrća u njihovim drevnim hramovima. Rotkvu su jeli i uzgajali i stari Grci i Rimljani, a koristili su je i u ljekovite svrhe najviše za ublažavanje kašlja i općenito liječenje dišnih organa. I danas se koristi u borbi protiv prehlade, kašlja i bronhitisa.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori